REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-453/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško, predsjednica vijeća, Alenka Paus, sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić, članica vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača – ĐE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi provedbe jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, odlučujući o žalbi vjerovnika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Sisak, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, Ferde Hefelea 57, Sisak, protiv rješenja Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj poslovni broj: Sp-317/2025-7 od 19. veljače 2026., na sjednici vijeća 1. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba vjerovnika Republike Hrvatske kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj poslovni broj: Sp-317/2025-7 od 19. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja odlučeno je:

„I Otvara se jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača ANKA ČVORAK, VINOGRADSKA ULICA 47, NOVSKA, OIB: [osobni identifikacijski broj].

II Zaključuje se jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača ANKA ČVORAK, VINOGRADSKA ULICA 47, NOVSKA, OIB: [osobni identifikacijski broj].

III Oslobađa se potrošača ANKA ČVORAK, VINOGRADSKA ULICA 47, NOVSKA, OIB: [osobni identifikacijski broj], od preostalih obveza u odnosu na slijedeće osnove za plaćanje i vjerovnike:

1.osnova broj UP/I-415-02/2025-001/00261, izdavatelja POREZNA UPRAVA, SISAK, SISAK

- vjerovnik (1) HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, MARGARETSKA 3, ZAGREB, Hrvatska, OIB:02958272670

zaprimljena 04.03.2025., glavnica: 2.139,32 EUR, kamata: 6,34 EUR, trošak: 0,00 EUR, – ukupno: 2.145,66 EUR.

Za obveze navedene pod točkom 1. koje predstavljaju neizvršene osnove za plaćanje ukupni iznos nenaplaćene glavnice je 2.139,32 EUR, ukupni iznos nenaplaćenog troška je 0,00 EUR, ukupni iznos nenaplaćene kamate je 6,34 EUR, ukupni iznos nenaplaćene naknade za provedbu/izvršenje osnova za plaćanje je 0,00 EUR.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom to rješenje pobija vjerovnik Republika Hrvatska zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 2., čl. 4., čl. 79.a st. 2. i čl. 79.g. Zakona o stečaju potrošača „Narodne novine“ 100/2015, 67/2018, 36/2022; dalje u tekstu ZSP), bitne povrede postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe intenciju zakonodavca pri donošenju Zakona o stečaju potrošača, da se ZSP primjenjuje na odnose u koje su potrošači stupali s trgovcima s kojima zaključuju pravne poslove na tržištu, a ti pravni poslovi ne ulaze u područje potrošačeve profesionalne djelatnosti; da stoga obveza potrošača iz osnove broj UP/I-415-02/2025-001/00261, nastala prema Republici Hrvatskoj, nije obveza koju je potrošač preuzeo sklapajući pravne poslove na tržištu. Ukazuje na sudsku praksu. Ističe i da potrošač ima imovinu koja prelazi iznos od 10.000,00 kn, pa i kada se oduzme dio izuzet od ovrhe, čl. 172 i čl. 173. Ovršnog zakona, da je stoga pogrešno primijenjen članak 79.g stavak 1. ZSP, umjesto članka 79.h stavka 1. ili čl. 79.i. ZSP; da navedeno nije niti obrazloženo. Ističe i da nije ostvaren uvjet od neprekinute tri godine blokade iz čl. 79.a st. 2. ZSP, pa je pogrešno primijenjena odredba čl. 79.a st. 2. ZPP. Predlaže preinaku rješenja, odnosno ukinuti isto i vratiti na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. U predmetnoj pravnoj stvari Financijska agencija (dalje: FINA) je 12. prosinca 2025. podnijela sudu prvog stupnja prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, na temelju odredbe članka 79.d Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“, broj 100/2015, 67/2018, 36/2022 - dalje: ZSP), te je sud prvog stupnja utvrdio:

- da je u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi FINA evidentirana jedna neizvršena osnova za plaćanje za ukupni iznos nenaplaćene glavnice 2.139,32 eura,

- da je razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje neprekinuto trajalo 1196 dana.

5. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da su ispunjeni uvjeti za provođenje jednostavnog postupka stečaja potrošača u odnosu na evidentiranu neizvršenu osnovu za plaćanje propisane odredbom čl. 79.a st. 2. ZSP

6. Također je prvostupanjski sud uvidom u podatke koje je dostavila FINA utvrdio da potrošač nema pokretnina, tražbina, dionica, poslovnih udjela, vrijednosnih papira i drugih prava čija bi vrijednost prelazila iznos od 1.327,23 eura; da to ne proizlazi niti iz evidencije o dohocima i primicima potrošača, kao i da neosnovano vjerovnik Republika Hrvatska smatra da potrošač ne može biti oslobođen obveza koje su utvrđene u postupku pred sudovima jer se Zakon o stečaju potrošača primjenjuje na odnose u koje su potrošači stupili s trgovcem s kojim zaključuju pravne poslove na tržištu, a to budući je odredbom čl. 77. ZSP propisano koje su osnove izuzete u jednostavnom postupku stečaja potrošača.

7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga određenih u žalbi vjerovnika te pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na postojanje bitnih povreda odredaba postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., 146/2025, dalje: ZPP), uz primjenu članka 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/2015., 104/2017., 36/2022., dalje: SZ) te članka 23. i 79.o Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“ 100/2015., 67/2018., 36/2022.; dalje ZSP), ovaj sud utvrdio je da nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

8. Protivno žalbenim navodima žaliteljice pobijano rješenje sadrži razloge o bitnim činjenicama, isti su jasni i neproturječni te rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, pa stoga nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje žaliteljica.

9. Neosnovani su žalbeni navodi vjerovnika u svezi primjene odredbe čl. 2. st. 1., čl. 4. ZSP. Naime u čl. 4. st. 2. ZSP propisano da se potrošačem u smislu toga Zakona smatra svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, iz čega bi se moglo zaključiti da u odnosu na tražbinu vjerovnika po osnovi doprinosa dužnik nema status potrošača u smislu ZSP. Međutim, odredbom čl. 77. st. 1. ZSP propisano je da, stavak 1., rješenjem o oslobođenju od preostalih obveza potrošač se ne može osloboditi: 1. zakonske obveze na uzdržavanje djece, roditelja i drugih osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati 2. vraćanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom ili prekršajem 3. naknade štete nastale kaznenim djelom ili prekršajem 4. naknade štete zbog smrti ili teže tjelesne ozljede. Dakle, tako sagledano, a cijeneći da navedene obveze kojih se potrošača ne može osloboditi nisu obveze koje bi proizlazile iz djelovanja potrošača na tržištu ili u vezi s takvim djelovanjem, to slijedi da je intencija zakonodavca bila oslobođenje potrošača i od obveza kakva je predmetna i odnosi se na rješenje o ovrsi Porezne uprave radi naplate u osnovi doprinosa za zdravstveno osiguranje.

10. Dakle, kako su odredbom čl. 77. st. 1. ZSP propisane obveze kojih se potrošač ne može osloboditi to je pogrešno shvaćanje vjerovnika da se i glede obveza plaćanja po osnovi doprinosa radi o tražbinama koje ulaze u obveze kojih se potrošač ne može osloboditi. Naime, takve obveze nisu naznačene u navedenoj odredbi kojom su taksativno propisane obveze kojih se potrošača ne može osloboditi. Dakle u tom su dijelu žalbeni navodi neosnovani.

11. Pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev- 609/2021 od 17. studenog 2021. nije primjenjivo u konkretnom slučaju jer se isto odnosi na slučaj obveze zakonskog uzdržavanja, a koja je obveza prema odredbi čl. 77. st. 1. ZSP isključena od mogućnosti oslobađanja. Sudska praksa koji dostavlja žaliteljica odnosi se na odluke donesene prije nego li je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 14. lipnja 2024. broj Su IV-184/2024 usvojen zaključak da se potrošača ne može osloboditi samo onih preostalih obveza određenih u članku 77. stavku 1. Zakonu o stečaju potrošača.

12. Neosnovani su i žalbeni navodi da nije ostvaren uvjet od neprekinute tri godine blokade iz čl. 79.a st. 2 ZSP jer iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje proizlazi da potrošač ima evidentirano 1196 dana neprekinute blokade, kako i navodi prvostupanjski sud.

13. Neosnovani su i žalbeni navodi u svezi imovine potrošača, niti je u tom dijelu odluka neobrazložena i nerazumljiva. Naime, nedvojbeno je da pri donošenju zaključka da potrošač nema imovinu čija bi vrijednost prelazila iznos od 1.327,96 eura prvostupanjski sud uzeo je u obzir i ostvareni inozemni dohodak, što jasno slijedi iz ukupnosti toga odlomka obrazloženja odluke. Prvostupanjski sud utvrđuje da je u 2025. (od siječnja do prosinca) potrošač ostvario inozemni dohodak u iznosu 6.942,96 eura, ali unatoč tome zaključuje da potrošač nema imovinu čija bi vrijednost prelazila iznos od 1.327,23 eura. Pritom je cijenio i primanja potrošača u razdoblju od siječnja 2023. do prosinca 2024., a u kojima je ostvario samo socijalne potpore u iznosu 330,00 eura, odnosno 331,80 eura, kao i da isti nema pokretnina, tražbina, dionica, poslovnih udjela, vrijednosnih papira i drugih imovinskih ili materijalnih prava.

14. Dakle, u svezi s ostvarenim dohotkom potrošača valja primijetiti da se radi o mjesečnim primanjima koja su bitno niža od prosječne neto plaće u Republici Hrvatsku za 2024. (1.318,00 eura; dok je u prosincu 2025. iznosila 1.494,00 eura). Takav je zaključak pravilan i kada se primijene odredbe čl. 172. i čl. 173. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ) o primanjima izuzetim od ovrhe i o ograničenju ovrhe jer ukoliko se od primanja izuzme ¾ istih (5.207,22 eura), iako matematičkom računicom slijedi da potrošaču ostaje iznos od 1.735,74 eura, cijeneći da je potrošač u blokadi više od tri godina i primanja istog ranijih godina 2023. i 2024., odnosno izostanak primitaka u tim godinama, pravilan je, i po stavu ovoga suda, zaključak prvostupanjskog suda da vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa ne prelazi iznos od 1.327,23 eura. Radi se o zaključku utemeljenom na slobodnoj ocjeni prvostupanjskog suda, čl. 79.f st. 3. ZSP, koji žalbenim navodima nije doveden u sumnju.

15. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP u vezi sa čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 10. SZ te čl. 23. ZSP valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Puli-Pola, 1. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško