Poslovni broj: Usž-1476/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Grada Petrinje u Petrinji, Ivana Gundulića 2, protiv tuženika Sisačko-moslavačke županije u Sisku, Ulica dr. Ante Starčevića 29, uz sudjelovanje zainteresirane osobe GAVRILOVIĆ d.o.o., Petrinja, Gavrilovićev trg 1, radi utvrđenja komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-865/2023-9 od 20. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Us I- 865/2023-9 od 20. ožujka 2024.

II. Poništava se rješenje Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, investicije, razvojne projekte i fondove EU, Odsijeka za gospodarstvo, KLASA: UP/II-363-03/22-01/35, URBROJ: 2176/05-01/7-23-2, od 16. siječnja 2023.

III. Odbija se žalba GAVRILOVIĆA d.o.o. izjavljena protiv rješenja Upravnog odjela za komunalne djelatnosti Grada Petrinje, KLASA: UP/I-363- 03/22-01/155, URBROJ:2176-6-07/01-22-1 od 12. siječnja 2022.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-03/22-01/35, URBROJ: 2176/05-01/7-23-2, od 16. siječnja 2023. Rješenjem, istog suda, odbijen je prijedlog tuženika i zainteresirane osobe za prekid ovog upravnog spora do pravomoćnog okončanja postupka ocjene zakonitosti općeg akta Odluke o komunalnoj naknadi Grada Petrinje (Službeni vjesnik grada Petrinje broj 81/18).

1.1. Navedenim rješenjem tuženika su, povodom žalbe zainteresirane osobe, poništene točke 1.b) i 2. izreke rješenja Upravnog odjela za komunalne djelatnosti Grada Petrinje, KLASA: UP/I-363-03/22-01/155, URBROJ:2176-6-07/01-22-1 od 12. siječnja 2022. te je, u tom dijelu predmet vraćen na ponovno postupanje. Navedenom točkom 1. b) izreke prvostupanjskog rješenja zainteresiranoj osobi je za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] i dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 77.046,70 m2, određena komunalna naknada u iznosu od 2,16 kn/m2, u godišnjem iznosu od 166.420,87 kuna, koji za jedan mjesec iznosi 13.868,41 kuna. Točkom 2. izreke prvostupanjskog rješenja utvrđeno je da obveznik plaćanja naknade dužan istu plaćati od 1. siječnja 2022. godine uplatom ukupnog mjesečnog iznosa komunalne naknade koji iznosi 20.301,23 kuna.

2. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude izjavio žalbu pobijajući istu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da se cijela površina unutar ograđenog poslovnog kruga mora smatrati građevinskim zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti. Pojašnjava da se pojedini dijelovi, poput parkirališta za radnike, asfaltiranih cesta, zelenih površina ili površina za utovar i istovar tereta, ne mogu izdvajati kao zasebne cjeline koje ne služe poslovanju, jer ti prostori iako nemaju neposrednu poslovnu svrhu, neizravno služe obavljanju djelatnosti (npr. smještaj vozila radnika tijekom radnog vremena ili pristup vozilima poslovnom prostoru) i čine zaokruženu gospodarsku cjelinu. Tvrdi da je u odlukama Upravnog suda u Zagrebu (poslovni broj: Us I- 3307/19 te Us I- 477/21) te Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2880/22 od 11. listopada 2023., a koje su donesene u istom činjeničnom stanju i na istoj pravnoj osnovi, zauzeto stajalište kako se neizgrađeno građevinsko zemljište koje se nalazi unutar poslovnog kruga poduzeća ne može smatrati zemljištem koje se ne koristi u poslovne svrhe, odnosno da se zemljište ne može kategorizirati kao neizgrađeno građevinsko zemljište samo zbog činjenice da na istom postoje zelene površine, odnosno pašnjak, stabla, šumice, jezera, staze i dr., a slijedom čega se i komunalna naknada za iste plaća kao za građevinsko zemljište koje služi u svrhu obavljanja komunalne djelatnosti.

