Poslovni broj: Usž-49/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Bruno Čohilj, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d.o.o., sa sjedištem u Puli, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata, u Zagrebu, Šubićeva 29, OIB: 33706439962, radi izvršenja rješenja o uklanjanju građevine, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2204/2024-8 od 16. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2204/2024-8 od 16. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Državnog inspektorata, Područnog ureda u Rijeci, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/24-02/521, URBROJ: 443-02-05-17- 24-12 od 20. studenoga 2024. Istom odlukom odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova tog dijela upravnog spora.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika utvrđeno je da je rješenje Republike Hrvatske, Državnog inspektorata, Područnog ureda u Rijeci, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I- 362-02/24-02/521, URBROJ: 443-02-05-17-24-5 od 10. lipnja 2024., a kojim rješenjem je tužitelju naređeno da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni u tom rješenju opisane građevine, postalo izvršno 3. srpnja 2024. te da tužitelj u ostavljenom zakonskom roku od 15 dana, a ni do kontrolnog očevida izvršenog 20. listopada 2024. nije uklonio opisane građevine, iz kojeg razloga se određuje da će se rješenje o uklanjanju provesti putem treće osobe, strojno i ručno, s početkom uklanjanja od 10. prosinca 2024., uz ostala popratna utvrđenja.
2. Tužitelj u svojoj žalbi pobija navedenu presudu iz svih zakonom propisanih razloga ističući kako je izvršenje rješenja o uklanjanju putem treće osobe određeno u nevrijeme, jer je protiv rješenja o uklanjanju pokrenuo upravni spor. Iz ovog razloga smatra da bi mu se izvršenjem rješenja o uklanjanju prouzročila velika materijalna šteta, koja bi se teško mogla popraviti. Predlaže da Sud prihvati njegovu žalbu i preinači pobijanu Presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da mu naknadi troškove prouzročene ovim sporom, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi propisanoj temeljem članka 29. Zakona o obveznim odnosima.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Uvodno Sud ukazuje kako je člankom 126. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. - u daljnjem tekstu: ZUS), propisano da protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog: bitne povrede pravila sudskog postupka; pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, dok je člankom 134. stavkom 1. ZUS -a propisano da Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.
6. Cijeneći citirana procesna zakonska ograničenja Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 126. stavkom 1. ZUS-a, iz razloga na koje se tužitelj poziva u svojoj žalbi. To stoga jer je, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora te je osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, ali iz drugih razloga no to što to utvrđuje ovaj Sud.
7. Naime, i po ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski upravni sud utvrdio da je rješenje tuženika doneseno pravilnom primjenom i tumačenjem članka 114. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18., 117/21., i 67/23. – u daljnjem tekstu: Zakon).
7.1. Člankom 114. stavkom 1. Zakona propisano je da se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe.
7.2. Člankom 115. stavkom 3. Zakona određeno je da se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i rješenje o uklanjanju doneseno nepoznatoj osobi bez obzira na kojem se području građevina nalazi, izvršava putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne iz članka 114. stavka 3. ovoga Zakona.
8. U ovom predmetu nije sporno da je tužitelju, rješenjem tuženika KLASA: UP/I- 362-02/24-02/521, URBROJ: 443-02-05-17-24-5 od 10. lipnja 2024., naređeno uklanjanje u tom rješenju opisane gradnje, a koja je izvedena izvan građevinskog područja, bez izvršne građevinske dozvole. Primjenjujući na navedena činjenična utvrđenja naprijed propisane odredbe, Sud zakonitim ocjenjuje rješenje tuženika kojim je naloženo uklanjanje opisane gradnje po trećoj osobi, odnosno po ugovornom izvođaču Državnog inspektorata.
9. Člankom 139. stavkom 4. Zakona o općem upravnom postupku ( "Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.), propisano je da se žalba protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.
10. Imajući na umu naprijed citiranu normu i u odnosu na prigovore tužitelja, Sud nalazi kako se oni sadržajno svode na tvrdnju da je izvršenje rješenja određeno u nevrijeme, budući da je protiv rješenja o uklanjanju, a koje rješenje je temelj osporenog rješenja, pokrenut upravni spor.
11. Cijeneći navedeni prigovor, ovaj Sud nalazi kako pravomoćnost nekog rješenja nema utjecaja na njegovu izvršnost, iz kojeg razloga okolnost da je pokrenut postupak ocjene zakonitosti nekog određenja, ne utječe na njegovo izvršenje. Na ovom mjestu i iako nije od utjecaja, Sud napominje kako je upravni spor koji je tužitelj pokrenuo protiv rješenja o uklanjanju okončan pravomoćnom odbijajućom presudom, Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1008/2024-7 od 4. travnja 2025., a koja odluka je potvrđena presudom ovog suda poslovni broj: Usž-2523/2025-2 od 2. srpnja 2025.
12. Konačno, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je osnovano tužitelj odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
13. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 9. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
