REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Poslovni broj: Usž-4600/2025-2
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlahe Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CŽ iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Alemu Rufati, odvjetniku iz Zagreba, Ulica Nikole Tesle 15, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi odgodnog učinka tužbe – u postupku utvrđivanja komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-230/2025-6 od 15. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-230/2025-6 od 15. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe koju je tužitelj podnio protiv rješenja tuženika, klasa: UP/II - 363-03/23-04/470, urbroj: 531-03-4-24-2 od 28. studenoga 2024. godine, kojim rješenjem je tužitelju utvrđen komunalni doprinos za izgradnju stambene građevine u [adresa], na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obujma 31.687,86 m , u iznosu od 315.294,21 €.
2. Tužitelj je protiv citiranog rješenja prvostupanjskog upravnog suda podnio žalbu osporavajući utvrđenje istog suda da tužitelj nije dokazao postojanje štete koja bi se teško mogla popraviti, da se radi tek o materijalnoj šteti koja je nadoknadiva iz Državnog proračuna, zaključujući da nisu ispunjeni kumulativni uvjeti iz članka 42. stavak 2. ZUS-a. Tužitelj smatra da je sud previdio da je tužitelj fizička osoba koja nije investitor građevine, investitor je nesporno trgovačko društvo BLATO PROJEKT d.o.o. kojemu je i prenesena obveza plaćanja komunalnog doprinosa (dokaz građevinska dozvola i ugovor o prijenosu prava). Izvršenjem rješenja tužitelju bi se nametnula obveza plaćanja iznosa od 315.294,21 € što predstavlja iznos nesrazmjerno velik u odnosu na njegove prihode i imovinsko stanje što bi nesporno ugrozilo tužiteljevu egzistenciju. Ovdje se ne radi, kako je sud kvalificirao o običnoj materijalnoj šteti a gubitak stana ili nekretnine po tužitelju nisu nadoknadivi povratom novca iz proračuna, već takva šteta zadire u temeljna prava tužitelja (pravo na dom, dostojanstvo i egzistenciju). Tužitelj se poziva na praksu Visokog upravnog suda i Europskog suda za ljudska prava koji razlikuju situacije gdje materijalna šteta prelazi u "teško popravljivu štetu" posebice kada pogađa osnovne životne uvjete građana. U prilog svojoj tvrdnji tužitelj se poziva i na predmet Kus v. Turkey (2002) navodeći da je ESLJP zauzeo u istoj stajalište da se financijska obveza koja dovodi do rizika gubitka doma ili egzistencijalne nesigurnosti ne može smatrati nadoknadivom pukim povratom novca. Poziva se i na predmet Micallef v. Malta (GC, 2009) u kojem sud ističe da svrha privremenih mjera (analogno odgodnom učinku tužitelja) jest spriječiti nastanak nenadoknadive štete, koja bi učinila samu presudu iluzornom. Tužitelj se poziva i na pravna shvaćanja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama Usž-1869/2018 od 14. ožujka 2018., Usž-2362/2017 te Usž-1509/2020 u kojima je sud izrazio shvaćanje na većim novčanim sredstvima onemogućila poslovanje pravne osobe i egzistenciju zaposlenih. Smatra da je rješenje protivno načelu razmjernosti i svrsi instituta odgode te bi se izvršenjem istog i naknadom od tužitelja koji je fizička osoba, nastupila nenadoknadiva šteta, dok odgoda izvršenja ne ugrožava javni interes jer postoji i drugi obveznik – BLATO PROJEKT d.o.o. koji je investitor koji prodaje stanove i ostvaruje prihod. U javnom interesu je da se obveza naplati od stvarnog obveznika, a ne od osobe kojoj obveza nije ni pripadala. Predlaže usvojiti žalbu.
