Poslovni broj:  UsI-288/23-21

      REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik  6 i 8

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke u upravnom sporu tužitelja D. G. iz Z., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprava za  građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., OIB: …, radi odobravanja besplatne pravne pomoći, 9. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-701-03/19-01/121, URBROJ: 514-04-01-01-02/02-22-02 od 21. studenoga 2022.

Obrazloženje

1. Rješenjem G. Z., Gradskog ureda za opću upravu, Sektora za besplatnu pravnu pomoć, KLASA: UP/I-701-03/18-004/327, URBROJ: 251-07-31-19-8 od 11. lipnja 2019., odbijen je zahtjev tužitelja za odobravanje sekundarne pravne pomoći u vidu oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi u postupku koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu.

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-701-03/19-01/121, URBROJ: 514-04-01-01-02/02-22-02 od 21. studenoga 2022., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv označenog prvostupanjskog rješenja.

3. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako je ocjena o njegovom obijesnom ponašanju neosnovana procjena tuženika. Smatra da je tuženik trebao od suda zatražiti mišljenje o tome radi li se o obijesnom parničenju.  Nejasnim i nerazumljivim smatra utvrđenje tuženika o učinkovitosti sudskih postupaka obzirom da je ishod sudskog postupka uglavnom manje ili više neizvjestan. Ukazuje kako je slabog imovnog stanja i da ne može platiti sudsku pristojbu. Uskratom oslobađanja od plaćanja sudske pristojbe, povrijeđeno mu je pravo na pristup sudu po članku 6. Konvencije. Smatra kako mu je nedavanjem oslobođenja od plaćanja pristojbi narušeno ustavno pravo na jednakost građana pred zakonom.

4. Predlaže da Sud poništi osporeno rješenje i oslobodi ga od plaćanja pristojbi.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Navodi kako je procjenjivanje obijesnog parničenja u nadležnosti upravnih tijela, a što je i jedna od pretpostavki za ostvarivanje sekundarne pravne pomoći propisana odredbom članka 13. stavka 1. točkom d) Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći. Poziva se na odluku ovoga suda poslovni broj: UsI-104/20 od 22. veljače 2021., a koja odluka je i potvrđena odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1897/21 od 8. rujna 2021. Navodi kako okolnost da je tužitelju ranijim rješenjima tuženika udovoljeno zahtjevima za odobravanje pravne pomoći nije od utjecaja na zakonitost predmetnog rješenja, s obzirom na to da je tek naknadno zbog velikog broja takvih zahtjeva ocijenjeno da se radi o obijesnom parničenju, jer da su očekivanja tužitelja nerazmjerna sa stvarnom situacijom i da su u očitoj suprotnosti s konačnim ishodima u sličnim predmetima. Poziva se na odluke upravnih sudova u kojima su zauzeta stajališta da se u sličnim predmetima tužitelja radilo o obijesnom parničenju. Napominje kako je razvidno da tužitelj zlorabi mogućnost podnošenja zahtjeva za odobravanje pravne pomoći, jer je podnio preko stotinu zahtjeva za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi u postupcima čiji je ishod upitan, odnosno vođenje takvih postupaka u većini slučajeva ne predstavlja potrebu koja proizlazi iz konkretnih tužiteljevih životnih okolnosti. Ističe nadalje kako u predmetnom postupku nije povrijeđeno konvencijsko pravo na pristup sudu, niti ustavno pravo na jednakost građana pred zakonom, jer da pravo na besplatnu pravnu pomoć nije apsolutno pravo te se ne odobrava automatizmom ako neka osoba ispunjava imovne uvjete. Navodi kako financijska sredstva namijenjena pružanju prave pomoći nisu neograničena te da je njihova svrha da se odobravaju i koriste u slučajevima u kojima su osim imovnih uvjeta ispunjeni i drugi uvjeti propisani člankom 13. ZBPP-a. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

6. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

7. Uvodno valja napomenuti da je predmetni spor riješen bez rasprave, na temelju članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21., dalje ZUS),  obzirom da su u ovom sporu činjenice bitne za donošenje odluke nesporne, a tužitelj nije predložio izvođenje dokaza na bilo koju okolnost radi čega bi se rasprava trebala održati.

8. Izvršen je uvid u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika te su uzete u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Primjenjujući materijalno pravo na izloženo nesporno činjenično stanje, ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Prema podacima spisa nesporno proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za odobravanje sekundarne pravne pomoći u vidu oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi u postupku koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, protiv Republike Hrvatske radi naknade štete. Nadalje proizlazi da je presudom Županijskog suda u Zagrebu od 5. ožujka 2013., odbijena žalba tužitelja i potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 18. veljače 2010. te je tužitelju naloženo da nadoknadi tuženiku V. n. d.o.o. Z., trošak uvećan za iznos PDV-a, za koji smatra da mu nije trebao biti dosuđen. Uvidom u obavijest Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 22. svibnja 2019., utvrđeno je da je zahtjev za mirno rješenje spora u kojem je tužitelj tražio naknadu štete zbog dosuđivanja parničnog troška s netočno obračunatim PDV-om, ocijenjen kao neosnovan.

10. Tijelo je u konkretnom slučaju ocijenilo kako sam subjektivan stav tužitelja nije dovoljan razlog da se na teret poreznih obveznika iz sredstava državnog proračuna vodi sudski postupak koji je iniciran voljom tužitelja i čiji je ishod upitan.

11. Odredbom članka 13. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (Narodne  novine, broj: 143/13. i 98/19. dalje u tekstu ZBPP), propisani su uvjeti pod kojima se može odobriti sekundarna pravna pomoć kao i vrste postupaka u kojima se ona može odobriti uz iznimku da će se sekundarna pravna pomoć odobriti i u svi ostalim upravnim i građanskim sudskim postupcima ako takva potreba proizlazi i konkretnih životnih okolnosti podnositelja zahtjeva i članova kućanstva te je u skladu s temeljnom svrhom ZBBP-a.

12. Međutim, člankom 13. stavkom 1. točkom d) propisano je da se sekundarna pravna pomoć može odobriti ako se ne radi o obijesnom parničenju. Obijesnim parničenjem smatrati će se ako su očekivanja podnositelja zahtjeva očito ne razmjerna sa stvarnom situacijom, ako je razvidno da podnositelj zahtjeva zlorabi mogućnost podnošenja zahtjeva za pravnu pomoć, ako su očekivanja podnositelja zahtjeva u očitoj suprotnosti s konačnim ishodima u sličnim predmetima ili ako su očekivanja podnositelja zahtjeva u suprotnosti s prisilnim propisima i moralom društva (čl. 13. st. 5. ZBBP-a).

13. Nadalje proizlazi da je tužitelj osim predmetnog zahtjeva, koji je prethodio ovom upravnom sporu, podnio još 158 zahtjeva za odobravanje sekundarne pravne pomoći u pogledu oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi u različitom postupcima.

14. Stoga Sud ocjenjuje pravilnim zaključak tuženika da opisano ponašanje tužitelja predstavlja zlorabljene mogućnosti podnošenja zahtjeva za sekundarnu pravnu pomoć, odnosno obijesno parničenje u smislu članka 13. stavka 5. podstavka

2. ZBPP-a, s obzirom da tužitelj nakon što iscrpi sva redovna i izvanredna pravna sredstva u sudskim postupcima koji su za njega nepovoljno završeni, pokreće sudske postupke čiji je ishod upitan, a niti vođenje takvih postupaka, u većini slučajeva, ne predstavlja potrebu koja proizlazi iz konkretnih tužiteljevih životnih okolnosti. Osim toga tuženik pravilno zaključuje da bi odobravanje sekundarne pravne pomoći u konkretnom slučaju bilo protivno svrsi pravne pomoći ZBPP-a, propisanoj člankom 3., odnosno ostvarenju jednakosti svih pred Zakonom, osiguranju građanima Republike Hrvatske i drugim osobama u skladu s odredbama ZBPP-a djelotvorno ostvarenje pravne pomoći te pristup sudu i drugim javnopravnim tijelima pod jednakim uvjetima, a ne omogućavanje vođenja neučinkovitih sudskih postupaka na teret sredstava državnog proračuna.

15. Neosnovano tužitelj prigovara da upravna tijela nisu ovlaštena upuštati se u ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, jer tvrdnja o obijesnom parničenju predstavlja ocjenu tužbenog zahtjeva o kojoj odlučuje nadležni sud. Ovo iz razloga što je procjenjivanje postojanja okolnosti obijesnog parničenja u nadležnosti upravnih tijela, što je između ostalog, i jedna od pretpostavki za ostvarivanje sekundarne pravne pomoći propisana člankom 13. stavkom 1. točkom d) ZBPP-a i člankom 13. stavkom 5. ZBPP-a, a u vezi s člankom 3. ZBPP-a.

16. Sud nalazi da se osporavano rješenje ne može ocijeniti nezakonitim niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom. Ovo prije svega stoga što je prema podacima spisa postupak prije donošenja osporenoga rješenja proveden sukladno odredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku su utvrđene sve relevantne činjenice za donošenje zakonite odluke.

17. Kako tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, Sud nije našao osnove za uvažavanje tužbenog zahtjeva.

18.Trebalo je stoga temeljem članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 9. veljače 2024.

Sutkinja

Meri Dominis Herman, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

1