REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Poslovni broj: Usž-4908/2025-2

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlahe Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠU, vl. obrta [obrt] iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Zagreb, Runjaninova 2, radi izdavanja prethodnog odobrenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-337/2024-9 od 27. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-337/2024-9 od 27. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog dijela spora.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klase: UP/II-612-08/23-02/0126, urbroj: 532-02-03-02/1-24-3 od 30. siječnja 2024., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Puli, klasa: UP/I-612-08/23-04/0598, urbroj: 532- 05-02-10/1-23-06 od 8. kolovoza 2023. godine. Navedenim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje prethodnog odobrenja na dostavljeno idejno rješenje za postavljanje elemenata urbane opreme za zlatarnicu koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa], na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Pod točkom II. izreke osporene presude odbijen je i zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika Klasa: UP/II-612- 08/24-02/0041, urbroj: 532-02-03-02/1-24-2 od 24. svibnja 2024. i rješenja Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Puli, klasa: UP/I-612-08/23- 04/0598, urbroj: 532-05-02-10/1-24-09 od 15. siječnja 2024. godine, kojim je ispravljena pogreška u navedenom rješenju istog tijela od 8. kolovoza 2023. godine na način da se u preambuli riječi "na temelju članka 61.b Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara" zamjenjuju s riječima "na temelju članka 62. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara". Pod točkom III. izreke odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova prvostupanjskog upravnog spora.

2. Tužitelj je protiv citirane presude podnio žalbu, smatrajući da osporena presuda prvostupanjskog suda, glede obrazloženja nije sačinjena u skladu s odredbom članka 119. stavak 1. i 5. ZUS-a ističući da je sud bez detaljnog obrazloženja odbio sve predložene dokaze tužitelja. Poziva se na odluku Europskog suda za ljudska prava Dorokov protiv Rusije broj: 66802/01 od 14. veljače 2008. godine koja se može primijeniti u konkretnom slučaju. Smatra da je prijedlog za izvođenje dokaza bio utemeljen i važan za konkretnu upravnu stvar te bi provođenjem istih bilo jasno da su upravna tijela pogrešno utvrdila činjenično stanje, te je neprovođenjem predloženih dokaza osporena presuda nezakonita. Smatra da sud nije uopće obrazložio, a niti se osvrnuo na sve navode tužitelja na usmenim raspravama i navodima tužbe. Ističe da sud nije uzeo u obzir Zakon o zaštiti novčarskih institucija koji da je lex specialis u odnosu na ovu upravnu stvar, već samo da je citirao odredbe Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Smatra da je zanemarena činjenica da je tužiteljev objekt novčarska institucija – zlatarna pa da podliježe posebnim mjerama zaštite novčarskih institucija, što je zanemareno. Predlaže usvojiti žalbu te poništiti prvostupanjsku presudu i rješenja upravnih tijela uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da su žalbeni navodi u cijelosti i potpuno neosnovani te da je tuženik zakonito postupio kada je odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsko rješenje od 8. kolovoza 2023. godine što je detaljno i obrazložio. Predlaže odbiti žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 135. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da osporenom presudom, uz obrazloženje kakvo je njome dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

6. Suprotno tvrdnji tužitelja, u konkretnom slučaju su pravilno primijenjene odredbe članka 62. stavak 1. do 3. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“, 69/99., 151/03., 157/03. -ispravak, 100/04., 87/09., 88/10., 61/11., 25/12., 136/12., 157/13., 152/14., 98/15., 44/17., 90/18., 32/20., 62/20., 117/21. i 114/22.) kao i odredbe članka 61.b) stavak 1. i 5. istog Zakona, te Odluka o urbanoj opremi starogradske jezgre Grada [adresa] – [adresa] i Elaborat urbane opreme starogradske jezgre Grada [adresa] koji je sastavni dio citirane Odluke (SG Grada Poreča – Parenzo br. 10/20).

7. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je tužitelj prvostupanjskom upravnom tijelu podnio zahtjev (kao vl. obrta [obrt]) radi izdavanja prethodnog odobrenja na dostavljeno idejno rješenje za postavljanje elemenata urbane opreme za zlatarnicu koja se nalazi na adresi [adresa] – [adresa]. Tijekom upravnog postupka neprijeporno je utvrđeno, što tužitelj niti ne osporava žalbenim navodima, da se predmetna lokacija nalazi unutar zone „A“ kulturno-povijesne cjeline Grada Poreča koja je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu nepokretnih kulturnih dobara (pod br. Z-2544) rješenjem od 23. veljače 2006. godine i za koju je lokaciju predviđena potpuna zaštita povijesnih kultura. U prvostupanjskom upravnom postupku je utvrđeno da prijedlog postavljanja urbane opreme nije usklađen s navedenim Elaboratom te da se istim prijedlogom zapravo predlaže i zadržava već izvedeno i postojeće stanje prema kojem već dvije postojeće tende svojom masivnom bijelom maskom odudaraju od rješenja koje se predlaže Elaboratom urbane opreme te je iste moguće zadržati ukoliko se usklade u dijelu svog oblikovanja sukladno Elaboratu. To stoga što je građevina smještena upravo u I. zoni i na ulazu u [adresa], ispred peterokutne kule, te je vizualno invazivna jer pokriva čitavo prizemlje građevine. Stoga je naloženo usklađenje s preporukama koje se odnose na sigurnosne rešetke i kapke u skladu s točkom broj 5.4. Elaborata urbane opreme, koji prijedlog će se po usklađenju proslijediti Konzervatorskom odjelu na usvajanje.

8. Postupajući po žalbi tužitelja, tuženik je u žalbenom postupku te radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja pribavio stručni nalaz i mišljenje od 17. siječnja 2024. godine, koji je detaljno obrazložen u obrazloženju osporenog rješenja tuženika, a prema kojem nalazu u idejnom rješenju tekstualnog dijela, kao i grafičkom prikazu izvedeno stanje nije usklađeno s propisanim uvjetima iz Elaborata urbane opreme starogradske jezgre Grada Poreča koja je sastavni dio Odluke o urbanoj opremi starogradske jezgre Grada [adresa] niti je usklađeno s mjerama zaštite za zonu „A“ zaštićene kulturno-povijesne cjeline Grada Poreča. Stoga upravno tijelo zaključuje da izvedeno na poslovnom prostoru tužitelja predstavlja oblikovnu degradaciju neprihvatljive razine zbog uporabe neprimjerenog načina izvedbe, iz kog razloga je i odbijen zahtjev tužitelja.

9. Međutim, time tužitelj nije spriječen u izdavanju zatraženog odobrenja, obzirom da tužitelj može ishoditi rješenje o prethodnom odobrenju na dostavljeno idejno rješenje ukoliko isto idejno rješenje uskladi s preporukama koje se odnose na sigurnosne rešetke i kapke u smislu točke 5.4. Elaborata i takav prijedlog dostavi nadležnom Konzervatorskom odjelu. Naime, samo postavljanje i ugradnja tende u konkretnom slučaju nije dovedeno u pitanje, kako to pravilno navodi prvostupanjski upravni sud u obrazloženju osporene presude, već dimenzije i boja, te izvedba rolo rešetaka u otvorenom i zatvorenom položaju (koje u otvorenom položaju tijekom radnog vremena zauzimaju velik dio pročelja i zaklanjaju vizure na oblikovne karakteristike i povijesne građevine, a kad su spuštene prekrivaju gotovo cijelo prizemlje povijesne građevine u kojoj se nalazi poslovni prostor tužitelja), što je s konzervatorskog gledišta neprihvatljivo.

10. Suprotno tvrdnji tužitelja, prvostupanjski upravni sud je u konkretnom slučaju obrazloženje osporene presude sačinio u skladu s odredbom članka 119. stavak 5. ZUS-a. Nadalje, glede žalbenih prigovora tužitelja da sud nije prihvatio predložene dokaze od strane tužitelja, skreće se pozornost tužitelju na odredbu članka 49. stavak 3. ZUS-a, prema kojoj odredbi sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima (stavak 1. i 4.).

11. Nadalje, glede prigovora tužitelja da tužitelj predstavlja novčarsku instituciju te da je stoga Zakon o zaštiti novčarskih institucija lex specialis u odnosu na predmetnu upravnu stvar, treba reći da su točne tvrdnje tužitelja da u smislu članka 5. stavak 1. točka 12. Zakona spada u novčarske institucije, međutim isto tako treba reći da je tužitelj kao novčarska institucija obveznik primjene navedenog Zakona i propisanih mjera zaštite novčarskih institucija (točka IV.) u smislu odredbe članka 7. točka 12. Zakona prema kojoj su u obvezi štititi se: primjenom protuprepadnog sustava s centraliziranom dojavom i nadzorom alarma, primjenom protuprovalnog sustava s centraliziranom dojavom i nadzorom alarma i spajanjem na unutarnje sirene i vanjske sirene s bljeskalicama; neprekidnim sustavom video-nadzora unutarnjeg i izvan objekta s pohranom video-zapisa u digitalnom obliku; čvrste neprobojne prostore ili prostorije s protuprovalnim ili drugim neprobojnim vratima u sefove s mehaničkim otvaranjem ili sefove s vremenskom odgodom otvaranja ili pohranu vrijednosti koje su izložene kao prodajni artikli u poslovnicima u čvrste prostore (ladice, ormare, vitrine i slično) sa staklenim elementima koji čvrstoćom zadovoljavaju uvjete na protuprovalnost ili protubalističkih karakteristika te mehaničkim otvaranjem pomoću ključeva ili drugim načinom otvaranja koji zahtijeva autorizaciju ovlaštene osobe (članak 7. stavak 1. točka 12. Zakona).

12. Osim toga, i navedenim Elaboratom su propisani različiti modeli osiguranja zaštite objekata – postavljanjem nadzornih kamera određenog tipa, postavljanjem sigurnosnih rešetki, metalnih ili drvenih kapaka s uputom za različita tehnička rješenja izvedbe i načina montaže koji uvažavaju povijesni kontekst urbane cjeline te koji se postavljaju, sve u svrhu omogućavanja korisnicima poslovnih prostora da zadovolje zakone ili propise koji se tiču tehničke zaštite objekata (točka 5.4. Elaborata).

13. Imajući sve naprijed navedeno u vidu i neprijeporno utvrđeno, ovaj Sud ocjenjuje da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija osporavanu prvostupanjsku presudu pa je trebalo, na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a, riješiti kao pod točkom I. izreke, a na temelju odredbe članka 147. stavak 1. istog Zakona kao pod točkom II., odnosno odbiti tužitelja i sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog dijela spora, budući da u žalbenom sporu nije uspio.

U Zagrebu, 30. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner