Poslovni broj: Usž-4475/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice RKT Župa Presvetog trojstva, Krapinske Toplice, Toplička 30, OIB: 72290649356, koju zastupa opunomoćenica Zvjezdana Znidarčić Begović, odvjetnica u Zagrebu, Ksaverska cesta 35 A, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB:72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Savska cesta 41, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1223/24-9 od 23. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1223/24-9 od 23. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-942-01/21- 01/05, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 11. prosinca 2023. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

1.1. Osporenim rješenjem tuženika od 11. prosinca 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv djelomičnog rješenja Krapinsko zagorske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-05/20- 01/47, URBROJ: 2140/01-14-5-20-10 od 23. studenog 2020. kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu oduzete imovine u dijelu koji se odnosi na kčbr. u trenutku oduzimanja označene kao [katastarska čestica], [katastarska čestica], [katastarska čestica] i [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Tužiteljica u žalbi u bitnom navodi da je u konkretnom predmetu riječ o nekretninama koje nisu podobne za naturalni povrat već da joj je potrebno priznati pravo na naknadu u zamjenskim nekretninama temeljem odredbi Međunarodnog ugovora i to prema površinama u kojima su oduzete, a koje nisu sporne. Smatra da je radi ekonomičnosti postupka suvišno provoditi geodetsko vještačenje. Obzirom da postoji očitovanje tužiteljice o prihvaćanju i priznanju prava na naknadu (a ne naturalni povrat!), kao i obzirom na to da je oblik naknade (zamjenske nekretnine) jednak neovisno o tome radi li se o građevinskom ili poljoprivrednom zemljištu jer je riječ o pravnoj osobi katoličke crkve, nema zapreke da se djelomičnim rješenjem prizna pravo na naknadu za oduzete nekretnine i to u onim površinama u kojima su i oduzete.

2.1. Nadalje tvrdi da je sud ignorirao priložena ranija rješenja tuženika u sličnim slučajevima, a koja potvrđuju da, u situacijama kada je fizički povrat isključen, nije potrebno provoditi geodetsko vještačenje, a koji stav treba primijeniti i u konkretnom predmetu. Zaključno iznosi da u situaciji kada tužiteljica prihvaća utvrđenje prava na naknadu i ne traži naturalni povrat te kada je moguće donijeti odluku o zahtjevu temeljem stanja spisa, stav o nužnosti provedbe geodetskog vještačenja čini pobijanu odluku nezakonitom u smislu pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila upravnog postupka. Slijedom navedenog predlaže poništiti pobijanu presudu te potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. -dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

6. Prema podacima spisa predmeta, prvostupanjski sud osporenu presudu je utemeljio na dokazima i činjenicama koje su u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela pravilno i u potpunosti utvrđene, a iz kojih i po ocjeni ovoga Suda, proizlazi da su ostvareni razlozi za odbijanje zahtjeva tužiteljice za naknadu oduzet ih [katastarska čestica], [katastarska čestica], [katastarska čestica] i [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7. U ovoj upravnoj stvari nije sporno da su kčbr. [katastarska čestica], površine 1 j 325 čhv, kčbr. [katastarska čestica], površine 7 j 1556 čhv, kčbr. [katastarska čestica], površine 2 j 1195 čhv, čkbr. [katastarska čestica], površine 11 j 1362 čhv k. o. [katastarska općina] oduzete temeljem odluke Okružne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Varaždinu poslovni broj 692/46 od 2. srpnja 1946. Nadalje, temeljem prijavnog lista Ureda za katastar od 3. rujna 1947. kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] raspisane su na kčbr. [katastarska čestica] do [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] raspisana je na kčbr. [katastarska čestica] do [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] raspisana je na k. č. br. [katastarska čestica] do [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina].

7.1. Nadalje, kčbr. [katastarska čestica] do [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] su na osnovu rješenja NOO- Zabok, Odjela za financije od 08. srpnja 1959. godine broj 03-2683/1-59 otpisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao društveno vlasništvo, osim kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je temeljem odluke NO kotara Pregrada od 09. lipnja 1953. g. otpisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvo fizičke osobe. Kčbr. [katastarska čestica]- [katastarska čestica] te [katastarska čestica] do [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem rješenja NOK- a Krapina, Odjel za financije od 02. lipnja 1962. otpisane su u vlasništvo trećih fizičkih osoba. Kčbr. [katastarska čestica] do [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] otpisane su u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao društveno vlasništvo na osnovu rješenja NOO - Zabok, Odjela za financije od 08. srpnja 1959. godine br. 03-2683/1-59. Temeljem rješenja Skupštine općine Zabok od 03. travnja 1968. godine na predmetnim česticama, koje nisu prenesene u vlasništvo fizičkih osoba, provedena je komasacija zemljišta. Ukupna površina današnjih čestica koje su dodijeljene fizičkim osobama ne odgovara oduzetoj površini.

8. Također, nije sporno ni da je prvostupanjsko tijelo odustalo od izvođenja dokaza vještačenjem putem stručne osobe geodetske struke za predmetne oduzete nekretnine, a nakon što tužiteljica nije uplatila troškove istoga te je odlučilo o osnovanosti zahtjeva za naknadu oduzete imovine, imajući u vidu relevantne odredbe Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01. i 80/02. - u daljnjem tekstu: Zakon o naknadi), te dokaze (isprave) koje je stranka podnijela uz svoj zahtjev.

9. Prema odredbi članka 52. stavka 1. Zakona o naknadi prijašnjem vlasniku ne vraća se imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanoga pravnoga osnova treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je imovina na temelju valjanoga pravnoga osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije propisano. Prema stavku 2. tog članka u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka, prijašnjem vlasniku priznaje se pravo na naknadu sukladno odredbama ovoga Zakona.

9.1. Prema odredbi članka 55. stavka 1. točke 4. istog Zakona ne vraća se imovina u vlasništvo i posjed čijim bi vraćanjem bila bitno okrnjena gospodarska odnosno tehnološka funkcionalnost kompleksa.

10. Pravilno su prvostupanjski sud i javnopravna tijela smatrali da je za rješavanje predmetne upravne stvari bilo potrebno utvrditi koje nekretnine danas čine oduzete čestice, odnosno utvrditi da li je predmetno oduzeto zemljište danas poljoprivredno ili građevinsko zemljište, u čijem se vlasništvu isto nalazi te na temelju toga utvrditi da li postoje pretpostavke za naturalni povrat predmetne nekretnine odnosno koja bi zamjenska nekretnina bila odgovarajuća u konkretnom slučaju. Da bi se navedene pravno odlučne činjenice utvrdile, pravilno su sud i tijela smatrala da je bilo potrebno provesti geodetsko vještačenje radi identifikacije predmetnog zemljišta, no isto je u konkretnom slučaju izostalo jer tužiteljica to nije smatrala potrebnim i nije predujmila trošak vještačenja.

11. Budući da se u konkretnom slučaju radi o oduzetoj imovini Katoličke crkve, ovaj Sud je pri tome imao na umu i odredbe Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima („Narodne novine“, broj: 18/98. -Međunarodni ugovori). Naime, odredbom članka 2. stavka 1. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima Republika Hrvatska se obvezuje a) Katoličkoj crkvi vratiti imovinu koja je oduzeta za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine a koju je moguće vratiti prema zakonskim odredbama; b) naći odgovarajuću zamjenu za dio dobara koje nije moguće vratiti; c) isplaćivati pravnim osobama Katoličke crkve naknadu u novcu za ostalu imovinu koja neće biti vraćena. Prema odredbi članka 4. tog Ugovora Republika Hrvatska, u dogovoru s mjerodavnim vlastima Katoličke crkve i u skladu sa zakonskim odredbama, izvršit će prikladnu zamjenu za dio dobara koji nije u stanju vratiti Katoličkoj crkvi. Zamjenu dobara i rokove također će utvrditi mješovito povjerenstvo u roku od godine dana od stupanja na snagu ovog Ugovora.

12. Iz navedenih odredbi proizlazi da se u situaciji kad oduzetu imovinu nije moguće vratiti Katoličkoj crkvi prema zakonskim odredbama, Republika Hrvatska se obvezala naći odgovarajuću zamjenu za taj dio dobara koji nije moguće vratiti. Slijedom navedenog, prvenstveno je bilo potrebno utvrditi da li postoje uvjeti za naturalni povrat predmetne nekretnine, a onda ukoliko isti ne postoje naći odgovarajuću zamjenu te kao zadnju mogućnost odrediti novčanu naknadu za istu. Za utvrđivanje da li su ispunjene pretpostavke za naturalni povrat, a onda podredno za određivanje zamjene i to one koja bi bila odgovarajuća, prema ocjeni ovog Suda, bilo je potrebno prethodno identificirati predmetno oduzeto zemljište i provedbom geodetskog vještačenja utvrditi u sastav kojih nekretnina je ušlo oduzeto zemljište, a što u konkretnom slučaju , zbog nepostupanja tužiteljice po uzastopnim pozivima prvostupanjskog tijela, nije bilo moguće.

13. Slijedom svega naprijed navedenog i u postupku utvrđenog, Sud nije imao razloga pobijanu presudu ocijeniti nezakonitom, a pri čemu se napominje da je prethodno izneseno stajalište, već izraženo u istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji tj. u presudi ovog Suda, poslovni broj: Usž-1592/2025 od 2. listopada 2025.

14. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odbiti žalbu tužiteljice kao i njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, jer s istom nije uspjela.

U Zagrebu, 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić