Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-401/2025-2

U  I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Zorana Nikolića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Močić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije, OIB: 25609559342, Ksaver 208, 10000 Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Josip Butković, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, posl.br.P-3437/2023-22 od 23. svibnja 2025., u sjednici održanoj 01. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, posl.br.P-3437/2023-22 od 23. svibnja 2025. se potvrđuje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" 1.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je prestala novčana tražbina u iznosu od 93.154,00 EUR, s pripadajućim kamatama, radi čijeg je osiguranja na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica], upisane površine 1053 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u isključivom vlasništvu tužitelja, uknjiženo založno pravo (hipoteka) pod brojem: Z-2599/05, a koje je s imena i koristi OTP banka Hrvatska d.d. Zadar preneseno na ime tuženika uknjižbom na istoj nekretnini pod brojem: Z-35110/2018, te se ovlašćuje tužitelj neposredno na temelju ove presude u nadležnoj zemljišnoj knjizi zatražiti i postići upis brisanja navedenog založnog prava (hipoteke) u odnosu na nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica], upisane površine 1053 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], za cijelo.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena."

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tužitelj zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) i predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev usvoji i osudi tuženika na naknadu cjelokupnog parničnog troška, uvećano za troškove žalbenog postupka, a podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno postupanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za utvrđenjem da je prestala tražbina radi koje je u zemljišnim knjigama upisana hipoteka na nekretnini tužitelja, te brisanje hipoteke.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je OTP Banka d.d. Zadar kao kreditor, sa Kuntentom d.o.o. za trgovinu i usluge, kao korisnikom kredita, uz sudjelovanje jamca HM te EM kao zalogodavca i OM kao supružnika zalogodavca, 28.09.2006. godine zaključila Ugovor o dugoročnom kreditu, radi kupnje zemljišta i izgradnju Pogona za pjeskarenje, u iznosu od 93.154,00 Eura obračunato po srednjem tečaju HNB za Eur na dan korištenja kredita a koji kredit se može koristiti do 31.12.2006.godine uz uvjet pribavljanja svih sredstava osiguranja otplate kredita u skladu s tim Ugovorom, da je krajnji rok povrata kredita 31.01.2017.godine, a koja otplata se vrši u 36 jednakih mjesečnih rata, od kojih prva dospijeva na naplatu 01.04.2008.godine a zadnja 01.01.2017.godine,

- da su člankom 7. Ugovora određena sredstva osiguranja radi redovne otplate/ vraćanja kredita, između ostalog i garancija Hrvatske agencije za malo gospodarstvo (HAMAG Zagreb) u visini 80% glavnice kredita,

- da je temeljem predmetnog Ugovora upisana hipoteka u korist banke na spornoj nekretnini, a radi osiguranja svih tražbina banke prema korisniku kredita nastalih na temelju ovog Ugovora o kreditu,

- da je člankom 9. ugovorena mogućnost raskida ugovora u kojem slučaju raskid nastupa na snagu danom kojim je predana na poštu preporučena obavijest o raskidu ugovora upućena na adresu koju je korisnik kredita dao banci,

- da je 23.10.2006. zaključen Dodatak broj 1 Ugovora o kreditu kojim je izmijenjen iznos garancije Hrvatske agencije za malo gospodarstvo sa 80% na 50 % glavnice kredita,

- da je OTP banka 03.06.2014. godine korisniku kredita otkazala Ugovor, a dospjela novčana tražbina iznosila je 283.851,47 kuna/ 37.419,62 Eura,

- da je OTP Banka 21.07.2014. godine dostavila tuženiku poziv za plaćanje po garanciji, budući da je tuženik sa OTP Bankom kao kreditorom/korisnikom garancije i založnim dužnikom (Kuntenta d.o.o.) kao nalogodavcem garancije, sklopio Ugovor o davanju garancije od 27.10.2006., kojim ugovorom se tuženik obvezao OTP Banci kao založnom vjerovniku isplatiti garanciju do 50% dokumentiranih neplaćenih potraživanja po glavnici a najviše 350.000,00 kuna u slučaju neizvršavanja obveze od strane založnog dužnika,

- da je OTP banka 29.07.2014. godine pokrenula protiv korisnika kredita ovršni postupak radi namirenja svojeg potraživanja,

- da je tuženik 16.10.2014. godine donio odluku o isplati garancije, a 14.11.2014. godine OTP Banci isplatio garanciju u iznosu od 140.970,04 kune odnosno 18.397,88 Eura (sukladno članku 2. Ugovora o davanju garancije kojom se tuženik obvezao donijeti odluku o isplati po garanciji u roku od 30 dana od kompletiranja dokumentacije od strane kreditora, ali ne kasnije od 90 dana od zaprimanja zahtjeva za plaćanje po garanciji s rokom važenja garancije ovisno o ugovorenom roku otplate kredita a najduže do 60 dana od dospijeća posljednje rate kredita)

