Poslovni broj: Usž-4689/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RRJ iz [adresa], 1-3 Island view Blvd., Ontario, Kanada, kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik iz Zagreba, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1071/2024-7 od 22. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1071/2024-7 od 22. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbačena je tužba tužitelja, podnesena zbog toga što tuženik nije u zakonom propisanom roku odlučio o njegovom zahtjevu za prethodno utvrđivanje pretpostavki za utvrđenje hrvatskog državljanstva (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Tužitelj je protiv osporenog rješenja izjavio žalbu temeljem odredaba članka od 126. do 136. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS). U žalbenim razlozima, u bitnom, upire na povrede niz odredaba ZUS-a, te navodi da mu prvostupanjski sud nije dostavio sva pismena koje mu je tuženik dostavio u spis i da je spor riješio bez rasprave, iako za to nije imao zakonske osnove, a što sve nastavno detaljnije pojašnjava, pozivajući se pritom i na odredbe Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) u odnosu na pojam urednosti zahtjeva. Nadalje se poziva na odredbe članka 4. stavka 1. i članka 5. stavka 1. i 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj: 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 4/94., 130/11., 110/15., 102/19. i 138/21.), nakon čega upire na sadržaj odgovora na tužbu tuženika, koji neosnovano prihvaća i sud, a prema kojem se upis osoba rođenih prije **.**.1991. ima vršiti isključivo primjenom materijalnog prava koje je bilo na snazi u trenutku njihovog rođenja i to u postupku pred Ministarstvom unutarnjih poslova, a po zahtjevu za utvrđenje hrvatskog državljanstva. Navedeno očitovanje drži potpuno neosnovanim te, s tim u vezi, upućuje na više prvostupanjskih presuda, u kojima prvostupanjski sud drukčije tumači postupak prethodnog utvrđenja pretpostavki za upis hrvatskog državljanstva. Iznoseći opširno i druge razloge zbog kojih smatra da osporeno rješenje nije na zakonu utemeljeno, tužitelj predlaže ovom Sudu poništiti osporeno rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje, uz naknadu iskazanog troška sastava ove žalbe.
3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, u bitnom, ističe da se u konkretnom slučaju ne radi niti o kakvom zahtjevu za stjecanje hrvatskog državljanstva, već o podnesku koji je naslovljen "Zahtjev za prethodno utvrđivanje pretpostavki iz odredbe članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu", o kakvom zahtjevu to tijelo ne odlučuje, jer navedeno ne predstavlja upravnu stvar u smislu članka 2. ZUP -a. Utvrđivanje postojanja pretpostavki iz citirane zakonske odredbe sastavni je dio postupka po zahtjevima stranaka za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem ili naturalizacijom, sukladno odredbama članka 8., 9., 10., 11., 12., 15. i 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu, a koji zahtjevi se, temeljem članka 24. stavka 3., 4. i 5. istog Zakona, podnose osobno putem nadležne konzularne službe RH u inozemstvu (ako nemaju odobren privremeni boravak u RH) i uz priložene potrebne isprave. Naglašava da tužitelj nije podnio ni zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem niti zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, kako je to već obrazložio u odgovorima na tužbu, a što je navedeno i u osporenom rješenju. Nastavno, ukazuje da je tuženik od Generalnog konzulata RH Mississauga zaprimio od tužitelja osobno podnesen, uredan zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem, kojim zahtjevom je tužitelj obuhvatio i svoju maloljetnu djecu u svrhu njihovog primitka u hrvatsko državljanstvo, temeljem članka 13. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Postupak po uredno podnesenom zahtjevu tužitelja je u tijeku pa tuženik tek sada može utvrditi, između ostalog, i ispunjavanje pretpostavki iz odredbe članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu, što je opunomoćenik tužitelja tražio (kao da se radi o samostalnoj upravnoj stvari) i u pogrešnu svrhu, jer se tužitelj nije mogao upisati u knjigu državljana temeljem članka 5. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Slijedom svega navedenog, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporeno rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1., u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbacio tužbu tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Naime, iz dokaza priloženih spisu proizlazi da je prvostupanjski sud osporeno rješenje utemeljio na činjenicama koje su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđene, nakon čega je, ispravnom primjenom relevantnih odredaba Zakona o hrvatskom državljanstvu i ZUP-a, na koje se izrijekom pozvao, osnovano ocijenio da ne postoje pretpostavke za vođenje predmetnog upravnog spora, a što čini zapreku donošenju meritorne odluke u ovoj stvari.
7. Pritom je prvostupanjski sud dao jasne i dostatne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja po zahtjevu kojim je tužitelj zatražio prethodno utvrđivanje pretpostavki iz članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu, a koje razloge, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava.
8. S obzirom na navedeno, ovaj Sud nalazi neosnovanim prigovore usmjerene na postupovne povrede zbog nedostavljanja svih pismena tuženika na očitovanje tužitelju te zbog neodržavanja rasprave.
9. Ovo iz razloga jer odgovor tuženika na tužbu tužitelja ne iziskuje daljnje procesne radnje o kojima može ovisiti daljnji tijek upravnog spora ili odlučivanje u meritumu stvari, a niti bi tužitelj imao pravo odgovora na odgovor na tužbu u skladu s procesnim zakonodavstvom (članak 48. ZUS-a). To osobito u konkretnom slučaju, u kojem nisu ni ispunjene pretpostavke za vođenje spora pa, time, niti za meritorno odlučivanje u ovoj stvari, a zbog čega, posljedično , nisu ostvareni ni uvjeti za zakazivanje rasprave u smislu članka 89. ZUS-a, jer se dokazni postupak niti ne provodi.
10. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporeno rješenje doneseno temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Na kraju, a u odnosu na zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, ističe se da tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 9. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
