REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: 172 K-666/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Antoniji Miočić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Maje Lerge Smokrović, u kaznenom postupku protiv optuženog ČŠ zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24., dalje u tekstu: KZ), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj: KO-DO-589/2024 od 4. listopada 2024. izmijenjene na raspravi 2. travnja 2026., nakon održane javne rasprave zaključene 2. travnja 2026. u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru IŠ, optuženika i zamjenika branitelja Tea Petania, odvjetnika Zadru, 2. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi ČŠ, bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Č i I rođene V, rođen **.**.1993. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, automehaničar, sa završenom srednjom školom, nezaposlen, uzdržava se neprijavljenim radom na građevini, pri čemu zaradi oko 800,00 eura mjesečno, neoženjen, otac jednog maloljetnog djeteta u dobi od 10 godina, bez čina i bez odlikovanja, lošeg imovnog stanja, bez imovine, neosuđivan, trenutno u istražnom zatvoru Zatvora u Zadru,

k r i v  j e

što je

16. kolovoza 2024., u 22,13 sati, u Biogradu na Moru, nakon što je u prethodnom pozivu kojeg je uputio na broj mobitela njihovog zajedničkog sina djeteta VŠ [broj telefona], svoju bivšu izvanbračnu partnericu CŠ izvrijeđao, pa kad je ona zbog toga prekinula poziv, ponovno nazvao, ali ovaj put na njezin mobitel broja [broj telefona], te u cilju da ju ustraši joj rekao: "Ubit ću te, zadavit ću te, koga ćeš ti prijaviti, zaklat ću te majku ti jebem, kurvetino jedna, napuši se kurca", a što je sve kod oštećene CŠ izazvalo osjećaj jake zabrinutosti i straha, dok je dijete VŠ čuvši te riječi počeo plakati,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u članku 139. stavku 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24., dalje u tekstu: KZ), a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ-a.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. optuženi ČŠ

o s u đ u j e  s e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI.

III. Na temelju članka 56. KZ-a optuženom ČŠ izriče se

UVJETNA OSUDA

tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 54. KZ-a optuženom ČŠ se, u slučaju opoziva uvjetne osude, u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja od 17. kolovoza 2024. do 19. kolovoza 2024.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25., 13/26., dalje u tekstu: ZKP) u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 1. i 6. ZKP -a, nalaže se optuženom ČŠ podmiriti troškove kaznenog postupka i to paušalni iznos od 50,00 eura (pedeseteura), koji iznos je dužan uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj: KO-DO-589/2024 od 4. listopada 2024. protiv optuženog ČŠ zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ-a, a optužnica je izmijenjena na raspravi od 2. travnja 2026. u pogledu kaznenopravne sankcije.

2. Pozvan da se očituje o optužbi, optuženi ČŠ izjavio je da se ne smatra krivim.

3. Sud je u dokaznom postupku ispitao svjedokinju – oštećenu CŠ, a uz suglasnost stranaka pročitan je i njezin iskaz iz prethodnog postupka (listovi spisa 100-101 i 53-56). Pregledana je fotografija zaslona mobitela (list spisa 11 i 12) te je pročitana potvrda o visini dohotka i primitka za okrivljenika (list spisa 79), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za optuženika (list spisa 106) te je provedeno njegovo ispitivanje, tijekom kojeg su pročitani zapisnici i reproducirane snimke ispitivanja iz prethodnog postupka (list spisa 13-15, 18 i 26-28).

4. Optuženik je u obrani iskazao da mu je jako žao što je to ovoga došlo i da s bivšom suprugom nema nikakvih problema. Preko matere da dogovara viđanje djeteta koje da uredno viđa. Svakako mu je žao i do svega ovoga nije trebalo doći, po njemu da je to čak malo i prenapuhano, ali sada da su tu gdje jesu. Supruga da s njim nema nikakvih problema i on da bi htio da njihov odnos takav i ostane, da ne stvaraju probleme jedno drugome.

4.1. Ispitan u prethodnom postupku na temelju članka 208.a ZKP-a, optuženik je koristio pravo na obranu šutnjom, dok je tijekom dokazne radnje prvog ispitivanja negirao počinjenje kaznenog djela, navodeći u bitnom da je inkriminiranog dana zvao sina VŠ, koji da mu se javio tek navečer, a kada ga je pitao zašto se ne javlja, VŠ da se nešto opravdavao i da je tada mobitel uzela oštećenica i pitala kada će dati novac za rate kredita koje joj duguje i onda da mu je prijetila da će ga prijaviti policiji. Sve da se desilo zbog četiri rate kredita koje da nije platio, ali da nije rekao da neće.

5. U ovom kaznenom postupku, dakle, nije sporno da se u inkriminirano vrijeme i u mjestu kako je to određeno optužnicom odvio telefonski razgovor između optuženika i oštećenice, a nije sporno niti da se radi o bliskim osobama u smislu članka 87. stavka 1. točke 9. KZ-a s obzirom da se radi o bivšim izvanbračnim drugovima. Ono što je u postupku sporno jest je li optuženik oštećenici uputio prijetnju kako se to navodi u činjeničnom opisu djela.

6. Analizom i ocjenom svih izvedenih dokaza kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je na nedvojben način utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo prijetnje prema bliskoj osobi i to upravo na način kako mu se to optužnim aktom stavlja na teret, sve iz razloga kako slijedi u nastavku obrazloženja.

7. Naime, iz iskaza oštećenice u odnosu na sporno proizlazi da je optuženik oko 22,00 sata zvao njihovog sina VŠ na mobitel, a koji poziv je VŠ stavio na razglas. Optuženik ga je odmah počeo vrijeđati i napadati zašto mu se ne javlja na telefon, a potom je mobitel uzela ona i pitala ga kako to razgovara s njime, a na što joj je optuženik počeo govoriti: „Kurvetino jedna što ti oćeš, daj mi malog na telefon”, a na njezino da se smiri da je nastavio vikati i vrijeđati je pogrdnim riječima, na što je prekinula poziv. Optuženik je ponovno nazvao na djetetov mobitel, vrištao je i galamio i da je ona opet prekinula poziv. Potom je ponovno zvao na djetetov mobitel koje se više nije htio javiti, a onda da je počeo zvati na njezin mobitel i ponovno je počeo vrijeđati i urlati, na što mu je rekla da se smiri jer će ga prijaviti, a na vrijeđanje je ona prekinula poziv. Potom da je ponovno nazvao i počeo govoriti: „Ubit ću te, zadaviti, koga ćeš ti prijaviti, zaklat ću te majku ti jebem, kurvetino jedna, napuši se kurca”, a kada je opet prekinula, ponovno je nazivao. Prijetnje su je jako uznemirile i prestrašile, a VŠ je počeo plakati. Dodatno je na raspravi svjedokinja iskazala da se optuženik pridržava mjera opreza i da je situacija stvarno mirna te se ne osjeća više ugroženo. Misli da se i optuženik promijenio i shvatio neke stvari i krenuo dalje. Ona se optuženika više ne boji te ne želi da ide u zatvor i ne želi to malo mira oduzeti sebi i VŠ koji se s ocem čuje i viđa.

8. Nadalje, iz fotografije zaslona mobitela razvidno je da je kontakt ČŠ korisnik broja [broj telefona] 16. kolovoza u četiri navrata uputio pozive i to tri poziva u 22,13 sati i jedan poziv u 22,24 sata.

9. Dakle, suprotno optuženikovoj obrani da nije prijetio, oštećena CŠ je dosljedno iskazivala o inkriminiranom događaju, opisujuć i u svom prvom iskazu detaljno tijek večeri i pozive koje je optuženik upućivao na djetetov mobitel i njezin, a koji su kulminirali od vike, do vrijeđanja i završili prijetnjom, upravo na način kako se to optuženiku stavlja na teret optužnicom, a koja prijetnje je kod oštećenice izazvala uznemirenost i strah, a i njihovo zajedničko dijete je uslijed sveg počelo plakati. Sud je ovakav njezin iskaz prihvatio u cijelosti kao istinit i vjerodostojan jer je uvjerljiv i logičan, a potkrijepljen i zapisnikom poziva koji je zabilježen u obliku fotografije, a iz kojeg proizlazi kako je optuženik u više navrata kontaktirao oštećenicu. Navedenim je i obeskrijepljena obrana optuženika da nije prijetio, posebno jer je isti iskazivao o jednom pozivu koji da je zapravo bio o njegovu neplaćanju rata kredita, ali upravo i brojnost poziva potkrepljuje iskaz oštećenice da bi optuženik u više navrata zvao, a naposlijetku i prijetio. Sud stoga ne prihvaća optuženikovu obranu u dijelu da ne bi prijetio oštećenici jer se ista u suprotnosti s iskazom oštećenice, koji je sud, uz ranije navedeno, ocijenio i kao životno uvjerljiv i vjerodostojan, a za istaknuti je i kako sud ne pronalazi kod oštećenice bilo koji motiv za lažno terećenje optuženika, posebno jer je i sama naglasila u svom iskazu kako je situacija s optuženikom sada mirna, da ga se više ne boji i da ne želi da ide u zatvor.

10. Slijedom navedenog, sud je na temelju ovako provedenog dokaznog postupka nesporno utvrdio da je optuženik postupao upravo na način kako mu je to optuženicom stavljeno na teret, odnosno da je htio uplašiti oštećenicu i da joj je u tom cilju izgovorio riječi iz činjeničnog opisa djela te je ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ -a, slijedom čega ga je sud proglasio krivim. Prijetnja koju je optuženik uputio inkriminirane prigode je u okolnostima u kojima je izrečena bila ozbiljna i objektivno podobna izazvati osjećaj straha kod oštećenice, do čega je uostalom i došlo, pri čemu nije odlučno je li optuženik prijetnju doista namjeravao ostvariti. Optuženik je postupao s izravnom namjerom, bio je svjestan da izrečena prijetnja može kod oštećenice izazvati strah za njezin život i on je to htio, postupao je upravo u toj nakani. Tijekom postupka se nije pojavila sumnja u ubrojivost optuženika.

11. Odlučujući o vrsti i mjeri sankcije, sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, imajući na umu olakotne i otegotne okolnosti koje je utvrdio kod optuženika, sve kako je to propisano člankom 47. KZ-a.

11.1. Sud je olakotnom optuženiku cijenio dosadašnju neosuđivanost, kao i da je, premda je negirao da prijetio, ipak izrazio žaljenje zbog nastale situacije, što sudu pokazuje da je ipak spreman preuzeti odgovornost za vlastite postupke. Cijenjeno mu je olakotnim i da je otac maloljetnog djeteta, kao i okolnost da djelo nije ostavilo dugotrajne posljedice kod oštećenice s kojom optuženik sada ima korektan odnos.

Otegotnih okolnosti sud nije našao.

11.2. Uzimajući u obzir naprijed utvrđeno, sud je prilikom odmjeravanja kazne uzeo u obzir propisanu kaznu za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ-a, polazeći pritom od stupnja krivnje koji je visok jer je optuženik kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja se, premda je ista sastavni element djela, uzima u obzir prilikom odmjeravanja kazne.

11.3. Cijeneći stoga utvrđene olakotne, a u odsustvu otegotnih okolnosti, sud je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, dakle bliže zakonskom minimum, pritom smatrajući da se svrha kažnjavanja može ostvariti i bez izvršenja kazne zatvora, pa je sud optuženiku na temelju članka 56. KZ-a izrekao uvjetnu osudu kojom je određeno da se kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Također, optuženik se upozorava i da se uvjetna osuda može opozvati ako u vremenu provjeravanja počini novo kazneno djelo.

11.4. Naime, sud smatra da je već i ovo vrijeme provjeravanja od dvije godine, dovoljno za ispunjenje svrhe kažnjavanja i da će na optuženika djelovati u smislu specijalne prevencije da više ne čini kaznena djela, kao i da shvati neprimjerenost i nedopustivost takvog postupanja. Uz navedeno, sud smatra da će se ovakvom kaznom postići i generalna prevencija, odnosno da će se istom utjecati i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti, ali i izvjesnosti kažnjavanja.

12. Odluka o uračunavanju vremena uhićenja temelji se na odredbi članka 54. KZ - a, sukladno kojoj se u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora koja je optuženiku izrečena, uračunava vrijeme uhićenja od 17. do 19. kolovoza 2024.

13. Glede odluke o troškovima kaznenog postupka, ista se temelji na odredbi članka 148. stavka 1. ZKP-a u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 1. i 6. ZKP-a, pa s obzirom da je optuženik proglašen krivim, dužan je podmiriti troškove kaznenog postupa i to paušalni iznos od pedeset euro, koji trošak je određen u gotovo minimalnom iznosu s obzirom da se optuženik u vrijeme izricanje presude nalazio u istražnom zatvoru, dok se prije istoga uzdržavao neprijavljenim radom na građevini. Kada se uz navedeno ima na umu i da je otac maloljetnog djeteta u čijem uzdržavanju sudjeluje, za zaključiti je kako ovako određenim paušalnim iznosom neće biti ugrožena njegova egzistencija. Optuženik je trošak dužan uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske i to u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude.

14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zadar, 2. travnja 2026.

Sutkinja

Antonia Miočić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke i oštećenik imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

Dostavna naredba:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru na broj: KO-DO-589/2024

2. optuženi ČŠ,

3. branitelj Branimir Zorica, odvjetnik u Zadru,

4. oštećena CŠ.