3. Tuženik se nije očitovao.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio tužbu prvostupanjskom upravnom sudu protiv rješenja tuženika od 28. studenog 2024., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 12. listopada 2023. Navedenim rješenjem je tužitelj utvrđen obveznikom plaćanja komunalnog doprinosa za gradnju stambene građevine u [adresa], na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ukupnom iznosu od 315.294,21 € (2.375.584,23 HRK). Tužitelj je ujedno u tužbi predložio odgodni učinak tužbe u smislu odredbe članka 42. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.-dalje: ZUS), koji prijedlog je odbijen osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda.
6. Odredbom članka 42. ZUS-a, propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano (stavak 1.). Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2.). Dakle, prvostupanjski upravni sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak samo ako utvrdi da su kumulativno ispunjeni uvjeti navedeni u citiranoj odredbi Zakona.
7. Prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski upravni sud je pravilno zaključio da prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe nije osnovan, iz razloga što nisu kumulativno ispunjeni uvjeti propisani citiranom odredbom ZUS-a. Naime, tužitelj ničim nije dokazao da bi u konkretnom slučaju bilo nužno određivanje odgodnog učinka tužbe da bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta, odnosno tužitelj nije dokazao vjerojatnost nastupanja takvih okolnosti. Tužitelj nije dokazao da bi se ovdje radilo o nepopravljivoj šteti pa je u tom smislu pravilno prvostupanjski upravni sud u obrazloženju osporenog rješenja naveo da tužitelj nije dostavio nikakove dokaze o tome da bi mu takva šteta nastala i u čemu bi se ona sastojala jer tužitelj, između ostalog, samo navodi da će mu nastati šteta.
8. Stoga neosnovanim Sud nalazi žalbene navode tužitelja da nije investitor, to stoga što se prema odredbi članka 77. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18., 110/18. i 32/20.), na plaćanje komunalnog doprinosa obvezuje vlasnik zemljišta na kojem se gradi građevina ili se nalazi ozakonjena građevina odnosno investitor ali samo ako je na njega pisanim ugovorom prenesena obveza plaćanja komunalnog doprinosa (stavak 1.). U konkretnom slučaju, prema stanju spisa predmeta i obrazloženja osporenog rješenja tuženika od 28. studenog 2024., kojeg tužitelj tužbom osporava stoji da je prema zk.izvatku 2764 za k. o. [katastarska općina]-novo, razvidno da je na predmetnoj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan tužitelj kao vlasnik za cijelo. Nadalje, ne stoje niti navod tužitelja da bi obveza plaćanja komunalnog doprinosa bila prenesena na investitora trgovačko društvo BLATO PROJEKT d.o.o. (kojeg je prema podacima spisa predmeta tužitelj direktor), obzirom da spisu predmeta ne prileže dokazi o navedenoj tvrdnji. Naime, spisu predmeta prileži Ugovor između tvrtke BROD CONSALTING i BLATO PROJEKTA o prijenosu prava investitora prema kojem je upravo tužitelj CŽ vlasnik nekretnine na kojoj će se graditi stambena građevina po građevnoj dozvoli (između ostalog i kč. [katastarska čestica]) te prema članku 2. navedenog ugovora stjecatelj-BLATO PROJEKT d.o.o., prihvaća prijenos prava i obveza s imena prenositelja – BROD CONSTALTINGA na svoje ime te se obvezuje kod nadležnog tijela ishoditi promjenu investitora. Iz dodatka ugovora o prijenosu prava investitora od 30. rujna 2022., proizlazi da iste ugovorne stranke dopunjuju naprijed navedeni Ugovor na način da se društvo BROD CONSALTING obvezuje platiti na ime i za račun društva BLATO PROJEKT cjelokupni iznos komunalne naknade za nekretninu iz građevinske dozvole (dakle ne komunalni doprinos).
9. Slijedom svega navedenog, žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje na temelju odredbe članka 135. stavak 1. u vezi članka 128. stavak 4. ZUS-a.
U Zagrebu, 2. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
