REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Poslovni broj: Usž-2172/2025-2
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlahe Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Zavod za istraživanje i razvoj sigurnosti d.o.o., [adresa]., zastupan po odvjetnici iz Odvjetničkog društva Bogdanović, Dolički i partneri, Zagreb, Miramarska 24., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, radi neovlaštenog uklanjanja prometne opreme, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovnog broja:
Us I-6073/2023-5 od 13. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 9. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovnog broja: Us I-6073/2023-5 od 13. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika, klase: UP/II-363-03/22- 05/174, urbroj: 531-03-4-23-2 od 26. listopada 2023. (točka I.). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II.).
1.1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Prvi područni odsjek komunalnog redarstva, klase: UP/I-363-04/19-10/33, urbroj: 251-13-81-1/128-20-2 od 20. veljače 2020., kojim rješenjem je tužitelju naloženo da u roku od dva dana po primitku tog rješenja vrati na njihovo mjesto zaštitne stupiće, tipa "Zagreb" koje su djelatnici tvrtke "ZIRS" (tužitelja) neovlašteno uklonili i deponirali u svojim prostorijama.
2. Tužitelj je protiv citirane presude podnio žalbu ističući da je prvostupanjski upravni sud odbio sve dokazne prijedloge tužitelja. Ističe da, kao i njegovi pravni prednici, koristi prostor kao kvalificirani posjednik u zgradi u [adresa]., već 70 godina, tako da koristi i parkirna mjesta ko ja su mu tada bila dodijeljena i koja su uvijek, kao i sada, predstavljala parkiralište u naravi. Ističe da je pravni sljednik Radničkog sveučilišta Moše Pijade što da proizlazi i iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske iz 1999. godine te da je Pučko otvoreno učilište Zagreb (kojemu je osnivač Grad Zagreb) vodilo sudski postupak protiv tužitelja radi predaje u posjed predmetne nekretnine u [adresa], koje je pravomoćno odbijeno sa usvojenim tužbenim zahtjevom za predaju posjed prostora na adresi kako je naprijed navedeno (presuda P-2298/06). Tužitelj je sudsku zaštitu dobio upravo za nekretninu koja je obuhvaćena osporenim rješenjem, a u koju se ulazi iz [adresa], iako se zgrada vodi na adresi [adresa]. Ističe da je predložio i očevid na licu mjesta koji prijedlog je odbijen kao i svi drugi dokazni prijedlozi. Ističe da je Općinski građanski sud u Zagrebu odbio zahtjev Pučkog otvorenog učilišta Zagreb za predaju u posjed iz razloga što tužitelj predmetnu nekretninu, nakon što se izdvojio, 1979. godine može koristiti sve dok mu Pučko otvoreno učilište Zagreb ne osigura odgovarajući poslovni prostor koji do danas nije osiguran. Smatra da je kvalificiran te da ima jače pravo na posjed i da posjeduje predmetnu nekretninu neprekidno više od 70 godina. Ističe da dosad nikom nisu smetala parkirna mjesta pa ne stoje navodi tuženika da tu parkiranje ne bi bilo moguće. Da se ne radi niti o interventnom prolazu za Pučko otvoreno učilište Zagreb nesporno da proizlazi iz razloga što Grad Zagreb kao osnivač navedenog ne bi dopustio ni izdao dozvole da tamo bude otvoreno ljetna terasa pivnice. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti presudu te predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Tuženik se nije očitovao o žalbi.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga navedenih u žalbi, u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da osporenom presudom uz obrazloženje kakvo je njome dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, a prvostupanjski upravni sud je za svoju odluku naveo valjane, argumentirano obrazložene razloge utemeljene na podacima spisa predmeta i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
6. Naime, prema podacima spisa predmeta, nije sporna činjenica da je tužitelj na kolnom prilazu Pučkog otvorenog učilišta, u [adresa] u [adresa] (istočno od kbr. 2), koji su postavljeni od strane tvrtke "Zagrebačke ceste" – Podružnice Zagrebački holding, na temelju rješenja od 30. ožujka 2018. godine uklonio stupiće i iste smjestio u skladište tužitelja.
7. Rješenje prvostupanjskog tijela doneseno je pozivom na odredbu članka 22. stavak 2. Odluke o nerazvrstanim cestama ("Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 20/18.), kojom odredbom je propisano da je radi zaštite nerazvrstane ceste i sigurnosti prometa na istoj zabranjeno: oštetiti, ukloniti, premjestiti, zakriti ili na bilo koji drugi način izmijeniti postojeće stanje prometne signalizacije, prometnu opremu te cestovne uređaje. Navedeno rješenje od 30. ožujka 2018. godine o postavljanju bespravno uklonjenih stupića je na snazi i pravomoćno pa slijedom navedenog stoji pravilnim zaključak prvostupanjskog upravnog suda da su upravna tijela, sukladno navedenom pravilno provela postupak i pravilno utvrdila činjenično stanje, dok tužitelj može ustrajati na rješavanju postupka kojeg je pokrenuo pri Gradu Zagrebu, radi "opoziva" naprijed navedenog rješenja od ožujka 2018. godine.
8. Obzirom na navedeno i neprijeporno utvrđeno činjenično stanje Sud nalazi neosnovanim prigovore tužitelja istaknute u žalbi obzirom da se u ovom upravnom postupku i sporu ne rješavaju imovinskopravni zahtjevi, prava na posjed ili vlasništvo predmetne nekretnine niti pravo na označavanje parkirnih mjesta.
9. Pritom se napominje tužitelju da stranke mogu predlagati sudu provođenje određenih dokaza, međutim sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi i dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima (članak 49. stavak 1. i 4. ZUS-a).
10. Imajući u vidu sve naprijed navedeno i neprijeporno utvrđeno trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 9. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
