Poslovni broj: Usž-4551/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Krunoslav Aljinović, odvjetnik u Splitu, Ivana Gundulića 26A, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi nedonošenja rješenja, odlučujući o žalbi tuženika, protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 2855/2024-5 od 26. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje točka I. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2855/2024-5 od 26. kolovoza 2025.

II. Poništava se točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2855/2024-5 od 26. kolovoza 2025. u dijelu kojim je tužiteljici utvrđena naknada troška upravnog spora preko iznosa od 1.250,00 eura (slovima: tisućudvjestopedeset eura).

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda upravni spor je obustavljen (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti odluke o trošku (točka II. izreke).

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tuženik pobijajući ga u cijelosti zbog bitne povrede odredba upravnog spora. U bitnom navodi da u konkretnom predmetu nije bio ispunjen uvjet za obustavu spora sukladno odredbi članka 103. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima jer tuženik tijekom spora nije postupio prema tužbenom zahtjevu tužiteljice, odnosno nije donio rješenje o žalbi zbog šutnje prvostupanjskog tijela. Pojašnjava da je tuženik o predmetnoj žalbi odlučio nakon obustave spora, tj. rješenjem od 9. rujna 2025., koje je otpremljeno opunomoćeniku tužiteljice 10. rujna 2025., a pri čemu se poziva se na rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž- 927/2024 od 21. siječnja 2025.

2.1. Nepravilnom smatra i odluku o troškovima spora obzirom da sud nije trebao u trošak priznati podnesak tužiteljice od 22. kolovoza 2025. kojim je dostavila prvostupanjsko rješenje, jer isti nije doprinio, odnosno na bilo koji način utjecao na ishod upravnog spora pa se niti ne može ocijeniti opravdanim u smislu odredbe članka 144. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Predlaže poništiti pobijano rješenje u cijelosti, obustaviti predmetni spor jer je tuženik nakon donošenja pobijanog rješenja postupio po tužbenom zahtjevu te odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava podneska od 22. kolovoza 2025.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu, citirajući odredbu članka 103. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, navodi da istu pobija u cijelosti. Tvrdi da su se time, što je Upravni odjel za urbanizam i prostorno uređenje, Grada Trogira donio rješenje od 4. srpnja 2025., a s kojim je tužiteljica izjavila da je zadovoljna, ispunili svi uvjeti za obustavu spora propisani Zakonom o upravnim sporovima. Napominje da je upravni spor bio pokrenut zbog „šutnje uprave“, ne samo prvostupanjskog tijela, nego i drugostupanjskog, a sve iz razloga što oba javnopravna tijela nisu donijela rješenje u propisanom roku. Obzirom da je Upravni odjel za urbanizam i prostorno uređenje, Grada Trogira, kao prvostupanjsko tijelo naknadno donijelo rješenje o predmetnoj upravnoj stvari, tvrdi da nije bilo potrebe za daljnjim vođenjem upravnog spora.

3.1. Također, neosnovanim smatra navod tuženika da podnesak kojim je tužiteljica predlagala obustavu spora nije utjecao na ishod upravnog spora jer zakonske odredbe jasno propisuju da će sud obustaviti upravni spor kada javnopravno tijelo naknadno donese rješenje, a tužitelj je s istim zadovoljan. Obavještavanje suda o postojanju oba uvjeta bilo je obavezno te je upravo navedeni podnesak doveo do donošenja rješenja o obustavi spora, a slijedom čega podnesak smatra opravdanim izdatkom u smislu odredbe članka 144. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Osporavano rješenje prvostupanjskog suda doneseno je temeljem odredbe članka 103. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje ZUS-a), kojom je propisano da će sud rješenjem obustaviti spor ako tuženik u tijeku spora u cijelosti postupi prema tužbenom zahtjevu.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica predmetni upravni spor pred prvostupanjskim sudom pokrenula 4. prosinca 2024. radi „šutnje uprave“, odnosno radi ne donošenja rješenja u zakonom propisanom roku, u izvršenju rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/23-26/536, URBROJ:531-03-4-2-24-2 od 4. siječnja 2024., kojim je poništeno rešenje o izvedenom stanju Grada Trogira, Upravnog odjela za urbanizam i prostorno uređenje (dalje: prvostupanjsko tijelo), KLASA: UP/I-361- 04/13-01/914, URBROJ: 2184/01-360/01-21-41 od 14. rujna 2021. te je predmet vraćen na ponovni postupak.

6.1. Tužba je dostavljena na odgovor tuženiku, ali se na istu nije očitovao.

6.2. Podneskom od 22. kolovoza 2025. tužiteljica je obavijestila sud da je nakon pokretanja predmetnog spora prvostupanjsko tijelo 4. srpnja 2025. donijelo rješenje

KLASA: UP/I-361-04/13-01/914 URBROJ: 2181-13-57/03-25-00060, kojim je zadovoljna, radi čega nema potrebe za proširenjem tužbenog zahtjeva. Istim podneskom predložila je, sukladno odredbi članka 100. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, obustaviti spor, uz naknadu troškova sudskog spora.

7. Smatrajući da je donošenjem navedenog prvostupanjskog rješenja od 4. srpnja 2025. javnopravno tijelo u tijeku spora postupilo po tužbenom zahtjevu tužiteljice, prvostupanjski je sud pozivom na odredbu članka 103. stavka 1. ZUS-a točkom I. izreke pobijanog rješenja obustavio predmetni upravni spor.

8. Međutim s takvim se utvrđenjem prvostupanjskog suda se ovaj Sud ne slaže.

9. Naime, spor je obustavljen nakon što je prestala šutnja prvostupanjskog tijela, ali prije prestanka šutnje tuženika da odluči o žalbi tužiteljice zbog šutnje prvostupanjskog upravnog tijela u upravnom postupku radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju. Postupanje po tužbenom zahtjevu u smislu odredbe članka 103. stavak 1. ZUS-a, pretpostavlja donošenje odluke koja može biti predmet upravnog spora, odnosno odluke protiv koje nema redovitog pravnog lijeka. Prema tome, donošenjem prvostupanjske odluke protiv koje stranka ima pravo žalbe nije postupljeno po tužbenom zahtjevu, zbog čega prvostupanjski sud nije mogao u tom trenutku spor obustaviti. Ovakvo stajalište zauzeto je u dosljednoj upravnosudskoj praksi (primjerice odluka poslovni broj: Usž-802/2025 od 16. prosinca 2025.).

10. Međutim, kraj činjenice da je tuženik uz žalbu dostavio rješenje KLASA: UP/II- 361-05/24-26/390 URBROJ: 531-03-25-9 od 9. rujna 2025. kojim je obustavljen postupak po žalbi tužiteljice izjavljenoj zbog predmetne „šutnje uprave“, proizlazi da je u tijeku žalbenog postupka doista prestala „šutnja“ tuženika obzirom da je navedenim rješenjem od 9. rujna 2025., tuženik odlučio o žalbi zbog šutnje prvostupanjskog tijela.

11. Slijedom navedenog, a obzirom da su se, u konkretnom slučaju, donošenjem tog rješenja (od 9. rujna 2025.), ispunile pretpostavke predviđene odredbom članka 103. stavka 1. ZUS-a, proizlazi da je pozivom na odredbu članka 103. svaka 1. ZUS- a, spor trebalo obustaviti, kako je to prvostupanjski sud i učinio.

11. Nadalje, točkom II. izreke osporenog rješenja prvostupanjski je sud tužiteljici dosudio zatraženi trošak sastava tužbe i trošak sastava podneska od 22. kolovoza 2025., u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura.

12. Odredbom članka 144. stavka 1. i 2. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

13. U opisanoj procesnoj situaciji, ovaj Sud nalazi osnovanim žalbene prigovore tuženika prema kojima tužiteljici nije trebalo biti priznat trošak sastava podneska od 22. kolovoza 2025. Naime, navedenim je podneskom tužiteljica predložila, sukladno odredbi članka 100. stavka 2. ZUS-a obustaviti spor, iako, u tom trenutku, kao što je prethodno pojašnjeno nisu bile ispunjene pretpostavke za takvo postupanje jer „šutnja“ nije prestala. Stoga, u konkretnom slučaju, podnesak tužiteljice od 22. kolovoza 2025. nije bio nužan i potreban u smislu odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a niti je pridonio rješavanju u ovoj upravnoj stvari.

14. Kraj takvog stanja stvari, valjalo je usvojiti žalbu tuženika u odnosu na odluku o troškovima spora i tužiteljici dosuditi zatraženi opravdani trošak sastava tužbe (koji trošak tuženik niti ne osporava), odmjeren u skladu s Tbr. 27. točka 1. i Tbr. 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine”, broj: 138/23. i 107/25.) u iznosu od 1.250,00 eura. Slijedom navedenog ovaj je Sud poništio osporeno rješenje u dijelu kojim je trošak upravnog spora utvrđen preko navedenog iznosa (za iznos od 1.250,00 eura) i odlučio kao u točki III izreke.

15. Iz navedenih razloga, temeljem članka 135. stavka 1. vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao u točki I. izreke, dok je temeljem odredbe članka 135. stavka 2. i članka 147. stavka 6. ZUS-a, odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić