Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-458/2025-2

U  I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Zorana Nikolića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Krpina, odvjetnik iz Varaždina, protiv tuženika VF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Brlečić & Partneri iz Varaždina, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, posl.br.Pn-67/2023-26 od 21. ožujka 2025., u sjednici održanoj 01. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se djelomično prihvaća, a djelomično odbija kao neosnovana i u pobijanom dijelu – točkama I. i II. izreke, presuda Općinskog suda u Čakovcu, posl.br.Pn-67/2023-26 od 21. ožujka 2025., se:

a) potvrđuje

- u dijelu točke I. izreke u kojem je tuženiku PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naloženo tužitelju AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti s naslova naknade neimovinske štete iznos od 2.000,00 eura, a s osnove tuđe pomoći i njege 46,45 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 03. siječnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, a od dana 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

b) preinačuje:

- u preostalom dijelu točke I. izreke i odbija tužbeni zahtjev za isplatom naknade neimovinske štete u iznosu od 4.264,52 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

- u točki II. izreke tako da glasi:

„Nalaže se tuženiku PF, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju AF, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 721,58 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I Nalaže se tuženiku PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s naslova naknade neimovinske štete isplati iznos od 47.200,00 HRK / 6.264,52 EUR3 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 03. siječnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, a od dana 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, sukladno članku 29. ZOO, sve u roku od 15 dana, te s osnove tuđe pomoći i njege iznos od 350,00 HRK / 46,45 EUR4 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 03. siječnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, a od dana 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, sukladno članku 29. ZOO, sve u roku od 15 dana, a sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku PF, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju AF, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.954,00 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, sukladno članku 29. ZOO, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

III Dozvoljava se preinaka tužbenog zahtjeva tužitelja u ovoj pravnoj stvari".

2. Ovu presudu (točke I. i II.), pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, dakle zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) i predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev odbije, a ako nađe da je tuženik ipak odgovoran za nastalu štetu istu uskladi s činjeničnim stanjem i utvrdi doprinos tuženika štetnom događaju tako i uskladi dosudu iznosa Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH i konkretnim okolnostima štetnog događaja, sve uz nalog tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za naknadom imovinske i neimovinske štete koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju od 1. srpnja 2017. u kojem ga je tuženik ozlijedio voćarskim škarama.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tuženik pravomoćno oglašen krivim u kaznenom postupku koji je protiv tuženika vođen pred Općinskim sudom u Varaždinu pod br. K-271/2018 upravo za, u štetnom događaju, nanošenje tužitelju više ubodnih rana, zbog kojih je tužitelj pretrpio tjelesne ozljede,

- da su tjelesne ozljede koje je tužitelj pretrpio razdorno gnječne rane leđa, lijeve slabinske regije i obiju podlaktica, višestruka natučenja i krvave podlijeve leđa i lijeve glutealne regije i trbušne stijenke,

- da je zbog zadobivenih ozljeda tužitelj trpio bolove jakog intenziteta dva dana, srednjeg 5 dana, a slabijeg 18 dana, primarni strah pola sata, a sekundarni strah srednjeg stupnja 7 dana i slabijeg stupnja tijekom mjesec dana, te da postoji i naruženost lakog stupnja,

- da je tužitelju zbog zadobivenih povreda bila potrebna tuđa njega i pomoć 7 dana po 2 sata.

7. Pozivajući se na odredbu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 ,156/22, 145/23 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) te Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH, prvostupanjski je sud dosudio ukupnu naknadu neimovinske štete u iznosu od 47.200,00 kn /6.264,53 eura, te na ime imovinske štete iznos od 350,00 kuna /46,45 eura, sve sa zateznim kamatama od 3. siječnja 2018. do isplate.

8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

8.1. Osnovano tuženik opisno ukazuje na bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer iznos dosuđene neimovinske štete ne odgovara zbroju iznosa pravične naknade za koju prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da bi tužitelju pripadala čineći to ocjenjujući pravičnu naknadu ne samo po pojedinoj kvalifikatornoj okolnosti (posebno bol, posebno strah), već i posebno po intenzitetu svake od njih.

8.2. No unatoč počinjenoj bitnoj povredi ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je pobijanu presudu potrebno ukinuti u smislu članka 369. stavak 1. ZPP-a, jer su izvedeni svi dokazi na temelju kojih su se bitne činjenice mogle utvrditi a odluka o visini pravične naknade neimovinske štete je pitanje pravilne primjene materijalnog prava.

9. Prvostupanjski sud također pogrešno u izreci dosuđuje naknadu štete i u kunskim i eurskim iznosima, budući presudu donosi 2025. godine i nužnost dvojakog iskazivanja novčanih iznosa i u ranijoj i u sadašnjoj službenoj valuti je prestala, te je štetu trebalo dosuditi u valuti koja je sada u službenoj upotrebi u Republici Hrvatskoj, a to je euro.

10. Pored toga valja reći da kada se dosuđuje pravična novčana naknada neimovinske štete, tada Orijentacijski kriteriji predstavljaju orijentir (a ne izvor prava) za dosuđenje pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog pretrpljene povrede prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje. Pri donošenju odluke o naknadi sud treba voditi računa i o okolnostima svakog pojedinog slučaja, pa pravična naknada svakako ne predstavlja strogi matematički izračun prema Orijentacijskim kriterijima, kako to smatra prvostupanjski sud, praveći pri tom i matematičke greške.

