Poslovni broj: Usž-3320/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja INOVINE d.d. Zagreb, Draškovićeva 27, koje zastupa opunomoćenik Marin Svić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Praljak Svić d.o.o, Zagreb, Radnička cesta 37b, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, u predmetu radi davanja u zakup površine javne namjene, odlučujući o žalbi protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1355/2025 od 17. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1355/2025 od 17. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda pod točkom I. odbijen je zahtjev tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe podnesene protiv zaključka tuženika, klasa: 363 - 02/25-056/156, urbroj: 251-01-11/4-25-2 od 3. ožujka 2025. Točkom II. prvostupanjski sud odbio je zahtjev tužitelja za izdavanje privremene mjere kojom se privremeno stavljaju izvan snage zaključak Grada Zagreba, Povjerenstva za davanje površina javne namjene u zakup i drugo korištenje, klasa: 363-02/25-056/119, urbroj: 251-10- 33-1/015-25-2 od 22. siječnja 2025. i zaključak tuženika od 3. ožujka 2025.
2. Protiv ovog rješenja tužitelj je izjavio žalbu kojom točku I. rješenja prvostupanjskog suda pobija iz razloga pogrešne primjene odredbe članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima. Ne prihvaća stajalište prvostupanjskog suda prema kojem se odgodni učinak tužbe ne može odrediti protiv odluke kojom se ne priznaje pravo ni ne nalaže obveza budući da takva odluka ne proizvodi učinke koje bi se moglo obustaviti ili spriječiti. Smatra da navedeno stajalište prvostupanjskog suda sužava doseg instituta odgodnog učinka tužbe te ukazuje na odredbu članka 78. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da se provođenjem zaključka dovršava postupak javnog natječaja tuženika čime tužitelj gubi mogućnost da iskoristi svoje pravo prednosti koje se ogleda u pravu da prihvati najviši ponuđeni iznos ponuđene jednokratne naknade i zadrži pravo zakupa lokacije koja je predmet natječaja. Navodi da je na okolnost postojanja teško popravljive štete predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka i financijskog vještačenja koje dokaze je prvostupanjski sud zanemario a time propustio potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje. Ističe da su ispunjene sve propisane pretpostavke za određivanje privremene mjere a tužitelju prijeti šteta koja je teško nadoknadiva i koja se ogleda u gubitku godišnjeg prometa od najmanje 1,150.000,00 eura na koju okolnost je također predložio provođenje financijskog vještačenja i saslušanje svjedoka. Također ističe da privremena mjera nije protivna javnom interesu jer bi tužitelj nastavio obavljati djelatnost na javnoj površini u cijelosti u skladu s propisima što znači da bi građani i dalje na javnoj površini imali uslugu koju je tuženik odredio da se na toj površini pruža. Privremena mjera ne bi nanosila štetu tuženiku. Ne prihvaća stajalište prvostupanjskog suda prema kojem privremena mjera ne bi spriječila tuženika da predmetnu lokaciju da na korištenje trećoj osobi jer se privremenom mjerom oduzima odnosno odgađa pravni učinak zaključka što dovodi do toga da natječaj tuženika za davanje lokacije u zakup nije dovršen a time tuženik ne može trećoj osobi dati pravnu osnovu u smislu prava zakupa tijekom trajanja upravnog spora odnosno dok je na snazi privremena mjera. Prihvaća zaključak prvostupanjskog suda prema kojem bi tuženik temeljem zasebne odluke mogao pravo korištenja lokacije ustupiti trećoj osobi međutim to bi značilo da prije toga treba poništiti postojeći natječaj u okviru kojeg je donio odluku koju tužitelj osporava u ovom upravnom sporu te raspisati novi natječaj za davanje lokacije u zakup čime bi tužitelj izgubio pravni interes za vođenje ovog upravnog spora i traženje privremene mjere. Kako tuženik to nije učinio smatra da ima opravdani interes za vođenje upravnog spora i pravni interes kao i pravnu osnovu za ishođenje privremene mjere odnosno odgodnog učinka tužbe. Predlaže da Sud žalbu usvoji i odredi odgodni učinak tužbe podredno da donese rješenje o određivanju privremene mjere ili rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Tuženik iako uredno pozvan nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Zaključkom tuženika od 3. ožujka 2025. odbijen je prigovor tužitelja podnesen protiv zaključka Povjerenstva za davanje površina javne namjene u zakup i drugo korištenje od 22. siječnja 2025. kojim je odbijena ponuda tužitelja za zakup lokacije – mjesta broj 1.2. Gornji Grad – Medveščak, Trg bana Josipa Jelačića, kiosk u vlasništvu Grada Zagreba, namjene trgovina novinama i duhanskim prerađevinama, površine 11,97 m² na javnom natječaju za davanje u zakup lokacije – mjesta na površini javne namjene za postavljanje kioska namjene trgovina novinama i duhanskim prerađevinama.
