Poslovni broj: Usž-192/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BUDIMIR & METER odvjetničko društvo d.o.o. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 3, OIB: 23060752612, koje zastupa Dario Budimir, odvjetnik u tom odvjetničkom društvu, protiv tuženika Hrvatske odvjetničke komore u Zagrebu, Koturaška 53, OIB: 977605000066, radi zakonitosti postupanja tuženika, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-524/2023-14, od 14. studenoga 2024. na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-524/2023-14, od 14. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 524/2023-14, od 14. studenoga 2024., odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva oglašavanje ništavim, podredno poništavanje, odluke tuženika, broj 16815-2022-15, od 16. veljače 2023. Točkom II. izreke pobijane presude, u preostalom dijelu tužba je odbačena. Konačno istom odlukom odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom tog dijela upravnog spora.

2. Tužitelj u svojoj žalbi pobija navedenu presudu iz svih zakonom propisanih razloga ističući kako je Sud samo pro forma proveo raspravu, odbijajući sve njegove dokazne prijedloge, dok dio isprava koje već prileže spisu predmeta uopće nije ocijenio. Mišljenja je kako je pogrešno tumačenje suda kako predmet ocjene zakonitosti u upravnom postupku može biti samo odluka o prigovoru tužitelja. Ističe kako po ovom stavu suda proizlazi kako ne bi imao pravo na nikakav pravni lijek protiv brojnih odluka tuženika, a čime smatra da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu. Pozivajući se na članak 2., 3. i 4. Zakona o upravnim sporovima ističe kako je tuženik, već propuštajući rješenjem odlučiti o njegovom prigovoru, povrijedio zakon, iz kojeg razloga bi, a imajući na umu kako greške javnopravnog tijela ne može snositi stranka, već sama država čija tijela su grešku počinila, pobijanu odluku trebalo poništiti. Ukazuje i kako je potpuno protivno vladavini prava da tuženik tumači ugovor sklopljen između trećih strana, jer je za isto nadležan isključivo sud te da uostalom tumačenje ugovora po tuženiku nije ni točno, budući je protivno pravomoćnoj odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, broj Mir-33/2023 od 12. svibnja 2023. Ukazuje i na propust prvostupanjskog upravnog suda da ocjeni razloge sazivanja sjednice na daljinu, odnosno i postojanja sukoba interesa tuženika i članova upravnog odbora . Predlaže da Sud usvoji njegovu žalbu, kao i tužbeni zahtjev te obveže tuženika da mu naknadi troškove ovog upravnog spora.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Uvodno Sud ukazuje kako je člankom 126. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj :36/24. - u daljnjem tekstu ZUS), propisano da protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog: bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, dok je člankom 134. stavkom 1. ZUS -a propisano da Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

6. Cijeneći citirana procesna zakonska ograničenja Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 126. stavkom 1. ZUS-a, iz razloga na koje se tužitelj poziva u svojoj žalbi. To stoga jer je, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora te je osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika.

7. Naime, i po ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski upravni sud utvrdio da je odluka tuženika donesena pravilnom primjenom i tumačenjem članka 156. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.), odnosno članaka 18. i 19. Statuta Hrvatske odvjetničke komore ("Narodne novine", broj: 151/22. i 82/24. – u daljnjem tekstu Zakon) i članaka 2. i 3. Pravilnika o održavanju sjednica upravnog i izvršnog odbora hrvatske odvjetničke komore na daljinu korištenjem odgovarajućih audiovizualnih uređaja, od 12. prosinca 2020.

8. Polazno Sud navodi kako je tužbenim zahtjevom traženo oglašavanje ništavim, podredno poništavanje:

- Poziva na 14. izvanrednu sjednicu Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore s dnevnim redom broj 50/2023;

- Odluke Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore donesene na 14. izvanrednoj sjednici Upravnog odbora održanoj 11. siječnja 2023.;

- Tumačenja Tbr. 38 Tarife (doneseno pod točkom 2. dnevnog reda izvanredne sjednice o 11. siječnja 2023.);

- Dopisa tuženika broj 16815-2022-10, od 12. siječnja 2023.;

- Dopisa tuženika broj 16815-2022-15, od 16. veljače 2023..

9. Prvostupanjski upravni sud je svojom odlukom odbio tužbeni zahtjev u odnosu na dopis tuženika broj 16815-2022-15, od 16. veljače 2023., dok je preostali dio odbacio temeljem članka 46. ZUS-a.

10. Člankom 46. točkom 6. propisano je da će Sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi: da je tužba podnesena protiv postupovne odluke, osim ako zakonom nije drukčije propisano.

11. Temeljem naprijed citirane odredbe Sud je suglasan sa stavom prvostupanjskog upravnog suda, a sukladno kojem se pozivi na sjednice, odluke da se nekom dostavi odgovor na upit, odnosno i odluka da se nekom tijelu uputi na rješavanje neki predmet, trebaju smatrati postupovnim radnjama, jer će upravo te radnje, kao dio procesa, omogućiti odluku o meritumu. Iz ovog razloga Sud nalazi kako je tužba u naznačenom dijelu pravilno odbačena.

12. Člankom 156. Zakona o općem upravnom postupku određeno je da osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.

13. Nastavno ovom Sud zauzima stav da je tumačenje Tarife u svom sadržaju mišljenje nadležnog tijela tuženika o određenom pitanju koje se u primjeni Tarife može pojaviti. Ovo mišljenje, iako za subjekte pravnog odnosa naplate odvjetničkih usluga nije neposredno obvezujuće, jer doista jedino Sud konačno odlučuje o naknadi troškova, nije potpuno izvan pravnog interesa tužitelja, budući da takva odluka ima autoritativnu snagu i djeluje u onom polju temeljem kojeg odvjetnik svakodnevno naplaćuje svoje usluge. Imajući na umu da samo mišljenje ima opći karakter te nije izravno usmjereno prema konkretnom pravnom odnosu, ovaj Sud zauzima stav da se kod postupka njegovog donošenja radi o drugom postupanju javnopravnog tijela protiv kojeg je dopušteno izjaviti prigovor temeljem članka 156. Zakona o općem upravnom postupku.

14. U odnosu na postojanje javnog interesa u ovoj stvari, a koji interes i autoritativnost stvar čine upravnom, Sud ukazuje kako su temeljem članka 18. Zakona o odvjetništvu, u postupku određenja Tarife, pa tada posljedično i u odnosu na postupak njenog tumačenja koje ima autoritativnu snagu prema svojim korisnicima, na tijela komore prenesene javne ovlasti. Ova prenesena javna ovlast dana je Komori sa svrhom uređenja pravičnog određenja naknade koju će građani plaćati za pruženu pravnu zaštitu, dakle u javnom interesu.

15. Iz navedenog sumarno proizlazi da iako ne postoji neposredna obvezatnost primjene mišljenja o tumačenju tarife, ono, svojom snagom autoriteta, djeluje na sve osobnosti na koje se odnosi pa tako može imati negativan učinak i na prava pojedinog odvjetnika ili korisnika usluge. Imajući na umu kako je u tom dijelu javna ovlast takvog uređenja prenesena na tijela komore, dakle nije prepuštena slobodnom tržištu, postoji obveza tužitelja da djeluje temeljem Zakona o općem upravnom postupku. Stoga je postojala obveza tuženika da u konkretnom postupi po članku 156. u svezi s člankom 122. Zakona o općem upravnom postupku.

16. Cijeneći takvu obvezu ovaj Sud nalazi kako je tuženik, iako smatrajući da nije u obvezi postupati po određenjima Zakona o općem upravnom postupku, tužitelju dostavio dopis od 16. veljače 2023. . Taj akt, iako formalno nazvan dopisom, je u svom sadržaju potpuno obrazložena odluka, koja jasno ukazuje na cjelokupnu kronologiju predmetnog postupka, ali i jasno uspostavlja pravni stav sukladno kojem je prigovor tužitelja na postupak u kojem je doneseno mišljenje komore neosnovan, jer je postupak tumačenja Tarife u cijelosti i dosljedno proveden na način kako je to predviđeno normama Statuta i Pravilnika.

17. U odnosu na taj dio te ponovno imajući na umu kako Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu samo u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, Sud nalazi kako je u cijelosti suglasan s obrazloženjem prvostupanjskog upravnog suda u dijelu u koji je vezan uz postupak i razloge donošenja predmetnog mišljenja. Stoga se u tom smislu upućuje na točku 12. obrazloženja pobijane presude.

18. U odnosu na prigovore tužitelja sadržane u njegovoj žalbi, a koji su uglavnom otklonjeni ovom odlukom, Sud u dijelu koji se odnosi na propust tuženika da odluči rješenjem, a ne dopisom, ukazuje na članak 116. stavak 2. ZUS-a, a kojim je propisano da će Sud odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i kada utvrdi da je u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke bilo nedostataka, ali nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka te ako utvrdi da je pojedinačna odluka zasnovana na zakonu, ali zbog drugih razloga od onih navedenih u odluci. Ova odredba kao odraz pune jurisdikcije u upravnom sporu dopušta sudu da odbije tužbeni zahtjev i u situaciji kada postoji formalna nepravilnost (u ovom predmetu sastav odluke u formi dopisa), ali kada ta nepravilnost ne utječe na samu odluku u meritumu.

19. Konačno, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je osnovano tužitelj odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, jer tužitelj nije uspio u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

20. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 2. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić