Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-393/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marte Jelić kao predsjednice vijeća, Nikše Lučića i Domagoja Raguža kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ND, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbama Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem K-1489/2024-65 od 13. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi ND za kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 -dalje u tekstu: KZ/11) na temelju odredbe članka 326. stavak 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca s time da mu se na temelju odredbe članka 54. KZ/11 u ovako preinačenu kaznu zatvora uračunava oduzimanje slobode od uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. svibnja 2024. do 13. ožujka 2025.

II. U preostalom dijelu odbijaju se djelomično žalba državnog odvjetnika i žalba optuženog ND u cijelosti, kao neosnovane i u nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu optuženi ND je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11 te je na temelju odredbe članka 326. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine nakon čega je na temelju članka 56. KZ/11 istome izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen, neće izvršiti ako optuženik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu uračunava vrijeme oduzimanje slobode i to od 25. svibnja 2024. do 13. ožujka 2025.

1.1. Optuženiku ND se vraća mobilni telefon marke Motorola Moto G32, crvene boje, IMEI brojeva [IMEI broj] s pripadajućim SIM karticama, koji predmet je privremeno oduzet od optuženika potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 26. svibnja 2024., PP Dugo Selo.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 61 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24– dalje u tekstu ZKP/08) optuženik je dužan nadoknaditi troškove kaznenog postupka i to troškove paušalne svote u iznosu od 600,00 EUR koje troškove je dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali optuženik putem branitelja Krešimira Šušnjara, odvjetnika u Zagrebu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom preinačavanja pobijane presude na način da se optuženik oslobodi optužbe podredno ublažavanja odluke o kazni.

2.1. Žalbu protiv presude je uložio i državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 1. ZKP/08) i zbog odluke o kaznenoj sankciji iz članka 467. stavak 4. u vezi članka 471. stavak 1. ZKP/08 s prijedlogom da Županijski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i suđenje, odnosno da je preinači i optuženika proglasi krivim za počinjeno kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. i 2. KZ/11.

2.2. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik putem Krešimira Šušnjara, odvjetnika u Zagrebu s prijedlogom odbijanja žalbe državnog odvjetnika kao neosnovane.

2.3. Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku dostavljen je spis predmeta sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. te je isti vraćen bez očitovanja o uloženoj žalbi.

2.4. S obzirom da je optuženik u žalbi zatražio da ga se pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća, održana je sjednica vijeća kojoj su nazočili zamjenik županijske državne odvjetnice Dominko Hladilo i branitelj optuženika Krešimir Šušnjara, odvjetnik u Zagrebu optuženik dok nije pristupio uredno pozvani optuženik pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavak 4. ZKP/08.

3. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana dok žalba optuženika nije osnovana.

4. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da optuženik uvodno naznačene žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, u daljnjem tekstu žalbe ne konkretizira niti posebno obrazlaže, s time da je povodom žalbe optuženika, a sukladno ovlaštenju iz članka 476. stavak 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi sud prvog stupanja ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon (članak 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08.)

5. Optuženik pobija presudu i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog međutim također ne obrazlaže žalbene navode vezane za pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u tom pogledu ne obrazlaže nego obrazlaže samo žalbene navode koje se odnose na odluku o kazni.

5.1. Žalbeni navodi optuženika koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje su neosnovani imajući u vidu da je optuženik u svojoj obrani priznao da je za unaprijed obećani novac pristao prevoziti ilegalne imigrante na način kako ga se tereti predmetnom optužnicom. Takva njegova obrana je u suglasnosti i s ostalim dokazima izvedenim u dokaznom postupku.

6. Neosnovani su i žalbeni navodi državnog odvjetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. točka 3. u svezi sa člankom 470. stavak 2. i 3. ZKP/08)

6.1. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje državni odvjetnik tvrdi kako je u konkretnom slučaju nastupila konkretna opasnost za život i tijelo 12 ilegalnih imigranta koje je optuženik protuzakonito prevozio u prijevoznom sredstvu koji nije namijenjeno prijevozu tolikog broja osoba te je takvo postupanje ne samo ponižavajuće i nečovječno već su istim dovedeni u opasnost život i tijelo osoba koje su se prevozile.

6.2. Nasuprot žalbenim navodima državnog odvjetnika prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud donoseći pobijanu presudu točno utvrdio činjenično stanje, te je temeljem utvrđenih činjenica ispravno zaključio da iako je okrivljeni kritične zgode prevozio 12 ilegalnih imigranta u vozilu koje nije bilo namijenjeno za prijevoz tolikog broja osoba jer u istom nema sjedala, sigurnosnih pojaseva za sve putnike, prije svega treba imati u vidu da iako se radilo o osobnom automobilu koji je registriran za prijevoz pet osoba, obzirom na njegovu unutrašnjost, visinu i prostranost, posebno prtljažnog prostora, nema mjesta zaključku da su osobe bile pretrpane i zbijene. To posebno što se uopće ne raspolaže podacima o konstituciji tih osoba, njihovoj visini i korpulentnosti, obzirom da niti jedna od tih osoba nije niti ispitana tijekom ovog kaznenog postupka, pa nije utvrđeno niti to kako su se subjektivno osjećale, osobito imajući u vidu da je takav prijevoz trajao svega nekoliko kilometara i da su na isti same dobrovoljno pristale. Slijedom navedenog ispravan je zaključa prvostupanjskog suda da se nije radilo o postupanju okrivljenika kojim bi imigranti bili prevoženi na ponižavajući način niti je takvim načinom vožnje bili doveden u opasnost njihov život i zdravlje.

6.3. Postupanje na nečovječan i ponižavajući način potrebno je tumačiti kroz praksu Europskog suda za ljudska prava koji smatra postupanje nečovječnim kada je bilo smišljeno, trajalo satima bez prestanka i koje je uzrokovalo stvarne tjelesne ozljede ili psihičku ili fizičku patnju jačeg intenziteta (Labita protiv Italije, 26772/95 od 6. travnja 2000.), što znači da je kod nečovječnog postupanja naglasak na fizičkoj ili psihičkoj patnji. Za razliku od ponižavajućeg postupanja gdje takvo postupanje kod žrtve uzrokuje osjećaj straha, patnje i podređenosti ako se osoba ponižava ili umanjuje njezina ljudska vrijednost i dostojanstvo ili se prema takvoj osobi pokazuje manjak poštovanja za ljudsko dostojanstvo ili se ono umanjuje (presuda M. i M. protiv Hrvatske).

7. S obzirom na sve naprijed izloženo, sud prvog stupnja je u svemu pravilno utvrdio odlučne i važne činjenice, te za svoje činjenične zaključke dao potpune i pravilne razloge, te ispravno zaključio da su u radnjama okrivljenika kritične zgode ostvarena obilježja kaznenog djela iz članka 326 stavak 1. KZ/11 za koje ga je oglasio krivim.

8. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da mu je prvostupanjski sud, nakon što ga je pravilno proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11, istom izrekao preblagu kaznu.

8.1. Ovaj se žalbeni sud slaže s državnim odvjetnikom da uvjetna osuda u postojećim okolnostima nije primjerena kaznena sankcija prvenstveno iz razloga opće svrhe kažnjavanja, odnosno da neće polučiti traženi učinak na planu generalne prevencije u smislu odvraćanja građana da čine tako ozbiljna kaznena djela. Osim toga treba uzeti u obzir da je ovdje riječ o kaznenom djelu koje je s vremenom postalo vrlo učestalo na teritoriju Republike Hrvatske, a povezano je i s potencijalno vrlo opasnim sigurnosnim pitanjem, te da su počinitelji ovakve vrste delikta motivirani lakom zaradom, dok se povećana društvena opasnost predmetnog kaznenog djela očituje u činjenici da je ono posljedica dobro organiziranih i planiranih lanaca krijumčarenja ilegalnih migranata u čijem ostvarenju se u pravilu krše njihova ljudska prava. Stoga na planu kaznene politike treba dati jasnu poruku svima da postoji nizak prag tolerancije na takve delikte, tim više što oni sadrže međunarodni element i što su, kao što je rečeno, motivirani koristoljubljem, a sve nauštrb ilegalnih migranata koji su se našli u lošim životnim situacijama. U tom kontekstu se ovaj žalbeni sud odlučio postrožiti kaznenu sankciju iz pobijane presude na način preciziran u izreci ove presude, a sve u uvjerenju da je izrečena kazna zatvora optuženiku u ovom slučaju primjerena stupnju njegove krivnje (izravna namjera prvog stupnja), naprijed opisanoj pogibeljnosti djela i osobi optuženika.

8.2. Takva vrsta i mjera kazne po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

9. Iz razloga koji su naprijed navedeni, nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni i da bi u ovakvim okolnostima, bilo primjereno optuženiku izreći blažu uvjetnu osudu.

10. Zbog svega naprijed navedenoga temeljem članka 486. stavak 1. ZKP/08 i članka 482. ZKP/08 djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika pobijana presuda djelomično je preinačena kao u točki I. izreke, a u preostalom dijelu žalba optuženika je odbijena kao neosnovana kao i žalba državnog odvjetnika u cijelosti te je u ostalom nepreinačenom djelu prvostupanjska presuda potvrđena.

Dubrovnik, 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Marta Jelić