Poslovni broj: Usž-3936/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Calma apartments d.o.o. iz Makarske, Antuna Gustava Matoša 1a, kojeg zastupa opunomoćenik Vjekoslav Boban, odvjetnik u Splitu, Tršćanska 41, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, u predmetu radi izdavanja građevinske dozvole, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 437/2025 od 24. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-437/2025 od 24. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-361-03/24-02/439, urbroj: 531-03-4- 25-2 od 24. siječnja 2025. i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, klasa: UP/I-361-03/23-01/000340, urbroj: 2181/1- 11-00-00-20-24-0009 od 31. srpnja 2024.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba koju je tužitelj izjavio protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen njegov zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju zgrade mješovite namjene (stambeno-poslovna) II. B skupine na novoformiranoj građevnoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta nije izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanih Prostornim planom, odnosno nije sukladan odredbi članka 110. stavka 3. točke 2. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.).
3. Protiv ove presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je prvostupanjskom presudom potvrđena zakonitost rješenja tuženika koji je ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje građevinske dozvole propisani odredbom članka 110. stavka 3. točke 4. Zakona o gradnji te je ocijenjeno da tuženik nije prekoračio ovlasti tijekom žalbenog postupka, a prvostupanjskom presudom nisu uzeti u obzir dokazi koje je tužitelj prezentirao jer nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari. Smatra da presuda ne sadržava razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva, odnosno da sadrži proturječna i nejasna utvrđenja. Iznosi razloge na ko jima je temeljio tužbu u prvostupanjskom upravnom sporu te ukazuje da je u cijelosti postupio po zaključku prvostupanjskog tijela od 9. svibnja 2024. Budući da nije izričito pozvan na otklanjanje nedostatka koji se odnosi na mogućnost priključenja zgrade na niskonaponsku mrežu, odnosno dostavu dokaza o autonomnom sustavu opskrbom električnom energijom, smatra da se ne može ocijeniti zakonitim odbijanje njegovog zahtjeva na temelju činjenica i okolnosti koje nisu obuhvaćene pozivom na ispravak i dopunu iz zaključka prvostupanjskog upravnog tijela. Zbog navedenog smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda prema kojem mu je bilo omogućeno očitovati se o svim činjeničnim i pravnim pitanjima bitnim za rješavanje konkretne upravne stvari. Nadalje osporava stajalište tuženika prema kojem je mogućnost priključenja planirane zgrade na niskonaponsku mrežu pretpostavka za izdavanje građevinske dozvole u smislu odredbe članka 110. stavka 3. točke 4. Zakona o gradnji, pri čemu se poziva na stajalište HEP-Operatora distribucijskog sustava d.o.o. od 11. studenog 2021., kao i okolnost da je ugovorom o priključenju HEP -ODS d.o.o. Elektrodalmacija Split na sebe preuzeo obvezu izgraditi potrebne trafostanice te priključiti građevinu tužitelja na niskonaponsku električnu mrežu u roku od jedne godine od uplate prve rate za priključenje, pri čemu je tužitelj u spis dostavio potvrdu o uplati prve rate za priključenje. Obrazlaže kako nije ovlašten za traženje građevinske dozvole za izgradnju infrastrukture niti može preuzeti obvezu njezine izgradnje. Smatra da je tumačenje odredbe Zakona o gradnji izvan granica tijela za graditeljstvo i predlaže da Sud prvostupanjsku presudu poništi i usvoji tužbeni zahtjev. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 eura.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Analizom razloga na kojima tužitelj temelji žalbu u odnosu na razloge na kojima se temelji prvostupanjska presuda Sud nije našao postojanje niti jednog odredbom članka 126. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.) propisanog razloga zbog kojeg bi presudu valjalo poništiti.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je povodom zahtjeva tužitelja za izdavanje građevinske dozvole za građenje zgrade mješovite namjene II. B skupine na građevnoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tijelo prvog stupnja tužitelja zaključkom od 9. svibnja 2024. pozvalo da zahtjev dopuni dostavljanjem ovjerene punomoći za zastupanje od strane investitora, dokaza da postoji mogućnost priključenja građevne čestice na javnoprometnu površinu, kao i da dostavi usklađen glavni projekt s člankom 33. Pravilnika o obveznom sadržaju i opremanju projekata građevine („Narodne novine“, broj: 118/19. i 165/20.) i člankom 16. Prostornog plana Općine Podstrana („Službeni glasnik Općine Podstrana“, broj: 3/06., 8/08., 3/11., 12/17., 14/17., 13/19. i 4/21.). Nakon što je tužitelj postupio po ovom zaključku, tijelo prvog stupnja zahtjev je odbilo uz obrazloženje prema kojem glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta nije izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanih Prostornim planom pozivom na odredbu članka 110. stavka 3. točke 2. Zakona o gradnji. Navedena odredba propisivala je da je tijelo graditeljstva dužno izdati građevinsku dozvolu za građenje nove zgrade za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku, između ostalog, utvrdi da postoji mogućnost priključenja građevine, odnosno zgrade na prometnu površinu ili da je izdana građevinska dozvola za građenje prometne površine.
8. Tuženik je tijekom žalbenog postupka odbio žalbu tužitelja i utvrdio da je zahtjev tužitelja valjalo odbiti iz razloga što priključenje građevine za koju tužitelj traži izdavanje građevne dozvole zahtijeva u postojeću SN mrežu interpolirati novu trafostanicu gradskog tipa uz izgradnju pripadajućeg SN priključnog voda, da je potrebno osigurati prostor za planiranu TS20 (10)/0,4 kW Grljevac 13 koja će biti na raspolaganju za korištenje HEP-ODS. Također da je potrebno osigurati koridor građevne čestice od javne površine do prostora predviđenog za TS koji se treba planirati u rubu parcele od javne prometnice, a koju lokaciju je moguće izmijeniti uz uvjet da zadovoljava elektroenergetske prilike za napajanje promatranog područja. S obzirom na ovakvu dokumentaciju tuženik je utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje građevinske dozvole propisani odredbom članka 110. stavka 3. točke 4. Zakona o gradnji. Navedena zakonska odredba propisuje dužnost tijela graditeljstva da izda građevinsku dozvolu kada u provedenom postupku utvrdi između ostalog da postoji mogućnost priključenja zgrade na niskonaponsku električnu zgradu ili da ima autonomni sustav opskrbe električnom energijom ako se radi o zgradi u kojoj je projektirano korištenje iste.
9. Tuženik je osporenim rješenjem naveo da postojanje pretpostavke propisane odredbom članka 110. stavka 3. točke 4. Zakona o gradnji podnositelj zahtjeva dokazuje prethodnom elektroenergetskom suglasnosti prema kojoj je priključenje zgrade moguće na mjestu u neposrednoj blizini zgrade ili građevne čestice zgrade, odnosno bez rekonstrukcije postojeće niskonaponske mreže, što u konkretnoj stvari nije ispunjeno.
10. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost i zakonitost naprijed navedenih rješenja upravnih tijela.
11. Tužitelj neosnovano osporava prvostupanjsku presudu iz razloga što je tom presudom prihvaćeno stajalište tuženika prema kojem su uvjeti iz odredbe članka 110. stavka 3. točke 4. Zakona o gradnji, odnosno postojanje mogućnosti priključenja zgrade na niskonaponsku električnu zgradu ispunjeni kada postoji faktična mogućnost priključenja građevine na niskonaponsku električnu mrežu. Kako trafostanica potrebna za priključenje predmetne zgrade na niskonaponsku mrežu ne postoji, sama mogućnost njezine izgradnje i uvjeti njezine izgradnje nisu dovoljni za izdavanje građevinske dozvole.
12. Tužitelj žalbom osporava prvostupanjsku presudu iz razloga što njome nije sankcioniran nedostatak zaključka prvostupanjskog tijela kojim je pozvan na dopunu, odnosno ispravak podnesenog zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole, pri čemu nije izričito upozoren na nedostatke koji se odnose na priključenje građevine na niskonaponsku električnu mrežu, odnosno da glavni projekt ispravi na način da predvidi autonomni sustav opskrbom električnom energijom kao da se radi o zgradi za koju je projektirano korištenje iste. Kako je uz zahtjev priložena elektroenergetska suglasnost broj 4013-70186847-100013699 Elektrodalmacije Split od 30. studenog 2023. iz koje nedvojbeno proizlazi da je za priključenje predmetne građevine potrebna izgradnja nove trafostanice uz izgradnju pripadajućeg SN priključnog voda, za što je potrebno osigurati prostor koji će biti na raspolaganju za korištenje HEP -ODS, kao i prostor, odnosno koridor građevinskoj čestici od javne površine do prostora predviđenog za TS, Sud nije prihvatio ove žalbene navode. Naime, tužitelj dokumentacijom koju je dostavio uz svoj zahtjev nije dokazao da ispunjava uvjet propisan odredbom članka 110. stavka 3. točka 4. Zakona o gradnji, odnosno da postoji mogućnost priključenja zgrade na niskonaponsku električnu zgradu . Tužitelj ima mogućnost da podnese novi zahtjev na temelju glavnog projekta koji predviđa da zgrada za koju traži izdavanje građevne dozvole projektom ima predviđen autonomni sustav opskrbom električnom energijom.
13. Slijedom navedenog, razlozi na kojima tužitelj temelji žalbu u ovom upravnom sporu nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.
14. Kako nije uspio sa svojom žalbom, to nije osnovan niti zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
15. Stoga je, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno kao pod točkom I. izreke, dok se odluka pod točkom II. temelji na odredbi članka 147. istog Zakona.
U Zagrebu, 2. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Vlaho Bassegli Gozze
