Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-80/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Anđeli Bošković Rajković, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Čistoća d.o.o. Varaždin, OIB: 02371889218, Ulica Ognjena Price 13, koga zastupa punomoćnik Krešimir Jelaković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelaković & partneri j.t.d. Varaždin, protiv ovršenice JK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi naknade troška izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-943/2025-2 od 14. studenog 2025., 1. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovrhovoditelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-943/2025-2 od 14. studenog 2025. u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke.

II. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška za sastav žalbe odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

"I. Nalaže se ovršenici JK, OIB: [osobni identifikacijski broj], da ovrhovoditelju Čistoća d.o.o., OIB: 02371889218, naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 28,13 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 8 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova u preostalom dijelu."

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je ovrhovoditelj sadržajno pobijajući rješenje u dijelu u kojem nije uspio u postupku pod toč. II. izreke zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) koji se primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ) s prijedlogom da se žalba prihvati, preinači pobijano rješenje pod toč. II. izreke, uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode ovrhovoditelja, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilnom primjenom čl. 14. st. 4. OZ i čl. 283. st. 1. i 4. OZ odbio ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troška izdavanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.

6. U konkretnom slučaju ovrhovoditelj je podnio zahtjev za naknadu troška postupka izvansudske ovrhe koju je pokrenuo pred Financijskom agencijom na temelju Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz [adresa] poslovni broj Ovrv-6832/2024 od 1. kolovoza 2024.

7. Odlučujući o ovrhovoditeljevu zahtjevu, prvostupanjski je sud na temelju čl. 14. st. 4. OZ i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 i 107/25; dalje: Tarifa) djelomično prihvatio zahtjev i naložio ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak od 28,13 Eura, prihvaćajući osnovanim trošak sastava zahtjeva za naplatu pred Financijskom agencijom u iznosu od 12,50 Eura (Tbr. 11. toč. 6. Tarife) i trošak za sastav zahtjeva za naknadu troška u iznosu od 15,63 Eura (Tbr. 11. toč. 10. Tarife) pod toč. I. izreke rješenja, dok je u preostalom dijelu u odnosu na zahtjev za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti zahtjev odbio kao neosnovan pod toč. II. izreke rješenja.

8. Pravilno je prvostupanjski sud odbio ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti kao neosnovan uz zaključak da je klauzula pravomoćnosti i ovršnosti ovrhovoditelju izdana po službenoj dužnosti od strane javnog bilježnika.

9. Odredbom čl. 283. st. 1. OZ propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, te u skladu sa st. 4. iste odredbe rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju.

10. Nije niti sporno da je tražbina koju ovrhovoditelj u konkretnom slučaju prisilno ostvaruje pred Financijskom agencijom utvrđena rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od strane javnog bilježnika.

11. Javni bilježnik je postupajući na temelju čl. 283. st. 1. i 4. OZ po službenoj dužnosti iskazao pravomoćnost i ovršnost i tu klauzulu dostavio ovrhovoditelju, pri čemu je u potpunosti izostala ovrhovoditeljeva radnja.

12. Točno je da je odredbom čl. 14. st. 4. OZ propisano da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi sve troškove potrebne za ovrhu, i da je klauzula pravomoćnosti i ovršnosti nužna da bi se izvansudska ovrha mogla provesti, no u konkretnom slučaju trošak izdavanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti po službenoj je dužnosti ovrhovoditelju dostavio javni bilježnik, pa kako takva radnja ovrhovoditelja nije obavljena, isti ju i prema stavu ovog suda neosnovano pokušava naplatiti od suprotne strane, odnosno ovršenika.

13. Slijedom prethodno navedenog, neodlučno je pozivanje ovrhovoditelja na odluke u kojima je iznesen suprotan stav. U odnosu na pozivanje ovrhovoditelja na stav izražen u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-633/2023 od 27. rujna 2023. prema kojem kod naplate troškova izravne naplate ovrhovoditelj zastupan po punomoćniku ima pravo na naknadu troška za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i ne mora dokazivati tko je tu radnju obavio, nužno je naglasiti da u ovom slučaju nije riječ o postupku izravne naplate, nego izvansudske ovrhe, po kojem je javni bilježnik po službenoj dužnosti izdao i ovrhovoditelju dostavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti izdanog rješenja o ovrsi.

14. U odnosu na dio žalbe u kojemu se ovrhovoditelj poziva na odluke drugih sudova u kojima je ovrhovoditelju priznat trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, ovaj sud ukazuje kako ranije donesene odluke, osim snagom pravne argumentacije, ne sprječavaju sud da u drugom predmetu zauzme drugačije pravno shvaćanje. Naime, prilikom odlučivanja o pojedinim pravnim pitanjima svaki je sud prvenstveno vezan Ustavom, zakonom, međunarodnim ugovorima i drugim važećim izvorima prava (čl. 115. st. 3. Ustava Republike Hrvatske). Naravno, kako bi se izbjegla arbitrarnost u odlučivanju, sud je dužan argumentirano obrazložiti razloge svake pojedine odluke, što je prvostupanjski sud u potpunosti učinio i čije obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

15. Kako je žalba ovrhovoditelja neosnovana, to je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška za sastav žalbe (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 14. st. 4. OZ).

16. U nepobijanom dijelu pod toč. I. prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

17. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 1. travnja 2026.

Sutkinja

Anđela Bošković Rajković