2.1. U odnosu na načelo razmjernosti na koje se sud poziva, pojašnjava da je zakonodavac kroz članak 97. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu već predvidio različite koeficijente namjene vodeći računa o načelu razmjerne koristi ne opterećujući na jednak način iste kategorije nekretnina i djelatnosti. Naglašava da u konkretnom predmetu nema mjesta mješovitoj kategorizaciji obzirom da se ovdje radi o jedinstvenom, posebnom ograđenom prostoru koji je u cijelosti podređen poslovnoj djelatnosti obveznika te se kao takav može samo kategorizirati na jedan način tj. kao „građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne aktivnosti“. Slijedom navedenog predlaže poništiti rješenje tuženika i prvostupanjsku presudu te odbiti žalbu zainteresirane osobe.

3. Tuženik, u odgovoru na žalbu navodi da tužitelj pogrešno tumači materijalno pravo u odnosu na točku 1.b) prvostupanjskog rješenja smatrajući spornom kategorizaciju zemljišta. Pojašnjava da se na dijelu tog zemljišta, u površini od 30.510,12 m2, u naravi, nalaze devastirani plastenici, a što je utvrđeno i zapisnikom sačinjenim od strane prvostupanjskog tijela. Poziva se na presudu Visokog upravnog suda, poslovni broj: Usž-4420/20 od 17. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu, posl.br. Us I-3302/19 od 19. listopada 2020., koja se odnosi na nekretninu koja je predmet ovog postupka i u kojim odlukama je zauzeto stajalište da je u cijelosti neosnovano obvezivati korisnika prostora na plaćanje nečeg što ne koristi. Obzirom da se radi o devastiranim plastenicima unutar poslovnog kruga, zaključuje da se upravo radi o nekorištenju neizgrađenog građevinskog zemljišta u poslovne svrhe, a ne građevinskom zemljištu koje služi obavljanju poslovne djelatnosti. Tvrdi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka jer je točno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je ispravno primijenio materijalno pravo u odnosu na sva, među strankama, sporna pitanja, a slijedom čega je odluka zakonita. Također se ispravno pozvao na načelo razmjerne koristi, a sama okolnost da netko može koristiti prostor ne znači da se taj prostor doista i koristi. Slijedom svega navedenog predlaže žalbu odbiti te potvrditi presudu Upravnog suda u Zagrebu.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu, također, navodi da je tuženik ispravno utvrdio da je materijalno pravo u odnosu na točku 1.b) izreke prvostupanjskog rješenja pogrešno primijenjeno, obzirom da je prvostupanjsko tijelo za cjelokupnu površinu zemljišta utvrdilo komunalnu naknadu. Tvrdi da je sud osnovano ukazao da se pri kategorizaciji zemljišta nužno mora voditi načelima razmjerne koristi pri određivanju koristi li se određeno zemljište (neovisno je li ograđeno) u poslovne svrhe i obavlja li se na njemu određena poslovna djelatnost vlasnika nekretnine. Devastirani plastenici koji ne služe svrsi za obavljanje poslovne djelatnosti ne mogu se prema Zakonu smatrati izgrađenim građevinskim zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti. Također se poziva na presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 3302/2019 od 19. listopada 2020. te predlaže žalbu tuženika u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/21., 152/14., 29/17. i 110/21., dalje ZUS), ovaj Sud nalazi da je osporenom presudom povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

7. Odredbom članka 92. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj 68/18. i 32/20. – u daljnjem tekstu: ZKG), propisano je da se komunalna naknada plaća za: stambeni prostor; garažni prostor; poslovni prostor; građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište. Stavkom 3. Zakona određeno je da se građevinski zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti smatra zemljište koje se nalazi unutar ili izvan granica građevinskog područja, a na kojemu se obavlja poslovna djelatnost, a stavkom 4. Zakona propisano je da se neizgrađenim građevinskim zemljištem smatra zemljište koje se nalazi unutar granica građevinskog područja na kojemu se u skladu s propisima kojima se uređuje prostorno uređenje i gradnja mogu graditi zgrade stambene ili poslovne namjene, a na kojemu nije izgrađena zgrada ili na kojemu postoji privremena građevina za čiju izgradnju nije potrebna građevinska dozvola. Neizgrađenim građevinskim zemljištem smatra se i zemljište na kojemu se nalazi ruševina zgrade. 8. Poništavajući navedene točke 1.b) i 2. izreke prvostupanjskog rješenja od 12. siječnja 2022. tuženik je vratio predmet prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje, izražavajući pri tom stajalište da je time što je u obračun ukupne površine građevinskog zemljišta (77.046,70 m2) uvršten i dio zemljišta na kojem se nalaze plastenici prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbu članka 92. stavka 4. ZKG - a. Pojasnio je da su plastenici privremena građevina za koju nije potrebna građevinska dozvola (već samo lokacijska), da su isti prestali s radom 2013. godine te da su isti devastirani stoga da je za svaki prostor unutar kompleksa potrebno točno utvrditi način njegova korištenja, a tek potom odrediti obvezu. Ovo obrazloženje je osporenom presudom prihvatio i prvostupanjski sud.

9. Međutim, ovaj Sud ne prihvaća izloženo tumačenje prvostupanjskog suda i tuženika. Naime, prethodno citiranim odredbama članak 92. stavka 1. točkama 1. i 4. ZKG-a propisano je da se komunalna naknada plaća za poslovni prostor i građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti. Isto je bilo propisano i ranijim Zakonom o komunalno gospodarstvu („Narodne novine“, 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 56/13., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15.) te je ovaj Sud kroz dugogodišnju praksu izrazio shvaćanje da se i neizgrađeno građevinsko zemljište, koje se nalazi unutar poslovnog kruga poduzeća, ne može smatrati zemljištem koje se ne koristi u poslovne svrhe. Pri takvom tumačenju citirane odredbe polazi se od činjenice da se zemljište nalazi unutar ograđenog poslovnog kruga obveznika komunalne naknade, pa okolnost je u naravi riječ o devastiranim plastenicima koji se ne koriste, nije pravno odlučna niti je razlog da se komunalna naknada ne obračuna kao za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti. Navedeno shvaćanje izraženo je u nizu odluka ovoga Suda ( u presudama poslovni broj: Us-11137/1998. od 20. ožujka 2002., Usž-1941/17-2 od 10. siječnja 2018., Usž-899/20-2 od 4. lipnja 2020., Usž-4871/20-2 od 14. listopada 2021. te Usž- 3464/21-3 od 25. veljače 2022.), na koje osnovano ukazuje i tužitelj u žalbi.

10. Naime, u zakonu nije predviđeno da se pojedini dijelovi iste građevinske čestice (poput onih na kojima se nalaze ruševine) tretiraju odvojeno od ostatka čestice ako je na njoj već izgrađen poslovni objekt. Suprotno stavu prvostupanjskog suda i tuženika, činjenica da se na dijelu zemljišta nalaze „devastirani plastenici“ ili ruševine ne može biti osnova za izuzimanje te površine iz ukupne površine građevinskog zemljišta koja se uzima u obzir za obračun komunalne naknade. Naime, okolnost da se ti plasten ici nalaze unutar ograđenog poslovnog kruga na kojem postoje druge funkcionalne građevine, dovodi do zaključka da se zemljište na kojem se nalaze ne može kategorizirati kao „neizgrađeno“ jer svi dijelovi unutar tog kruga, uključujući i površine pod ruševnim plastenicima, služe (barem neizravno) obavljanju poslovnih aktivnosti ili su dio šireg sustava koji koristi komunalnu infrastrukturu.

11. Slijedom svega navedenog, valjalo usvojiti žalbu tužitelja jer su plastenici dio funkcionalnog poslovnog kompleksa na izgrađenoj čestici te je površina zemljišta na kojem se isti nalaze pravilno uključena u obračun komunalne naknade primjenom istog koeficijenta kao i ostatak građevinskog zemljišta.

12. Iz navedenih razloga, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 2. ZUS - a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić