Poslovni broj: Usž-4391/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Kristini Pavlic, odvjetnici u Zagrebu, Trg N.Š. Zrinskog 17, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 78. OIB: 53969486500, radi napredovanja u zvanje savjetnika, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5009/2024-16 od 29. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5009/2024-16 od 29. kolovoza 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-551-06/24- 10/02, URBROJ: 524-11-02/5-24-2 od 18. listopada 2024. (točka I. izreke), poništeno je rješenje Akademije socijalne skrbi, KLASA: UP/I-133-04/24-01/6, URBROJ: 149-03- 03/03-24-2 od 26. srpnja 2024. i predmet vraćen na ponovni postupak , uz uputu o postupanju u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju pobijane presude (točka II. i III. izreke), naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak spora u iznosu od 3.750,00 EUR i odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora u preostalom zatraženom iznosu (točka IV. i V. izreke).

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Akademije socijalne skrbi, KLASA: UP/I-133-04/24-01/6, URBROJ: 149-03-03/03-24- 2 od 26. srpnja 2024., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za napredovanje u zvanje savjetnika, sukladno odredbama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj: 18/22., 46/22., 119/22., 71/23., 156/23.).

3. Tuženik je protiv presude prvostupanjskog upravnog suda podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je pobijana presuda u suprotnosti s, u žalbi citiranim, odredbama Zakona o socijalnoj skrbi i Pravilnika o razini, odgovarajućem zvanju, uvjetima i načinu napredovanja stručnih radnika u djelatnosti socijalne skrbi („Narodne novine“, broj: 110/22. i 114/23., dalje: Pravilnik). Tužiteljica je kao prof.defektolog zaposlena u Centru za odgoj i obrazovanje Slave Raškaj Zagreb (dalje: Centar) na radnom mjestu učiteljice razredne nastave i kao prevoditeljica na hrvatskom znakovnom jeziku u odgojno-obrazovnom procesu s učenicima s oštećenjem sluha te komunikacijskim i dodatnim razvojnim teškoćama, dakle obavlja poslove djelatnosti obrazovanja, a ne poslove stručnog radnika u djelatnosti socijalne skrbi. Stoga tuženik ne smatra zakonitim stajalište prvostupanjskog suda jer je isto u suprotnosti s mjerodavnim materijalnim propisima. S lijedom navedenog, predlaže poništiti pobijanu presudu.

4. Tužiteljica, iako uredno pozvana, nije dostavila odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije njezina donošenja proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog t ijela, kao i tijekom upravnog spora.

7. Rješenjem tuženika ocijenjeno je zakonitim prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za napredovanje u zvanje savjetnika s obrazloženjem da obavlja poslove u djelatnosti odgoja i obrazovanja, a ne poslove stručnog radnika u djelatnosti socijalne skrbi, slijedom čega nije ispunila materijalne pretpostavke za napredovanje u zvanje savjetnika, sukladno odredbi članka 236. stavka 6. Zakona o socijalnoj skrbi, kojom je propisano da stručni radnici u djelatnosti socijalne skrbi mogu napredovati u struci odnosno zanimanju i steći zvanje mentora i savjetnika.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica diplomirani defektolog nastavnik razredne nastave i da je u Centru zaposlena kao stručni radnik u sustavu socijalne zaštite 2 – učitelj razredne nastave, sukladno odredbi članka 15. stavka 7. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijenta složenosti poslova u javnim službama (“Narodne novine”, broj: 22/24). Navedena ustanova je u sustavu Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike te, osim pružanja socijalnih usluga, obavlja i djelatnost odgoja i obrazovanja djece s teškoćama u razvoju.

9. Prema potvrdi poslodavca, tužiteljica obavlja poslove edukacijsko- rehabilitacijske struke neposrednog rada s korisnicima oštećenog sluha, uredna sluha s poremećajem govorno-jezične komunikacije, korisnicima s komunikacijskim teškoćama iz spektra autizma i pervazivnog razvojnog poremećaja te korisnicima s višestrukim teškoćama i u djelatnosti odgoja i obrazovanja i u djelatnosti socijalne skrbi (s domskim korisnicima), pruža savjetodavnu pomoć i podršku stručnim djelatnicima Centra i radi kao komunikacijski posrednik pri prevođenju na hrvatskom znakovnom jeziku u komunikaciji s korisnicima i roditeljima oštećena sluha te u suradnji sa stručnim timom obavlja u djelatnosti socijalne skrbi poslove edukacijsko-rehabilitacijske struke. Prvostupanjski sud je saslušao tužiteljicu iz čijeg iskaza proizlazi da obavlja konkretne poslove, koji ne uključuju samo obrazovnu funkciju, već i poslove socijalne skrbi, usmjerene na zaštitu i unapređenje kvalitete života korisnika Centra.

10. Imajući u vidu u postupku i sporu utvrđene činjenice i izvedene dokaze , ovaj Sud je suglasan sa zaključkom prvostupanjskog upravnog suda da se posao učitelja razredne nastave, u ustanovi koja je dio sustava socijalne skrbi, razlikuje od istovjetnih poslova učitelja u redovnim osnovnim školama jer uključuje rad s osobama sa specifičnim razvojnim poteškoćama (oštećenje sluha, govorno-jezični poremećaji i dr.), slijedom čega odgojno-obrazovni rad u takvoj ustanovi nije usmjeren isključivo na obrazovnu funkciju, već i na zaštitu i unapređenje kvalitete života korisnika Centra, primatelja socijalnih usluga.

11. Stoga, i po ocjeni ovog Suda, odgojno-obrazovni rad tužiteljice u konkretnom slučaju istodobno ima i obilježja stručnog rada u djelatnosti socijalne skrbi, čime je na strani tužiteljice ispunjen osnovni kriterij za napredovanje u zvanje propisan člankom 236. stavkom 6. Zakona o socijalnoj skrbi, a to je da se radi o stručnom radniku u djelatnosti socijalne skrbi.

12. Kraj takvog stanja stvari, prvostupanjski sud je pravilno usvojio tužbeni zahtjev, poništio upravna rješenja i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz uputu o donošenju sadržajno određene odluke, pod uvjetom da su za napredovanje tužiteljice u zvanje savjetnika ispunjeni i ostali uvjeti propisani Pravilnikom, o čemu je tužiteljica u nastavku postupka dužna dostaviti dokaze.

13. Iz navedenih razloga, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe pa je, temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 9. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić