Poslovni broj: Usž-4141/2024-5
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KONSTRUKTIVAN d.o.o. u Varaždinu, Trg slobode 9A, OIB: 32977566980, kojeg zastupaju opunomoćenici, Fran Ježić, odvjetnik u Varaždinu, Zagrebačka 89 i Aleksandar Puh odvjetnik iz Pule, Leharova 1, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine u Zagrebu, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi izdavanja građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3323/2023-10, od 25. rujna 2024. na sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3323/2023-10 od 25. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3323/2023-10 od 25. rujna 2024., odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361- 03/23-02/189, URBROJ: 531-07-1-4/1-23-2 od 31. svibnja 2023. te odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova tog dijela upravnog spora.
1.1. Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv rješenja Grada Varaždina. Upravnog odjela za gradnju i komunalno gospodarstvo, Odsjeka za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja, KLASA: UP/I-361-03/22- 01/000047, URBROJ: 2186-1-05/1-23-0018 od 14. ožujka 2023. (u daljnjem tekstu Prvostupanjsko rješenje), a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje građevinske dozvole za građenje građevine stambene namjene, 2b. skupine – višestambena (sa 16 stambenih jedinica), na novoformiranoj građevinskoj čestici označenoj kao katastarska čestica broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina].
2. Tužitelj u svojoj žalbi pobija navedenu presudu iz svih zakonom propisanih razloga, ističući kako je u ovom slučaju bilo potrebno primijeniti prostorni plan koji je važio u trenutku kada je podnesen zahtjev, a ne u trenutku kada je o njemu odlučeno. Bez obzira na ovu okolnost navodi kako je ključno pitanje ovog spora primjena izuzetaka od općih pravila te da upravo iznimka određena točkom 10.2.1. podtočkom 8. govori da se iznimno omogućava gradnja višestambenih građevina katnosti podruma, prizemlja, 4 kata i potkrovlja, uz križanja ulica u kojima već postoje takve građevine. Mišljenja je kako je prvostupanjski upravni sud u potpunosti zanemario ovu odredbu, čime mu je nanesena šteta, budući on upravo planira graditi građevinu na križanju ulica. Neprihvatljivim smatra stav prvostupanjskog upravnog suda u kojem taj sud zaključuje da bi buduća gradnja, kao jedino moguće, imala glavni ulaz i izlaz sa [adresa]. Smatra kako prvostupanjski upravni sud nema stručna znanja da utvrdi navedenu okolnost te da je propustio razmotriti okolnost da toj lokaciji već pripada adresa [adresa], a što smatra bitnim, budući da se upravo po pitanju usmjerenosti neke gradnje prema nekoj ulici primjenjuju odredbe Pravilnika o načinu označavanja imena naselja, ulica i trgova te o obilježavanju zgrada brojevima. Dodaje kako je tijekom spora pred prvostupanjskim upravnim sudom opetovano ukazivao kako su u istovrsnim situacijama u [adresa] već izdavani akti za građenje jednaki onom kojeg on traži, ali da je taj sud odbio razmatrati njegove navode čime mu je oduzeta mogućnost da bude ravnopravan ostalim vlasnicama građevina u [adresa]. U svojim dopunama žalbe navodi kako je nakon donošenja pobijane presude, uhićen pročelnik upravnog odjela za gradnju i komunalno gospodarstvo Grada Varaždina te voditeljica Odjela upravnog odjela za gradnju i komunalno gospodarstvo Grada Varaždina te da je on i ranije isticao kako je žrtva djelovanja navedenih osoba, a što u ukupnosti ukazuje na nezakonitost odluke u konkretnom slučaju. Predlaže da Sud usvoji njegovu žalbu, kao i tužbeni zahtjev te obveže tuženika na naknadu troškova ovog upravnog spora.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Uvodno Sud ukazuje kako je člankom 126. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. - u daljnjem tekstu ZUS), propisano da protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog: bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, dok je člankom 134. stavkom 1. ZUS-a propisano da Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.
6. Cijeneći citirana procesna zakonska ograničenja Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 126. stavkom 1. ZUS-a, iz razloga na koje se tužitelj poziva u svojoj žalbi. To stoga jer je, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora te je osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika.
7. Naime, i po ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski upravni sud utvrdio da je odluka tuženika donesena pravilnom primjenom i tumačenjem članka 110. stavka 1. točke 4. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19. – u daljnjem tekstu Zakon).
8. Člankom 110. stavkom 1. točkom 4. Zakona propisano je da je tijelo graditeljstva dužno izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da: je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom.
9. U ovom predmetu spor se formira oko okolnosti je li u konkretnom slučaju, a kada se radi o građevini koja se nalazi na križanju [adresa] i [adresa], primjenjiva iznimka Generalnog urbanističkog plana Grada Varaždina ("Službeni vjesnik Grada Varaždina", broj: 1/07., 6/08., 3/12., 7/16., 5/19. i 7/19), a kojom u točki 10.2.1. podtočka 6. i 8., propisuje da se u zoni obostrano uz [adresa] visina gradnje može biti do podrum, prizemlje, 2 kata i potkrovlje te da je na prostoru uz [adresa] dozvoljena izgradnja svih vrsta stambenih građevina.
10. Nije sporno kako je dio zgrade koja se planira graditi položen prema [adresa], ali je stav tuženika i prvostupanjskog upravnog suda, kako je usprkos takvom položaju planirana gradnja temeljno orijentirana prema [adresa], iz kojeg razloga navedena iznimka nije primjenjiva. Tužitelj navedeni stav osporava smatrajući kako isti nije točan ni obrazložen, posebno imajući na umu kako u [adresa] već postoje gradnje jednake planiranoj, kao i da upravo navedena gradnja ima adresu [adresa], a koja je uspostavljena s obzirom na orijentaciju prema toj ulici.
11. Cijeneći suprotstavljene stavove Sud polazi od projektne dokumentacije koja se nalazi u spisu tuženika i koja bi trebala biti podloga traženoj građevinskoj dozvoli. Sukladno toj dokumentaciji proizlazi kako je planirana gradnja orijentirana prema [adresa] u duljini od oko 20 metara. Duljina gradnje pozicionirana prema [adresa] je tri puta dulja i iznosi oko 60 metara. Isto tako glavni ulaz u zgradu orijentiran je prema [adresa] te se na toj strani nalaze i glavni otvori planirane zgrade. Suprotno tome bočna strana zgrade, koja je usmjerena prema [adresa], po projektnoj dokumentaciji nema veće otvore ni ulaz u zgradu s te strane, iz kojeg razloga sud zaključuje kako je točan stav prvostupanjskog upravnog suda kako je projektirana gradnja orijentirana prema ulici za koju nije propisana naprijed navedena iznimka.
12. S tim u vezi i sljedeći logiku tužitelja, Sud nalazi kako bi se dopuštanjem tražene gradnje izvela građevina koja bi svojim znatno većim dijelom bila pozicionirana prema [adresa], gdje iznimka uopće nije dopuštena. Navedeno bi posljedično dovelo do promjene vizure te ulice kao i do traženja da se u skladu s tom građevinom i sada i u toj ulici izdaju nove dozvole za gradnju takvih dimenzija. Na ovaj način nastavilo bi se širenje traženih dimenzija zgrade u nedogled, kada bi takva gradnja postala pravilo a ne iznimka. Suprotno tome i u [adresa], dopustila bi se gradnja stranice zgrade većih dimenzija koja bi bila skoro potpuno zatvorena i koja bi tada vizualno odstupala od ostalih planiranih većih pročelja planiranih zgrada. Iz navedenog razloga Sud zauzima stav kako za konkretnu gradnju iznimka općeg pravila nije dopuštena. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.
13. U odnosu na prigovore sadržane u žalbi tužitelja, kao i u odnosu na prigovore iz dopuna žalbi, Sud navodi nema saznanja o razlozima zbog kojih druge gradnje izvedene na križanjima [adresa] imaju uredno izdanu građevinsku dokumentaciju, iz kojeg razloga takve okolnosti u ovom predmetu ne mogu biti odlučne. S tim u vezi Sud ukazuje kako razlozi izdavanja takvih dozvola mogu biti obične pogreške javno pravnih tijela ili čak posljedice počinjenja kaznenih djela, primjerice i od osoba navedenih u dopuni žalbe, ali Sud ukazuje da u oba slučaja takva okolnost ne kreira pravo tužitelju da mu se izda građevinska dokumentacija protivna zakonu.
14. U odnosu na postojanje adrese koja je po navodu tužitelja dodijeljena gradnji za koju se dokumentacija traži, Sud na lazi kako je ta adresa dodijeljena ranijoj nekretnini, a koja je u svrhu izgradnje predmetne zgrade pripojena nekretnini koja je isključivo usmjerena na [adresa]. Iz ovog razloga okolnost da je ranije postojećoj gradnji dodijeljena adresa [adresa], nema utjecaja na ovaj predmet.
15. Konačno, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je osnovano tužitelj odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, jer tužitelj nije uspio u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.
16. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 30. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