11. Premda iz sadržaja tuženikove žalbe proizlazi da se ona odnosi samo na odluku o glavnoj stvari (točka I. presude) i odluku o troškovima postupka (točka II. izreke), dakle ne i točku III. presude, valja ipak prvostupanjskom sudu, a s obzirom na sadržaj točke III. izreke, ukazati da se preinačiti može tužba, a ne tužbeni zahtjev (članci 190. do 192. ZPP-a), da se o preinaci tužbe odlučuje rješenjem a ne presudom (članak 129. ZPP-a), te da se sve odluke koje se donose u nekom postupku donose i mogu donijeti upravo i samo u odnosu na taj postupak i tu pravnu stvar.

12. U odnosu na žalbene navode kako je sam tužitelj doprinio nastanku štete u visini od najmanje 50%, jer da nije došao u dvorište tuženika i napao ga (verbalno) do štetnog događaja ne bi došlo, treba reći da su isti neosnovani. Tuženik je pravomoćno oglašen krivim za nanošenje tjelesnih ozljeda tužitelju, i parnični je sud vezan za pravomoćnu sudsku presudu. Pored toga verbalni napad svakako ne predstavlja opravdanje za poduzimanje fizičkog napada, koji je, kako iz povreda koje je tužitelj zadobio, bio i s leđa i bočno, pa je pozivanje na odredbe članaka 1092. i 1106. ZOO- a koje se odnose na razmjerno sniženje naknade imovinske i neimovinske štete u slučaju kada postoji doprinos oštećenika nastanku ili visini štete, neosnovano.

13. Osnovano žalitelj smatra da dosuđena naknada neimovinske štete nije ona koja bi tužitelju pripadala i to ne samo zbog počinjene bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući prvostupanjski sud obrazlaže da bi pravična naknada neimovinske štete bila 3.132,26 eura, a dosuđuje mu 6.264,52 eura na ime ove štete (duplo), već i zbog toga što prema okolnostima ovog slučaja i kvalifikatornim okolnostima (intenzitet i trajanje boli, straha, stupanj naruženosti), tužitelju ne pripada niti obrazloženih 3.132,26 eura (za ukazati je tako npr. da je prvostupanjski sud primarni strah od pola sata vrednovao jednako kao sedmodnevni sekundarni strah srednjeg intenziteta, što nije u skladu ni s Orijentacijskim kriterijima).

14. Dakle, ocjenjujući sve okolnosti predmetnog slučaja, ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje, koju je tužitelj pretrpio, a koja mu pripada na temelju članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a, 2.000,00 eura, pa je za taj iznos valjalo prvostupanjsku presudu potvrditi, a na navedenu svotu tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate propisane člankom 29. stavak 2. ZOO-a, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva sukladno članku 1103.

ZOO-a, koji dan nije osporavan.

15. Visinu imovinske štete koju je tužitelj pretrpio a na ime tuđe njege i pomoći (7 dana po dva sata) pravilno je dosuđena u visini od 46,45 eura što je protuvrijednost 350,00 kuna, odnosno 25,00 kuna po satu.

16. U odnosu na troškove postupka valja reći da je tužitelj uspio u sporu s osnovom 100%, a s visinom 32% (dosuđeno mu je ukupno 2.046,45 eura od zatraženih ukupno 6.310,97 eura), što znači da je njegov uspjeh 66%, a to znači da je uspjeh tuženika 34%, pa je tužitelju trebalo priznati troškove na temelju članka 154. stavak 2. ZPP-a u postotku koji čini razliku njihovih uspjeha, dakle 32%.

16.1. Neosnovano tuženik ukazuje da nije trebalo priznati naknadu za ročišta održana 12.1.2023. i 2.5.2024. u punom iznosu jer nije točno da je prvo odgođeno bez raspravljanja budući je na istom utvrđeno da kazneni postupak još nije pravomoćno dovršen, niti da se na drugom raspravljalo samo o procesnim pitanjima, jer odluka o provođenju dokaza koja je tada donesena nužno podrazumijeva prethodno raspravljanje o glavnoj stvari. Za primijetiti je i da je žalitelj popisujući trošak za oba navedena ročišta također zatražio puni iznos naknade.

17. Tužitelju je dakle obračunati trošak trebalo priznati samo u iznosu od 32%, osim troškova vještačenja koji tužitelju pripadaju u cijelosti, neovisno o uspjehu u sporu, dakle 32% od 1.604,00 eura (za zastupanja na 4 ročišta i jedan podnesak te sudske pristojbe) odnosno 513,28 eura te 350,00 eura na ime troškova vještačenja, ukupno 863,28 eura.

17.1. Od navedenog troška odbijen je trošak žalbenog postupka tuženika i to u postotku uspjeha od 34% što iznosi 141,70 eura (sastav žalbe s PDV-om 312,50 eura te sudska pristojba 104,27 eura, ukupno 416,77 eura), pa ukupni trošak koji tužitelju pripada iznosi 721,58 eura.

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I.a) izreke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, a kao pod točkom I.b) izreke alineja prva na temelju člana 373. točka 3. ZPP-a, a alineja druga na temelju članka 166. stavak 2. u vezi članka 154. stavak 2. ZPP-a.

U Dubrovniku, 01. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić