Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-329/2025-2

U  I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Zorana Nikolića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Nova Gratia d.o.o., OIB: 48155984186, Plano, (Grad Trogir), Cesta Plano 2/A, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Dokić, odvjetnik iz Đurđevca, protiv tuženice VK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Zorica Franković, odvjetnica iz Đurđevca, radi plateža, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, posl.br.Povrv-31/2024-35 od 28. ožujka 2025., u sjednici održanoj 01. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Koprivnici, posl.br.Povrv- 31/2024-35 od 28. ožujka 2025. se potvrđuje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-29/2021 koje je 6. listopada 2021. donio javni bilježnik Ankica Šimčić iz Đurđevca u dijelu kojim je naloženo tuženiku VK, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da u roku od 8 dana plati tužitelju NOVA GRATIA d.o.o. Plano (Grad Trogir) Cesta Plano 2/A, OIB:48155984186, po računu 212/TGD/1 od 5. svibnja 2021. iznos od 2.917,35 EUR (dvijetisućedevetstosedamnaesteuraitridesetpetcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 5. svibnja 2021. pa do uplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te da mu naknadi trošak ovrhe u iznosu od 33,18 EUR (tridesettrieuraiosamnaestcenti), uvećan za zateznu kamatu koja na navedeni iznos troškova teče od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te se tužbeni zahtjev, i zahtjev za naknadu troškova postupka tužitelja sa zakonskom zateznom kamatom, odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 2.200,70 EUR (dvijetisućedvjestoeuraisedamdesetcenti), u roku 15 dana".

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) i predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev usvojiti, a tuženici naložiti tužitelju naknaditi troškove postupka, kao i troškove žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za isplatom po računu kojeg je tužitelj izdao tuženici 19. travnja 2021. na iznos od 21.980,78 kuna za „penale po ugovoru potpisanom 19. listopada 2019.“

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su tužitelj kao Najmodavac i tuženica kao Najmoprimac sklopili Ugovor o poslovnoj suradnji na 24 mjeseca dana 19. listopada 2019., a prilog Ugovoru je Tablica regularnih najamnina,

- da su stranke ugovorile će Najmodavac unajmiti Najmoprimcu vozilo VW PASSAT broj šasije [broj šasije] na period od 24 mjeseca,

- da je cijena najma dogovorena u iznosu 2.526,22 kn mjesečno (PDV uključen) s uključenih 2.000,00 km, a u slučaju prekoračenja dogovorene kilometraže cijena kilometra iznosi 1,00 kn (PDV uključen),

- da Najmodavac zadržava pravo oduzimanja vozila Najmoprimcu u slučaju da se ne pridržava svih ugovorenih uvjeta ili ako se nemarno odnosi prema vozilu (čl. 4. st. 1. Ugovora),

- da će u tom slučaju Najmodavac Najmoprimcu obračunati najam za proteklo vrijeme korištenja po cijenama iz tablice u prilogu, te naplatiti sve eventualne štete prouzrokovane nemarom te izvršiti povrat ostatka sredstava ukoliko ih bude (čl. 4. st. 2. Ugovora),

- da, prema Tablici, mjesečni najam vozila iznosi 5.245,62 kn kroz razdoblje od 1. listopada do 31. svibnja tj. dnevno 175,00 kn, dok je cijena mjesečnog najma 10.500 kn od 1. lipnja do 30. rujna tj. dnevno 350,00 kn,

- da je tuženica isplatila tužitelju 48.885,83 kune, koliko je po ugovoru iznosio predujam,

- da je tuženica samoinicijativno vratila vozilo tužitelju 19. travnja 2021. godine, pa je prvostupanjski sud zaključio da je vraćanjem vozila ugovor raskinut prije isteka roka.

7. Prvostupanjski sud zaključuje da stranke nisu ugovorile koje posljedice nastupaju u slučaju da tuženica samoinicijativno vrati vozilo prije isteka ugovorenog roka; da nema mjesta primjeni članka 4. Ugovora na kojeg je tužitelj ukazivao tvrdeći da ga je aktivirao jer se on ne odnosi na ovu situaciju, kada je Najmoprimac dobrovoljno vratio vozilo prije isteka ugovorenog roka, već kada Najmodavac oduzme vozilo Najmoprimcu jer se isti ne pridržava obveza iz Ugovora; da je obveza Najmoprimca bila plaćanje najamnine, dakle novčana obveza, pa se za takvu niti ne može ugovoriti novčana kazna, sukladno članku 350. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), a u predmetnom računu navedeno je da je riječ o „penalima“, dakle novčanoj kazni, radi čega tužbeni zahtjev odbija.

8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

9. U žalbi se napada stav prvostupanjskog suda odnosno tumačenje članka 4. Ugovora jer (cit.) „… se u formulaciji „da se (najmoprimac) ne pridržava svih ugovorenih uvjeta” stavak 1. , čl. 4., što rađa pravom najmodavca da obračuna najam za proteklo vrijeme korištenja po cijenama iz tablice u prilogu.“, pa bi po tome, za ukupno trajanje najma od 17 mjeseci i 21 dan uz mjesečni najam od 5.245,62 kune, najam iznosio 89.175,54 kune za 17 mjeseci i još 3.671,85 kuna za 21 dan, dakle ukupno 92.847,39 kuna, što znači da bi tuženica, koja je platila 48.885,83 kune bila dužna platiti još 43.961,56 kuna na koji joj je iznos, a jer je govorila o svojoj lošoj financijskoj situaciji, odobren popust od 50%, pa njeno dugovanje iznosi 21.980,78 kuna, dakle 2.917,35 eura, na koliko je račun i izdan.

10. Za ovakvo tumačenje ugovora nema osnove. Naime, takvo što iz ugovora ne proizlazi, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, a nije niti logično jer bi prema ovakvom tumačenju najmoprimac, koji se pridržava svih ugovornih odredbi, bio u lošijoj poziciji ako samoinicijativno vrati vozilo najmodavcu prije ugovorenog roka, nego bi bio da auto zadrži do isteka roka, budući bi u potonjem slučaju trebao platiti ukupno „samo“ 60.629,28 kuna (2.526,22 kuna mjesečno x 24 mjeseca).

10.1.Prema članku 4. Ugovora obračun najma po „redovnim cijenama“ najmodavac ima samo u slučaju ostvarenja uvjeta za oduzimanje vozila najmoprimcu a to je kada se najmoprimac nemarno odnosi prema vozilu ili se ne pridržava svih ugovorenih uvjeta (člankom 1. ugovoreno je da najmoprimac odgovara za tehničku ispravnost vozila te je dužan pravovremeno dostaviti vozilo najmodavcu kako bi isti mogao izvršiti obveze iz Ugovora – redoviti servis, osiguranje, registraciju; da ne smije sam na istom vršiti preinake i popravke)

11. Žalbeni navod kako je prvostupanjski sud mogao odrediti odgovarajuće vještačenje, ukoliko ocijeni da je to potrebno, bez obzira jesu li stranke to predložile ili ne, neosnovan je, jer je ZPP-om propisano upravo suprotno, a to je da je na strankama teret dokaza (članak 219. ZPP-a).

11.1. S tim u vezi valja reći da u ovoj činjeničnoj situaciji nije niti bilo razloga provoditi bilo kakvo vještačenje, sve i da je ono bilo predloženo. Tužitelj je taj koji određuje predmet spora, on to čini činjeničnim navodima tužbe, u ovom slučaju to je bila tvrdnja da bi tuženica, zbog prijevremenog samoinicijativnog vraćanja vozila, bila dužna platiti „penale“ točnije cijenu najma vozila kao da je riječ o mjesečnom, a ne višemjesečnom najmu, što tužitelj, kako je prethodno obrazloženo, nije dokazao.

12. Slijedom navedenog žalba se ukazuje neosnovanom radi čega je odlučeno kao u izreci na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Dubrovniku, 01. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić