REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-445/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško, predsjednica vijeća, Alenka Paus, sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika, Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Biočić, odvjetnik u OD Grgić&partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1667/2022-9 od 25. rujna 2025., na sjednici vijeća 1. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1667/2022-9 od 25. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je: „I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku, Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da plati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, svotu od 5.778,57 eura sa pripadajućom kamatom koja teče od podnošenja tužbe pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st.2. i 8. ZOO-a, u roku 8 dana"."
II. Nalaže se tuženiku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623 da tuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, nadoknadi parnični trošak u iznosu 500,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 25. rujna 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“
2. Protiv presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ukazuje na odredbu čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021., 119/2022 dalje: ZOMO); da je za utuženo razdoblje mjerodavno materijalno pravo ZOMO koji je bio na snazi u vrijeme isplate mirovine koji kao posljednji isključuje iz primjene Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013. i 152/2014., dalje: ZOOP), da čl. 27. ZOOP nisu obuhvaćen svi vidovi štete koju tužitelj trpi. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu.
3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 – dalje u tekstu: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 5.778,57 eura uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od podnošenja tužbe do isplate, koji iznos je tužitelj isplatio osnovom priznate invalidske mirovine (u razdoblju od 1. lipnja 2019. do 30. rujna 2021.) svom osiguraniku VŠ.
6. Sporno je pravo tužitelja na naknadu štete osnovom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 84/2021; ZOMO) ili odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014; ZOOP); visina štete.
7. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom u cijelosti odbio zahtjev tužitelja s utvrđenjima i pravnim zaključcima:
- da je rješenjem tužitelja KLASA: 141-02/10-01 OB: 03321322730 od 17. veljače 2011. osiguraniku tužitelja, ŽŠ, priznato pravo na invalidsku mirovinu i to 70% zbog ozljede izvan rada i 30% zbog bolesti
- da tužitelj nije predlagao financijsko vještačenje na okolnost razlike između isplaćene invalidske mirovine i invalidske mirovine koju bi bio isplaćivao svom osiguraniku za slučaj ozljede na radu
- da je mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine
- da se tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik
- da obveza tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP. Odluku temelji na odredbi čl. 27. st. 3. i 4. ZOOP u svezi sa čl. 221.a ZPP.
8. Ispitujući presudu u granicama određenih navoda žalbe te pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je žalba nije osnovana. Sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP te je pravilno primijenio materijalno pravo na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Tužitelj niti ne navodi u čemu bi se ista ostvarila, a činjenica da ne prihvaća pravne zaključke prvostupanjskog suda ne predstavlja navedenu bitnu povredu.
9. Odredbom čl. 27. ZOOP, stavak 1., propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. propisano je da stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3. propisano je da razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavkom 4. da odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
10. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 27. ZOOP koja uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja i koja je bila na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u vrijeme kad su izvršene isplate mirovine. Naime, kako i navodi prvostupanjski sud, tuženik nije štetnik već je osiguravajuće društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP. Prema odredbi čl. 8. st. 1. ZOOP društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tome Zakonu i uvjetima za osiguranje. Obveza tuženika, dakle, proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljenog s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila). Kao osiguratelj motornog vozila štetnika tuženik se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik, već ima obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača - štetnika) u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Zato tuženik može odgovarati samo u okviru odredaba zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP kojim je uređen opseg osigurateljnog pokrića odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće sklopljenim ugovorom, na temelju čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja.
11. Točno ukazuje tužitelj da je ZOMO kasniji zakon u odnosu na ZOOP, ali ZOOP je specijalan zakon koji uređuje posebnu problematiku - odgovornosti za štetu nastalu u prometu, od one propisane ZOMO koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZOMO iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stavi izvan snage odredbe ZOOP koje nisu usklađene s odredbama ZOMO u pogledu odgovornosti osiguratelja (VSRH Revd-2347/2024).
12. Slijedom navedenog, kako se u konkretnom slučaju radi o izdacima po osnovi invalidske mirovine, to primjenom odredbi čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, kao je to zaključio i sud prvog stupnja obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik uslijed osiguranja stvarnog štetnika (vozača). Stoga jer prema pravilu o teretu dokaza (čl. 221.a ZPP) na koje se pravilno pozvao i sud prvog stupnja tužitelj nije dokazao da postoji navedena razlika, odnosno u tom smislu nije predlagao određene dokaze, pravilno je sud prvog stupnja odbio zahtjev tužitelja.
13. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci.
U Puli – Pola 1. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Dolores Peruško
