REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-443/2019-250

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po predsjednici vijeća, sucu pojedincu Marini Kapikul, u kaznenom predmetu protiv optužene Petre Tarle i optužene VB zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. dalje: KZ/11.) i drugih, u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO- 2536/07 od 24. rujna 2014. nakon provedene javne rasprave održane 19. siječnja 2026. i 30. ožujka 2026., a zaključene 30. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice OKDO u Zagrebu RB, optužene Petre Tarle, braniteljice optuženice, odvjetnice JB, optužene VB i braniteljice optuženice, odvjetnice Nikoline Golubić, 2. travnja 2026. objavio je, a 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Na temelju članka 452. točke 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08.) protiv

optužene PETRA TARLE, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći V i R, rođena **.**.1947. u [adresa], s prebivalištem [adresa], državljanka RH, dipl. pravnik u mirovini sa mirovinom u iznosu od oko 1.520,00 eura, razvedena, majka dvoje punoljetne djece, vlasnica stana na adresi prebivališta površine od 120 m[2] , te vlasnica kuće u [adresa] površine od oko 300 m[2] , vlasnica kuće u [adresa] površine od oko 360 m[2] , te pet apartmana na Stradunu u Dubrovniku od oko ukupno 360 m[2] , vlasnica automobila Mercedes stariji od 20 godina, kazneno neosuđivana i prekršajno nekažnjavana

O D B I J A S E O P T U Ž B A

da bi

2) dana 20. veljače 2004., u Zagrebu, I okr. Petra Tarle u svojstvu člana uprave trgovačkog društva "Osiguranje Zagreb" d.o.o. sa sjedištem u [adresa], donijela odluku da se trgovačkom društvu "Petrus" za posao posredovanja pri kupnji nekretnine za trgovačkog društva "Osiguranje Zagreb" d.o.o. i za osiguranje izrade projektne dokumentacije pri obavljanju poslova vezanih za ishođenje lokacijske i građevinske dozvole ( u daljnjem tekstu: "troškovi" ) isplati ukupni iznos od 2.799.900,00 kuna, iako znajući da kao član uprave poslove društva mora voditi s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i da u zasnivanju pravnih poslova mora polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja što je sve propisano odredbama čl. 252. Zakona o trgovačkim društvima i članka 15. Zakona o obveznim odnosima, pri donošenju iste odluke nije polazila od vrijednosti troškova niti od posrednikovog truda, učinjene usluge i uobičajene provizije od najviše 6% za posredovanje kod ugovora o kupoprodaji nekretnine iako je mogla predvidjeti da takvim utvrđenjem i isplatom provizije i troškova za trgovačkog društva "Osiguranje Zagreb" d.o.o. može nastupiti šteta, a za društvo "Petrus" korist, slijedom koje je odluke je I okr. Petra Tarle sa sada pok. ČB u zastupanju društva "Osiguranje Zagreb" , sklopila ugovor o posredovanju s odgovornom osobom trgovačkog društvu "Petrus" i njima proviziju i troškove ugovorila u ukupnom iznosu od 2.799.900,00 kuna, nakon čega je posredovanjem trgovačkog društvu "Petrus" došlo do sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine koja se nalazi u Dubrovniku, put Republike 32, čestica zbr.1679 k. o. [katastarska općina], površine 527 m[2] , zajedno s okolnim zemljištem čestica t.zem 499/1, 499/2 i 499/3 k. o. [katastarska općina], ukupne površine od približno 3.500 m[2] , između trgovačkog društva "Dubrovkinja trade" d.o.o. iz Dubrovnika, Obala Stjepana Radića 25 kao prodavatelja trgovačkog društva "Osiguranje Zagreb" kao kupca, uz posredovanje trgovačkog društva "Spes" d.o.o. iz Dubrovnika , Put Ive Vojnovića br.4, az cijenu od 1.000.000,00 eura, protuvrijednost 7.575.661,00 kuna te isplate troškova i provizije u ugovorenom iznosu od 2.799.900,00 kuna, dok je trgovačko društvo "Petrus" za troškove platilo 1.488.627,28 kuna, čime je iznad provizije od najviše 6% vrijednosti ugovora, koja je u iznosu 554.538,39 kn s PDV i vrijednosti troškova trgovačkom društvu "Petrus" neosnovano isplaćeno 756.734,33 kune, u kojem je iznosu I okr. Petra Tarle društvu "Petrus" pribavila nepripadnu materijalnu dobiti na štetu trgovačkog društva "Osiguranje Zagreb" d.o.o.

dakle, optužena Petra Tarle, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koriti za drugu pravnu osobu, grubo prekršila zakon i pravila poslovanja glede uporabe i upravljanja imovinom, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i postupala je s ciljem pribavljanja takove koristi,

pa da bi time optužena Petra Tarle počinila kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - zloupotrebom ovlasti u gospodarskom poslovanju, opisano po članku 292. stavak 2. u svezi stavka 1. alineja 6. Kaznenog zakona/97.

II/ Optužena PETRA TARLE, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći V i R, rođena **.**.1947. u [adresa], s prebivalištem [adresa], državljanka RH, dipl. pravnik u mirovini sa mirovinom u iznosu od oko 1.520,00 eura, razvedena, majka dvoje punoljetne djece, vlasnica stana na adresi prebivališta površine od 120 m[2] , te vlasnica kuće u [adresa] površine od oko 300 m[2] , vlasnica kuće u [adresa] površine od oko 360 m[2] , te pet apartmana na Stradunu u Dubrovniku od oko ukupno 360 m[2] , vlasnica automobila Mercedes stariji od 20 godina, kazneno neosuđivana i prekršajno nekažnjavana

i

optužena VB, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći V i J, rođena **.**.1958. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanka RH, magistra ekonomskih znanosti, u mirovini sa mjesečnim primanja po osnovi mirovine 1.800,00 eura, udana, majka dvoje punoljetne djece, suvlasnica stana na adresi prebivališta površine 82 m[2] i zemljišta na Vidovčici površine 1.100 m[2] , vlasnica automobila marke BMW 4, star 8 godina, kazneno neosuđivana, prekršajno kažnjavana

k r i v e  s u

što su

1) dana 21. ožujka 2007. u Zagrebu, I okr. Petra Tarle i II okr. BB u svojstvu članova uprave trgovačkog društva "Osiguranje Zagreb" d.o.o. sa sjedištem u [adresa], zajedno i po prethodnom dogovoru nakon što je trgovačko društvo "Osiguranje Zagreb" od trgovačkog društva "Petrus" iz Cavtata, put od Cavtata br. 10, dana 15. prosinca 2004. kupilo nekretninu upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] Općinskog suda u Dubrovniku k.o. 627/6 k. o. [katastarska općina], za iznos od 7.8000.000,00 kuna, na koju je trgovačko društvo "Osiguranje Zagreb" u vrijeme kupnje imalo založno pravo po osnovu kredita broj 10004000017, od 1. lipnja 2004., odobrenog trgovačkom društvu "Petrus" u iznosu od 1.000.000,00 eura, koju kupoprodajnu cijenu je trgovačko društvo "Osiguranje Zagreb" isplatilo trgovačkom društvu "Petrus" , po prethodnom dogovoru sa III okr. IB, direktorom trgovačkog društva "Petrus" u nakani da društvu "Petrus" pribave nepripadnu materijalnu dobit u visini navedene kreditne obveze od 1.034.066,08 eura, umjesto da traže ispunjene dospjele kreditne obveze , svjesne da ugovor ispunjenjem prestaje te njegovo mijenjanje nakon toga nije moguć i da ono predstavlja zloupotrebu prava iz obveznih odnosa, protivno odredbama članka 252. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima te članka 13. u svezi članka 295. i članka 10. Zakona o obveznim odnosima, donijela je odluku o sklapanju Aneksa ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine, kojim se kupoprodajna cijena sada ugovora u iznosu od 15.997.300,00 kuna time da se utvrđuje da je isplata cijene u iznosu od 7.800.000,00 kuna već izvršena a u preostalom djelu se kompenzira s dugom trgovačkog društva "Petrus" po kreditu broj 10004000017, slijedom koje odluke su I okr. Petra Tarle i II okr. BB, po prethodnom dogovoru sa III okr. IB sklopile Aneks ugovora sukladno navedenoj odluci, ali je njegovo izvršenje i time pribavljanje nepripadne materijalne dobiti trgovačkom društvu "Petrus" u iznosu od 8.197.300,00 kn otkriveno i spriječeno od strane Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga u postupku provedenog nadzora.

dakle, optužena Petra Tarle i optužena BB započele, ali nisu dovršile da kao odgovorne osobe u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za drugu pravnu osobu, grubo prekršile zakon i pravila poslovanja glede uporabe upravljanja imovinom, a kaznenim djelom bude pribavljena znatna imovinska korist i postupale su s ciljem pribavljanja takve koristi,

čime su optužena Petra Tarle i optužena BB pod točkom 1) optužnice počinile kazneno djelo protiv gospodarstva - zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju u pokušaju, opisano po članku 246. stavku 2. u vezi stavka 1. i članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. dalje: KZ/11.), a kažnjivo po članku 246. stavku 2. u vezi članka 34. KZ/11. za koje se na temelju članka 246. stavka 2. u vezi članka 34. KZ/11. osuđuju na

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 1 (JEDNE) GODINE svaka.

III/ Na temelju članka 56. KZ/11. optuženoj Petri Tarle i optuženoj VB

izriče se

UVJETNA OSUDA

na način da se kazna zatvora u trajanju 1 (godine) godine na koju su optuženice osuđene neće izvršiti ukoliko optuženice u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.

IV/ Na temelju članka 148. stavka 1. - 3. ZKP/08. optužena Petra Tarle i optužena VB dužne su u roku od 15 dana od izvršnosti presude solidarno podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08. u iznosu od 3.467,71 eura od čega se iznos od 1.467,71 eura odnosi na trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja (list 999 spisa), iznos od 1.000,00 eura na paušalnu svotu za optuženu Petru Tarle i iznos od 1.000,00 eura na paušalnu svotu za optuženu VB.

Obrazloženje

1.Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je uvodno citiranu optužnicu protiv optužene Petre Tarle, optužene VB i optuženog UB (protiv kojeg je postupak prethodno obustavljen uslijed smrti) stavljajući im na teret počinjenje kaznenih djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, i to optuženoj Petri Tarle kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 2. u vezi stavka 1. alineje 6. Kaznenog zakona/97. pod točkom 2.) optužnice, a optuženoj Petri Tarle i optuženoj VB zajedno kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju u pokušaju iz članka 292. stavka 2. u vezi stavka 1. alineje 6. i članka 33. Kaznenog zakona/97. pod točkom 1.) optužnice.

2. Ovosudnom presudom broj K-820/2015 od 30. studenoga 2016. na temelju članka 452. točke 1. ZKP/08. uslijed stvarne nenadležnosti odbijena je optužba jer je u konkretnom slučaju utvrđivanjem pravnog kontinuiteta i primjenom blažeg zakona utvrđeno da se činjenični opisi kaznenih djela iz točke 1. i 2. optužnice imaju podvesti pod kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. KZ/11., a za koje djelo je propisana isključiva nadležnost županijskog suda. Prihvaćajući žalbe optužene Petre Tarle i državnog odvjetnika, a u povodu tih žalbi i po službenoj dužnosti u odnosu na optuženu VB rješenjem Županijskog suda u Splitu ukinuta je prvostupanjska presuda te je predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Drugostupanjski sud je naveo kako je prema članku 257. stavku 6. ZID ZKP/08. propisano da će se u kaznenom postupku za kaznena djela iz članka 19.c točke 1. d) ZKP/08. (katalog kaznenih djela među kojima je i kazneno djelo iz članka 245. stavka 2. KZ/11.) postupak dovršiti pred sudom koji je bio nadležan u trenutku podizanja optužnice, što je u konkretnom slučaju općinski sud, koji stav je zauzet i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kzz-13/16 od 30. lipnja 2016.

3. Aktualnoj raspravnoj sutkinji predmet je dodijeljen u rad stupanjem na dužnost u ovome sudu 15. rujna 2025. Stranke su se na raspravi 19. siječnja 2026. suglasile da raspravu provede predsjednik vijeća kao sudac pojedinac sukladno članku 19. b. stavku 4. ZKP/08.

4. Očitujući se o osnovanosti optužbe na raspravi 19. siječnja 2026. optužena Petra Tarle i optužena VB izjavile su da se ne smatraju krivima za kaznena djela koja im se stavljaju na teret (list 1831 spisa).

U odnosu na točku I/ izreke

5. S obzirom da je za kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - zloupotrebom ovlasti u gospodarskom poslovanju, opisano po članku 292. stavak 2. u svezi stavka 1. alineja 6. Kaznenog zakona/97. koje se stavlja na teret optuženoj Petri Tarle iz točke 2) optužnice, nastupila zastara kaznenog progona sud je za to djelo protiv optužene Petre Tarle na temelju članka 452. točke 6. ZKP/08. odbio optužbu budući da je zastara procesna smetnja za vođenje postupka.

5.1. Činjeničnim opisom kaznenog djela opisanog pod točkom 2.) optužnice - zloupotrebom ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292 . stavka 2. u svezi stavka 1. alineja 6. Kaznenog zakona/97. optuženoj NB se stavlja na teret da je navedeno kazneno djelo počinila 20. veljače 2004. Uzimajući u obzir da je za navedeno kazneno djelo bila propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina, to prema odredbi članka 81. stavku 1. alineje 3. KZ/11. zastara kaznenog progona nastupa za dvadeset godina od počinjenja kaznenog djela, a ako je prije proteka tog roka donesena prvostupanjska presuda, sukladno članku 81. stavku 3. KZ/11., zastara kaznenog progona produljuje se za dvije godine. Kako je u konkretnom slučaju već bila donesena prvostupanjska presuda 30. studenoga 2016. tada je zastara kaznenog progona nastupila 20. veljače 2026, dakle prije donošenja ove presude.

5.2. Budući da se kazneni postupak ne može poduzeti niti voditi nakon nastupa zastare kaznenog progona, trebalo je odlučiti kao pod točkom I/izreke ove presude.

U odnosu na točku II/ izreke

6. Nadalje, sud je kazneno djelo iz točke II/ izreke za koje je optuženice proglasio krivima, izmijenio u pravnoj kvalifikaciji djela tako da su optuženice proglašene krivima za počinjenje kaznenog zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju u pokušaju iz članka 246. stavka 2. u vezi članka 34. KZ/11. primjenjujući na optuženice blaži zakon, što će biti izloženo u nastavku presude.

7. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitani su i pregledani povijesni izvadak iz sudskog registra, elaborat o procijenjenoj vrijednosti nekretnina, izvadak iz zemljišnih knjiga, ugovor o kupoprodaji, aneks ugovora, ugovor o posredovanju pri kupnji nekretnina, ugovor o prodaji nekretnine, financijska dokumentacija (list 100-119), financijska dokumentacija (list 348-349) , poslovna dokumentacija (list 355-417), izvadak iz sudskog registra za društvo "Spes", izvadak iz sudskog registra za društvo "Petrus", ugovor o radu. Nadalje, sud je pročitao i pregledao procjenu prometne vrijednosti nekretnina stalnog sudskog vještaka iz ovlasti arhitekture i graditeljstva FB (list 932-946), knjigovodstveno financijsko vještačenje na okolnost posredovanja kod kupoprodaje nekretnine i revalorizacije nekretine po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo, računovodstvo i financije Zrinku Ručeviću (list 990-999), zapisnik o pregledu poslovanja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (list 850-854), povijesni izvadak iz sudskog registra za Osiguranje Zagreb d.d. (list 855-872), ugovor o radu i ugovor o pravima i obvezama člana uprave za BB od 1. kolovoza 2005. (list 872-876), ugovor o radu punomoćnika uprave za BB (list 877 -881), raskid aneksa od 28. ožujka 2007.

7.1. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 2. ZKP/08. pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka OB (list 1027-1028) i VBĆ (list 1049 spisa) s obzirom da su navedeni svjedoci preminuli.

7.2. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08 uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka ispitanih na raspravi: TB **.**.2016., CB, **.**.2016., ĐB **.**.2019., EB i KB **.**.2020., ĆB **.**.2021. te SB od 1. lipnja 2021. i **.**.2022., LB **.**.2022. i stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije Zrinka Ručevića 20. siječnja 2023. kao i iskazi svjedoka ispitanih tijekom prethodnog postupka i to zapisnik o ispitivanju svjedoka AB, zapisnik o ispitivanju svjedoka CB, zapisnik o ispitivanju svjedoka ŠB, zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐB, zapisnik o ispitivanju svjedoka GB.

7.3. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. i 4. ZKP/08 odbijen je dokazni prijedlog optužene BB da se pribavi odluka o ovlastima članova uprave u inkriminirano vrijeme s naglaskom na ovlasti optužene VB kao nevažan i odugovlačeći. S obzirom da je u dokaznom postupku pročitan ugovor o radu i ugovor o pravima i obvezama člana uprave za člana uprave Osiguranje Zagreb d.d. BB od dana 1. kolovoza 2005. iz kojeg proizlaze njezina zaduženja kao člana Uprave tog društva kao i Ugovor o radu punomoćnika uprave za poslove ekonomike i prodaje Osiguranja Zagreb d.d. sklopljen između predsjednika uprave Osiguranja Zagreb d.d. Petre Tarle i BB **.**.2000. izvođenjem ovog dokaza ne bi se utvrdile nikakve nove činjenice pravnorelevantne činjenice kao niti one služe utvrđivanju tih činjenica te je po ocjeni suda činjenično stanje potpuno i dovoljno utvrđeno iz svih do sada provedenih dokaza, pa bi se izvođenjem ovog dokaza povrijedilo načelo procesne ekonomije a imajući u vidu da u ovom postupku prijeti skori nastup zastare kaznenog progona.

8. Iznoseći svoju obranu na raspravi 30. ožujka 2026. na kraju dokaznog postupka u slobodnom izlaganju i ne odgovarajući na bilo čija pitanja, optužena Petra Tarle porekla je da bi počinila bilo kakvo kazneno djelo za koje je tereti ova optužnica te u cijelosti ostala kod obrane koju je iznijela na Županijskom sudu u Zagrebu 9. travnja 2010. godine, odnosno na početku ovog kaznenog postupka protiv nje. Dodala je kako se predmetnih poslovnih događaja više ne sjeća, ali zna da nikada nije namjerno i s umišljajem počinila bilo kakvo kazneno djelo, niti je od svojih zaposlenika tražila da postupaju na nezakonit način. Naprotiv, upozoravala je da svi moraju postupati u skladu sa zakonom te je zahtijevala višestruku kontrolu svakog akta koji je izlazio iz društva. Navodi kako je nastojala u Zagreb osiguranje dovesti najbolje i najstručnije ljude koji su vrlo odgovorno i stručno vodili sve poslove. Za pojedina područja bile su ustrojene stručne službe, od pravne do financijske, u čiji je rad imala potpuno povjerenje. Također je angažirala i savjetnike, među kojima su bili profesor dr. sc. Mladen Vedriš, dr. ŽB i HB, sve redom izuzetno cijenjeni i vrhunski profesionalci koji su davali stručna rješenja za situacije u kojima se društvo nalazilo, a čiji su se savjeti uvažavali. Ističe kako nikada u životu nije bila kažnjavana, da je živjela pošteno te cijeli svoj radni vijek provela časno. Svojim radom i radom svojih suradnika uspjela je stvoriti vrlo uspješno trgovačko društvo – Zagreb osiguranje.

8.1. Navela je kako je Zagreb osiguranje 2007. godine prodano švicarskom društvu Baloise Holding te da je u vrijeme prodaje društvo imalo tržišni udio od 6 % i 215 zaposlenika. Međutim, nakon prodaje Zagreb osiguranja došlo je do problema. Naime, prilikom kupoprodaje isplaćen je samo dio kupoprodajne cijene, dok je ostatak trebao biti isplaćen kroz znatan dio dobiti ostvarene u sljedeće tri godine poslovanja. Visina te dobiti ovisila je o rezultatima poslovanja, a kupac Zagreb osiguranja činio je sve kako bi ta dobit, a time i isplata vlasnicima, bila što manja. Pritom su se koristili svim sredstvima – od upropaštavanja društva, podnošenja kaznenih prijava i pokretanja svih vrsta postupaka, uključujući arbitražne, parnične i upravne postupke pred HANFA-om i Poreznom upravom, do zahtjeva za izdavanje privremenih mjera i blokade njihove imovine. Budući da se dioničari financijski nisu mogli nositi s kupcem niti su imali sredstva za vođenje arbitražnih postupaka, zaključen je Aneks nagodbe kojim je kupoprodajna cijena znatno snižena. U nagodbu je unesena odredba o obustavi svih navedenih postupaka, uključujući i kaznene, te je konstatirano da je kupac u cijelosti namiren, pa tako i u odnosu na kaznene postupke, zbog čega će povući sve imovinskopravne zahtjeve, što je i učinjeno. Na početku dokaznog postupka navedeno je da oštećenik ne postavlja imovinskopravni zahtjev. Tom je nagodbom kupoprodajna cijena bitno smanjena, a ona je, kao najveći dioničar, bila najviše oštećena takvom nagodbom.

8.2. Međutim, smatra da joj je najveća šteta nanesena upravo pokretanjem kaznenih postupaka koji su je potpuno fizički i psihički iscrpili te je na kraju životnog i profesionalnog puta doveli na optuženičku klupu. Navodi kako se tijekom ovog dugotrajnog postupka nastojalo utvrditi na koji se način odvijalo poslovanje Zagreb osiguranja, međutim smatra da je, s obzirom na to da je većina sudionika tih događaja preminula, teško oboljela ili jednostavno zaboravila pojedine događaje, cijeli postupak proveden površno. Napomenula je da su iz vida izgubljene važne okolnosti, primjerice činjenica da je u vrijeme provođenja dubinske analize poslovanja svakodnevno potpisivala desetke dokumenata te da nije bila u mogućnosti kontrolirati što je i na koji način prethodno bilo riješeno niti kakvi su ugovori bili zaključeni. Poslove kontrole obavljala je pravna služba koja je na odgovarajući način reagirala, pa je upravo Zagreb osiguranje, putem svojih stručnih službi, stavilo izvan snage sporni Aneks. Predložila je da je sud oslobodi kaznene odgovornosti.

9. Iznoseći svoju obranu na raspravi 30. ožujka 2026. na kraju dokaznog postupka u slobodnom izlaganju i ne odgovarajući na bilo čija pitanja, optužena BB kazala je uvodno kako se ne osjeća krivom za kazneno djelo koje joj se stavlja na teret te kako u cijelosti osporava navode optužnice i odbacuje tvrdnje optužbe da je 21. ožujka 2007. godine postupala zajedno i po prethodnom dogovoru s Petrom Tarle i pokojnim UB te da je poduzimala protupravne radnje. Istaknula da je Aneks Ugovora o kupoprodaji nekretnine iz 2004. godine potpisala u dobroj vjeri, isključivo s ciljem zaštite interesa društva Osiguranje Zagreb d.d. te da nije imala osobni interes niti je bilo kome pribavila protupravnu imovinsku korist. Aneks nije bio rezultat njezine inicijative niti njezina djelovanja.

9.1. U odnosu na svoju funkciju u društvu navodi da je obnašala dužnost člana Uprave Osiguranja Zagreb d.d. nadležnog za sektor životnog osiguranja, sektor neživotnog osiguranja, poslove prodaje osiguranja i politiku šteta osiguranja, sukladno ugovoru o radu koji se nalazi na listu 872 spisa te Odluci o podjeli dužnosti i ovlaštenja članova Uprave (list 765 spisa). Poslovi vezani uz nekretnine i naplatu kreditnih obveza nisu bili u njezinoj nadležnosti. U tim poslovima nije sudjelovala niti je njima na bilo koji način upravljala, kako joj se optužnicom stavlja na teret.

9.2. U odnosu na način donošenja odluka u Upravi društva i potpisivanja dokumenata navela je da je Uprava imala tri člana te da su se odluke donosile na način da je prijedlog odluka pripremao nadležni član Uprave, dokumente su izrađivale i provjeravale stručne službe, a ugovore su potpisivala dva člana Uprave. U konkretnom slučaju nadležni član Uprave za pravne poslove, DB, bio je odsutan, dok su dokumenti već bili potpisani od strane predsjednice Uprave i prošli prethodnu internu proceduru, zbog čega ih je potpisala kao treći član Uprave, slijedeći uobičajenu proceduru. Ističe da nije sudjelovala u izradi Aneksa niti je prije njegova potpisivanja bila upoznata s njegovim sadržajem. Navodi da je postupala u dobroj vjeri, oslanjajući se na rad stručnih službi i prethodni potpis predsjednice Uprave.

9.3. Nadalje navodi da je u tom razdoblju postojao ugovoreni veto kupca Baloise Holding A.G. na sve financijske radnje, što je onemogućavalo bilo kakvu provedbu predmetnog Aneksa. Aneks nije proizveo nikakve učinke jer nije proveden u poslovnim knjigama društva, niti je mogao biti proveden u poslovnim knjigama čak i da je bio na snazi. Također nije doveo do financijskih transakcija niti do promjene kupoprodajne cijene, pa nije proizveo nikakvu imovinsku korist. Vrijednost nekretnina, ističe, može se mijenjati isključivo na temelju procjene ovlaštenog procjenitelja, a ne aneksom ugovora, pri čemu sam aneks ne povlači nikakve financijske učinke u smislu uplata ili isplata. U odnosu na postupanje nakon uočavanja nepravilnosti navodi da je, nakon što ih je utvrdila pravna služba, Aneks poništen u najkraćem mogućem roku te nije bilo ni pokušaja njegove provedbe niti je isti ikada proveden. Dodaje da je i sama neposredno nakon potpisivanja o tome razgovarala s pravnicima društva.

9.4. Ističe kako je za kazneno djelo koje joj se stavlja na teret nužno postojanje namjere pribavljanja protupravne imovinske koristi, koja u njezinu postupanju nije postojala. Navodi da nije sudjelovala u bilo kakvom dogovoru, da nije inicirala niti izrađivala Aneks, slijedom čega nije postojala ni namjera počinjenja kaznenog djela. Nadalje, nije poduzimala nikakve radnje radi njegove provedbe niti je imala bilo kakav osobni interes ili namjeru omogućiti nepripadnu imovinsku korist bilo kojoj osobi. Naglašava da Aneks nije proizveo nikakve pravne niti financijske posljedice, da nije nastala šteta ni za jednu stranu te da HANFA nije imala nikakav utjecaj na njegovo stavljanje izvan snage. Smatra da sam formalni potpis dokumenta, bez sudjelovanja u njegovoj izradi ili sadržaju, a u okviru redovne procedure rada Uprave, ne predstavlja protupravnu radnju niti pokušaj pribavljanja protupravne imovinske koristi. Zaključno ističe kako u njezinu postupanju ne postoje ni objektivna ni subjektivna obilježja kaznenog djela. Postupala je u okviru svojih ovlasti, u dobroj vjeri i u interesu društva, sukladno Odluci o podjeli dužnosti i ovlaštenja članova Uprave. Aneks nije mogao biti proveden u poslovnim knjigama društva niti je proizveo bilo kakve pravne ili financijske posljedice, što je utvrđeno neposredno nakon njegova potpisivanja. Slijedom svega navedenoga predložila je da sud prihvati njezinu obranu i oslobodi je optužbe.

10. Iz iskaza svjedoka OB iz prethodnog postupka (list 1027-1028) proizlazi da je on u svojstvu savjetnika u Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga u proljeće 2007. vršio nadzor poslovanja trgovačkog društva „Osiguranje Zagreb“ d.o.o. Iskazao je da je pri nadzoru pronađen Ugovor o kupnji nekretnine od društva „Petrus“ za iznos od 7.800.000,00 kuna s time da je ta nekretnina bila opterećena kreditom u približno jednakom iznosu kupoprodajne cijene, dakle, u iznosu od 1.000.000,00 eura, s time da u vrijeme nadzora to založno pravo nije bilo niti upisano u zemljišne knjige prema svjedokovom sjećanju. Založno pravo nije dakle, bilo upisano kroz vrijeme od 3 godine već je tek u proljeće 2007. upisano kada je počeo nadzor poslovanja trgovačkog društva „Osiguranje Zagreb“ d.o.o. Tada je od strane nadzora pronađen i Aneks tog ugovora u kojem se povećala cijena nekretnine za dvostruko i članovima nadzora je to bilo čudno jer je to izgledalo kao neka kompenzacija jer bi se time pokrila visina zajma i isplaćena cijena koja je ugovorena. To je predočeno pravnicima Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga koji su u tome prepoznali elemente kaznenog djela na štetu trgovačkog društva „Osiguranje Zagreb“ d.o.o. a u korist društva „Petrus“ te je i podnesena kaznena prijava s tim u svezi. Svjedok je iskazao da se na kraju odustalo od Aneksa i da on nije proveden. Svjedok je iskazao da je njemu i Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga bilo neobično da trgovačkog društva „Osiguranje Zagreb“ d.o.o. koje ima upisano založno pravo na vrijednost nekretnine, dakle, može naplatiti kredit od društva „Petrus“ na način da uđe u posjed nekretnine i upiše se kao vlasnik. U toj situaciji sklapa ugovor u kojem pristaje na dvostruku cijenu nekretnine pa da, dakle, mora još jednom platiti ugovorenu cijenu iz prvog ugovora.

11. Iz iskaza svjedoka VBĆ iz prethodnog postupka (list 1049 spisa) proizlazi da je u jesen 2005. imenovan za člana nadzornog odbora trgovačkog društva „Osiguranje Zagreb“ d.o.o. Svjedok je iskazao da nema saznanja u svezi odlučnih činjenica kaznenog djela opisanog pod točkom 1. kao i onog opisanog pod točkom 2. optužnice, time da je naveo da je on po struci prof. psihologije, a da je s njim u upravnom odboru bio gospodin HB koji je po struci bio revizor, dakle, stručnjak te su u upravi društva bili I. okr. Petra Tarle, sada pok. DB i II. okr. BB kao vrhunski financijski stručnjaci tako da se on kao član nadzornog odbora uvijek priklanjao njihovom mišljenju i vjerovao je u njihovu procjenu.

12. Iz iskaza svjedoka TB s rasprave od 20. svibnja 2016. proizlazi kako okrivljene ne poznaje već je za njih saznao tek nakon što se 2007. zaposlio u Osiguranju Zagreb. Na daljnje pitanje odgovara kako je po zasnivanju radnog odnosa, kada se zaposlio na radnom mjestu savjetnika za nekretnine, počeo proučavati nekretninske portfelje Društva te je uvidom u dokumentaciju saznao tko su članovi Uprave Društva i s kojim je društvima Osiguranje Zagreb sklapalo pravne poslove vezane uz nekretnine. Navodi da mu je po dolasku na navedeno radno mjesto dano u zadatak proučiti sve dosjee vezane uz nekretnine Društva te provjeriti jesu li te nekretnine u posjedu Društva i je li upisano vlasništvo, odnosno provjeravati cjelokupno pravno stanje vezano uz te nekretnine. Na pitanje je li proučavanjem navedene dokumentacije uočio da su odgovorne osobe Osiguranja Zagreb sklapale kakve imovinskopravne poslove s drugim društvima, odgovara kako je utvrdio da je Petra Tarle tijekom 2007. godine sklopila više ugovora o kupoprodaji, a pronašao je i niz ugovora između TD Osiguranje Zagreb i društva Petrus. Naknadno pojašnjava da se radi o društvu koje se intenzivno bavilo kupoprodajom nekretnina te se iz toga razloga ne može točno očitovati o kojem se ugovoru radilo, budući da je bilo više takvih ugovora, kao i više kupoprodajnih ugovora koji su se odnosili na kupoprodaju nekretnina u Gružu. Na pitanje braniteljice I. okrivljene odgovara kako je sada zaposlen u Uniqa osiguranju, koje je pravni sljednik Osiguranja Zagreb, na radnom mjestu višeg stručnog suradnika, a prethodno je bio zaposlen u Basler osiguranju, koje je također 2007. godine kupilo Osiguranje Zagreb.

13. Iz iskaza svjedokinje CB s rasprave 26. rujna 2016., proizlazi kako u vrijeme sklapanja tog ugovora nije bila direktorica društva niti je izravno obavljala poslove u vezi s njegovim sklapanjem, zbog čega nema nikakvih saznanja niti o tome o kojoj se zemljišnoknjižnoj čestici radilo. Navodi da je tek kasnije postala direktorica društva, dok je sve poslove u vezi s predmetnim ugovorom vodio tadašnji direktor Č.Na posebno pitanje braniteljice I. okrivljene odgovara kako u vrijeme sklapanja tog ugovora ni u kojem svojstvu nije bila zaposlena u društvu Dubrovkinja trade. Ne sjeća se točno koje je godine iz društva Mediator prešla u društvo Dubrovkinja trade, no navodi da je to zasigurno bilo nakon što je predmetni kupoprodajni ugovor bio potpisan. Ističe da je sadašnji naziv društva Dobrovkinja trade Intrend te zaključuje da nema nikakvih saznanja o prodaji zemljišta od strane društva Dubrovkinja trade društvu Osiguranje Zagreb.

13.1. Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje CB tijekom prethodnog postupka proizlazi (listovi 913-914 spisa) da je 2004. godine obnašala dužnost člana uprave u trgovačkom društvu „Medijator“ koje je bilo većinski vlasnik društva „Dubrovkinja trade“. Navela je kako je poslove posredovanja prilikom prodaje nekretnine opisane pod točkom 1 optužnice obavilo društvo „Spes“ iz Dubrovnika dok društvo „Petrus“ nije sudjelovalo u ovoj kupoprodaji nekretnine između društva „Dubrovkinja trade“ i trgovačkog društva „Osiguranje Zagreb“ d.o.o te svjedokinji nije poznato da društvo „Petrus“ „postoji“.

14. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka ŠB tijekom prethodnog postupka (listovi 915-917 spisa) proizlazi da je direktor društva „Spes“ bio u inkriminirano vrijeme. Isto društvo je sudjelovalo u kupoprodaji nekretnine opisane pod točkom 1 optužnice zajedno sa svjedokom, a sudjelovalo je na način da je svjedok povezao kupca i prodavatelja tih nekretnina. Inače se društvo „Spes“ bavi posredovanjem kod kupoprodaje nekretnina pa je na taj način svjedok i doznao da društvo „Dubrovkinja trade“ prodaje navedenu zgradu sa zemljištem te je pronalazio kupca i u tom pronalaženju kupca pojavio se UB ispred društva „Petrus“ ali svjedok ne zna u kojem svojstvu, misli da je UB bio direktor tog društva. Svjedok je iskazao da je on vezano uz kupca i prodavatelja dotične nekretnine i tako obavilo posao posredovanja u kupoprodaji za koje je dobilo određena sredstva, i to u iznosu od 2% od utvrđene kupoprodajne cijene za tu nekretninu uvećano za PDV. Svjedok je pojasnio da je on povezao UB ispred društva „Petrus“ sa prodavateljem, trgovačkim društvom „Dubrovkinja trade“. Svjedok se nije mogao izjasniti s kojim društvom je sklopio ugovor o plaćanju provizije društvu „Spes“ na ime posredovanja, ali ga je svakako sklopio ili sa društvom „Dubrovkinja trade“ ili društvom „Petrus“, a možda i sa oba društva.

15. Svjedok ĐB ispitan na raspravi 19. prosinca 2019. te 20. siječnja 2020. kazao je kako je bio jedan od osnivača kasnijeg Osiguranja Zagreb 1989. godine te da je od 1994. godine, tijekom približno deset godina, bio član Nadzornog odbora, a posljednjih nekoliko godina i njegov predsjednik. Ističe da je u mirovinu otišao s dužnosti predsjednika Nadzornog odbora 1. studenoga 2004. godine te da je prilikom odlaska trgovačko društvo ostavio s prosječnom godišnjom bilancom većom od milijardu kuna. U odnosu na ovdje optuženice navodi da poznaje obje, pri čemu optuženu Tarle poznaje još od 1975. godine te da su bili kolege iz radnog odnosa, a s njom je u Osiguranju Zagreb radio približno šest mjeseci tijekom 1997. godine. Optuženu BB upoznao je nakon 1994. godine, premda se ne može točno sjetiti koje godine, također u vezi s Osiguranjem Zagreb, gdje je ona obavljala poslove menadžera računovodstva. U odnosu na trgovačko društvo Petrus navodi kako mu ono nije poznato, osim što zna njegov naziv i povezuje ga s Osiguranjem Zagreb, no ne može se sjetiti u kakvom je kontekstu to društvo povezivao s Osiguranjem Zagreb.

15.1. Na posebno pitanje suca vezano uz kupnju nekretnine u Gružu odgovara kako se toga doista ne sjeća. Navodi da bi eventualna nabava nekretnine za Osiguranje Zagreb dolazila na raspravljanje pred Nadzorni odbor samo ako bi njezina vrijednost prelazila određeni limit, čijeg se iznosa trenutno ne sjeća, ali ističe da je bio propisan Statutom i Poslovnikom. U odnosu na UB navodi da zna kako je preminuo te smatra da je bio voditelj Poslovnice Osiguranja Zagreb u Dubrovniku, a susretao ga je na skupovima Društva. Dalje navodi kako je, prema njegovu sjećanju, UB bio prva osoba Osiguranja Zagreb u Dubrovniku te, budući da je trgovačko društvo Petrus iz Dubrovnika, jedino logično može zaključiti da bi ga mogao dovesti u vezu s tim društvom, no ničega konkretnog u tom dijelu se ne sjeća. U odnosu na DB navodi kako mu je do njegove smrti bio vrlo dobar prijatelj te da je bio član Uprave Osiguranja Zagreb, dok mu trgovačka društva Dubrovkinja Trade i Spes danas ne znače ništa.

15.2. Dodatno navodi kako je do 1. studenoga 2005. godine bio predsjednik Nadzornog odbora Osiguranja Zagreb, pri čemu smatra da je još približno dva mjeseca nakon formalnog prestanka članstva nastavio svoj angažman u Nadzornom odboru, odnosno do kraja poslovne godine 2005. Ističe kako je u tom razdoblju rijetko dolazilo do kupnje nekretnina za koju je bila potrebna suglasnost Nadzornog odbora te da je limit iznad kojega je takva suglasnost bila potrebna iznosio približno 10 milijuna kuna. U odnosu na posredničku proviziju navodi kako se, kao predsjednik Nadzornog odbora, nije bavio niti je bio upoznat s transakcijama čija je vrijednost bila ispod 10 milijuna kuna. Nadalje pojašnjava kako se za vrijeme njegova predsjedanja Nadzorni odbor sastajao tri do četiri puta godišnje, uz jednu redovnu godišnju skupštinu dioničara, odnosno prosječno pet puta godišnje. Ističe da je Nadzorni odbor u to vrijeme imao prvenstveno supervizijsku, odnosno nadzornu ulogu te nije bio uključen u svakodnevno poslovanje društva. Na posebno pitanje suca je li određeni pravni posao trebao biti upućen Nadzornom odboru ako bi kupoprodajna cijena iznosila osam milijuna kuna, a provizija 2,5 milijuna kuna, odgovara kako, prema njegovu sjećanju, kriterij za odlučivanje nije bila ukupna vrijednost transakcije, nego vrijednost ulaganja, odnosno u konkretnom slučaju kupoprodajna cijena.

15.3. Na posebno pitanje branitelja optužene BB sjeća li se da je Nadzorni odbor raspravljao o davanju suglasnosti na aneks kupoprodajnog ugovora odgovara kako se ne sjeća da je Nadzorni odbor ikada raspravljao o aneksima ugovora. Dodaje da su o svim sjednicama Nadzornog odbora sastavljani zapisnici u više primjeraka koje je kao predsjednik potpisivao te vjeruje da su pohranjeni, uz napomenu da je svjestan proteka vremena i pravila o čuvanju arhivskog gradiva. Na daljnje pitanje branitelja optužene BB odgovara kako je svako raspolaganje financijskim sredstvima Osiguranja Zagreb, pa tako i kupoprodaja nekretnina, bilo evidentirano u poslovnim knjigama društva i iskazano u bilanci. Ističe da je Osiguranje Zagreb u vrijeme o kojem iskazuje bilo klasificirano kao veliki poduzetnik te je podlijegalo domaćim i međunarodnim revizijama, pri čemu su financijska izvješća služila upravo nadzoru nadležnih institucija.

15.4. Smatra važnim istaknuti da je poslovanje Osiguranja Zagreb za vrijeme njegova predsjedanja Nadzornim odborom bilo zakonito i transparentno te navodi kako je društvo 2003. godine bilo nominirano za Zlatnu kunu, što prema njegovu mišljenju potvrđuje zakonitost i pravilnost poslovanja u tom razdoblju. Nadalje navodi kako je u vrijeme njegova mandata u Osiguranju Zagreb, uz optuženu BB, radio i MB, koji je prethodno radio u Financijskoj policiji, zbog čega mu je teško povjerovati da bi propustio evidentirati raspolaganje sredstvima društva. Smatra da nije bilo moguće da neki ugovor ne bude evidentiran u poslovnim knjigama društva. Na daljnje pitanje branitelja optužene BB odgovara kako smatra da ona nije bila članica Uprave Osiguranja Zagreb dok je on bio predsjednik Nadzornog odbora, već da je riječ o prijelaznom razdoblju u kojem je on prestao obnašati dužnost upravo kada je ona postala članica Uprave društva. Na daljnje pitanje branitelja optužene BB odgovara kako ne zna na koji su način unutar Uprave Osiguranja Zagreb bili raspoređeni pojedini poslovi. Na daljnje pitanje branitelja optužene BB odgovara kako je nakon njega dužnost predsjednika Nadzornog odbora obnašao PB. Na posebno pitanje optužene BB sjeća li se da je, za vrijeme njegova predsjedanja Nadzornim odborom, Osiguranje Zagreb imalo prigovore ovlaštenih institucija nadležnih za nadzor, odgovara kako se ne sjeća da bi postojale značajnije primjedbe koje tijekom revizijskih postupaka ne bi bile otklonjene.

15.5. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka ĐB tijekom prethodnog postupka od 19. prosinca 2019. (list 420 spisa) proizlazi da je bio predsjednik nadzornog odbora trgovačkog društva „Osiguranje Zagreb“ d.o.o do 14. srpnja 2005. Iskazao je da je predsjednica uprave bila I. okr. ZB da se ne sjeća je li II. okr. BB bila član uprave trgovačkog društva „Osiguranje Zagreb“ d.o.o.

16. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka GB od 20. siječnja 2020. (listovi 1050-1051 spisa) proizlazi kako je jedna od uobičajenih poslovnih transakcija osiguravajućih društava u to vrijeme, pa tako i Osiguranja Zagreb, bila kupoprodaja nekretnina. Navodi da je za razdoblje za koje ga se ispituje bio član Nadzornog odbora Osiguranja Zagreb od 2004. godine pa do vlasničke tranzicije početkom 2007. godine, kada su svi članovi podnijeli ostavke. Prije toga bio je revizor u društvu, prema njegovu sjećanju od 1994. do 1998. godine, a jedno vrijeme nakon toga i konzultant, iako se točnog razdoblja više ne sjeća. U odnosu na postupak kupoprodaje nekretnina za vrijeme njegova članstva u Nadzornom odboru navodi kako je, zbog tadašnje nelikvidnosti, riječ bila o vrlo čestim pravnim poslovima kojima su se prebijala međusobna potraživanja i dugovanja između pravnih osoba koje nisu raspolagale dovoljnim novčanim sredstvima za podmirenje obveza. Ističe da se radilo o operativnim, svakodnevnim poslovima koji su predstavljali redovite pravne poslove društva. Navodi da nema saznanja je li svaka kupoprodaja nekretnina ili prijeboj morao biti upućen Nadzornom odboru na verifikaciju, iako zna da je Statut Osiguranja Zagreb sadržavao odredbe o tome, no zbog proteka vremena više ne pamti njihov sadržaj. Prisjeća se da je Nadzorni odbor sjednice održavao prosječno svaka dva mjeseca, da su sve sjednice bile tonski snimane, da su se izrađivali prijepisi zapisnika te da su se na sjednicama donosili zaključci o svim točkama dnevnog reda, koji su se potvrđivali na sljedećoj sjednici. Navodi da se na isti način postupalo i kada je predmet dnevnog reda bila kupoprodaja ili prijeboj koji je uključivao nekretnine.

16.1. Na posebno pitanje suca jesu li članovi Nadzornog odbora bili upoznati s provizijama odgovara kako su provizije prema agentima predstavljale zakonit instrument poslovanja, no više se ne sjeća jesu li o njima bili informirani ili su morali biti informirani. Ističe da su provizije bile evidentirane u poslovnim knjigama i dokumentaciji koja je pratila pojedini pravni posao. Na daljnje pitanje suca postoji li propisani limit provizije odgovara kako se toga ne sjeća niti se može prisjetiti kojim bi aktom eventualni limit bio propisan, dok navodi da je o visini provizije odlučivala Uprava. Na daljnje pitanje zamjenika branitelja optužene ZB odgovara kako su se kupoprodajne cijene nekretnina određivale prema tržišnoj vrijednosti, pri čemu se za dio nekretnina, osobito onih veće vrijednosti, za koje prema njegovu sjećanju vrijednost prelazila 100.000 DEM, angažirao ovlašteni procjenitelj radi utvrđivanja tržišne vrijednosti. Na daljnje pitanje odgovara kako mu je poznato trgovačko društvo Petrus te da zna da se pojavljivalo u transakcijama vezanim uz nekretnine, o čemu je saznanja stekao kao član Nadzornog odbora. Na daljnje pitanje odgovara kako je posljednji put bio u Osiguranju Zagreb krajem veljače odnosno početkom ožujka 2007. godine, kada je održana posljednja sjednica Nadzornog odbora u tadašnjem sastavu, na kojoj su svi članovi podnijeli ostavke. Navodi da je u to vrijeme već bio započeo postupak dubinskog snimanja društva od strane potencijalnog preuzimatelja te da je glavna točka dnevnog reda bio završni račun za 2006. godinu . Ne sjeća se da se raspravljalo o bilo kakvom spornom aneksu ugovora o kupoprodaji, a prema njegovu sjećanju 21. ožujka 2007. godine više nije bio član Nadzornog odbora, premda je moguće da je formalno još uvijek bio evidentiran kao član, iako sjednica Nadzornog odbora više nije bilo.

16.2. Na posebno pitanje branitelja optužene BB odgovara kako ne zna je li svaka kupoprodaja, stjecanje ili raspolaganje nekretninama dolazilo na odlučivanje pred Nadzorni odbor ili je to ovisilo o određenom vrijednosnom limitu. Na daljnje pitanje odgovara kako je svaka poslovna transakcija, uključujući ugovore o stjecanju nekretnina po bilo kojoj osnovi, njihove anekse te raspolaganje nekretninama, morala biti evidentirana u poslovnim knjigama društva, kao i svaka novčana transakcija. Na daljnje pitanje odgovara kako su revizorska izvješća za Osiguranje Zagreb do promjene vlasništva bila pozitivna za razdoblja zaključno s 2005. godinom, dok za 2006. godinu nema saznanja jer je revizorsko izvješće za tu godinu izdavano tek u travnju 2007. godine. Na daljnje pitanje odgovara kako je objektivno moguće da pojedini pravni posao ne bude evidentiran u poslovnim knjigama ako nije dostavljen na knjiženje. Na daljnje pitanje odgovara kako je za vrijeme njegova članstva u Nadzornom odboru predsjednica Uprave bila Petra Tarle, a članovi Uprave BB i DB. Na daljnje pitanje odgovara kako zna da je postojao Pravilnik o radu Uprave te, prema vlastitom sjećanju i logičnom zaključivanju, imajući u vidu obrazovanje članova Uprave, smatra da je DB bio zadužen za pravne poslove, BB za ekonomsko-financijsko poslovanje, dok je Petra Tarle kao predsjednica objedinjavala njihove poslove. Na daljnje pitanje odgovara kako ne zna tko je unutar Uprave imao posljednju riječ u odlučivanju, ali je siguran da su svo troje bili uključeni u poslove vezane uz nekretnine te su zajedno izvještavali Nadzorni odbor i o tim poslovima.

16.3. Na daljnje pitanje može li BB samostalno donijeti odluku o sklapanju ugovora o kupoprodaji ili njegova aneksa odgovara kako je, s obzirom na njezino obrazovanje i dotadašnju poslovnu praksu, siguran da takvu odluku nije mogla donositi samostalno. Na daljnje pitanje o načinu odlučivanja u Osiguranju Zagreb odgovara kako, imajući u vidu ulogu tadašnjih konzultanata dr. Vedriša i dr. ŽB, kao i način rada Uprave i Nadzornog odbora, smatra da je sustav odlučivanja bio menadžerski, a ne obiteljski odnosno vlasnički. Na daljnje pitanje odgovara kako je razrješnica članovima Uprave dana za sve godine osim, prema njegovim saznanjima, možda za 2006. godinu. Navodi da je razrješnicu davala Glavna skupština, a kako na skupštini održanoj tijekom ljeta 2007. godine nije sudjelovao, nema saznanja je li razrješnica za 2006. godinu donesena. Na daljnje pitanje odgovara kako ne zna jesu li se vodili zapisnici sa sjednica Uprave jer nije bio njezin član. Na posebno pitanje suca odgovara kako mu trgovačko društvo Spes d.o.o. nije poznato.

16.4. Na daljnje pitanje suca odgovara kako se za vrijeme njegova članstva u Nadzornom odboru ne sjeća da je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga upozoravala na bilo kakve nepravilnosti u poslovanju Osiguranja Zagreb. Navodi da su toj instituciji redovito dostavljana izvješća sukladno Zakonu o osiguranju te da je, prema njegovim saznanjima, Agencija provodila redoviti nadzor. Pozvan da samoinicijativno iznese što smatra važnim, navodi kako protek vremena utječe na mogućnost prisjećanja detalja te smatra da je ispitivanje svjedoka nakon toliko godina otežano. Ističe da o svim relevantnim okolnostima postoji materijalna dokumentacija, osobito zapisnici, koje smatra vjerodostojnim prikazom tadašnjeg stanja. Stranke nisu imale primjedbi, osim što je optužena BB navela da nije dobivala pozive za sve sjednice Nadzornog odbora, već je prisustvovala samo onim sjednicama na kojima su se raspravljali plan poslovanja društva i godišnja izvješća, odnosno pitanja iz područja za koje je bila odgovorna kao članica Uprave.

16.5. Ispitan tijekom prethodnog postupka ovaj svjedok je naveo da je negdje od kraja 2005. pa do početka 2007. bio član nadzornog odbora trgovačkog društva „Osiguranje Zagreb“ d.o.o., a s njim su u nadzornom odboru bili RBĆ i VK. Iskazao je da o poslovnim događajima a koji su predmet kaznenih djela opisanih pod točkom 1 i 2. optužnice nema saznanja. Iskazao je da se trgovačkog društva „Osiguranje Zagreb“ d.o.o. bavilo kupoprodajom nekretnina svakodnevno i to je bila njihova redovna djelatnost. Sastanci nadzornog odbora bili su jednom u dva ili tri mjeseca tako da nadzorni odbor nije dobivao na uvid svaki pojedinačni ugovor vezan za određenu kupoprodaju nekretnine jer je to bio posao uprave društva, a društvo je imalo i svoju pravnu službu koja je pripremala ugovore i vršila kontrolu i nadzorni odbor je imao povjerenja u sva ta tijela društva „Osiguranja Zagreb“.

17. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka KB s rasprave od 20. siječnja 2020. proizlazi kako optužene Tarle i BB nije poznavao sve do 2006. godine, kada je kroz rad u trgovačkom društvu Caper d.o.o., koje pruža savjetodavne usluge u području akvizicija, sudjelovao u pripremi Osiguranja Zagreb za prodaju. Ističe da je kao savjetnik bio uključen u cjelokupan proces, uključujući traženje zainteresiranih kupaca, nakon čega su društva Allianz i Basler provela dubinsku analizu Osiguranja Zagreb, a društvo Basler u konačnici sklopilo ugovor o kupoprodaji Osiguranja Zagreb. Navodi kako tijekom svojeg sudjelovanja u pripremi društva Osiguranje Zagreb za prodaju i samom postupku prodaje, budući da je u njemu sudjelovao kao savjetnik, nema saznanja o spornim pravnim poslovima koji bi se odnosili na nekretnine Osiguranja Zagreb. Ističe kako je kupac izrazio sumnju u vrijednost pojedinih nekretnina prikazanih u poslovnim knjigama Osiguranja Zagreb, smatrajući da neke od njih nisu iskazane po stvarnoj tržišnoj vrijednosti. Navodi kako su se zbog toga Osiguranje Zagreb kao prodavatelj i Basler kao kupac dogovorili angažirati neovisnog procjenitelja, odnosno društvo PBZ Nekretnine, koje je izvršilo procjenu nekretnina te utvrdilo da su neke nekretnine bile prikazane u većoj, a neke u manjoj vrijednosti. Ističe da su Osiguranje Zagreb i Basler nakon toga sporazumno riješili navedeno pitanje na način da su fizičke osobe koje su prethodno bile prodavatelji otkupile predmetne nekretnine od Osiguranja Zagreb po vrijednostima po kojima su te nekretnine bile evidentirane u poslovnim knjigama.

17.1. Navodi kako pamti da je jedan od prodavatelja nekretnina koji je potom iste nekretnine ponovno otkupio od Osiguranja Zagreb, upravo zbog toga što je B smatrao da nisu realno prikazane u poslovnim knjigama, bilo i trgovačko društvo Petrus. Ističe da su svi raniji prodavatelji, čije su nekretnine prema mišljenju kupca bile prikazane u nerealnim tržišnim vrijednostima, izjavili kako smatraju da su te vrijednosti realne te ponudili Basleru, kao kupcu Osiguranja Zagreb, otkup tih nekretnina po vrijednostima iskazanim u poslovnim knjigama Osiguranja Zagreb, uključujući i društvo Petrus. Navodi kako mu trgovačko društvo Spes nije poznato. Na posebno pitanje branitelja optužene BB odgovara kako je uobičajena praksa da se od prodavatelja traži određivanje jedne osobe za komunikaciju, koja ih opskrbljuje svim potrebnim informacijama i dokumentacijom. Navodi da je u konkretnom slučaju ta osoba bila BB, uz napomenu da je Osiguranje Zagreb kao prodavatelj imalo i vlastite pravne savjetnike, odnosno odvjetničko društvo Bogdanović, Dolički i partneri.

17.2. Na daljnje pitanje branitelja optužene BB odgovara kako je prodavatelj, odnosno Osiguranje Zagreb, tijekom dubinskog snimanja i tranzicijskog razdoblja prodaje bio ovlašten poduzimati radnje stjecanja i prodaje nekretnina. Međutim, prema pravilima takvih postupaka, prodavatelj je bio dužan kupca obavijestiti o svim transakcijama koje nisu predstavljale redovno poslovanje te ažurirati podatke o društvu, što znači da je kupac trebao biti obaviješten o svakom stjecanju ili prodaji nekretnine. Na daljnje pitanje branitelja optužene BB odgovara kako, prema njegovim saznanjima, BB zasigurno nije mogla samostalno donijeti odluku o kupoprodaji nekretnine.

17.3. Na daljnje pitanje odgovara kako je kupac Basler imao određene primjedbe na način poslovanja Uprave, ali se ne može sjetiti konkretnih primjedbi, osim da su se općenito odnosile na zahtjeve u pogledu načina vođenja poslovanja. Navodi kako je stekao dojam da su dolazili iz drugačije poslovne kulture, s višim zahtjevima u pogledu upravljanja nego što je tada bilo uobičajeno u društvu. Na daljnje pitanje odgovara kako, prema njegovu sjećanju, HANFA je tijekom postupka kupoprodaje Osiguranja Zagreb otvorila nadzor nad tim društvom. Na posebno pitanje optužene BB sjeća li se pravnog odnosa koji bi se odnosio na kupoprodaju nekretnine u Dubrovniku, Cavtatu, a potom i aneks ugovora vezano uz tu nekretninu, odgovara kako se sjeća da je takva situacija postojala, ali se nakon proteka tolikog vremena ne može prisjetiti detalja. Nakon što mu je, uz dopuštenje suca i protivljenje obrane optužene Tarle, predočen dio činjeničnog opisa djela iz optužbe, navodi kako se sada, nakon što su mu predočeni detalji, prisjetio da je postojao određeni problem vezan uz ugovor iz 2004. godine, a potom i aneks iz 2007. godine za koji smatra da nije bio realiziran. Ističe da se drugih detalja ne može prisjetiti jer je postojalo više nekretnina u Dubrovniku. Dodaje kako je predmetna nekretnina kupljena 2004. godine i tada evidentirana u poslovnim knjigama, dok je aneks izrađen 2007. godine, kao i procjena, što smatra značajnim jer se tržišna vrijednost nekretnina mijenja, a različiti procjenitelji mogu istu nekretninu procijeniti različitim vrijednostima čak i kada procjene rade istodobno.

17.4. Na daljnje pitanje zamjenice odgovara kako su ih iz Osiguranja Zagreb o svim značajnim okolnostima vezanim uz društvo obavještavali BB, Petra Tarle i SB. Na daljnje pitanje zamjenice odgovara kako se ne sjeća tko ih je od navedene trojice obavijestio o konkretnoj nekretnini u Dubrovniku, napominjući da je operativni dio tog projekta s njihove strane vodio ĆB, koji stoga ima detaljnija saznanja, uzimajući u obzir protek vremena. Navodi da je ĆB i dalje zaposlen u njegovom trgovačkom društvu u Zagrebu, Kraljevićeva 28. Pozvan da samoinicijativno navede što smatra bitnim, svjedok navodi kako protek vremena utječe na mogućnost prisjećanja detalja. Nakon što mu je sudac predočio da se optuženima stavlja na teret da nisu postupale s pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika, navodi kako je Osiguranje Zagreb u to vrijeme bilo četvrto najveće osiguravajuće društvo u Hrvatskoj, sa solidnom reputacijom, koje je podlijegalo revizijama financijskih izvješća i nadzoru HANFA-e. Smatra da je zbog toga teško očekivati postojanje većih nepravilnosti u poslovanju društva. Navodi kako oni nisu ulazili u sadržaj revizorskih izvješća niti izvješća HANFA-e, već je to bio predmet dubinskog snimanja koje su provodili savjetnici kupca.

18. Svjedok ĆB na raspravi 23. ožujka 2021. na posebno pitanje braniteljice je li tijekom 2017. godine obavljao određene poslove za Osiguranje Zagreb i, ako jest, koje, odgovorio je kako je putem trgovačkog društva Caper d.o.o. bio uključen u taj posao, budući da su bili voditelji, koordinatori i financijski savjetnici Osiguranja Zagreb, koje je zatražilo njihove usluge radi pronalaska strateškog partnera za prodaju. Navodi kako su pronašli strateškog partnera, u početku dva potencijalna partnera, a da je postupak u konačnici realizirao Baloise, švicarska grupacija. U odnosu na opseg njihovih poslova vezanih uz Osiguranje Zagreb i pronalazak strateškog partnera navodi kako su bili obvezni prikupiti financijsku, operativnu i komercijalnu dokumentaciju Osiguranja Zagreb te navedene informacije prezentirati potencijalnom partneru. Na daljnje pitanje braniteljice optužene Tarle odgovara kako pamti da je partner I proveo dubinsko snimanje Osiguranja Zagreb koje je trajalo nekoliko tjedana do mjesec i pol dana, iako se ne može točno izjasniti o trajanju, ali ističe da je postupak bio opsežan s obzirom na veličinu društva. Na daljnje pitanje braniteljice optužene Tarle odgovara kako pamti da su tijekom dubinskog snimanja bili upoznati s postojanjem ugovora s povezanim društvom Osiguranja Zagreb, Petrus d.o.o., kao i aneksom tog ugovora. Navodi kako smatra da ih je o tome obavijestio gospodin SB te da su, sukladno standardnoj proceduri dubinskog snimanja i pravilima poslovanja, o tome obavijestili strateškog partnera.

18.1. Navodi kako je njihovo mišljenje bilo da taj ugovor nije od utjecaja jer nije bio evidentiran u poslovnim knjigama niti je bio realiziran, a uzimajući u obzir kratkoću vremena tijekom dubinskog snimanja i činjenicu da se u takvim postupcima poslovanje društva određeno vrijeme praktično "zamrzava", ugovor se nije mogao niti realizirati. Ističe da su strateškog partnera o navedenom svakako obavijestili, što predstavlja standardno postupanje. Na daljnje pitanje braniteljice optužene Tarle odgovara kako je njihova preporuka Osiguranju Zagreb u vezi s predmetnim ugovorom i aneksom bila da se taj pravni posao stavi izvan snage. Ne može se sjetiti s kim su konkretno o tome razgovarali, ali prema njegovim saznanjima njihova preporuka je prihvaćena. Na posebno pitanje optužene BB je li došlo do zaključenja svih planiranih transakcija te sjeća li se kada je došlo do promjene upravljačke i vlasničke strukture Osiguranja Zagreb, odgovara kako se ne sjeća točnog datuma, ali navodi da je standardno postupanje da prilikom sklapanja glavnog kupoprodajnog ugovora i zaključenja transakcije, odnosno kupnje udjela i njihova prijenosa, dolazi do promjene vlasničke i upravljačke strukture, što se evidentira u sudskom registru. Navodi kako od dana potpisivanja glavnog ugovora i zaključenja transakcije, prema pravilima poslovanja, dolazi do promjene članova Uprave koji više nemaju ovlasti. Dodaje kako se u praksi mogu dogoditi situacije da nakon sklapanja glavnog ugovora postoji određeno prijelazno razdoblje u kojem se rješavaju pojedina pitanja te tada zajednički upravljaju dotadašnja Uprava i osoba imenovana od strane strateškog partnera i budućeg vlasnika. Navodi kako je tako bilo i u konkretnom slučaju te smatra da je od strane U to bila osoba po imenu N. Na daljnje pitanje optužene BB je li nova skupština dala razrješnicu članovima Uprave i Nadzornog odbora odgovara kako smatra da je trebala biti dana. Ne sjeća se je li doista dana, ali ističe da bi se zasigurno sjećao da nije bila dana jer bi to odstupalo od uobičajenih pravila poslovanja.

18.2. Na posebno pitanje zamjenice je li ugovor iz 2004. godine bio upisan u poslovne knjige odgovara kako se toga ne može sjetiti, ali pamti da aneks nije bio upisan. Navodi kako se financijski gledano poslovni odnos promatra u cjelini, jer je posljednji pravni akt valjani dokument koji definira odnos, odnosno može izmijeniti prethodno sklopljeni ugovor. Nakon što mu zamjenica, uz dopuštenje suca, predočava da je u zapisnik uneseno kako predmetni ugovor nije bio upisan u poslovne knjige, odgovara kako se ne sjeća je li glavni ugovor bio upisan u poslovne knjige, ali zna da aneks nije bio. Nakon što mu zamjenica predočava zapisnik ovog suda od 20. siječnja 2020. godine o ispitivanju svjedoka KB, i to dio u kojem proizlazi da bi glavni ugovor bio realiziran i prikazan u poslovnim knjigama, odgovara kako je već naveo da se ne sjeća je li prvi ugovor bio upisan u knjige. Ponavlja kako se u takvim poslovima poslovni odnos promatra u cijelosti te da ponekad postoji više aneksa, pri čemu je odlučujući posljednji dokument koji definira posao. Na pitanje zamjenice kako je odmah znao o kojim se ugovorima radi, bez posebnog predočavanja, odgovara kako se tijekom dubinskog snimanja suradnici detaljno upoznaju s poslovanjem društva kako bi ga mogli prezentirati potencijalnim partnerima. Navodi kako se posebno analiziraju financijska i materijalna situacija društva te da kod preuzimanja društava stvari nisu uvijek potpuno jednoznačne, budući da se određena potraživanja i dugovanja uzimaju u obzir prilikom određivanja cijene preuzimanja. Ističe da se potencijalne partnere upoznaje s takvim okolnostima. Na daljnje pitanje zamjenice s kime su kontaktirali iz Osiguranja Zagreb odgovara kako se kod preuzimanja društva u pravilu određuje koordinator, odnosno jedna ili više osoba za komunikaciju. Navodi da su iz Osiguranja Zagreb komunicirali s gospođom BB i ranije spomenutim gospodinom F, a moguće je da su u nekoliko navrata dobili elektroničku poštu i od treće osobe, čega se više ne sjeća.

18.3. Na daljnje pitanje zamjenice ponavlja kako su potencijalnog kupca obavijestili o aneksu iz 2007. godine. Navodi da je to standardno postupanje jer se tijekom dubinskog snimanja često pojavljuju nove okolnosti koje mogu biti od utjecaja na društvo, zbog čega se u završnom izvješću potencijalnom kupcu predočavaju sve okolnosti koje bi mogle utjecati na njegovu odluku o kupnji. Na daljnje pitanje zamjenice vezano uz aneks iz 2007. godine, odnosno jesu li savjetovali da se isti ne unese u poslovne knjige zbog njegova sadržaja ili mogućih posljedica za pravni status nekretnine i interese kupca, odgovara kako je standardno postupanje upozoriti potencijalnog kupca te da su ga oni upozorili. Navodi kako je njihovo mišljenje bilo da se aneks ne realizira te su o tome obavijestili potencijalnog kupca. Dodaje kako se, ako se nakon završetka dubinskog snimanja pojave nova saznanja koja mogu imati materijalni utjecaj na vrijednost društva, takve okolnosti komuniciraju drugoj strani, što predstavlja standardnu proceduru.

18.4. Na posebno pitanje braniteljice optužene Tarle odgovara kako podatke vezane uz dubinsko snimanje i završno pismo, u kojem se navode nove okolnosti od značaja za materijalnost, pregledavaju operativni timovi odnosno timovi na projektu sastavljeni od voditelja, financijskih i pravnih savjetnika s obje strane. Na daljnje pitanje odgovara kako prema njegovu sjećanju nekoliko mjeseci nakon završetka dubinskog snimanja dolazi do sklapanja kupoprodajnog ugovora. Na daljnje pitanje odgovara kako pamti da je postojao određeni portfelj nekretnina koje potencijalni kupac nije želio preuzeti od Osiguranja Zagreb te da je taj portfelj potom preuzela optužena Tarle, a za vrijednost tog portfelja bila je umanjena kupoprodajna cijena. Navodi kako pamti da je riječ bila o značajnoj materijalnoj vrijednosti, ali se ne može sjetiti iznosa. Ne može se izjasniti odnosi li se navedeno preuzimanje i na nekretninu povezanu s predmetnim aneksom, ali navodi kako pamti da je sve nekretnine koje kupac nije želio preuzeti preuzela optužena Tarle, zbog čega zaključuje da je vjerojatno i ta nekretnina bila uključena u njezino preuzimanje u okviru kupoprodajne cijene. Na posebno pitanje suca odgovara kako ga kupac nakon završetka preuzimanja Osiguranja Zagreb nije kontaktirao zbog postojanja problema. Navodi da je o kasnijim događajima čitao samo u medijima, ali da se to odnosilo na poslovnu strategiju kupca, njegov nastup na tržištu i konačni izlazak s tržišta, a ne na predmetni postupak. Na posebno pitanje optužene BB je li vlasničkim preuzimanjem bila u cijelosti riješena financijska transakcija odgovara kako nije siguran. Navodi da je uobičajeno postupanje kod takvih transakcija da se dio kupoprodajne cijene zadrži određeno vrijeme radi osiguranja jamstava i garancija koje prodavatelj daje prilikom sklapanja ugovora.

18.5. Na daljnje pitanje optužene BB je li u ovoj transakciji postojao garantni depozit ili djelomična isplata cijene odgovara kako smatra da je postojao garantni depozit te da je, prema njegovu sjećanju, postojala i djelomična isplata cijene. Na daljnje pitanje je li djelomična isplata cijene bila uvjetovana potpunim prijenosom vlasništva odgovara kako je vlasništvo stečeno u cijelosti prilikom preuzimanja, dok djelomična isplata cijene nije ovisila o prijenosu vlasništva. Na daljnje pitanje je li takvo postupanje u transakciji logično i uobičajeno odgovara kako je takav način postupanja uobičajen kod ovakvih transakcija.

19. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka SB s rasprave od 1. lipnja 2021. te 23. veljače 2022., proizlazi da je do kraja 2004. godine bio prokurist toga društva, čiji je ujedno bio i dioničar. Kao odvjetnik je u tom razdoblju zastupao Osiguranje Zagreb u postupcima naplate potraživanja i naknade štete. Nadalje je naveo da je od strane dioničara Osiguranja Zagreb u postupku prodaje toga društva bio imenovan promatračem. U toj je ulozi, na zahtjev, imao uvid u cjelokupnu dokumentaciju te je mogao nazočiti svim sastancima koji su se odnosili na postupak due diligencea, pri čemu je izjavio da smatra kako je bio nazočan većini sastanaka. Njegova je zadaća bila izvještavati dioničare Zagreb osiguranja d.d. o transparentnosti, zakonitosti i pravilnosti postupka due diligencea, kao i dostavljati podatke koje je partner u postupku due diligencea zatražio od Osiguranja Zagreb. Dodao je da je punomoć za zastupanje i pregovore s KPMG-om i odvjetničkim društvom iz Beča od strane Osiguranja Zagreb d.d. imao ured odvjetnika Tina Doličkog i Caper d.o.o., čija je odgovorna osoba bio KB, dok je u ime društva Caper d.o.o. u postupku sudjelovao i ĆB.

19.1. Na posebno pitanje braniteljice opt. Tarle kakav je bio stadij pregovora između Baloise holdinga i Zagreb osiguranja na dan 21. ožujka 2007. godine te je li postojala obveza međusobnog dostavljanja i odobravanja ugovora s obje strane, svjedok je odgovorio da je Baloise holding u to vrijeme već dao obvezujuću ponudu za kupnju Zagreb osiguranja d.d. Nakon davanja obvezujuće ponude provodio se postupak due diligencea kako bi Baloise holding provjerio podatke na temelju kojih je dao ponudu, a radilo se uglavnom o financijskim podacima zaključno s 2006. godinom. Iz tog razloga u daljnjem poslovanju nije se mogla mijenjati postojeća dokumentacija bez prethodnog obavještavanja Baloise holdinga. Naveo je da je Osiguranje Zagreb u tom razdoblju bilo ograničeno u sklapanju novih pravnih i financijskih poslova te je imalo obvezu obavještavati I holding o svim pravnim poslovima vrijednosti iznad 50.000,00 eura. Pojasnio je da je pod promjenama postojeće dokumentacije mislio na izmjene sadržaja obveza nastale zbog novih okolnosti. U odnosu na sklapanje pravnih poslova vrijednosti iznad 50.000,00 eura izjavio je da su se takvi poslovi mogli zaključivati uz znanje Baloise holdinga. U praksi je to funkcioniralo tako da je Baloise holding bio obaviješten o svakom pravnom poslu iznad navedenog iznosa, a ako bi smatrao da mu takav posao iz bilo kojeg razloga ne odgovara, o tome bi obavijestio Osiguranje Zagreb, koje tada taj pravni posao nije smjelo zaključiti. Dodao je da smatra kako je takav režim vrijedio od početka 2007. godine.

19.2. Na daljnje pitanje braniteljice je li se od početka 2007. godine, u okviru pregovora o kupoprodaji i kupoprodajnoj cijeni Zagreb osiguranja s Baloise holdingom, razgovaralo o tome da vlasnici Zagreb osiguranja preuzmu dio nekretnina kao dio kupoprodajne cijene, svjedok je odgovorio potvrdno. Naveo je da je Baloise holding bio zainteresiran prvenstveno za osiguravateljski portfelj. Sve nekretnine u vlasništvu Zagreb osiguranja ulazile su u taj portfelj, međutim dio njih vodio se kao neoperativan jer nisu služile osnovnoj djelatnosti društva, odnosno ostvarivanju prihoda iz osiguravateljskih poslova. Za takve nekretnine Baloise holding nije bio zainteresiran. Naveo je da su predstavnici Baloise holdinga, RK i JK, obavijestili dioničare da umjesto dijela kupoprodajne cijene mogu preuzeti nekretnine iz neoperativnog portfelja po njihovoj knjigovodstvenoj vrijednosti, zadržavajući pritom pravo provjere tih vrijednosti kako ne bi došlo do oštećenja Baloise holdinga ili Osiguranja Zagreb preuzimanjem nekretnina po preniskoj vrijednosti. Kada bi dioničari iskazali interes za pojedinu nekretninu, njezina se vrijednost utvrđivala prema knjigovodstvenoj vrijednosti evidentiranoj u poslovnim knjigama Zagreb osiguranja d.d. Ovlaštene osobe Baloise holdinga provjeravale su knjigovodstvene vrijednosti svih nekretnina za koje je bio predložen prijeboj s kupoprodajnom cijenom. Svjedok je naveo da se tijekom tih provjera pokazalo kako su neke nekretnine vrijedile više, a neke manje od evidentirane vrijednosti, no da je u konačnici ukupna vrijednost odgovarala knjigovodstvenim vrijednostima te da Baloise holding nikada nije imao prigovora na takav način provedbe posla. Dodao je da su u postupku bili angažirani i procjenitelji te da je cijeli postupak bio odgovarajuće dokumentiran. Zaključno je naveo da je ukupna vrijednost nekretnina za koje su dioničari iskazali interes za prijeboj s kupoprodajnom cijenom odgovarala njihovoj knjigovodstvenoj vrijednosti te da je taj posao proveden bez ikakvih problema ili prigovora.

19.3. Na daljnje pitanje braniteljice, vezano uz aneks ugovora iz 2007. godine s trgovačkim društvom Petrus d.o.o., svjedok je odgovorio da poznaje UB i navedeno trgovačko društvo. Naveo je da je UB bio direktor toga društva, da je Petrus d.o.o. bio jedan od većih dioničara Osiguranja Zagreb te da je UB bio zaposlen u Podružnici Dubrovnik Osiguranja Zagreb. Izjavio je da smatra kako je UB bio stopostotni vlasnik društva Petrus d.o.o. U vezi sa zaključenjem ugovora između Petrus d.o.o. i Zagreb osiguranja d.d. radi kupnje nekretnine u Gružu, naveo je da o tome ima saznanja. Prema njegovu sjećanju, radilo se o kupnji dviju nekretnina, pri čemu je jednu kupilo Osiguranje Zagreb, a drugu Petrus d.o.o., sve posredovanjem UB koji je imao saznanja o stanju na tržištu nekretnina na području Dubrovnika, osobito u odnosu na vrijedne nekretnine. Dodao je da se radilo o zoni visoke izgrađenosti u kojoj je bila moguća gradnja hotela, poslovnih centara i stambenih objekata, zbog čega je riječ bila o nekretninama velike vrijednosti.

19.3.1. Vezano uz nekretninu koju je inicijalno kupio Petrus d.o.o., svjedok je izjavio da ju je naknadno kupilo Osiguranje Zagreb. Naveo je da je O u početku kupio samo jednu nekretninu jer nije bio kreditno sposoban kupiti obje, dok je Osiguranje Zagreb ušlo u projekt s društvom Petrus d.o.o. zato što je ono, za razliku od Osiguranja Zagreb, bilo registrirano za obavljanje poslova građenja. Ta je okolnost, prema njegovim riječima, bila značajna jer se kroz sudjelovanje T osiguralo pravo na odbitak pretporeza, budući da je Petrus, kao društvo registrirano za tu djelatnost, imao pravo na odbitak pretporeza, koji je, prema njegovu sjećanju, iznosio 24 %, čime su se troškovi gradnje znatno smanjili. Dodao je da je prema dogovoru O trebao izgraditi stanove te ih u fazi predizgradnje prodati Osiguranju Zagreb u visini investicijskog ulaganja uvećanog za kamatu, nakon čega bi Osiguranje Zagreb prodajom tih stanova ostvarilo zaradu. Nadalje je izjavio da se Osiguranje Zagreb odlučilo na suradnju s društvom Petrus d.o.o. upravo zato što je UB bio osoba s područja Dubrovnika, upoznata s lokalnim prilikama i s odgovarajućim poslovnim kontaktima.

19.4. Govoreći o nekretnini Gruž 2, kako su je nazivali u Osiguranju Zagreb, svjedok je naveo da ju je inicijalno kupio Petrus d.o.o. te da mu nije poznat izvor sredstava za tu kupnju. Dodao je da zna kako je O uzimao kredite i od banaka i od Osiguranja Zagreb, ali da ne zna koji je konkretan izvor financiranja korišten za kupnju te nekretnine. Naveo je da je Osiguranje Zagreb u konačnici kupilo navedenu nekretninu od T jer je željelo kupiti i susjedno zemljište radi okrupnjavanja zemljišta i povećanja stupnja izgradivosti. Istaknuo je da O do tada nije mogao ništa poduzeti s tom nekretninom osim samostalno započeti projekt, no da to nije učinio zbog prethodnog dogovora s Osiguranjem Zagreb o zajedničkoj realizaciji projekta. Budući da do realizacije projekta nije došlo, O je imao troškove kredita za tu nekretninu, nakon čega je Osiguranje Zagreb predložilo T njezinu kupnju te ju je i otkupilo. Na pitanje o načinu formiranja kupoprodajne cijene izjavio je da se toga ne sjeća, ali da zna kako se radilo o iznosu od 7.000.000,00 kuna za Gruž 2 te da smatra kako je taj iznos odgovarao obvezama Petrusa prema Osiguranju Zagreb koje su proizlazile iz prethodnog kreditiranja društva Petrus od strane Osiguranja Zagreb.

19.5. Na daljnje pitanje braniteljice svjedok je odgovorio da se ni nakon otkupa navedene nekretnine od T nije pristupilo izgradnji. Naveo je da su vođeni pregovori radi kupnje susjedne nekretnine, ali da do kupnje nije došlo zbog previsoke cijene. Dodao je da odgovorna osoba društva Petrus d.o.o. nije bila zadovoljna kupoprodajnom cijenom ostvarenom za Gruž 2, ali je istodobno izjavila da kao direktor Petrusa gubi, dok kao dioničar Osiguranja Zagreb dobiva, zbog čega je prema odnosu između Petrusa i Osiguranja Zagreb zauzela benevolentan stav. Na daljnje pitanje braniteljice da opiše okolnosti zaključenja aneksa ugovora s društvom Petrus d.o.o., svjedok je odgovorio da se tim aneksom mijenjala kupoprodajna cijena za Gruž 2. Naveo je da je aneks bio zaključen u vrijeme kada je Osiguranje Zagreb već bilo u postupku due diligencea, tijekom kojeg se takvi pravni poslovi nisu smjeli sklapati. Izjavio je da je, čim je kao promatrač uočio zaključenje aneksa, istoga dana o tome obavijestio Tina Doličkog te ĆB i KB iz društva Caper d.o.o. Dodao je da su još iste večeri zaključili kako predmetna transakcija nije moguća te da je već sljedećeg dana aneks ugovora bio uklonjen iz poslovnih knjiga. Nadalje je naveo da je do raskida aneksa došlo kada je UB doputovao u Zagreb iz Dubrovnika, kojom je prilikom bio potpisan raskid ugovora. U vezi sa samim zaključenjem aneksa izjavio je da je isti bio potpisan „na brzinu“, budući da je UB toga dana bio u Zagrebu, pri čemu je zbog žurnosti čak ostavio svoj primjerak ugovora u Osiguranju Zagreb. Dodao je da je UB, nakon što mu je već sljedećega dana objašnjena situacija, pristao na raskid, dok je sam sporazum o raskidu bio potpisan otprilike tjedan dana kasnije, kada je ponovno doputovao u Zagreb zbog rasporeda letova. Na daljnje pitanje braniteljice svjedok je odgovorio da predmetni aneks ugovora nikada nije bio zaveden u poslovne knjige te da je upravo na to mislio kada je upotrijebio izraz da je aneks „maknut iz poslovnih knjiga“. Pojasnio je da ugovor nikada nije bio dostavljen računovodstvu, slijedom čega nije niti mogao biti evidentiran u poslovnim knjigama.

19.6. Kada mu je braniteljica, uz dopuštenje suda, predočila iskaz svjedoka OB iz kojeg proizlazi da je isti pronašao aneks ugovora u knjigama Zagreb Osiguranja, svjedok je ponovio da predmetni aneks nikada nije bio proveden kroz poslovne knjige, već je odmah bio izdvojen i pohranjen u arhivu, odnosno u fascikl u kojem su se nalazili svi dokumenti vezani uz Gruž 2. Naveo je da ga je gospođa ČK obavijestila kako je gospodin C bio kod nje, da se fascikl „Arhiva Gruž 2“ nalazio na njezinu stolu te da je upravo taj fascikl privukao njegovu pozornost. Budući da je C obavljao nadzor, imao je pravo izvršiti uvid u svu dostupnu dokumentaciju, pa je otvorio navedeni fascikl i vidio predmetni aneks. Svjedok je izjavio da mu je sve navedeno ispričala ČK, koja mu nije rekla da je C u vezi s tim dokumentom bilo što komentirao ili postavljao pitanja. Također je naveo da ne zna je li C kopirao predmetni aneks, ali da fascikl nije odnio.

19.7. Nadalje je izjavio da je nekretnina Gruž 2 nakon provedenog postupka due diligencea bila preuzeta od njegove majke kao dio kupoprodajne cijene, pri čemu je njezina vrijednost iznosila približno 16.000.000,00 kuna. Naveo je da je nekretninu po toj vrijednosti procijenila stručna osoba još krajem 2006. godine, prije samog preuzimanja od njegove majke, te da je po toj vrijednosti bila evidentirana u poslovnim knjigama Zagreb osiguranja. Dodao je da je vrijednost od 16.000.000,00 kuna bila utvrđena na temelju revalorizacije, a da je do povećanja u odnosu na početnu vrijednost od 7.000.000,00 kuna došlo zato što je krajem 2006. godine tržište nekretnina i dionica bilo na vrhuncu, zbog čega je procijenjeno da je vrijednost predmetne nekretnine dvostruko veća.

19.8. Svjedok je nadalje izjavio da je sam postupak preuzimanja Zagreb osiguranja, odnosno postupak due diligencea, bio iznimno strog te da se forma strogo poštivala. Naveo je da, kada je doznao da je predmetni aneks bio potpisan, iako ga tada osobno nije ni vidio, odmah obavijestio njihove savjetnike, nakon čega je odmah bio obaviješten i UB da ne može doći do realizacije aneksa. Dodao je da tada nije ni saslušao UB, koji je, prema njegovim riječima, plakao i žalio se. Na posebno pitanje zamjenice tko ga je obavijestio o zaključenju aneksa, svjedok je odgovorio da se toga ne može sjetiti, ali da s obzirom na njezinu funkciju smatra kako je to bila VB, koja je bila zadužena za operativne poslove vezane uz izvještavanje o financijskoj dokumentaciji. Dodao je da je moguće i da su ga o tome obavijestili ČK ili DB. Na daljnje pitanje zamjenice svjedok je odgovorio da su i njegova majka i VB bile upoznate s potrebom pribavljanja odobrenja Baloise holdinga za sklapanje pojedinih pravnih poslova. Na daljnje pitanje zamjenice odgovorio je da ne zna zbog čega je došlo do zaključenja predmetnog aneksa te da može samo pretpostavljati razloge kojima se vodio UB.

19.9. Na daljnje pitanje zamjenice izjavio je da smatra kako je krajem 2006. godine provedena opća revalorizacija nekretnina u portfelju Zagreb osiguranja. Na daljnje pitanje zamjenice odgovorio je da je imao saznanja o tadašnjem financijskom stanju društva Petrus d.o.o. jer je o tome čuo od Uprave Zagreb osiguranja prilikom razmatranja sudjelovanja toga društva u projektima Gruž 2 i Izafina, koje je već ranije spominjao, kao i iz razgovora koje je vodio s UB. Na daljnje pitanje zamjenice je li Osiguranje Zagreb osnovalo založno pravo na nekretninama društva Petrus d.o.o. u Dubrovniku u vezi s kreditiranjem toga društva, svjedok je odgovorio da zna kako je pravilo Osiguranja Zagreb bilo da se uvijek zasnuje založno pravo na nekretnini koja se financira, ali da se više ne sjeća na kojoj je konkretnoj nekretnini društva Petrus d.o.o. bilo osnovano založno pravo niti uz koji pravni posao.

19.10. Na daljnje pitanje zamjenice zna li na koji je način 2004. godine Zagreb osiguranje isplatilo kupoprodajnu cijenu za Gruž 2 društvu Petrus d.o.o., svjedok je odgovorio da smatra kako je isplata izvršena putem kredita, odnosno prijebojem s kreditnim obvezama. Naveo je da je Osiguranje Zagreb u jednom dijelu kreditiralo društvo Petrus, pri čemu mu iznosi kredita nisu poznati, te da je nekretnina Gruž 2 poslužila za prijeboj duga T prema Zagreb osiguranju po osnovi određenih kredita, iako se ne sjeća kojih. Na daljnje pitanje zamjenice odgovorio je da ne zna je li Osiguranje Zagreb društvu Petrus d.o.o. dio kupoprodajne cijene za Gruž 2 isplatilo u gotovini. Na daljnje pitanje zamjenice odgovorio je da mu je ČK o događaju vezanom uz Đ i pronalazak aneksa ugovora u fasciklu „Arhiva Gruž 2“ ispričala neposredno nakon što se taj događaj zbio. Na daljnje pitanje zamjenice odgovorio je da su tržišne vrijednosti nekretnina koje su ulazile u portfelj Zagreb osiguranja u postupku due diligencea procjenjivali procjenitelji određeni sporazumom između Baloise holdinga i Zagreb osiguranja. Dodao je da, kao što je već ranije naveo, Baloise holding u konačnici nije imao primjedbi na procjene tržišnih vrijednosti nekretnina. Na posebno pitanje braniteljice jesu li ugovori i aneksi ugovora koje je zaključivala Uprava Osiguranja Zagreb trebali biti upućeni Nadzornom odboru Osiguranja Zagreb, svjedok je odgovorio da su ugovori o kupoprodaji nekretnina, pa tako i njihovi aneksi, trebali biti upućeni Nadzornom odboru. Na daljnje pitanje je li aneks za Gruž 2 bio upućen Nadzornom odboru, odgovorio je da nije.

19.11. Na posebno pitanje braniteljice optužene Tarle sjeća li se, s obzirom na to da je u veljači 2004. radio za Osiguranje Zagreb, detalja poslova između društva Petrus d.o.o. i Osiguranja Zagreb u vezi s nekretninom Gruž, Put Republike 32, svjedok je odgovorio da se sjeća. Naveo je da je postojao određeni broj nekretnina u vlasništvu društva Dubrovkinja Trade d.o.o., koje su nakon diobe toga društva bile podijeljene između pravnih slijednika. Tako je nekretnina za koju je upitan pripala društvu Dubrovkinja Trade d.o.o., dok je dio nekretnina iz nekada zajedničkog vlasničkog portfelja od Pekare Orlando kupio UB, odnosno društvo Petrus d.o.o. Izjavio je da je UB zbog toga bio u kontaktu s predstavnicima Dubrovkinja Tradea te da je, budući da je to društvo tada bilo u financijskim poteškoćama, prema njegovu sjećanju pred blokadom ili već u blokadi, postojala namjera da se prodajom nekretnine riješe financijski problemi. Nekretnina je, prema njegovim riječima, bila ponuđena na prodaju ispod tržišne cijene. UB je o tome obavijestio Osiguranje Zagreb, a nakon što je procijenjeno da je ponuđena cijena niža od tržišne, pristupilo se realizaciji kupoprodaje. Naveo je da je zaključen kupoprodajni ugovor za kupoprodajnu cijenu od približno 7,5 milijuna kuna. Dalje je iskazao da je Petrus d.o.o. od Pekare Orlando kupio drugu građevinu iz istog portfelja i prenamijenio je u stanove za kojima je postojala velika potražnja, pri čemu je planirao nadograditi još jedan kat na toj građevini. Naveo je da im je UB, u vezi s kupnjom predmetne nekretnine, predočio da je na tom zemljištu moguće izgraditi stambeno -poslovnu zgradu. Budući da se UB bavio gradnjom i djelovao na području Dubrovnika, raspolagao je potrebnim informacijama, dok Osiguranje Zagreb nije imalo osobu koja bi mogla preuzeti pripremu dokumentacije za ishođenje građevinske dozvole za takav objekt. Iz tog razloga, prema njegovim riječima, društvo Petrus d.o.o. bilo je angažirano za izradu projektne dokumentacije, kontakte s lokalnom zajednicom, odvjetnicima, geodetima i arhitektima, odnosno za cjelokupnu pripremu projekta.

19.12. Nadalje je naveo da je u trenutku kupnje zemljište bilo sastavljeno od više katastarskih čestica koje nisu činile jedinstvenu građevinsku parcelu. Na dijelu čestica Dubrovkinja Trade imala je uređeno vlasništvo i upis u zemljišnim knjigama, dok je na drugim česticama raspolagala pravima iz ugovora o razdruživanju, što je trebalo pravno urediti i provesti odgovarajuće zemljišnoknjižne upise. Dodao je da su postojale razlike između zemljišnoknjižnog i katastarskog stanja, kako u oznakama katastarskih čestica tako i u njihovu prikazu, zbog čega je bilo potrebno angažirati geodeta radi izrade geodetskog elaborata i usklađivanja evidencija. Prema njegovu iskazu, tijekom izrade geodetskog elaborata pojavio se dodatni problem jer su dijelovi pojedinih čestica ulazili u dvorišta kuća fizičkih osoba koje su imale stanarsko pravo na objektima izgrađenima na tim česticama. Za provedbu elaborata u katastru i zemljišnim knjigama bila je potrebna njihova suglasnost. Izjavio je da je zbog toga društvo Petrus d.o.o. trebalo sporazumno riješiti odnose sa stanarima kako bi se izbjegli dugotrajni sudski sporovi. Naveo je da je Petrus d.o.o. u tu svrhu pomaknuo žičanu ogradu te se pojedinim stanarima odužio izvođenjem određenih radova, poput popravka krova, kao i ispunjenjem nekih njihovih manjih zahtjeva.

19.13. Nakon što su ti poslovi bili dovršeni, pristupilo se izradi idejnog rješenja i idejnog projekta, koji je trebao biti prilagođen potrebama tržišta. Svjedok je naveo da je društvo Petrus d.o.o. predložilo izgradnju manjeg trgovačkog centra u prizemlju i, prema njegovu sjećanju, na prvom katu buduće zgrade. Izjavio je da je bilo planirano da se u objekt smjeste poslovni subjekti koji su surađivali s Osiguranjem Zagreb ili su bili njegovi osiguranici odnosno poslovni partneri povezani s prodajom osiguranja. Tako je, prema njegovim riječima, bilo dogovoreno da jedan poslovni prostor otkupi Erste banka, dok je za prostor trgovine mješovitom robom bila pripremana projektna dokumentacija prilagođena zahtjevima velikih trgovačkih lanaca, uključujući pristupnu rampu, garažna mjesta i druge potrebne sadržaje. Dodao je da je UB za potrebe projekta angažirao još jednu osobu ekonomske struke i jednu osobu građevinske struke, ali da mu nije poznato na koji je način njihov međusobni pravni odnos bio uređen.

19.13.1. Nadalje je izjavio da je za realizaciju projekta bilo potrebno osigurati odgovarajuću pristupnu cestu jer postojeća nije zadovoljavala uvjete Generalnog urbanističkog plana u pogledu širine, a pristup budućem objektu bio je otežan zbog preoštrih zavoja koji nisu omogućavali nesmetan prilaz dostavnim vozilima. Zbog toga je Petrus d.o.o., prema njegovim riječima, započeo pregovore s Gradom Dubrovnikom radi omogućavanja pristupa preko gradske čestice, pri čemu su bili angažirani odvjetnici. Naveo je da je postupak završio sklapanjem ugovora o pravu služnosti na čestici Grada Dubrovnika radi izgradnje prometnice koja bi omogućila izravan pristup budućem stambeno-poslovnom objektu.

19.14. Svjedok je dalje iskazao da je nakon dovršetka navedenih aktivnosti stručni vještak izvršio procjenu nekretnine te utvrdio da njezina vrijednost više nije iznosila 7,5 milijuna kuna, već približno 25 milijuna kuna, budući da je nekretnina bila dovedena u stanje pogodno za neposredan početak gradnje. Dodao je da su dozvole koje je ishodio O omogućavale izgradnju približno 7.000 četvornih metara korisne površine, uz garaže koje su na toj lokaciji bile posebno atraktivne zbog nedostatka parkirališnih mjesta. Naveo je da je procijenjena cijena gradnje iznosila oko 800 eura po četvornom metru, dok je procijenjena prodajna cijena iznosila oko 3.500 eura po četvornom metru, što bi Osiguranju Zagreb omogućilo prihod od približno 26 milijuna eura i moguću zaradu od oko 18 milijuna eura. Dodao je da je interes Osiguranja Zagreb bio naplatiti dio svojih premija kroz sam proces gradnje putem kompenzacija, kao i osigurati nove osiguranike nudeći izvođačima radova sklapanje polica osiguranja. Prema njegovim riječima, takav poslovni model predstavljao je odgovor na tadašnje tržišne okolnosti u kojima su veliki osiguravatelji police osiguranja počeli prodavati putem banaka, često uz odobravanje kredita, dok je Osiguranje Zagreb nastojalo razviti vlastitu unaprijeđenu prodajnu mrežu na opisani način.

19.15. Na kraju je izjavio da je, prema njegovim saznanjima, UB, odnosno društvu Petrus d.o.o., za navedene poslove bila isplaćena naknada u iznosu od približno 2,5 milijuna kuna, koja je obuhvaćala sve aktivnosti o kojima je prethodno iskazivao. Nadalje je naveo da je, budući da je u to vrijeme zastupao Osiguranje Zagreb, upoznat s činjenicom da posrednička provizija tada nije bila zakonski ograničena, već je njezina visina bila prepuštena slobodnoj volji ugovornih strana. Istaknuo je da se u konkretnom slučaju nije radilo o klasičnom posredničkom ugovoru, već o cjelokupnom skupu poslova koje je prethodno opisao. Dodao je da je tek člankom 27. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina iz 2007. godine uvedeno ograničenje maksimalne posredničke provizije u visini od 6 %. Na posebno pitanje braniteljice optužene Tarle svjedok je odgovorio da je društvo Petrus d.o.o. u predmetnom razdoblju bilo jedan od značajnijih dioničara Osiguranja Zagreb te da smatra kako je i UB osobno posjedovao manji broj dionica. Na daljnje pitanje braniteljice optužene Tarle svjedok je odgovorio da je optužena Tarle imala osobno povjerenje u UB, budući da je on uživao opće povjerenje u poslovnim krugovima, kako u Dubrovniku tako i u Zagrebu.

19.16. Na daljnje pitanje braniteljice optužene Tarle svjedok je odgovorio da se Osiguranje Zagreb tijekom 2006. godine odlučilo na prodaju, zbog čega je angažiralo društvo Caper d.o.o., koje je predstavljao KB, te odvjetnički ured Tina Doličkog kao savjetnike. Naveo je da je bio raspisan zatvoreni natječaj na koji su se, među ostalima, prijavili Allianz, Uniqa, Baloise i drugi zainteresirani ponuditelji. Na temelju dostavljenih preliminarnih ponuda kao najpovoljniji ponuditelj bio je odabran Allianz, koji je prvi započeo postupak due diligencea, a koji je za njega provodio KPMG. Dodao je da je Allianz krajem 2006. godine odustao od kupnje, nakon čega je u postupak ušao Baloise holding, za koji je isti postupak due diligencea također provodio KPMG, koji je već raspolagao uvidom u poslovanje Osiguranja Zagreb, tako da je postupak praktično bio proveden dva puta. Svjedok je nadalje izjavio da na području Republike Austrije i Švicarske Konfederacije Allianz, Baloise i Uniqa predstavljaju osiguravajuća društva koja međusobno surađuju i imaju podijeljena tržišta osiguranja, što je, prema njegovim riječima, vidljivo i iz činjenice da vodeći ljudi tih društava prelaze iz jednog društva u drugo. Kao primjer naveo je da je gospodin RK, koji je u ime Baloise holdinga bio vodeći predstavnik za pregled poslovnih knjiga Osiguranja Zagreb s financijske strane, prethodno radio u Allianz-u, dok je gospodin E, koji je također sudjelovao u postupku due diligencea u ime Baloise holdinga, ranije bio član uprave Uniqe. Smatrao je važnim istaknuti da je Baloise holding, ulaskom u postupak due diligencea, već bio upoznat s financijskim stanjem Osiguranja Zagreb. Također je naveo da se Baloise holding primarno bavio restrukturiranjem društava radi njihove daljnje prodaje, što je, prema njegovim riječima, učinio i u slučaju Osiguranja Zagreb, prodavši ga kasnije Uniqa osiguranju.

19.17. Nadalje je izjavio da je tijekom 2007. godine započeo poslovni odnos s Baloise holdingom te da su tada bila uvedena vrlo stroga pravila poslovanja. Naveo je da se od 1. siječnja 2007. godine nisu mogli zaključivati pojedinačni pravni poslovi iz područja neosiguravateljske djelatnosti u vrijednosti većoj od približno 40.000 eura bez prethodnog obavještavanja Baloise holdinga, dok je za poslove iz osiguravateljske djelatnosti taj prag iznosio 100.000 eura. Objasnio je da je razlog tome bio što je Baloise holding svoju ponudu temeljio na financijskom stanju društva na dan 31. prosinca 2006. godine pa bi svaka kasnija promjena u poslovnim knjigama mogla utjecati na podatke na temelju kojih je ponuda bila formirana. Dodao je da je u ugovor bila ugrađena odredba prema kojoj će Baloise holding za nenaplativa potraživanja rezervirati iznos od 30 milijuna eura radi kasnije dokapitalizacije Osiguranja Zagreb, pri čemu se taj iznos odbijao od ugovorene kupoprodajne cijene.

19.18. Govoreći o interesu Baloise holdinga za nekretnine, svjedok je izjavio da je kupac bio primarno zainteresiran za osiguravateljski portfelj, odnosno za nekretnine u kojima se obavljala djelatnost osiguranja, poput podružnica. Za tzv. neoperativne nekretnine, koje nisu služile obavljanju osiguravateljske djelatnosti, bilo je dogovoreno da kupac može odlučiti želi li ih preuzeti ili ne. Ukoliko bi kupac odlučio preuzeti neku od tih nekretnina, kupovao bi je po knjigovodstvenoj vrijednosti. Naveo je da se kupoprodajna cijena sastojala djelomično od novčanog dijela koji je bio isplaćivan Osiguranju Zagreb odnosno izravno dioničarima, a djelomično od vrijednosti nekretnina koje je kupac preuzimao po knjigovodstvenim vrijednostima. Dodao je da je za procjenu tih nekretnina zajedničkom odlukom kupca i prodavatelja bilo odabrano društvo PBZ Nekretnine d.o.o. kao neovisni procjenitelj radi provjere knjigovodstvenih vrijednosti te da je, nakon što je utvrđeno kako su te vrijednosti realne, prijenos nekretnina izvršen po tim cijenama.

19.8.1. Svjedok je nadalje izjavio da je njegova majka, kao jedna od najvećih dioničarki Osiguranja Zagreb, odabrala da joj se dio kupoprodajne cijene isplati u nekretninama iz neoperativnog portfelja. Naveo je da je preuzela nekretnine Gruž 1 i Gruž 2 jer ih je smatrala profitabilnima te je željela nastaviti razvijati projekte zbog kojih ih je prethodno steklo Osiguranje Zagreb. Dodao je da bi eventualna realizacija aneksa ugovora opisanog u točki 1. optužnice, koji nije bio realiziran, u konačnici išla na teret dioničara Osiguranja Zagreb. Na daljnje pitanje braniteljice optužene Tarle svjedok je odgovorio da je ugovor o kupoprodaji Osiguranja Zagreb bio zaključen u srpnju 2007. godine. Na daljnje pitanje o strukturi kupoprodajne cijene svjedok je odgovorio da je bilo dogovoreno da se dio kupoprodajne cijene isplati dioničarima na njihove račune, uz mogućnost da se umjesto isplate cijelog ili dijela novčanog iznosa izvrši prijeboj kupnjom nekretnina iz portfelja Osiguranja Zagreb. Nadalje je naveo da je iznos od 30 milijuna eura bio namijenjen dokapitalizaciji Osiguranja Zagreb, dok je dodatnih 5 milijuna eura iz kupoprodajne cijene trebalo biti položeno na depozit kod Splitske banke, što je i učinjeno. Dodao je da je dio kupoprodajne cijene u iznosu od 10 do 20 milijuna eura, ovisno o uspješnosti poslovanja Osiguranja Zagreb, trebao biti isplaćivan dioničarima do 2009. godine, sukladno ostvarenoj dobiti društva. Također je naveo da su u kupoprodajnu cijenu bila uključena i sva potraživanja koja je Osiguranje Zagreb imalo prema svojim dioničarima, primjerice po osnovi kredita, na način da je Baloise holding isplatom kupoprodajne cijene podmirio ta potraživanja Osiguranja Zagreb, dok je dioničarima za odgovarajući iznos bio umanjen dio kupoprodajne cijene koji im je pripadao.

19.9. Nadalje je izjavio da je nakon provedene kupoprodaje Baloise holding imao određene primjedbe, za čije je rješavanje ugovorom bila predviđena nadležnost arbitraže pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, a ne redovnih sudova. Međutim, kako se arbitražni postupak nije uspio pokrenuti dulje od godinu dana, što je remetilo planove Baloise holdinga za daljnju prodaju Osiguranja Zagreb, isti je pokrenuo gotovo identične postupke pred Trgovačkim sudom te podnio kaznene prijave Državnom odvjetništvu. Prema iskazu svjedoka, Baloise holding je pokretanjem tih postupaka nastojao izvršiti pritisak na dioničare radi povrata dijela kupoprodajne cijene, pri čemu je tražio i da se ne isplati iznos od 30 milijuna eura namijenjen dokapitalizaciji.

19.20. Na kraju je izjavio da je zbog navedenih pritisaka bila sklopljena nagodba kojom su dioničari odustali od isplate dijela dobiti Osiguranja Zagreb koja im je trebala biti isplaćivana do 2009. godine, od depozita u iznosu od 5 milijuna eura te su vratili dio nekretnina koje su prethodno preuzeli kao dio kupoprodajne cijene. Naveo je da su time riješeni svi sporovi i da nakon toga više nije bilo prigovora od strane Baloise holdinga. Dodao je da je Baloise holding, temeljem nagodbe, povukao arbitražni postupak i postupke pokrenute pred Trgovačkim sudom te da je bio sastavljen dopis kojim je Baloise holding trebao obavijestiti nadležna tijela da odustaje od kaznenih prijava. Prema njegovim riječima, u tom je dopisu bilo navedeno da Baloise holding nije zainteresiran za kazneni progon te da nema nikakvih imovinskopravnih zahtjeva, što je bilo konstatirano i u samoj nagodbi. Naveo je da, unatoč tome, Baloise holding nije odustao od postupaka koje je pred Trgovačkim sudom vodio protiv BB, ali da je u svim tim postupcima pravomoćno izgubio. Na daljnje pitanje braniteljice optužene Tarle odgovorio je da je iznos od 30 milijuna EUR-a, koji je bio jedan od elemenata kupoprodajne cijene, bio namijenjen za dokapitalizaciju Osiguranja Zagreb s obzirom na izmjene Zakona koje su propisivale da se kategorija kapitala, odnosno matematičke pričuve i druge kapitalne rezerve, morala povećati za oko 20 milijuna EUR-a. Naveo je da dioničari Osiguranja Zagreb nisu imali novca, niti interesa za ulaganje tolikog iznosa te da je upravo to bio motiv prodaje Osiguranja Zagreb, pri čemu je iznos od 30 milijuna EUR-a obuhvaćao tih 20 milijuna EUR-a za dokapitalizaciju i ostatak za druga dugovanja Osiguranja Zagreb, uključujući i nenaplativa potraživanja i slično.

19.21. Na daljnje pitanje braniteljice optužene Tarle zbog čega je konkretno on zaključio nagodbu kao dioničar s Baloise Holdingom odgovorio je da je, osim razloga koje je prethodno naveo, došlo i do blokade njihovih računa, tako da dioničari nisu mogli raspolagati vlastitim osobnim računima. Dodao je da su, kako bi se nastavio arbitražni postupak, oni kao suprotna strana morali uplatiti 300.000,00 kuna sudske pristojbe, kao i sve druge troškove nužno povezane s postupkom. Procjena je bila da bi ih taj postupak kao dioničare koštao oko milijun EUR-a, što zbog blokade nisu mogli platiti. Na daljnje pitanje braniteljice optužene Tarle koja je bila funkcija DB koji se spominje u činjeničnom opisu odgovorio je da je DB bio član Uprave Osiguranja Zagreb zadužen za pravne poslove, da je u Osiguranje Zagreb došao, kako misli, 2000. godine ili moguće i ranije, a prethodno je radio u državnom odvjetništvu i Croatia osiguranju, zbog čega je i doveden kao pravni stručnjak. Na daljnje pitanje braniteljice optužene Tarle je li njegova majka operativno sudjelovala, između ostalog, u izračunu provizije vezano uz pravni posao oko nekretnina u Gružu odgovorio je da nije, navodeći da je za nekretnine bio zadužen DB, dok je njemu podređena djelatnica Osiguranja Zagreb bila ta koja je operativno odrađivala posao.

19.22. Na daljnje pitanje braniteljice optužene Tarle je li ta djelatnica određivala visinu provizije odgovorio je da nije. Naveo je da je njegova majka imala savjetnike Gustu Santinija i Mladena Vedriša koji su bili upoznati s projektom Gruž i s njim su bili suglasni. Dodao je da ne zna tko je konkretno određivao visinu provizije, ali zna da to nije radila njegova majka. Na posebno pitanje branitelja optužene BB postoji li u Osiguranju Zagreb osoba koja je bila jedino ovlaštena donijeti odluku o raspolaganju neoperativnim nekretninama Osiguranja Zagreb odgovorio je da nije. Naveo je da se o poslovanju s nekretninama razgovaralo na Upravi te da su se na tim zajedničkim sastancima često donosile zajedničke odluke Uprave. Konkretno, istaknuo je da je do kupnje nekretnine opisane pod točkom 2. došlo na temelju savjeta savjetnika predsjednice Uprave Petre Tarle, ŽB i Mladena Vedriša, koji su bili mišljenja da je riječ o profitabilnom ulaganju. Dodao je da je Uprava tada trebala donijeti odluku koju su potpisivala dva člana Uprave, a da je tu odluku u ime članova Uprave mogao potpisati bilo koji član Uprave koji je bio nazočan. Na daljnje pitanje branitelja optužene BB smatra li se kupnja neoperativnih nekretnina ulaganjem odgovorio je da smatra. Na daljnje pitanje branitelja optužene BB odgovorio je da postoji odluka o djelokrugu poslovanja članova Uprave, ali da se ne može napamet sjetiti svih poslova za koje je bila ovlaštena optužena BB. Pamtio je da je bila riječ o računovodstvu i osiguranju. Na daljnje pitanje branitelja optužene BB odgovorio je da je standardni hodogram pri zaključenju ugovora bio takav da je predmet prvo išao na Nadzorni odbor, gdje je izvjestitelj izvješćivao Nadzorni odbor o konkretnom pravnom poslu, nakon čega je Nadzorni odbor odlučivao daje li suglasnost ili ne. Ukoliko bi suglasnost bila dana, pristupalo se realizaciji pravnog posla i potpisivanju od strane članova Uprave.

19.23. Na daljnje pitanje branitelja optužene BB zašto aneks Gruž 2 nije išao na Nadzorni odbor odgovorio je da je razlog bio taj što je raskinut prije nego što je uopće upućen Nadzornom odboru. Dodao je da bi, da nije bio raskinut, bio upućen Nadzornom odboru te bi nakon njegove suglasnosti bio dostavljen na izvršenje, do čega nije došlo. Na posebno pitanje zamjenice zna li kako to da aneks Gruž 2 nije išao na Nadzorni odbor odgovorio je da je to već bilo vrijeme due diligencea, misli ožujak 2007. godine, te da u tom tjednu Nadzorni odbor nije bio sazivan. Dodao je da bi, da je Nadzorni odbor bio sazvan, on kao predstavnik prodavatelja o tome bio obaviješten, kao i kupci – I, zbog čega zna da Nadzorni odbor tada nije bio sazivan. Na daljnje pitanje zamjenice zna li tko je podnio kaznenu prijavu u ovom predmetu odgovorio je da misli da je to bilo Osiguranje Zagreb nakon kupoprodaje te da je bilo potpisnik nagodbe.

19.24. Na daljnje pitanje zamjenice ima li saznanja o trgovačkom društvu Spes d.o.o. iz Dubrovnika te je li isto bilo uključeno u neki pravni posao s Osiguranjem Zagreb odgovorio je da poznaje BK, odgovornu osobu Spes d.o.o., kojeg je upoznao preko UB. Naveo je da je Spes bio angažiran od strane Dubrovkinja Tradea kao posrednik pri zaključenju ugovora za Gruž te je stoga bio uključen u pregovore. Međutim, istaknuo je da Osiguranje Zagreb s njime nije izravno pregovaralo, već je on imao izravne razgovore s T, odnosno UB, koji su potom Osiguranju Zagreb dostavljali pisani prijedlog ugovora o kojem su oni odlučivali hoće li ga zaključiti ili ne. Na daljnje pitanje zamjenice je li vezano uz kupnju nekretnine opisane pod točkom 2. društvu Spes d.o.o. izvršeno bilo kakvo plaćanje odgovorio je da ne zna. Na daljnje pitanje zamjenice odgovorio je da je Petrus Osiguranju Zagreb dostavio pisani prijedlog ugovora o kupoprodaji. Na daljnje pitanje zamjenice odgovorio je da se ne sjeća jesu li u ugovoru o kupoprodaji bile naznačene usluge i radnje koje je obavio Spes. Sjećao se da je Spes bio naznačen u glavi ugovora, ali se nije sjećao je li to bilo navedeno i u sadržaju ugovora. Na daljnje pitanje zamjenice odgovorio je da se ne sjeća je li vidio ugovor o posredovanju sa Spesom, dok je ugovor o posredovanju s Petrusom d.o.o. vidio te je bio pitan za mišljenje o njegovoj opravdanosti.

19.25. Naveo je da je bio mišljenja da nije riječ samo o ugovoru o posredovanju, jer je uz posredovanje O pružio i druge usluge o kojima je već iskazivao, a također je smatrao da provizija tada nije bila zakonom ograničena. Što se tiče svih usluga koje je O pružio, a zbog čega je smatrao da nije riječ samo o ugovoru o posredovanju, naveo je da o tome ima saznanja jer je bio na sastanku na kojem se razgovaralo o tom ugovoru o posredovanju, a kojem je nazočio DB, koji mu je objasnio opseg usluga koje je O pružio, budući da je bio zadužen za pravne poslove. Sjećao se da je DB telefonom nazvao UB kako bi mu obrazložio sve detalje ugovora. Dodao je da je DB kao suradnika doveo UB te da je DB bio zadužen za Dubrovačko-neretvansku županiju, budući da je odande potjecao i imao kontakte. Nije se sjećao je li još netko nazočio tom sastanku, ali je znao da mu je DB objasnio strukturu iznosa koji je obuhvaćao proviziju. Naveo je da ga je DB obavijestio o visini provizije zato što je UB njemu prije potpisivanja ugovora o posredovanju između Osiguranja Zagreb i Petrusa rekao traženi iznos provizije, odnosno cijenu svojih usluga za ono što će pružiti Osiguranju Zagreb.

19.26. Na daljnje pitanje zamjenice odgovorio je da su prvo zaključili ugovor o kupoprodaji nekretnine Gruž, a zatim ugovor o posredovanju s T. Naveo je da je za taj iznos O obavio posredovanje te je trebao ishoditi dokumentaciju za izgradnju stambeno-poslovne građevine, o čemu je već ranije iskazivao. Na daljnje pitanje zamjenice odgovorio je da je u trenutku kada je Osiguranje Zagreb kupilo nekretninu u Gružu na parceli već bila izgrađena nekretnina površine 900 m² – ambulanta Dubrovnik, a da su prema GUP-u postojale pretpostavke za gradnju nekretnine od 7.000 BRP, pri čemu su se trebali ispuniti određeni uvjeti u smislu dozvola, pristupne ceste, suglasnosti ureda za zaštitu kulturnih građevina i svega ostalog o čemu je već iskazivao. Naveo je da, sve dok O nije uobličio tu nekretninu i ishodio sve što je već opisao, ona de facto nije imala značajan potencijal jer je bila riječ o starijoj gradnji. Mogla se izgraditi druga nekretnina površine 900 m², koliko je već i bilo izgrađeno, no Osiguranju Zagreb ta je nekretnina bila interesantna upravo zbog potencijala za izgradnju poslovno-stambene građevine.

19.27. Na daljnje pitanje zamjenice odgovorio je da je prva procjena na koju se referirao u svom iskazu, prema kojoj je vrijednost Gruža iznosila 25 milijuna kuna, bila, kako misli, 2005. godine, a da je procjena rađena i naknadno 2006. godine. Naveo je da zna kako je izrađeno više procjena, pa tako i 2007. godine od strane PBZ-a, koji je nekretninu procijenio na 25 milijuna kuna. Na daljnje pitanje zamjenice svjedok je odgovorio da je stručna osoba procijenila vrijednost nekretnine nakon kupnje te da je vjerovao kako je do porasta procijenjene vrijednosti došlo i zato što se uzelo u obzir što se sve može napraviti na takvoj nekretnini. Na daljnje pitanje zamjenice je li isplaćena provizija T, svjedok je odgovorio da je znao da je ista isplaćena, ali nije znao na koji način, odnosno da li u novcu ili prijebojem, te je mislio da je to bilo 2005. godine. Nije znao da li je isplaćena za Spes. Na daljnje pitanje zamjenice je li znao na koji način je formirana cijena za kupnju nekretnine iz točke 2., svjedok je odgovorio da je znao. Naveo je da je Dubrovkinja Trade prije nego što je nekretninu prodala Osiguranju Zagreb bila u pregovorima s trgovačkim društvom Max Mar, koje je zastupao odvjetnik Miroslav Šeparović, ali da su oni u zadnji tren odustali od te kupoprodaje. Nakon toga je ta nekretnina ponuđena Osiguranju Zagreb po cijeni koja je već bila dogovorena s IK. Svjedok je naveo da je to znao zato što je uz prijedlog ugovora o kupoprodaji koji je UB dostavio njima u prilogu bio i prijedlog ugovora između Max Mara i Dubrovkinja Tradea, u kojem su vidjeli cijenu. Naveo je da je bila riječ o diskontnoj cijeni jer je Dubrovkinja Trade trebala novac kako bi podmirila svoje dugove.

19.28. Na posebno pitanje suca tko po njegovom mišljenju još ima informacije o pravnim poslovima o kojima je iskazivao, svjedok je odgovorio da je iz Osiguranja Zagreb te poslove operativno vodila ČK, da je u pravnoj službi bila UK, koja nije vodila konkretne poslove, ali je bila nadređena ČK, dok je financijski dio pratila NK.

20. Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje LB **.**.2022. proizlazi kako je svjedokinja po zanimanju arhitektica i u Osiguranju Zagreb bila je članica Nadzornog odbora, od 1999. do 2005. godine, a ujedno je bila i dioničarka Osiguranja Zagreb. U Osiguranju Zagreb sudjelovala je u poslovima koji su se ticali projektnih rješenja, izvođenja idejnih nacrta, uređenja nekretnina koje su bile u vlasništvu Osiguranja Zagreb. Vezano uz sam projekt na Gružu, u njemu nije sudjelovala, no zna da je to zemljište iza FINA-e i zna da je Osiguranje Zagreb kupilo tu parcelu od oko 4.000 m² za, ako dobro pamtim, oko 7 milijuna kuna. Također, zna da je za to zemljište ishođena i projektna dokumentacija i sva druga potrebna dokumentacija da se zemljište privede svrsi, te je kasnije prodano za, mislim, 23 ili 24 milijuna kuna. Inače, kao arhitektica, dosta je radila za grad Dubrovnik, pa zna da je tada bilo rijetkost na tržištu pronaći parcelu takve veličine na toj lokaciji, jer se radilo o položaju koji na neki način predstavlja poslovnu zonu u smislu b lizine FINA-e, banaka i slično. Na posebno pitanje braniteljice optužene Tarle, da navede koje su sve poslove nužne prilikom privođenja takve nekretnine komercijalnoj svrsi, odgovorila da je potrebno vlasničko sređivanje parcele, sva financijska, pravna i koordinacijska pomoć, što znači razne analize i studije, kao što su geomehanički elaborati, konzervatorske i prometne studije, parcelacioni elaborati u smislu koordinacije i pravnih poslova oko objedinjavanja parcela, te rješavanja vlasničkih odnosa. To može biti koordinacija svih sudionika, jer je to složen posao na kojem je angažiran veći broj ljudi i različitih struka. Osoba koja je voditeljica projekta, a koja može biti jedna od uključenih u taj postupak, ima pravo na novčanu naknadu. Na daljnje pitanje braniteljice optužene Tarle, odgovara da se način isplate voditeljice projekta dogovara s naručiteljem posla, što znači da može biti avansno u cijelosti isplaćen ili nakon obavljenog posla, a moguće i po fazama.

20.1. Na daljnje pitanje braniteljice optužene Tarle, odgovorila je da su se provizije kod kupoprodaje nekretnine u predmetno vrijeme ugovarale i postojale, a visina provizije je ovisila o samoj nekretnini koja je bila predmet ugovora. Tako je visina provizije bila viša ako je riječ o nekretnini s karakteristikama ekskluzivnosti, bilo da je po namjeni tržišno rentabilna ili postoji potražnja za takvom nekretninom s obzirom na lokaciju, površinu ili drugi parametar koji je čini atraktivnom na tržištu. Napominje da to nije njezina uža specijalnost, ali vjeruje da su se ugovarale. Na posebno pitanje zamjenice, odgovorila je da ne zna da li je bila ishođena sva dokumentacija o kojoj je prethodno iskazivala, te da zna da je krenulo s pribavljanjem dokumentacije za gradnju. Na daljnje pitanje zamjenice, odgovorila je da Gruž nije imao svu potrebnu dokumentaciju kada je prodan za oko 23 ili 24 milijuna kuna, jer ga je kupila njezina svekrva, te po obiteljskim razgovorima zna status te nekretnine.

21. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno financijskog vještačenja na okolnost posredovanja kod kupoprodaje nekretnine i revalorizacije nekretnine po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo, računovodstvo i financije Zrinku Ručeviću (list 990-999) proizlazi kako je društvo Osiguranje Zagreb d.d. nastupila šteta prilikom ugovaranja posredničke naknade ako se uzme u obzir da je najviša ukupna provizija u posredovanju kod kupoprodaje prema Cjeniku posredničkih provozija do iznosa od 6 % koja šteta u konkretnom slučaju iznosi 756.734,33 kn. Ako se uzme u obzir najviša provizija za posredovanje prilikom kupnje nekretnine koja se naplaćuje od kupca u iznosu 3 % od ukupne kupovne cijene tada je visina štete za društvo Osiguranje Zagreb d.d. 1.034.003,53 kune. Osim toga iskazivanjem revalorizacije vrijednosti predmetne nekretnine kao dobiti iz poslovanja došlo je do lažnog prikazivanja rezultata poslovanja i dobiti jer predmetna revaloriacija vrijednosti nekretnine nije u financijskim izvještajima Osiguranja Zagreb d.d. evidentirana u skladu s propisima i međunarodnim račuovodstvenim standardima.

21.1. Iz zapisnika o ispitivanju stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije Zrinka Ručevića 20. siječnja 2023. proizlazi da je prosječan, odnosno, uobičajen nalaz provizije pri sklapanju ugovora o posredovanju pri kupoprodaji nekretnine, utvrdio na temelju Pravila poslovanja posrednika u prometu nekretnina od 11. travnja 2003. i Cjenika posredničkih provizija, a kako je to naveo na stranici 5. pisanog nalaza i mišljenja. Na daljnje pitanje zamjenice koje točno usluge, a vezano za ugovor o posredovanju, da je društvo Petrus obavilo, odgovorio je da je prema računima koje je društvo Petrus d.o.o. primilo od raznih dobavljača, a kako je to specificirano u tabeli 1. na stranici 6. nalaza, utvrdio kako se navedeni troškovi odnose na izradu idejnog rješenja stambeno-poslovnog centra, na troškove projektiranja vezano uz projektiranje tog centra, troškove vezano uz izradu geomehaničkih radova, te troškove izvršnog dosnimavanja terena, a to je i naveo na stranicama 6. i 7. pisanog nalaza i mišljenja. Na posebno pitanje braniteljice optužene Tarle da li je 2004. godine postojao poseban propis koji bi ograničavao visinu posredničke provizije, odgovara da je u točki C) pisanog nalaza i mišljenja naveo da je prvi Zakon koji je regulirao posredovanje u prometu nekretnina donesen u listopadu 2007., te, stoga, u 2004. po njegovom saznanju nije bilo zakona koji je to regulirao. Na daljnje pitanje braniteljice optužene Tarle u svezi Etičkog kodeksa posrednika u prometu nekretnina, koja je bila konzekvencija, odnosno, na koga se prvenstveno odnosila, da li samo na pripadnike tog udruženja ili na sve, i koje su bile posljedice nepridržavanja tog Kodeksa, odgovorio je da ne zna jesu li i kakve posljedice bile utvrđene pravilima poslovanja posrednika u prometu nekretnina od 11. travnja 2003., na temelju kojih je sačinio izračun, i ne zna niti tko bi ih eventualno direktno obvezao, dakle, da li samo one koji su bili registrirani ili udruženi u neku udrugu posrednika u prometu nekretnina ili se primjenjivalo na sve poslove posredovanja bez obzira tko ih je obavljao.

21.1.1. Na daljnje pitanje braniteljice optužene Tarle da li je uzimao u obzir samo dokumentaciju u spisu ili je tražio od T ili slijednika da mu dostavi dokumentaciju koja je nastala povodom tog poslovnog odnosa, odgovara da je, kako je već naveo na stranicama 2. i 3. pisanog nalaza, koristio cjelokupnom dokumentacijom iz spisa predmeta, kao i dokumentacijom pribavljenom od društva Petrus d.o.o., a koja se odnosi na inkriminirano posredovanje pri kupnji nekretnina. Na daljnje pitanje braniteljice optužene Tarle na koji način je dobio tu dokumentaciju od T, putem koga, odgovara da ne zna od koga je konkretno dobio tu dokumentaciju s obzirom na protek od više od deset godina od kada je pisao nalaz, ali uobičajeno se obrati onome tko bi imao tu dokumentaciju, odnosno, odgovornoj osobi koja bi je imala. Na daljnje pitanje braniteljice optužene Tarle odgovara da prema Zakonu o računovodstvu, dokumentacija koja je bila predmet njegovog vještačenja, čuva se 11 godina, pa, imajući na umu da je riječ o dokumentaciji iz 2004. do 2006., ne zna da li je i gdje je ta dokumentacija do danas sačuvana i od koga je. Na posebno pitanje braniteljice, kazao je da je točno da bi ukupna šteta bila manja ukoliko bi se dokazalo da je Petrus d.o.o. odradio poslove za koje nisam raspolagao s dokumentacijom.

22. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za društvo Osiguranje Zagreb d.d. (listovi 10-26 spisa) proizlazi da je optužena Petra Tarle bila predsjednik i član uprave do 12. svibnja 1997., pa potom od 25. studenog 1998. do 7. lipnja 2002. te u mandatima do 24. travnja 2006., do 17. srpnja 2007. Optužena VB je bila član uprave do 17. srpnja 2007.

23. Iz elaborata o procijenjenoj vrijednosti nekretnina PBZ Zagreb d.d. (listovi 28-43) za nekretninu građevinsko zemljište u Dubrovniku, Gruž, poslovna zona Batala, Nikole Tesle b.b., upisanu zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] proizlazi da je njezina procijenjena tržišna vrijednost u srpnju 2007. 7.767.565,00 kuna ili 1.064.050,00 eura.

24. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška] Općinskog suda u Dubrovniku površine 1.637 m2 od 15. prosinca 2004. (listovi 76- 77) proizlazi da je isti zaključen između prodavatelja, društva Petrus d.o.o. i kupca društva Osiguranje Zagreb d.d., zastupanog po Petri Tarle, predsjednici Uprave te FK, članu uprave te je utvrđena kupoprodajna cijena nekretnine 7.800.000,00 kuna.

25. Iz Aneksa ugovora o kupoprodaji nekretnine od 21. ožujka 2007. (listovi 78 -79) proizlazi da je isti zaključen između prodavatelja, društva Petrus d.o.o. i kupca društva Osiguranje Zagreb d.d., zastupanog po Petri Tarle, predsjednici Uprave te VB, članu uprave te je utvrđena kupoprodajna cijena nekretnine 15.997.300,00 kuna, odnosno od čega je kupac platio iznos od 7.800.000,00 dok je ostatak cijene trebao biti kompenziran sa kreditom (listovi 383-384) koji prodavatelj ima kod kupca, a eventualna razlika isplaćena.

26. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 13. srpnja 2007. koji su sklopili prodavatelj Osiguranje Zagreb d.d., zastupan po DB i VB kao članovima uprave, te Petra Tarle kao kupac proizlazi da je predmetna nekretnina iz točki 24. i 25. prodana Petri Tarle za 15.596.300,00 kuna (listovi 80-81).

27. Iz procjene prometne vrijednosti nekretnina stalnog sudskog vještaka iz ob lasti arhitekture i graditeljstva FB od 9. rujna 2004. (list 932-946) proizlazi da je prometna vrijednost predmetne nekretnine u Gružu k. č. br [katastarska čestica] (kuća i zemljište) 21.866.948,82 kuna ili 3.037.76,22 eura.

28. Iz zapisnika o pregledu poslovanja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 17. svibnja 2007. (listovi 509-585 spisa), točka 29. koja se odnosi na predmetnu nekretninu proizlazi kako je ta agencija utvrdila da je društvo Osiguranje Zagreb d.d. kako bi opravdalo evidentiranje predmetne nekretnine u poslovnim knjigama u tijeku nadzora dostavilo aneks ugovora o kupoprodaji od 21. 0žujka 2007. kojim je izmijenjena kupoprodajna cijena nekretnine s 7.800.000,00 kuna na 15.997.300,00 kuna na temelju procjene prometne vrijednosti građevinskog zemljišta izrađene po OK, ovlaštenom sudskom vještaku za graditeljstvo arhitekturu da bi nakon obavljenog nadzora društvo dostavilo agenciji raskid aneksa ugovora o kupoprodaji od 21. ožujka 2007.

29. Iz ugovora o radu i ugovora o pravima i obvezama člana uprave za BB od 1. kolovoza 2005. (list 872-876) proizlazi koja su njezina prava i obveze (članak 3.)

30. Iz ugovora o radu punomoćnika uprave za BB od 1. siječnja 2000. (list 877-881) proizlaze njezina zaduženja u tom svojstvu u Osiguranju Zagreb d.d.

31. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje.

31.1. Tijekom postupka, s obzirom na inkriminaciju koja se optuženicama stavlja na teret, iskaze svjedoka, obranu optuženica i izvedene materijalne dokaze nije bilo sporno da su optužena Petra Tarle i optužena BB u svojstvu predsjednice i članice uprave Zagreb Osiguranje d.d. 21. ožujka 2007. zaključile Aneks ugovora o kupoprodaji nekretnine (listovi 78-79) u ime društva Osiguranje Zagreb d.d. kao kupca s prodavateljem, društvom Petrus d.o.o. te da je utvrđena kupoprodajna cijena nekretnine 15.997.300,00 kuna, od čega je kupac platio iznos od 7.800.000,00 kuna iz osnovnog ugovora o kupoprodaji od 15. prosinca 2004., dok je ostatak cijene trebao biti kompenziran sa kreditom (listovi 383-384) koji je prodavatelj imao kod kupca. Nije bilo sporno niti da je aneksom ugovora povećana vrijednost nekretnine sa 7.800.000,00 kuna na 15.997.300,00 kuna te da je prvotna kupoprodajna cijena iz osnovnog ugovora bila u cijelosti isplaćena prije zaključenja aneksa.

32.2. Spornim se nalazi s obzirom na obranu optuženica je li predmetni aneks bio ekonomski opravdan te u interesu poslovanja i ostvarivanja dobiti društva Osiguranje Zagreb d.d., je li se doista za nešto više od dvije godine od sklapanja osnovnog ugovora udvostručila vrijednost predmetne nekretnine, jesu li predmetni osnovni ugovor kao i sporni aneks bili evidentirani u poslovnim knjigama društva te zašto je došlo do raskidanja aneksa sedam dana nakon zaključivanja istog te je li opisani pravni posao bio zakonit prema pravilima obveznog prava s obzirom da je ugovorna obveza prestala kao i je li za zaključenje aneksa s obzirom na vrijednost pravnog posla optuženicama kao predsjednici i članici uprave bila potrebna suglasnost članova nadzornog odbora društva. Dakle, korijen inkriminacije leži u tome jesu li optuženice kao predsjednica i članica uprave sklopile sporni aneks kako bi financijski pogodovale direktoru društva prodavatelja, Petrus d.o.o., UB i omogućile mu zatvaranje kredita čiji je vjerovnik bilo društvo Zagreb Osiguranje d.d., odnosno jesu li postupale sa sviješću da naštete financijskim interesima društva o kojima su bile dužne skrbiti kao odgovorne osobe u cilju pribavljanja nepripadne imovinske koristi drugoj pravnoj osobi te tako grubo prekršile zakon i pravila poslovanja glede uporabe i upravljanja imovinom, dakle jesu li ostvarile objektivna obilježja kaznenog dana protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 6. KZ/97., a djelo je ostalo u pokušaju.

33. Prethodno istaknute sporne okolnosti sud je utvrdio analizirajući izvedene materijalne i personalne dokaze te dovodeći iste u međusobnu vezu.

34. Prije svega valja istaknuti kako je glede ocjene izvedenih dokaza sud svu pročitanu materijalnu dokumentaciju ocijenio istinitom i vjerodostojnom.

35. U pogledu ocjene personalnih dokaza sud je u bitnim dijelovima prihvatio iskaz svjedoka OB kao vjerodostojan i suglasan zapisniku o pregledu poslovanja HANFE te procjeni vrijednosti nekretnine od strane PBZ Zagreb d.d. u srpnju 2007. koju materijalnu dokumentaciju je sud ocijenio pouzdanom i vjerodostojnom.

36. Svjedoci RBĆ, AB, CB i LB nisu imali izravnih saznanja o inkriminiranom kaznenom djelu iz točke 1.) optužnice pa njihovi iskazi neće biti posebno analizirani u nastavku presude.

37. Iskaz svjedoka SB ocijenjen je djelomično pristranim i nevjerodostojnim o spornim okolnostima i to dijelom iz razloga jer je navedeni svjedok, osim što je bio dioničar Osiguranja Zagreb d.d. i uključen u poslovne tijekove toga društva u inkriminiranom periodu i sin optužene Petre Tarle pa je logično zainteresiran za ishod ovog kaznenog postupka, odnosno otklanjanje ili umanjenje kaznenopravne odgovornosti te optuženice, a dijelom i zbog toga jer je protivan drugim personalnim dokazima i materijalnoj dokumentaciji.

37.1. Naime, taj svjedok je naveo kako je od početka 2007. Osiguranje Zagreb d.d. pravne poslove vrijednosti iznad 50.000,00 eura moglo zaključivati samo uz znanje Baloise holdinga kao preuzimatelja toga društva te je Baloise holding bio obaviješten o svakom takvom poslu. Proturječnost u iskazu ovog svjedoka ponajviše se ogleda u odlučnoj činjenici je li predmetni aneks bio zaveden u poslovnim knjigama društva. Naime, svjedok je najprije naveo da se u to vrijeme u društvu Osiguranje Zagreb d.d provodilo dubinsko snimanje tijekom kojeg se takvi pravni poslovi nisu mogli sklapati pa je zatim naveo da je aneks ipak bio zaključen i potom maknut iz poslovnih knjiga društva da bi se potom na dodatni upit korigirao rekavši da nikada nije ni bio evidentiran u poslovnim knjigama.

38. Iz iskaza svjedoka ĐB i PB proizlazi kako je u inkriminirano vrijeme i neposredno prije i poslije njega kupnja i prodaja nekretnina bila jedna od najčešćih poslovnih transakcija Osiguranja Zagreb d.d. Svjedoci suglasno navode kako su se takvi pravni poslovi koji su podrazumijevali raspolaganje nekretninama logično evidentirali u poslovnim knjigama društva.

38.1. I svjedok ĐB i svjedok PB smatraju da je u Statutu društva postojala odredba o kupoprodaji nekretnina iznad određene vrijednosti koje su se onda dostavljale na verifikaciju NO. Tako je svjedok ĐB koji je bio predsjednik Nadzornog odbora Osiguranja Zagreb d.d. do kraja 2005. godine naveo kako je u vrijeme dok je on bio predsjednik Nadzornog odbora bila potrebna suglasnost Nadzornog odbora za kupnju nekretnine vrijednosti oko 10.000,000,00 kuna, no to je bilo u rijetkim slučajevima. Primarna zadaća Nadzornog odbora bila je supervizijska, a ne odlučivanje o poslovanju društva. Kazao je kako se ne sjeća da je Nadzorni odbor ikada raspravljao o aneksima ugovora dok je i svjedok SB kategorički izjavio da aneks nikada nije bio upućen Nadzornom odboru jer je raskinut prije toga, a u protivnom bi tek nakon suglasnosti nadzornog odbora bio dostavljen na izvršenje.

39. Svjedok ĆB koji je obavljao određene poslove za Osiguranje Zagreb d.d. kao financijski savjetnik naveo je da predmetni aneks nije bio evidentiran u poslovnim knjigama društva iako financijski aneks čini cjelinu s glavnim ugovorom i posljednji pravni akt je valjani dokument koji definira poslovni odnos i mijenja glavni ugovor. Preporuka društva Caper d.o.o. koje je savjetovalo Osiguranje Zagreb d.d. bila je upozoriti potencijalnog kupca, dakle Osiguranje Zagreb d.d. na rizik tog pravnog posla, odnosno da se aneks ne realizira.

40. Prema općem pravilu obveznog prava iz članka 160. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., 69/26., dalje: ZOO), koje je i tempore criminis bilo važeće, obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima. Kako je u konkretnom slučaju kupoprodajna cijena iz glavnog ugovora od 15. prosinca 2004. u cijelosti ispunjena te je kupac Osiguranje Zagreb d.d. isplatio prodavatelju Petrus d.o.o. iznos kupoprodajne cijena nekretnine 7.800.000,00 kuna u cijelosti, što je nesporna činjenica u ovom postupku, tada je zaključivanje aneksa kao dodatka ugovora kojim bi se mijenjala kupoprodajna cijena kao osnovni sastojak ugovora prema pravilima obveznog prava zapravo nevaljan pravni posao, a s ekonomskog aspekta u cijelosti nelogičan i suvišan.

40.1. Nadalje, kako iz elaborata o procijenjenoj vrijednosti nekretnina PBZ Zagreb d.d. (listovi 28-43) za predmetnu nekretninu proizlazi da njezina procijenjena tržišna vrijednost u srpnju 2007., dakle tri pol godine nakon zaključenja osnovnog ugovora i četiri mjeseca nakon zaključenja spornog dodatka ugovora iznosi 7.767.565,00 kuna ili 1.064.050,00 eura, dakle nešto niže od isplaćene kupoproda jne cijene iz osnovnog ugovora, u potpunosti je nejasno i nelogično zašto su ugovorne strane pristupile zaključenju spornog aneksa (pored činjenice da je obveza već bila ispunjena) i to u dijelu iznosa kupoprodajne cijene koja je prema aneksu više nego udvostručena.

40.2. Kada se navedenom pridoda izjava svjedoka SB da se u vrijeme provođenja due dilligenca, odnosno dubinskog snimanja nisu mogli sklapati takvi pravni poslovi što je članovima uprave Osiguranja Zagreb d.d. zasigurno bilo poznato, tada je opisano postupanje ugovornih strana koje su zastupale optužene Petra Tarle i BB te pokojni UB tim manje racionalno i pravno i ekonomski objašnjivo pogotovo kada se ima na umu da se radi o cijenjenim financijskim stručnjakinjama koje su u inkriminiranom periodu imale vrlo uspješne karijere, a samo Osiguranje Zagreb bilo je ugledna osiguravateljska kuća.

40.3. Okolnost koja rasvjetljava ovaj na prvi pogled nerazuman i neobjašnjiv pravni posao je upravo činjenica da je predmetna nekretnina prodavatelja Petrus d.o.o. bila opterećena kreditom čiji je vjerovnik bio kupac nekretnine, odnosno Osiguranje Zagreb d.d. i to u visini koja odgovara kupoprodajnoj cijeni iz osnovnog ugovora, odnosno 1.000,000,00 eura. Indikativno je kako na predmetnoj nekretnini nije bilo osnovano založno pravo što je bila praksa u Osiguranju Zagreb d.d., a kako proizlazi i iz iskaza svjedoka SB te kako kupoprodajna cijena nije isplaćena kompenzacijom s navedenim kreditom i na taj način podmirena obveza što bi bilo pravno najlogičnije i financijski najefikasnije rješenje nego je kupac Osiguranje Zagreb d.d. isplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti 17. prosinca 2004. uplatom na žiro račun društva Petrus d.o.o. a kredit koji je zaključen prije sklapanja osnovnog ugovora o kupoprodaji iz nekog razlog ostao je egzistirati i dalje.

40.3.1. S tim u vezi treba napomenuti kako iz iskaza svjedoka ĐB i SB proizlazi da je odgovorna osoba društva prodavatelja Petrus d.o.o., UB bio i voditelj poslovnice Osiguranja Zagreb d.d., dakle radi se o rukovodećem kadru društva Osiguranje Zagreb koje u ime i za račun svoga vlastitog društva sklapa pravni posao s društvom poslodavcem koji se tri godine nakon ispunjenja obveze mijenja dodatkom ugovora na način da se udvostručuje novčana obveza koja je već u cijelosti ispunjena, dakle prestala je.

40.3.2. Štoviše, opisujući poslovna zbivanja svjedok SB naveo je da odgovorna osoba društva Petrus d.o.o., UB nije bio zadovoljan kupoprodajnom cijenom ostvarenom za nekretninom Gruž 2, te je izjavio da kao direktor Petrusa gubi, dok kao dioničar Osiguranja Zagreb dobiva, zbog čega je prema odnosu između Petrusa i Osiguranja Zagreb zauzeo benevolentan stav. 40.4. Dakle, sklapanjem spornog aneksa je zapravo član društva Osiguranje Zagreb d.d. UB i odgovorna osoba toga društva postupio protivno odredbi članka 248. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11. - službeni pročišćeni tekst, 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23., 136/24. , dalje: ZTD), a koja je bila na snazi i tempore criminis, o zabrani konkurencije kojom je propisano da član društva ne može bez suglasnosti nadzornog odbora za svoj ni za tuđi račun obavljati poslove koji ulaze u predmet poslovanja društva niti može biti član uprave ni nadzornog odbora u drugome društvu koje se bavi poslovima iz predmeta poslovanja društva, u protivnom čini društvu štetu.

41. Analizirajući i dovodeći u međusobnu svezu iscrpne iskaze svjedoka ovaj sud nije našao pravno i ekonomsko opravdanje koje bi bilo u interesu društva Osiguranje Zagreb d.d. za zaključenje spornog aneksa jer niti jedan svjedok za to nije pronašao i ponudio racionalno objašnjenje.

41.1. Svjedok SB naveo je kako se tijekom dubinskog snimanja pravni poslovi poput zaključenja spornog aneksa niti nisu mogli poduzimati pa je aneks raskinut sedam dana nakon zaključenja iako niti on niti bilo koji drugi svjedok nije ponudio odgovor na pitanje kako je predmetni aneks uopće potpisan od strane predsjednice uprave optužene Petre Tarle i članice uprave VB, kako je prošao kontrolu odgovarajućih službi prije pristupanja potpisivanju i zašto su ga optuženice kao odgovorne osobe društva Osiguranje Zagreb d.d. uopće i potpisale znajući da je obveza iz glavnog ugovora u cijelosti ispunjena prije više od dvije godine što im je zasigurno bilo dostupno kao sastavni dio dokumentacije.

41.2. Naime, zaključivanje dodatka ugovoru koji je već ispunjen na način da se za jednu ugovornu stranu udvostručuje obveza zasigurno nije ni u kakvom u interesu te ugovorne strane, a kako je motiv za sklapanje pravnih poslova prvenstveno neki ekonomski interes, tada se postavlja pitanje u čijem je interesu bilo sklapanje spornog aneksa.

42. S obzirom da je HANFA sporni aneks razmatrala u okviru nadzora kao dio mnogobrojne poslovne dokumentacije o čemu je sačinjeno i izvješće , nema govora o tome kako predmetni aneks nije mogao naštetiti interesima društva Osiguranje Zagreb d.d., kako je bio posve beznačajan i bez pravnog učinka te kako nije bio evidentiran u poslovnim knjigama, kako to pokušavaju prikazati optuženice minorizirajući značenje pravnog posla vrijednog 15.997.300,00 kuna što se i u poslovnim krugovima sada, a pogotovo u inkriminirano vrijeme nedvojbeno smatralo pravnim poslom velike vrijednosti.

42.1. Sklapanje takvog dodatka ugovora usprkos brojnim dokumentima koje su u svojstvu predsjednice i članice uprave potpisivale u inkriminirano vrijeme za optuženice nije moglo proći neopaženo u prilog čemu svjedoči i činjenica da su pravni savjetnici društva odvjetničko društvo Bogdanović, Dolički i partneri te financijski savjetnici iz društva Caper d.o.o. koje je predstavljao svjedok ĆB upozorili na rizičnost sklapanja takvog pravnog posla koji je onda raskinut i uklonjen iz poslovnih knjiga kako je to kazao svjedok SB.

42.2. Da je predmetni aneks uopće bio evidentiran u poslovnim knjigama indirektno su potvrdili svjedoci ĐB i PB kao bivši predsjednici NO Osiguranja Zagreb d.d., ali i svjedok SB jer je prema njihovim navodima praksa poslovanja društva bila takva da su se svi ugovori koji su se ticali nekretnina uredno evidentirali u poslovnim knjigama društva.

43. Nadalje, sud nije prihvatio obrane optuženica u spornim dijelovima jer ih je ocijenio neuvjerljivima i usmjerenima otklanjanju kaznenopravne odgovornosti te iskonstruiranima i protivnima iskazima pojedinih svjedoka i materijalnoj dokumentaciji priležećoj spisu. Naime, optuženice tvrde da je za sklapanje spornog aneksa bila potrebna suglasnost nadzornog odbora, međutim izmjenom Statuta u članku 19. kojim je definiran rad uprave (na listu 156), a kako proizlazi iz zapisnika glavne skupštine Osiguranja Zagreb d.d. od 11. srpnja 2006. proizlazi kako uprava vodi poslove društva na vlastitu odgovornost, dok nadzorni odbor sukladno članku 263. stavku 5. ZTD (koji je i tempore criminis bio na snazi) daje suglasnost za određivanje poslovne politike društva, određivanje financijskog plana društva, ustrojavanje unutarnjih kontrola i okvirnog godišnjeg programa rada unutarnje revizije , dakle nadzorni odbor svojom nadležnošću u inkriminirano vrijeme nikako nije zadirao u sklapanje poslova društva što je isključivo ovlast uprave.

44. Slijedom svega navedenog, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su optuženice sklapanjem spornog aneksa, u kojem je neistinito bila prikazana vrijednost predmetne nekretnine u dvostruko većem iznosu od stvarne vrijednosti , postupale protivno članku 10. stavku 2. ZOO, dakle nisu upotrijebile povećanu pažnju dobrog stručnjaka u obveznom odnosu u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti prema pravilima struke i običajima te protivno članku 252. ZTD kojim je propisano da članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika.

45. Okolnost što sporni aneks naposljetku nije izvršen i što kupoprodajna cijena nije isplaćena, valja pripisati okolnostima koje su se odvijale neovisno o volji optuženica, prvenstveno upozorenjima pravnih i financijskih savjetnika te rezultatima pregleda poslovanja HANFE jer optuženice svojim radnjama nisu pridonijele da se aneks raskine i učini nevažećim.

45.1. Pri tome nisu prihvatljivi navodi obrane optužene Petra Tarle kako je za Osiguranje Zagreb d.d. bila problematična činjenica da je to društvo prodano švicarskom društvu Baloise Holding te da se dioničari nisu mogli financijski nositi s kupcem pa su oštećeni, a tako i sama optuženica jer ta tvrdnja, sve i da je istinita, u potpunosti je irelevantna za utvrđivanje jesu li ostvarena obilježja kaznenog djela u konkretnom slučaju.

45.2. Nisu osnovani niti navodi optužene BB da aneks nije proizveo nikakve pravne učinke niti imovinsku korist budući da se optuženicama i stavlja na teret kazneno djelo u pokušaju, a ne i dovršeno kazneno djelo. To što optuženica nije sudjelovala u izradi aneksa, kako je navela u svojoj obrani niti poduzimala radnje u cilju ostvarenja njegove provedbe sasvim je bez utjecaja za utvrđivanje njezine kaznene odgovornosti s obzirom da njezino svojstvo člana uprave tempore criminis proizlazi kako iz samog aneksa, tako i iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za Osiguranje Zagreb te ugovora o radu i ugovora o pravima i obvezama člana uprave od 1. kolovoza 2005. (listovi 872-876), ali i opće odredbe ZTD kako uprava vodi poslove društva na vlastitu odgovornost (članak 240.)

46. Uzimajući u obzir sve navedeno, ocjena je ovog suda da su optužene Petra Tarle i BB počinile radnju kaznenog djela upravo na način kako im je to stavljeno na teret optužnicom te ostvarile sva objektivna obilježja kaznenog djela za koje su posljedično i proglašene krivima.

47. Glede subjektivne komponente kaznenog djela koje im se stavlja na teret, valja napomenuti da su optuženice tempore criminis bile ubrojive jer njihova ubrojivost niti jednim od izvedenih dokaza nije dovedena u sumnju, bile su svjesne da je njihovo postupanje zabranjeno, pri čemu ne postoji nijedan ispričavajući razlog, zbog čega sud smatra da su postupale u sferi izravne namjere, sve kako bi drugoj pravnoj osobi, odnosno njezinoj odgovornoj osobi, UB, pribavile protupravnu imovinsku korist i time grubo prekršile zakon i pravila poslovanja glede uporabe upravljanja imovinom, a djelo je ostalo u pokušaju koji je kažnjiv u konkretnom slučaju.

48. Odlučujući o Kaznenom zakonu koji treba primijeniti u konkretnom slučaju s obzirom na izmjenu Kaznenog zakona od počinjenja kaznenog djela do presuđenja, sud je ispitao postojanje pravnog kontinuiteta kaznenog djela koje je optuženicama stavljeno na teret između Kaznenog zakona važećeg u vrijeme počinjenja kaznenog djela, KZ/97. te Kaznenog zakona važećeg u vrijeme presuđenja , KZ/11. te je ocijenio koji je Zakon blaži i koji treba primijeniti u konkretnom slučaju.

48.1. Naime, optuženicama se stavlja na teret da su kazneno djelo počinile 21. ožujka 2007., dakle u vrijeme važenja KZ/97. Dana 1. siječnja 2013. stupio je na snagu novi KZ/11. koji određuje da će se prema počinitelju primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno (članak 3. stavak 1.), a ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja (članak 3. stavak 2. KZ/11.). Prema članku 3. stavku 3. KZ/11. ako se izmijeni naziv ili opis kaznenog djela, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog zakona pa ako utvrdi da kontinuitet postoji, primijenit će zakon koji je blaži za počinitelja.

48.2. Sukladno navedenom, sud je prvotno ispitao postojanje pravnog kontinuiteta u odnosu na inkriminirano kazneno djelo. Kazneno djelo koje se optuženicama stavlja na teret predstavljalo je kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju u pokušaju iz članka 292. stavka 2. u vezi stavka 1. alineje 6. KZ/97. i članka 33. KZ/97., dok je prema KZ/11. to kazneno djelo sadržano u članku 246. KZ/11. kao kazneno djelo zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju u pokušaju, time da su djela gotovo identičnog opisa (iako je počinitelj kaznenog djela iz članka 292. KZ/97. mogla biti odgovorna osoba u pravnoj osobi, dok KZ/11. djelo propisuje kao opće kazneno djelo koje može počiniti bilo koja osoba u gospodarskom poslovanju).

48.3. Dakle, nema dvojbe da postoji pravni kontinuitet i da se činjenični supstrat optužnice koji je odgovarao zakonskom opisu kaznenog djela iz članka 292. stavka 2. KZ/97. može podvesti pod činjenični supstrat djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11. Pri tome je, analizirajući koji je zakon blaži za počinitelja te koji je potrebno primijeniti u konkretnom slučaju, sud ocijenio da je blaži zakon KZ/11. koji za kvalific irani oblik djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11. tražio ostvarenje imovinske koristiti od 60.000,00 kuna, sada 7.963,37 eura, za razliku od kvalificiranog oblika kaznenog djela iz članka 292. stavka 2. KZ/97 prema kojem je za kvalificirani oblik bilo potrebno ostvarenje imovinske koristi u iznosu od 30.000,00 kuna.

48.4. Kazneni odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske donio pravno shvaćanje (broj Su- IVH-4/2012-57) o visinama neodređenih vrijednosti prema kojima je Kazneni zakon KZ/11. blaži za počinitelja jer znatna imovinska korist, odnosno, znatna šteta kod kaznenih djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2 KZ/11. postoji kad vrijednost imovinske koristi, odnosno štete, prelazi 60.000,00 kuna, a ne 30.000,00 kuna kao što je to bilo po KZ/97. I u članku 87. točki 29. ZKP/08 propisano je da vrijednost stvari, imovinskog prava i imovinske koristi je velika ako prelazi 7.963,37 eura, odnosno 60.000,00 kuna, a vrijednost imovinske koristi i štete je znatna ako prelazi 7.963,37 eura/60.000,00 kuna.

48.5. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju na temelju podvođenja činjeničnog opisa kaznenog djela koje se optuženicima stavlja na teret, a pravno označenim kao kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju u pokušaju iz članka 292. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 33. KZ/97., sud je utvrdio postojanje pravnog kontinuiteta u kaznenom djelu zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11. te zaključio da je KZ/11. blaži za počinitelja s obzirom da je za ostvarenje kvalifikatornog obilježja djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11. potrebna veća količina neprava, konkretno ostvarenje imovinske koristi u iznosu većem od 60.000,00 kuna (sada 7.963,37 eura) dok je za ostvarenje obilježja kvalificiranog oblika kaznenog djela iz članka 293. stavka 2. KZ/97. potrebno ostvarenje imovinsko koristi u iznosu većem od 30.000,00 kuna. Slijedom toga, na optuženika je kao blaži Zakon trebalo primijeniti KZ/11. uz ograničenje maksimuma kazne koju je u konkretnom slučaju moguće izreći u trajanju do osam godina zatvora koliko je propisivao članak 292. stavka 2. KZ/97., pa je isti Zakon i primijenjen.

49. Pri razmatranju vrste i mjere kazne sud je imao na umu kriterije koje propisuje KZ/11., dakle svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 ., te opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11. Odlučujući o vrsti i visini kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

49.1. Olakotnim je cijenjena starija životna dob optuženica, značajan protek vremena od počinjenja kaznenog djela te njihova dosadašnja kaznena neosuđivanost i prekršajna nekažnjavanost koje ukazuju da je njihov dosadašnji život bio uzoran i bez aberacija, dok je otegotnim cijenjen iznos nepripadne imovinske koristi koji višestruko nadilazi novčani prag potreban za kvalificirani oblik ovog kaznenog djela.

49.2. Stoga je ocjena suda da se svrha kažnjavanja može ostvariti i bez izvršenja kazne zatvora, odnosno izricanjem uvjetne osude optuženicama kojom je određeno da se kazna zatvora na koju su osuđene neće izvršiti ako optuženice u maksimalnom vremenu provjeravanja od pet godina ne počine novo kazneno djelo pri čemu je sud osobito imao na umu njihov raniji život koji je bio u potpunosti u skladu sa zakonom . Naime, sud smatra da je vrijeme provjeravanja od pet godina što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako u tom roku optuženice ne počine novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan rok za ispunjenje svoje svrhe. U tom vremenu provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne optuženicama će ostati mogućnost da pokažu da je izrečena uvjetna osuda na njih doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te da su shvatile neprimjerenost takvog načina postupanja.

49.3. Konačno, sud smatra da će se upravo ovakvom kaznom postići i generalna prevencija, te da će upravo odmjerena kazna utjecati i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo.

50. Zaključno, optuženicama je naloženo da u roku od 15 dana od izvršnosti presude solidarno podmire troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08. u iznosu od 3.467,71 eura od čega se iznos od 1.467,71 eura odnosi na trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja (list 999 spisa), iznos od 1.000,00 eura na paušalnu svotu za optuženu Petru Tarle i iznos od 1.000,00 eura na paušalnu svotu za optuženu VB.

51. Slijedom svih obrazloženih razloga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 2. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Kapikul

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu izjaviti žalbu putem ovog suda u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Splitu.

DNA:

1. OKDO Zagreb, na broj: KO-DO-27/2020

2. Optužena Petra Tarle

3. Braniteljica optuženice, odvjetnik JB

4. Optužena BB

5. Braniteljica optuženice, odvjetnica Nikolina Golubić