5. Tužitelj je pokrenuo upravni spor protiv navedenog zaključka Gradonačelnika Grada Zagreba te predložio donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe podredno donošenje privremene mjere kojom se privremeno stavlja izvan snage osporeni zaključak i zaključak Povjerenstva za davanje površina javne namjene u zakup i drugo korištenje do pravomoćnog okončanja upravnog spora ili do drugačije odluke suda.
6. Prvostupanjskim rješenjem prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe odbijen je uz obrazloženje prema kojem iz odredbe članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24.) proizlazi da izvršenjem pojedinačne odluke koja je predmet upravnog spora mora za neku od stranaka u upravnom sporu nastati teško popravljiva šteta što pretpostavlja da rješenje kojim je odlučeno o zahtjevu stranke mora biti podobno za izvršenje odnosno da se mora raditi o rješenju kojim se stranci priznaje neko pravo ili joj se nalaže izvršenje određene obveze. Prvostupanjski sud u obrazloženju osporenog rješenja pozvao se na ranije zauzeto stajalište ovog Suda u odluci broj: Usž-239/2025 od 15. travnja 2025.
7. Tužitelj se u žalbi neosnovano poziva na odredbu članka 78. Zakona o obveznim odnosima budući da je za rješenje njegovog zahtjeva za određivanje odgodnog učinka tužbe mjerodavna odredba članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima na kojoj se temelji osporeno rješenje prvostupanjskog suda. Navedena zakonska odredba propisuje mogućnost određivanja odgodnog učinka tužbe na zahtjev stranke ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
8. Imajući u vidu da je upravni spor pokrenut protiv odluke tuženika kojom je odbijen prigovor tužitelja protiv zaključka Povjerenstva kojim je odbijena njegova ponuda, u situaciji u kojoj je tužitelj predmetnu lokaciju koristio na temelju sklopljenog ugovora na određeno vrijeme a najkasnije do 30. travnja 2025., određivanje odgodnog učinka tužbe ne bi imalo utjecaja na prava i pravne interese tužitelja.
9. Prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere kojom se privremeno suspendiraju pravni učinci osporenog zaključka i zaključka Povjerenstva kojim je odbijena ponuda tužitelja prema ocjeni prvostupanjskog suda ne može spriječiti realizaciju odluke o dodjeli predmetne lokacije trećem ponuđaču temeljem zasebne odluke zbog čega predložena privremena mjera po svom sadržaju nije prikladna za ostvarivanje svrhe privremene zaštite. Stoga je prvostupanjski sud prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere odbio jer nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 42. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima.
10. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da bi određivanje privremene mjere onemogućilo tuženika da trećoj osobi da pravnu osnovu u smislu prava zakupa za vrijeme trajanja upravnog spora jer ovaj upravni spor nije od utjecaja na zasebnu odluku koja je donesena a temeljem koje je predmetna lokacija trećoj osobi dodijeljena na predmetnom natječaju.
11. Iz navedenih razloga Sud je ocijenio da žalbeni navodi nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari zbog čega je na temelju odredbe članka 135. u svezi s odredbom članka 128. Zakon o upravnim sporovima odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 2. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Vlaho Bassegli Gozze
