Poslovni broj: Usž-1955/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Kristine Senjak Krunić, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice MN iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-129/2025-7 od 27. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika izjavljena protiv točke I. izreke rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-129/2025-7 od 27. ožujka 2025.
II. Poništava se točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-129/2025-7 od 27. ožujka 2025.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od primitka ovog rješenja.
IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda obustavljen je upravni spor (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćnog rješenja tog suda (točka II. izreke).
2. Tuženik u žalbi protiv tog rješenja navodi da je u odgovoru na tužbu istaknuo da je donio rješenje te predložio da sud postupi u skladu s odredbom članka 100. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. -dalje: ZUS). Posebno ističe da je tužiteljici pogrešno priznat trošak sastava podneska od 26. ožujka 2025. jer se ne radi o obrazloženom podnesku s činjeničnim i pravnim navodima . Naime, tužiteljica je tim podneskom samo predložila obustavu spora u predmetu šutnje uprave, bez daljnjih činjeničnih i pravnih navoda. Iznos troška nije razuman s obzirom na vrstu spora i s obzirom da je kasnio svega nekoliko dana. Upućuje na odredbu članka 119. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.-dalje: ZUP) prema kojoj se vodi računa o opravdanim razlozima za nedonošenje rješenja u propisanom roku od strane prvostupanjskog tijela, a nije se tuženik imao mogućnosti očitovati o razlozima nedonošenja rješenja u propisanom roku te kašnjenje od svega nekoliko dana. Predlaže uvažiti žalbu.
3. Tužiteljica, iako uredno pozvana, nije dostavila odgovor na žalbu.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući rješenje prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ broj 36/24.- u daljnjem tekstu: ZUS), Sud žalbene razloge u pogledu točke I. izreke ocjenjuje neosnovanima, a u pogledu točke II. izreke rješenja žalbene razloge ocjenjuje djelomično osnovanim.
6. Prema podacima spisa, tužiteljica je 29. siječnja 2025. podnijela tužbu zbog propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o njezinoj žalbi protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela, KLASA: UP/I-335-02/24-01/238, URBROJ: 2163-10/11-24-13 od 11. studenoga 2024. kojim je, pozivom na odredbu članka 113. stavka 1. ZUP-a odbačena njezina žalba izjavljena protiv rješenja istog tijela od 13. rujna 2024. kojim je obustavljen postupak izdavanja rješenja o utvrđivanju vrste objekta i minimalnih uvjeta glede uređenja i opreme ugostiteljskog objekta, usluga kao i drugih uvjeta po zahtjevu VN, vlasnika obrta za ugostiteljstvo.
7. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 14. ožujka 2025. naveo da je o žalbi protiv rješenja od 11. studenoga 2024. odlučio rješenjem, KLASA: UP/II -335-06/24-01/129, URBROJ: 529-06-03-02-01/1-25-2 od 29. siječnja 2025. i isto je otpremljeno tužiteljici nakon podnošenja tužbe u upravnom sporu te je to rješenje dostavio u prilogu odgovora na tužbu.
8. Iz navedenoga proizlazi da je tužiteljica opravdano pokrenula spor zbog šutnje uprave jer tuženik prethodno nije donio odluku o njezinoj žalbi, već je odluku donio isti dan kad je tužiteljica podnijela tužbu i naknadno je otpremio tužiteljici.
9. Polazeći od činjenice da je predmetni upravni spor iniciran zbog propusta tuženika da riješi o žalbi tužiteljice i isto rješenje joj dostavi, a u tijeku spora je taj propust ispravljen, stekli su se zakonski uvjeti za obustavu spora pa su prigovori tuženika u tom pravcu neosnovani. Naime, prema odredbi članka 103. stavka 1. ZUS- a ako tuženik tijekom spora u cijelosti postupi po tužbenom zahtjevu, sud će obustaviti spor, a to je u konkretnom slučaju i učinjeno.
10. S obzirom na ishod spora, na temelju odredbe članka 147. stavaka 6. ZUS -a, tužiteljici pripada pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora. Prema toj odredbi ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.
11. Međutim, prema odredbi članka 144. stavka 1. ZUS-a troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
12. Prema ocjeni ovog Suda podnesak tužiteljice kojim je predložila obustavu spora nije bio ni nužan ni potreban, a time ni opravdan u ovom upravnom sporu. Naime, nakon što je tuženik prekinuo šutnju uprave, za obustavu spora više nisu relevantni navodi tužiteljice, pa nije riječ o opravdanom izdatku u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a. Tužiteljica je uspjela ishoditi prestanak propuštanja tuženika i uspjela je u sporu, pa ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora. Smatrajući zbog navedenih razloga da podnesak tužiteljice od 26. ožujka 2025. nije utjecao na ishod spora odnosno da trošak sastava toga podneska nije opravdan trošak, ovaj Sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za priznavanje toga troška tužitelj ici kao što je to učinio prvostupanjski sud.
13. Stoga je ovaj Sud poništio osporeno rješenje u tom dijelu i sam odlučio o troškovima spora dosudivši tužiteljici naknadu troška sastava tužbe. Naime, tužiteljica je zatražila i naknadu troška za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura i PDV. S obzirom na činjenicu da je u predmetnom upravnom sporu tužba podnesena po opunomoćeniku odvjetniku, to tužiteljici valja priznati naknadu troška sastava tužbe u skladu s njezinim zahtjevom i to na temelju Tbr. 27. točke 1. alineje 2., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine", broj 138/23.), dok je zahtjev za naknadu troškova spora u preostalom dijelu odbijen (točke III. i IV. izreke ovoga rješenja).
14. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 128. stavka 4. ZUS-a i članka 144. stavaka 1. i članka 147. stavka 6. ZUS -a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 9. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Vlaho Bassegli Gozze