- da se ovršenik, Kuntenta d.o.o., u žalbi na Rješenje o ovrsi od 02.12.2014. pozivala na predmetnu uplatu i glede koje žalbe je za taj dio Županijski sud u Splitu svojim rješenjem GŽ Ovr-1647/2015 od 01.rujna 2015., obustavio ovrhu,

- da je u nastavljenom ovršnom postupku, zaključena izvansudska nagodba za preostali iznos tražbine, i to za iznos od 162.686,92 kune, uslijed čega je došlo do povlačenja ovrhe,

- da je prijenos založnog prava sa OTP Banke na tuženika izvršen 25.09.2018. pod brojem Z-35100/2018 temeljem zahtjeva tuženika za zamjenu založnog prava sa dotadašnjeg nositelja na tuženika koji zahtjev za upis je tuženik podnio nakon što je od OTP Banke dobio potvrdu da je toj banci dugovanje po tom kreditu otplaćeno u cijelosti.

7. Prvostupanjski sud zaključuje kako je isplatom po garanciji nastupila zakonska subrogacija u skladu sa člankom 110. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) koji propisuje da na jamca (ovdje tuženik) koji je namirio vjerovnikovu tražbinu (tražbina OTP Banke) prelazi ta tražbina sa svim sporednim pravima i osiguranjima njena ispunjenja. U trenutku namirenja tražbine založnog vjerovnika na tuženika su prešla sva sporedna prava i svi predmeti osiguranja tražbine a što između ostalog uključuje i založno pravo na predmetnoj nekretnini. Stoga tražbina radi koje je upisana hipoteka nije prestala, pa i upis založnog prava na predmetnoj nekretnini ostaje sve do njezinog potpunog namirenja, odnosno namirenja iznosa garancije koji je tužitelj dužan naknaditi tuženiku. Zbog navedenog prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja nalazeći da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 347. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 1432/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - u daljnjem tekstu: ZVDSP).

8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

8.1. Tužiteljevi žalbeni navodi o počinjenim bitnim povredama parničnog postupka paušalni su i teoretski, jer osim što se navodi tekst bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te članka 8. ZPP-a, u žalbi se ne konkretizira čime bi te povrede bile počinjene.

9. Prvostupanjski je sud jasno i pravilno obrazložio zašto tražbina radi koje je hipoteka upisana još uvijek nije prestala, premda je hipotekarni vjerovnik (OTP banka) namiren i radi čega nisu ispunjeni uvjeti za brisanje hipoteke. Kako tražbinu OTP banke nije namirio dužnik, barem ne u cijelosti, već je djelomično tražbinu namirio jamac, ovdje tuženik, na njega su prenesena sva vjerovnikova prava (naravno samo u onoj mjeri u kojoj je jamac namirio vjerovnikovu tražbinu) sukladno članku 110. ZOO-a, kako je to pravilno zaključio i obrazložio prvostupanjski sud.

10. Žalbeni navodi kojima se problematizira valjanost upisa kojim je hipoteka prenesena na tuženika odnosno pitanje jesu li isprave na temelju kojih je zatražen upis promjene hipotekarnog vjerovnika bile one na temelju kojih je trebalo dopustiti takav upis i ako jest, za koju svotu hipotekom osigurane tražbine, tiču se činjenica na kojima se tužbeni zahtjev nije temeljio, jer se u tužbi tvrdilo da je osigurana tražbina prestala, pa da zbog toga treba brisati hipoteku, jer tek brisanjem hipoteke prestaje založno pravo na nekretnini, kako je to i propisano člankom 347. stavak 1. ZVDSP-a, a kako uostalom i sam tužbeni zahtjev glasi, pa iste nisu relevantne.

11. Žalitelj ponavlja i kako je plaćanje po garanciji izvršeno nakon proteka roka što nije točno, tuženik je ispoštovao rok koji je ugovorio s bankom, a ne tužiteljem (njegovim prednikom) i u ugovorenom roku donio odluku o isplati garancije, ali i da nije, povrijedio bi ugovornu obvezu prema banci, a ne (i) tužitelju odnosno njegovom predniku. Za plaćeni iznos po garanciji dužnik (prednik tužitelja) nije oslobođen svog duga već je samo u odnosu na taj iznos prenesen dug na novog vjerovnika, dotadašnjeg jamca, u ovom slučaju tuženika, pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tražbina radi osiguranja koje je upisana hipoteka nije prestala, pa nema niti uvjeta za brisanje hipoteke.

12. Slijedom navedenog žalba se ukazuje neosnovanom radi čega je odlučeno kao u izreci na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Dubrovniku, 01. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić