Poslovni broj: K-449/2021-39
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Siniši Gudelju, kao predsjedniku vijeća te Tomislava Tomaševića i Klaudije Papić kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničara Sanje Krstanović, u kaznenom predmetu protiv okr. CE, zbog kaznenog djela iz čl. 293.st.2.Kaznenoga zakona (NN broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 111/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 - u nastavku KZ/97), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-1123/2014 od 27.svibnja 2015.godine nakon dovršene javne rasprave dana 17. ožujka 2026. u prisutnosti ZODO-a u [adresa] ŠE, okrivljenika CE, branitelja okrivljenika po izboru Alena Jakobovića, odvjetnika iz Osijeka, , a u odsutnosti oštećenika presude izrečene i javno objavljene dana 26. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. okrivljenik CE, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin BE i C r. Š, rođen **.**.1974. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju dipl. veterinar, oženjen, otac troje mlt. djece, završena VSS, nezaposlen, vlasnik obiteljske kuće i osobnog automobila, osuđivan, nalazi se na nalazi se na izdržavanju kazne zatvora
k r i v j e
što je:
II. dana 29. ožujka 2012. u Jagodnjaku, kao upravitelj i odgovorna osoba Poljoprivredne zadruge ''Naše Selo'' iz Jagodnjaka, u cilju da za navedenu pravnu osobu pribavi nepripadnu imovinsku korist, s ovlaštenim predstavnikom TD Poljocentar d.o.o. iz Križevaca sklopio ugovor o prodaji za 2012.godinu s dodatkom ugovora o prodaji temeljem kojih se je obvezao da će kupljenu i preuzetu trgovačku robu platiti kompenzacijom u tovnim svinjama, svjestan da poljoprivredna zadruga nije solventna i da su obveze zadruge višestruko veće od potraživanja te da u vlastitom tovu nema ugovorenu količinu svinja, neistinito je predočio ovlaštenoj osobi TD Poljocentar d.o.o. da će te na temelju sklopljenog ugovora plaćanje za preuzetu robu izvršiti kompenzacijom sa 800 komada tovnih svinja u studenom 2012.godine, pa kada mu je ovlaštena osoba TD Poljocentar d.o.o. u to povjerovala i tijekom navedenih mjeseci isporučivala sjeme, zaštitna sredstva, mineralna gnojiva te drugu robu, navedenu robu prema unaprijed stvorenoj namjeri nije platio niti je prema ugovoru o prodaji isporučio tovne svinje, čime je PZ Naše Selo iz Jagodnjaka pribavio imovinsku korist u iznosu od 1.493,952,94 kune, a na štetu trgovačkog društva Poljocentar d.o.o. iz Koprivnice,
dakle, u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu tuđe imovine nešto učini, a kaznenim djelom je prouzročena šteta
III.čime je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevaru u gospodarskom poslovanju opisano u članku 247.st.1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. , 36/24. i 135/25 – dalje u tekstu KZ/11.) kažnjivo po čl. 247.st.2.KZ/11
IV.pa ga sud na temelju istih zakonskog propisa i članka 44. stav 1. KZ/11
o s u đ u j e
na način da mu
i z r i č e
kaznu zatvora u trajanju od 1 (slovima:jedne) godine
V. Na temelju članka 56. stavak 2. i 3. KZ/11. okrivljeniku se
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
tako što se kazna zatvora u trajanju od 1 (slovima:jedne) godine neće izvršiti, ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 5 (slovima: pet) godina ne počini novo kazneno djelo.
VI.Temeljem čl. 158 st. 2. ZKP/08 oštećeniku Poljocentar d.o.o. OIB: 49929727453 dosuđuje se imovinsko pravni zahtjev u cijelosti, a u iznosu od 198.281,62 eura eura,(slovimastotinudevedesetosamtisućadvijestoosamdesetjedaneuroišezdesetdva cent) te se nalaže okrivljeniku da navedeni novčani iznos isplatiti oštećeniku u roku od 15 (slovima:petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude .
VII. Temeljem članka 148. stavak 6. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. do 6. i stavak 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 7/11 – Odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13 i 145/13, 152/17,70/17,126/19, 130/20 , 80/22 , 36/24, 72/25 i 13/26 u nastavku teksta ZKP/08) okrivljenik u cijelosti se oslobađa obveze naknade troškova ovog kaznenog postupka te oni u cijelosti padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku optužnicom broj: K-DO-1123/2014 od 27. svibnja 2015. optužilo je I. optuženog CE da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevaru u gospodarskom poslovanju, opisano po članku 293. stavcima 1. i 2. KZ/97., a kažnjivo po članku 293. stavku 2. KZ/97., na način i u vrijeme kako se to navodi u izreci ove presude.
2. Okrivljenik CE se očitovao o osnovanosti optužnice na način da je u potpunosti razumije, izjavio je da ne priznaje učin kaznenog djela za koje se tereti i da se ne smatra krivim, a postavljeni imovinsko pravni zahtjev oštećenika TD POLJOCENTAR d.o.o. u iznosu od 1.493.952,94 kn / 198.281,62 eura osporava u cijelosti.
3. Okrivljenik CE u svojoj je obrani naveo da u cijelosti ostaje kod obrane iznesene na ovosudnom zapisniku broj K-1047/2015 od 22. svibnja 2019. Naveo je da je od 2004. godine bio upravitelj PZ „Naše Selo“, osnovane 1984. godine, te da je zadruga s trgovačkim društvom Poljocentar d.o.o. Križevci poslovala još od 2009. godine. U tim poslovnim odnosima ranije nije bilo problema, a u poslovanju s Poljocentrom ostvarivali su godišnji promet u iznosu od milijun do milijun i pol kuna, uglavnom posredstvom RE. Potvrdio je da je zadruga sklopila predmetni ugovor te da se bavila uzgojem svinja, zbog čega je svoje obveze i ranije podmirivala kompenzacijom u svinjama. Tijekom 2012. godine zadruga je zapala u financijske teškoće jer joj brojni kooperanti nisu podmirili svoja dugovanja, zbog čega ni ona nije mogla uredno ispunjavati svoje obveze. Iako je bilo ugovoreno plaćanje robe s 800 tovnih svinja, zadruga nije uspjela kupiti prasad i uzgojiti ugovoreni broj svinja jer je u međuvremenu postala nelikvidna. Zadruga je poslije završila u stečaju te je brisana iz sudskog registra. Naveo je i da je u trenutku sklapanja ugovora 29. ožujka 2012. PZ „Naše Selo“ bila likvidna. Financijsko stanje nije bilo idealno, ali se tada nije moglo predvidjeti da će nastupiti okolnosti zbog kojih zadruga neće moći ispuniti svoje obveze. Zadruga je tijekom 2012. godine imala otvorena potraživanja u višemilijunskim iznosima. Manji dio tih potraživanja naplaćen je prije otvaranja stečaja, dok mu nije poznato koliko ih je naplaćeno tijekom stečajnog postupka. Nadalje je naveo da je trgovačko društvo Granolio neosnovano aktiviralo zadužnicu u iznosu od približno 2.000.000,00 kuna, zbog čega je taj iznos skinut s računa zadruge, prema njegovu sjećanju prije sklapanja predmetnog ugovora. Zadruga taj novac nije uspjela vratiti iako je radi njegove naplate pokrenula sudski postupak. Raspolagala je znatnom dugotrajnom imovinom, među ostalim zemljištem, silosima, tvornicom stočne hrane i poljoprivrednom mehanizacijom, a njezin se godišnji promet u predmetnom razdoblju kretao između 50.000.000,00 i 70.000.000,00 kuna. Vjerovao je da su potraživanja zadruge tijekom 2012. godine bila naplativa te su poduzimane sve potrebne radnje radi njihove naplate, uključujući pokretanje sudskih postupaka. Uglavnom se radilo o potraživanjima starima od jedne do dvije godine, iako je bilo i starijih potraživanja. Imovina zadruge bila je opterećena zbog podignutih kredita, a najveće dugovanje zadruga je tada imala prema Zagrebačkoj banci, u iznosu od približno 8.500.000,00 kuna. Zadruga je 2012. godine imala manji broj svinja u vlastitom uzgoju. Robu preuzetu od Poljocentra iskoristila je u svojem poslovanju, pri čemu je dio robe prodan putem njezinih poljoprivrednih ljekarni. Dodatno je istaknuo da je bio upravitelj, a ne vlasnik zadruge, zbog čega nije imao osobni motiv za prijevarno postupanje. Njegov je rad bio nagrađivan kao uzoran, sudjelovao je kao predavač na različitim stručnim skupovima o dobrom upravljanju zadrugama, obnašao je dužnost načelnika općine te tijekom svoje profesionalne karijere nije imao nikakvih mrlja. Pojasnio je da zadruga predstavlja organizatora poljoprivredne proizvodnje i poveznicu između malih i srednjih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i velikih dobavljača. Njezina je uloga organiziranje zajedničke nabave i prodaje poljoprivrednog repromaterijala, ali istodobno dijeli gospodarsku sudbinu malih proizvođača, pa njihove financijske teškoće nužno utječu i na poslovanje zadruge. Stoga pri sklapanju ugovora i poslovanju s oštećenikom nije postojala prijevarna namjera, već je zadruga zbog naknadno nastalih tržišnih i financijskih okolnosti dospjela u nemogućnost ispunjenja svojih obveza prema oštećeniku.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao i pregledao zapisnik o ispitivanju svjedoka ME, sastavljen pred Općinskim državnim odvjetništvom u Koprivnici 24. ožujka 2015. (listovi 155–157 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje RE, sastavljen pred Općinskim državnim odvjetništvom u Osijeku pod brojem K-DO-1123/2014-42 od 16. travnja 2015. (listovi 169–171 spisa), ovosudni zapisnik broj K-1047/2015 od 24. siječnja 2017. s iskazima vještaka HE, svjedoka ME, predstavnika trgovačkog društva Poljocentar d.o.o. Križevci i svjedokinje RE (listovi 209–211 spisa), ovosudni zapisnik broj K-1047/2015 od 25. srpnja 2018. s iskazom svjedoka SE (listovi 262–263 spisa), ovosudni zapisnik broj K-1047/2015 od 27. rujna 2018. s iskazom vještaka HE (list 268 spisa), ovosudni zapisnik broj K-1047/2015 od 4. prosinca 2018. s iskazom vještaka HE (list 278 spisa), ovosudni zapisnik broj K-1047/2015 od 7. ožujka 2019. s iskazom vještaka HE (list 291 spisa) te ovosudni zapisnik broj K-661/2021-12 od 1. veljače 2021. s iskazom vještaka HE (listovi 373–375 spisa), ugovor o prodaji za 2010. godinu, sklopljen 15. ožujka 2010. između prodavatelja Poljocentar d.o.o. Križevci i kupca PZ „Naše Selo“ (listovi 10–11 spisa), ugovor o prodaji za 2011. godinu, sklopljen 29. ožujka 2012. između prodavatelja Poljocentar d.o.o. Križevci i kupca PZ „Naše Selo“ (listovi 12–13 spisa), ugovor o kupoprodaji sklopljen 29. ožujka 2012. između prodavatelja Poljocentar d.o.o. Križevci i kupca PZ „Naše Selo“ (list 14 spisa), bjanko-zadužnicu PZ „Naše Selo“ od 26. travnja 2010. (listovi 15–16 spisa), bjanko-zadužnicu PZ „Naše Selo“ od 26. travnja 2010. (listovi 17–18 spisa), podatke FINE za Poljocentar d.o.o. Križevci, odnosno potvrdu o redoslijedu osnova za plaćanje od 16. prosinca 2013. s očevidnikom redoslijeda plaćanja (listovi 19–30 spisa), prikaz zemljišnoknjižnog uloška Općinskog suda u Belom Manastiru za k. o. [katastarska općina], sa stanjem na dan 29. rujna 2013., u kojem je kao vlasnik upisana PZ „Naše Selo“ Jagodnjak (listovi 31–61 spisa), podnesak FINE od 30. svibnja 2014. s očevidnikom o danima insolventnosti PZ „Naše Selo“ (listovi 62–67 spisa), rješenje o ovrsi javnog bilježnika Zdenka Muse broj Ovrv-10/13 od 19. veljače 2013., (listovi 70–74) presudu Trgovačkog suda u Osijeku broj Povrv- 577/13-11 od 23. prosinca 2013. te presudu i rješenje Trgovačkog suda u Osijeku broj P-193/14-5 od 10. travnja 2014. (listovi 75–80 spisa), konto-kartice i financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju PZ „Naše Selo“ Jagodnjak s izjavama o prijeboju odnosno kompenzaciji (listovi 83–91 spisa), analitičku karticu konta 2200 za PZ „Naše Selo“ s podacima Zagrebačke banke od 28. prosinca 2012. (listovi 94–97 spisa), ugovor broj 36/2012 o uslužnom tovu svinja od 20. lipnja 2012., sklopljen između PZ „Naše Selo“, zastupane po upravitelju CE, i društva Gorup stočarstvo d.o.o. (listovi 101–102 spisa), račune i otpremnice (listovi 104–117 spisa), pisani nalaz i mišljenje financijsko- knjigovodstvenog vještaka HE od 27. ožujka 2015. (listovi 158–164 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za poljoprivredu i stočarstvo KE od 9. svibnja 2017. (listovi 216–218 spisa), dopunu nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka HE od 10. kolovoza 2017. (listovi 222–228 spisa), izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Osijeku za PZ „Naše Selo“ u stečaju od 17. studenoga 2017. (listovi 236–239 spisa), podatke Trgovačkog suda u Osijeku od 13. srpnja 2018. (listovi 244–259 spisa), rješenje broj K-1047/2015-26 od 19. srpnja 2018. o obustavi kaznenog postupka protiv II. optužene PZ „Naše Selo“, koje je postalo pravomoćno 27. srpnja 2018. (listovi 260– 261 spisa), pisanu dopunu nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka HE od 2. studenoga 2018. (listovi 272–274 spisa), pisanu dopunu nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka HE od 14. prosinca 2018. (listovi 281–284 spisa), pisanu dopunu nalaza i mišljenja financijsko- knjigovodstvenog vještaka HE od 7. listopada 2020. (listovi 360–367 spisa), podnesak oštećenika, trgovačkog društva Poljocentar d.o.o., od 20. svibnja 2024. s očitovanjem o imovinskopravnom zahtjevu (list 424 spisa), podnesak oštećenika, trgovačkog društva Poljocentar d.o.o., iz siječnja 2025. s očitovanjem o imovinskopravnom zahtjevu (list 424 spisa) te pisanu dopunu nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka HE od 27. studenoga 2025. (listovi 440–449 spisa). Sud je izvršio i uvid u cjelokupni spis Županijskog suda u Osijeku broj K-7/2017 te ispitao optuženika.
5. Iz ugovora o prodaji za 2010. godinu, sklopljenog 15. ožujka 2010. između prodavatelja Poljocentar d.o.o. Križevci i kupca PZ „Naše Selo“ proizlazi da je ugovorena prodaja poljoprivrednog repromaterijala po veleprodajnim cijenama, uz ugovorene rabate. Rok plaćanja određen je do 30. studenoga 2010., a kao načini plaćanja ugovoreni su virman, cesija i kompenzacija. Radi osiguranja plaćanja kupac se obvezao predati bjanko-zadužnicu, bjanko-mjenicu i drugu ugovorenu dokumentaciju.
6. Iz ugovora o prodaji za 2011. godinu, sklopljenog 29. ožujka 2012. između prodavatelja Poljocentar d.o.o. Križevci i kupca PZ „Naše Selo“ proizlazi da je ugovorena prodaja sredstava za zaštitu bilja, mineralnih i organskih gnojiva, sjemenskog kukuruza, sjemena trava i djetelina, stočne hrane te druge robe potrebne za poljoprivrednu proizvodnju. Rok plaćanja i ostali komercijalni uvjeti trebali su biti uređeni aneksom ugovora, dok je kao osnovni način plaćanja ugovoreno virmansko plaćanje, uz mogućnost ugovaranja drugog načina plaćanja. Radi osiguranja plaćanja kupac se obvezao predati bjanko-zadužnicu, bjanko- mjenicu i drugu ugovorenu dokumentaciju.
7. Iz ugovora o kupoprodaji sklopljenog 29. ožujka 2012. između prodavatelja Poljocentar d.o.o. Križevci i kupca PZ „Naše Selo“ proizlazi da je ugovorena isporuka sjemenske robe i sredstava za zaštitu bilja u protuvrijednosti od 1.000.000,00 kuna bez PDV-a, u razdoblju od travnja do lipnja 2012., uz plaćanje kompenzacijom s 800 tovnih svinja, koje su trebale biti isporučene u studenome 2012. prema uvjetima PIK-a Vrbovec.
8. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka ME, sastavljenog pred Općinskim državnim odvjetništvom u Koprivnici 24. ožujka 2015. proizlazi kako je svjedok naveo da je zaposlen kao direktor trgovačkog društva Poljocentar d.o.o. Križevci, koje je s PZ „Naše Selo“ iz [adresa] bilo u poslovnom odnosu od 2010. Poljocentar je zadruzi prodavao poljoprivredni repromaterijal, većinom sredstva za zaštitu bilja, koji je zadruga plaćala sa zakašnjenjem, djelomično novčano, a većinom različitim kompenzacijama. Nakon predočavanja ugovora, potvrdio je da su između Poljocentra i PZ „Naše Selo“ sklopljeni ugovori o prodaji za 2010. i 2012. godinu. Te ugovore nije osobno potpisao, već ih je najvjerojatnije potpisala komercijalistica Poljocentra RE, koja je s PZ „Naše Selo“ izravno pregovarala i poslovala. Prema ugovoru iz 2010. godine, zadruga je robu plaćala na različite načine, ali dio robe do 2012. godine nije bio plaćen. Zbog poteškoća u plaćanju i prisilne naplate dijela dugovanja, uz ugovor iz 2012. godine, kao dodatno osiguranje, sklopljen je dodatak kojim je ugovoreno plaćanje kompenzacijom u tovnim svinjama, a takva je kompenzacija trebala pokriti veći dio dugovanja. Do ugovorene kompenzacije nije došlo jer su predmetne svinje isporučene društvu Gorup d.o.o. ili nekom s njim povezanom društvu, za što je naknadno saznao. RE upoznavala je PZ „Naše Selo“ s neplaćenim dugovanjem, pri čemu je Poljocentru obećavano da će ono biti podmireno kompenzacijom robom, ali dugovanje nije podmireno, a iste je opet potpisivala RE. Poljocentar je radi naplate aktivirao zadužnicu koju mu je PZ „Naše Selo“ predala kao sredstvo plaćanja, ali svjedoku nije bilo poznato je li i u kojem iznosu po njoj provedena naplata. Naveo je i da je postojala još jedna zadužnica, ali da o njezinim pojedinostima više zna RE. Svjedok je nadalje naveo da su, nakon razgovora s upraviteljem PZ „Naše Selo“ CE i direktorom društva Gorup d.o.o. LE, pristali povući zadužnice kako bi računi zadruge bili deblokirani. Obrazloženo im je da je deblokada računa uvjet za dobivanje bankovnog kredita iz kojeg bi zadruga podmirila svoja dugovanja. Nije mu bilo poznato je li PZ „Naše Selo“ u vrijeme sklapanja ugovora za 2012. godinu u tovu imala upravo ugovoreni broj svinja, ali mu je bilo poznato da se zadruga i tada, kao i ranije, bavila tovom svinja. Više saznanja o tome imala je komercijalistica RE. Također, navodi da je od dugovanja nastalog na temelju ugovora možda prisilno naplaćen jedan manji dio, točne iznose ne zna, a i za te detalje navodi RE kao osobu koja ima više saznanja o istom.
9. Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje RE, sastavljenog pred Općinskim državnim odvjetništvom u Osijeku pod brojem K-DO-1123/2014-42 od 16. travnja 2015. proizlazi kako je svjedokinja navela da je obavljala poslove komercijalistice u trgovačkom društvu Poljocentar d.o.o. Križevci za regiju Osijek te da je Poljocentar poslovao s PZ „Naše Selo“ iz [adresa] od 2010. godine. Poljocentar je zadruzi isporučivao sredstva za zaštitu bilja i sjemensku robu, dok je zadruga svoje obveze podmirivala pretežno kompenzacijom, uglavnom stočnom hranom, a manjim dijelom u novcu. Početkom 2012. godine PZ „Naše Selo“ dugovala je Poljocentru oko 100.000,00 kuna za ranije isporučenu robu. Zbog postojećeg dugovanja svjedokinja nije mogla samostalno sklopiti novi ugovor za 2012. godinu bez odobrenja centrale u Križevcima, pa je CE uputila da se obrati upravi društva. Nakon određenog vremena direktorica ju je obavijestila da može sklopiti novi ugovor jer je CE obećao da će obveze podmiriti kompenzacijom s 800 tovnih svinja, a predao je i tri bjanko-mjenice. Svjedokinja je 29. ožujka 2012. potpisala ugovor i dodatak ugovoru kojim je ugovoreno plaćanje isporučene robe s približno 800 tovnih svinja. Iz ranijeg poslovanja bilo joj je poznato da se PZ „Naše Selo“ bavila tovom svinja i da je određeni broj svinja imala na uslužnom tovu kod kooperanata. Na temelju ugovora iz 2012. godine Poljocentar je zadruzi isporučivao zaštitna sredstva i sjemensku robu, najvećim dijelom tijekom travnja i svibnja. Zadruga je u početku u kompenzaciju isporučivala manje količine stočne hrane, ali je dug nastavio rasti, a od početka srpnja 2012. više nije isporučivala nikakvu robu. Svjedokinja je više puta telefonom pozivala CE i tražila da dug podmiri drugom ili merkantilnom robom, ali joj se on nije javljao niti je Poljocentru isporučena druga roba. U poslovnim je krugovima saznala da CE surađuje s LE, da obrađuje njegovu zemlju te mu isporučuje robu i svinje, dok Poljocentru nije predao nijednu svinju. Kada je o tome razgovarala s CE, rekao joj je da zapravo nema vlastitih svinja i da su sve svinje B. Na njezino pitanje zašto je potpisao ugovor ako nema svinja odgovorio je da je namjeravao toviti svinje, ali to nije učinio. Naknadno je čula da su CE i Gorup osnovali novu kooperaciju pod nazivom „Gorup kooperacija“, s kojom su nastavili poslovati, dok su Poljocentar i druge vjerovnike ostavili bez naplate. Navela je i da je PZ „Naše Selo“ ostala dužna TE iz [adresa] oko 100.000,00 eura. TD Poljocentar je PZ „Naše Selo“ isporučilo robu u vrijednosti od približno 1.700.000,00 kuna, od čega je kompenzacijama, pretežno stočnom hranom, podmireno oko 260.000,00 kuna. Preostali dug iznosio je približno 1.500.000,00 kuna bez kamata. CE ju je posljednji put obavijestio da se zadruga nalazi u postupku predstečajne nagodbe. Poljocentru je ponuđeno priznanje potraživanja u iznosu do 500.000,00 kuna, na što nisu pristali jer je njihovo stvarno potraživanje bilo znatno veće. Prema njezinim saznanjima, LE je imao najveće potraživanje prema PZ „Naše Selo“. Svjedokinja smatra da je CE izigrao Poljocentar jer je pri sklapanju ugovora ponudio svinje koje nije imao, već je samo računao da će ih naknadno imati u tovu. Smatra da je takvo postupanje bilo unaprijed planirano radi pribavljanja robe koja je zadruzi bila hitno potrebna za proljetnu sjetvu. Na kraju je navela da je osobno potpisala ugovor i dodatak ugovoru za 2012. godinu, preuzela mjenice te svu dokumentaciju poslala u centralu Poljocentra u Križevcima, čije je računovodstvo dalje vodilo brigu o naplati.
10. Iz ovosudnog zapisnika broj K-1047/2015 od 24. siječnja 2017. s iskazima vještaka HE, svjedoka ME, predstavnika trgovačkog društva Poljocentar d.o.o. Križevci i svjedokinje RE proizlazi kako je vještak HE u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Svjedok ME naveo je da je direktor trgovačkog društva Poljocentar d.o.o. Križevci, koje je s PZ „Naše Selo“ poslovalo od približno 2010. godine. Tijekom 2012. godine pojavili su se problemi u poslovanju, pa je sklopljen ugovor kojim se Poljocentar obvezao isporučivati poljoprivredni repromaterijal, dok se PZ „Naše Selo“ obvezala isporučiti 800 tovnih svinja. Poljocentar je svoju ugovornu obvezu ispunio, dok zadruga nije isporučila svinje, unatoč stalnim obećanjima da će to učiniti. Naveo je da je ugovor sklopljen početkom 2012. godine te da je iz prethodnih godina postojao dug PZ „Naše Selo“ prema Poljocentru u iznosu od približno 100.000,00 kuna. Nije se mogao točno izjasniti je li nakon sklapanja ugovora bilo uplata za stari dug, ali je naveo da za obveze iz novog ugovora nije bilo plaćanja. Roba je isporučivana u više navrata i po više računa, u ukupnoj vrijednosti od približno 1.500.000,00 kuna. Poljocentar prilikom izvršavanja ugovora nije provjeravao raspolaže li PZ „Naše Selo“ ugovorenim tovnim svinjama. Naknadno su saznali da je zadruga imala određeni broj svinja ili ih je isporučila drugoj osobi, ali mu pojedinosti o tome nisu bile poznate. Poslovnu suradnju koordinirala je RE, dok je on s optuženikom razgovarao dva ili tri puta, moguće i četiri puta. Optuženik je na njega ostavljao dojam korektnog poslovnog partnera i uvjeravao ga da će obveze biti ispunjene. Nakon primjedbe obrane da su pojedini računi ipak bili plaćeni, svjedok je dopustio mogućnost da je dio obveza podmiren. Svjedokinja RE navela je da je Poljocentar d.o.o. s PZ „Naše Selo“ 2010. godine sklopio ugovor o poslovnoj suradnji te da je ranije poslovanje, uključujući plaćanje stočnom hranom i kompenzacijama, bilo uredno. Nakon što su nastali problemi s drugim dobavljačima, za sljedeću je sezonu zatraženo jače osiguranje plaćanja i sklapanje novog ugovora. Ugovoreno je da će PZ „Naše Selo“ Poljocentru isporučiti 800 tovnih svinja. Nakon sklapanja ugovora zadruga nije isporučila ni svinje, ni merkantilnu robu, niti je obvezu podmirila u novcu. TD Poljocentar je zadruzi isporučilo robu u vrijednosti od približno 1.400.000,00 kuna, a kao osiguranje plaćanja predane su tri ili četiri mjenice. Do dana ispitivanja potraživanje nije bilo podmireno. Svjedokinja je više puta kontaktirala optuženika i njegovu tvrtku. Optuženik joj je, kada bi se javio, obećavao da će riješiti dugovanje. Pojasnila je da oznaka „PIK Vrbovec“ u ugovorima označava cijenu prema cijenama PIK-a Vrbovec, koji im je bio najbliži i pripadao sustavu Agrokora. Navela je da se ugovor mogao sklopiti i ako je račun zadruge bio blokiran jer je bilo ugovoreno podmirenje obveza predajom svinja, odnosno kompenzacijom. Poljocentar je robu isporučivao u više navrata tijekom dva do tri mjeseca sjetvene sezone, prema potrebama i narudžbama optuženika. Ugovorene svinje trebale su biti tovne svinje prve klase, težine oko 125 kilograma, prema kvaliteti PIK-a Vrbovec. Optuženik Poljocentru nije ponudio krmače težine oko 250 kilograma niti bilo koju drugu vrstu svinja. Svjedokinja nije znala koliko je vremena potrebno za tov svinja. Poljocentar od optuženika nije primio nijednu svinju. Svjedokinja je imala saznanja da je optuženik pogodovao LE i da je LE dobio najveći broj svinja. Kada je optuženiku prenijela da je čula kako LE odvozi svinje, on joj je odgovorio da to nije točno te da ima svinje u Dalju i da će ih biti. U jednom je trenutku čula da postoji oko 60 svinja, a poslije i oko 300 svinja, no te su svinje naknadno nestale.
11. Iz bjanko-zadužnice PZ „Naše Selo“ od 26. travnja 2010. proizlazi da je PZ „Naše Selo“ Jagodnjak, kao dužnik, dala suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika Poljocentar d.o.o. Križevci u iznosu od 907.522,70 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća do konačne naplate, zaplijene svi njezini računi kod banaka i novčana sredstva isplate vjerovniku, i to do najvišeg iznosa od 1.000.000,00 kuna. Zadužnicu je u ime zadruge potpisao upravitelj CE, čiji je potpis ovjerio javni bilježnik David Milas pod brojem OV-3622/2010.
12. Iz konto-kartice i financijsko-knjigovodstvene dokumentacije PZ „Naše Selo“ Jagodnjak s izjavama o prijeboju odnosno kompenzaciji (listovi 83–91 spisa) proizlazi da su Poljocentar d.o.o. Križevci i Poljoprivredna zadruga „Naše Selo“ Jagodnjak tijekom 2012. godine izvršavali prijeboj svojih međusobnih tražbina. Prijedlog za prijeboj broj 007108-77113 od 13. veljače 2012. odnosi se na prijeboj u ukupnom iznosu od 19.292,55 kn. Na strani Poljocentra navedene su tražbine od 11.174,55 kn i 8.118,00 kn, dok su na strani PZ „Naše Selo“ navedene protutražbine od 2.972,66 kn, 4.742,28 kn i 11.577,61 kn. Prijedlog za prijeboj broj 007106-77150 od 21. ožujka 2012. odnosi se na prijeboj u ukupnom iznosu od 16.746,45 kn. Obuhvaćene su tražbine Poljocentra od 5.430,45 kn, 5.658,00 kn i 5.658,00 kn te odgovarajuće protutražbine PZ „Naše Selo“ u jednakom ukupnom iznosu. Izjava o prijeboju od 30. travnja 2012. odnosi se na prijeboj u iznosu od 9.500,00 kn. Na strani Poljocentra navedena je tražbina po dokumentu broj 119, dok je na strani PZ „Naše Selo“ iskazano potraživanje od 45.539,00 kn, umanjeno za dugovanje od 36.039,00 kn, čime je dobiven iznos za prijeboj od 9.500,00 kn. Izjava o prijeboju od 20. srpnja 2012. odnosi se na prijeboj u ukupnom iznosu od 34.293,75 kn. Na strani Poljocentra obuhvaćene su pojedinačne tražbine od 4.725,00 kn, 5.625,00 kn, 10.350,00 kn, 5.437,50 kn i 8.156,25 kn. Na strani PZ „Naše Selo“ iskazane su protutražbine čiji saldo također iznosi 34.293,75 kn. Izjava o prijeboju s naznačenim datumom 30. rujna 2012. obuhvaća veći broj pojedinačnih tražbina Poljocentra u ukupnom iznosu od 174.072,50 kn. Na strani PZ „Naše Selo“ iskazana su potraživanja od 176.557,55 kn i dugovanje od 2.485,05 kn, pa saldo za prijeboj iznosi 174.072,50 kn. Na ispravi je rukom navedeno da je kompenzacija umanjena za 1.470,00 kn, jer je račun broj 267/12 storniran, dok je kao ispravan označen račun broj 287/12. Izjava o prijeboju od 31. listopada 2012., uz naznačeno mjesto i datum [adresa], 22. studenoga 2012., odnosi se na prijeboj u iznosu od 12.900,00 kn. Na strani Poljocentra navedena je tražbina po dokumentu broj 425, dok su na strani PZ „Naše Selo“ navedena potraživanja od ukupno 18.478,26 kn i dugovanje od 5.578,26 kn, pa je saldo za prijeboj 12.900,00 kn. Zbroj navedenih prijeboja iznosi: 266.805,25 kn. Konto kartica Poljocentra za PZ „Naše Selo“ iskazuje početni ukupni promet od 268.275,25 kn. Na zasebnoj konto kartici evidentirano je storno dvostruko knjiženog računa u iznosu od 1.470,00 kn. Nakon odbitka toga iznosa: 266.805,25 kn, što se u cijelosti podudara sa zbrojem šest navedenih prijeboja.
13. Iz analitičke kartice konta 2200 za PZ „Naše Selo“ s podacima Zagrebačke banke od 28. prosinca 2012. proizlazi da su tijekom 2012. godine evidentirani računi Poljocentra, prijeboji odnosno kompenzacije, ispravci knjiženja i druge stavke međusobnog poslovanja. Na završetku analitičke kartice iskazano je: duguje: 268.805,25 kn, potražuje: 1.762.757,46 kn, završno stanje na potražnoj strani: 1.493.952,21 kn. Dakle, prema toj kartici PZ „Naše Selo“ na kraju evidentiranog razdoblja ima obvezu prema Poljocentru u iznosu od 1.493.952,21 kn.
14. Iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Zdenka Muse broj Ovrv-10/13 od 19. veljače 2013., proizlazi da je ovrhovoditelj Poljocentar d.o.o. Križevci protiv ovršenika Poljoprivredne zadruge „Naše Selo“ [adresa] zatražio naplatu tražbine u ukupnom iznosu od 600.800,24 kune, na temelju 20 neplaćenih računa izdanih od 26. svibnja do 31. kolovoza 2012., dospjelih 31. listopada odnosno 30. studenoga 2012. godine, i to u pojedinačnim iznosima od 121.040,00 kuna, 34.901,10 kuna, 186.108,00 kuna, 11.441,33 kune, 27.787,50 kuna, 30.723,00 kune, 18.738,00 kuna, 2.666,25 kuna, 1.888,13 kuna, 12.357,60 kuna, 8.082,60 kuna, 5.187,50 kuna, 45.827,75 kuna, 29.741,18 kuna, 33.787,50 kuna, 12.687,50 kuna, 10.174,50 kuna i 7.660,80 kuna. 19. veljače 2013. doneseno je rješenje o ovrsi broj Ovrv-10/13, kojim je ovršeniku naloženo da u roku od osam dana namiri navedenu glavnicu sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate te troškove postupka u iznosu od 14.150,00 kuna. Radi naplate određena je ovrha na cjelokupnoj pokretnoj i nepokretnoj imovini ovršenika te na njegovim novčanim sredstvima preko Financijske agencije, njihovom zapljenom i prijenosom na račun ovrhovoditelja.
15. Iz presude Trgovačkog suda u Osijeku broj Povrv-577/13-11 od 23. prosinca 2013., proizlazi kako je pokrenut parnični postupak između tužitelja Poljocentar d.o.o. Križevci i tuženika Poljoprivredne zadruge „Naše Selo“, [adresa], radi naplate 600.800,24 kn. Tuženik je tvrdio da je 11. prosinca 2012. tužitelju predao bjanko zadužnicu radi naplate duga te da se sporna tražbina naplaćuje na temelju te zadužnice. Uvidom u račune, konto-karticu, presliku bjanko zadužnice od 26. travnja 2010. i iskaze RE, JE i zakonske zastupnice tužitelja PE utvrđeno je da je ukupan dug tuženika prema tužitelju, bez kamata, iznosio 1.600.000,00 kn. Tuženik je tužitelju izdao bjanko zadužnicu na iznos od 1.000.000,00 kn, koja je predana na naplatu, dok je nakon uračunavanja tog iznosa preostao nepodmireni dug od 600.800,24 kn. Sud je također utvrdio da su računi izdani za robu potrebnu za poljoprivrednu proizvodnju koja je tuženiku isporučena, da je tužitelj u više navrata pokušavao naplatiti dug te da tražbina do donošenja presude nije bila plaćena.
16. Iz presude i rješenja Trgovačkog suda u Osijeku broj P-193/14-5 od 10. travnja 2014. (listovi 75–80 spisa), proizlazi da je u postupku između tužitelja Poljocentar d.o.o. Križevci i tuženika Poljoprivredne zadruge „Naše Selo“ Jagodnjak, radi naplate novčane tražbine, sud donio presudu zbog izostanka kojom je tuženiku naloženo da tužitelju isplati 893.152,70 kn, sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim prema eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za osam postotnih poena. Kamate teku na pojedinačne iznose računa, i to na ukupno 396.202,77 kn od 31. listopada 2012., a na ukupno 496.949,93 kn od 30. studenoga 2012., sve do isplate. Tuženiku je naloženo i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 13.081,25 kn, u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe. Ista je postala pravomoćna i ovršna 18. travnja 2014.
17. Iz pisanog nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka HE od 27. ožujka 2015. proizlazi da je TD Poljocentar tijekom 2012. godine PZ „Naše Selo“ isporučilo robu u ukupnoj vrijednosti od 1.696.764,59 kn. Posljednja isporuka izvršena je 13. kolovoza 2012. prema otpremnici broj 1046/2012, a za tu je isporuku izdan račun broj 1044/2012 u iznosu od 7.660,80 kn. Tijekom 2012. godine evidentirane su kompenzacije u ukupnom iznosu od 266.805,25 kn. Međutim, dio tih kompenzacija odnosio se na podmirenje računa iz 2011. godine, pa je nakon uračunavanja iznosa kojima su stvarno podmirivani računi iz 2012. godine ostao nepodmiren dug prema Poljocentru od 1.493.952,94 kn, i to samo po osnovi glavnice za kupljenu robu. Iz knjigovodstvene dokumentacije nadalje je utvrđeno da je PZ „Naše Selo“ tijekom 2012. godine u vlastitom tovu imala 675 svinja, koje su u razdoblju od 24. siječnja do 4. prosinca 2012. prodane različitim kupcima, među kojima Pešun-Pešun d.o.o., Mesna industrija Rakitno d.o.o., Šalić Nikola, Šušnjar Domagoj, [obrt], Gorup stočarstvo d.o.o., Štrbac Bojan i Palko-commerce d.o.o. U odnosu na financijsko stanje zadruge, vještak je utvrdio da su na dan 31. prosinca 2011. ukupne obveze PZ „Naše Selo“ iznosile 31.149.433,11 kn, dok su ukupna potraživanja iznosila 20.237.590,67 kn. Obveze su, prema tome, bile 1,54 puta veće od potraživanja, odnosno potraživanja su bila manja od obveza za 10.911.842,44 kn.
18. Iz ugovora broj 36/2012 o uslužnom tovu svinja od 20. lipnja 2012., sklopljen između PZ „Naše Selo“, zastupane po upravitelju CE, i društva Gorup stočarstvo d.o.o. proizlazi da se PZ „Naše Selo“ obvezala za društvo Gorup Stočarstvo d.o.o. obavljati uslužni tov približno 2.100 svinja, od ulazne težine odojaka do težine od 100–120 kg, u razdoblju do 120 dana. Svinje za cijelo vrijeme tova ostaju u isključivom vlasništvu Gorup Stočarstva. Naknada za ostvareni prirast ugovorena je u iznosu od 7,60 kn po kilogramu, a plaćanje se provodi kompenzacijom s dospjelim obvezama PZ „Naše Selo“ prema društvima iz sustava Gorup. Računi za prirast ispostavljaju se mjesečno i po konačnom obračunu, uz rok plaćanja od 120 dana. Početak tova, odnosno ulaz odojaka u tov bit će u razdoblju od lipnja do srpnja 2012. godine.
19. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za poljoprivredu i stočarstvo KE od 9. svibnja 2017. proizlazi da je vještačenje provedeno radi utvrđivanja pojma tovne svinje, kvalitativnih kategorija tovnih svinja te uobičajenog trajanja ciklusa tova. Vještak navodi da trajanje tova ovisi o pravilnoj hranidbi, pasmini te odgovarajućim higijensko-tehničkim uvjetima. Svinjski trupovi na temelju dobi i fiziološkog stanja životinje razvrstavaju se u kategorije (odojci, prasad,...). Pod pojmom tovnih svinja podrazumijevaju se kategorije utovljenih svinja (T1; od 50 do 120 kg mase toplog trupa) i kategorije utovljenih svinja većih završnih težina (T2; preko 120 kg mase toplog trupa). Kategorija T1 se dalje razvrstava u klase (S, E, U,...) prema utvrđenom postotnom udjelu mišićnog tkiva. Tov bi u prosjeku trebao trajati 115 dana da bi životinja došla do mase od 100 kg, odnosno od prosječne mase praseta od 25 kg do tovljenika mase 100 kg.
20. Iz računa i otpremnica proizlaze ukupna potraživanja PZ „Naše Selo“ u iznosu od 20.237.590,49 kn, dok su ukupne obveze PZ „Naše Selo“ iznosile 31.149.433,31 kn.
21. Iz dopune nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka HE od 10. kolovoza 2017. proizlazi da je vještačenje provedeno radi ponovnog utvrđivanja odnosa dugovanja i potraživanja PZ „Naše Selo“ na dan 31. prosinca 2011. godine. Za razliku od prvotnog nalaza, kod obveza po kratkoročnim kreditima, leasingu i dugoročnom kreditu uzeti su u obzir samo iznosi koji su do navedenog dana stvarno dospjeli na naplatu, a ne cjelokupni iznosi tih kreditnih i leasing obveza. U prvotnom nalazu ukupna dugovanja PZ „Naše Selo“ iznosila su 31.149.433,11 kn, pri čemu su u cijelosti bile uračunate: obveze za kratkoročne kredite u iznosu od 4.716.000,14 kn, dugoročni krediti i leasing u iznosu od 1.371.119,28 kn, dugoročni kredit Zagrebačke banke u iznosu od 3.684.643,91 kn. Ukupna knjigovodstvena vrijednost tih triju stavki iznosila je 9.771.763,33 kn. Dopunskim vještačenjem utvrđeno je da je do 31. prosinca 2011. godine po tim obvezama stvarno dospjelo: po kratkoročnim kreditima 86.774,40 kn, po leasingu i obročnoj kupnji poljoprivrednog zemljišta 71.961,84 kn, po dugoročnom kreditu Zagrebačke banke 77.003,45 kn. Ukupno dospjeli dio tih obveza iznosio je 235.739,69 kn. Stoga je vještak od ukupnih dugovanja iz prvotnog nalaza isključio nedospjeli dio kreditnih i leasing obveza od 9.536.023,64 kn, pa je utvrdio da su ukupna dospjela dugovanja PZ „Naše Selo“ na dan 31. prosinca 2011. godine iznosila 21.613.409,47 kn. Potraživanja zadruge na isti dan iznosila su 20.237.590,67 kn. Prema tome, dospjela dugovanja bila su 1,07 puta veća od potraživanja, odnosno potraživanja su bila manja od dugovanja za 1.375.818,80 kn. Pa tako, kada se kod kratkoročnih kredita, leasinga i dugoročnog kredita uzmu u obzir samo dospjele obveze, ukupna dugovanja PZ „Naše Selo“ smanjuju se s 31.149.433,11 kn na 21.613.409,47 kn. Na dan 31. prosinca 2011. godine dospjela dugovanja zadruge bila su 1,07 puta veća od njezinih potraživanja, a razlika od dugovanja zadruge iznosila je 1.375.818,80 kn.
22. Iz prikaza zemljišnoknjižnog uloška Općinskog suda u Belom Manastiru za k. o. [katastarska općina], sa stanjem na dan 29. rujna 2013., u kojem je kao vlasnik upisana PZ „Naše Selo“ [adresa] proizlazi da je PZ „Naše Selo“ Jagodnjak bila upisana kao vlasnik nekretnina u k. o. [katastarska općina], evidentiranih u zk. ulošcima broj [broj ZK uloška], te u k. o. [katastarska općina], u zk. ulošku broj [broj ZK uloška]. Nekretnine su se pretežno sastojale od brojnih oranica i drugog poljoprivrednog zemljišta, a obuhvaćale su i kuću, dvorište, poslovne i gospodarske zgrade, nadstrešnicu, kolnu vagu, pročistač, sušaru i osam silosa. Na predmetnim nekretninama bile su zabilježene ovrhe na temelju rješenja broj Ovr- 789/12 od 15. studenoga 2012., radi namirenja društva Ameropa Žitni terminal d.o.o., te rješenja broj Ovr-599/13 od 8. travnja 2013., radi namirenja TE. U teretovnicama su bila upisana založna prava u korist Zagrebačke banke d.d. u iznosima od 4.100.000,00 kuna i 8.000.000,00 kuna, u korist Ameropa Žitni terminal d.o.o. u iznosu od 3.100.000,00 kuna te u korist Gorup d.o.o. u iznosu od 7.000.000,00 kuna, uz ugovorene kamate i troškove, kao i pojedina prava služnosti u korist društava Plinacro d.o.o. i Hrvatske elektroprivrede d.d.
23. Iz ovosudnog zapisnika broj K-1047/2015 od 25. srpnja 2018. s iskazom svjedoka SE proizlazi kako je svjedok naveo da je približno dvadeset godina zastupao PZ „Naše Selo“. Zadruga je pravne poslove uglavnom imala dobro uređene, pa je za nju pretežno vodio postupke naplate potraživanja te sastavljao složenije ugovore i sporazume. Vodio je ovršne i parnične postupke, a u trenutku otvaranja stečaja 2015. godine bilo je aktivno oko 60 predmeta. Potraživanja zadruge kretala su se od nekoliko tisuća do nekoliko milijuna kuna, pri čemu je najveće pojedinačno potraživanje iznosilo oko 2.000.000,00 kuna, a neka potraživanja nisu naplaćena. Ozbiljni financijski problemi započeli su 2012. godine, kada je došlo do ozbiljne blokade računa zbog toga što je društvo Granolio prije dospijeća neosnovano aktiviralo dvije zadužnice. Zadužnice su naplaćene, nakon čega je pokrenuta parnica radi povrata sredstava, koja do zaključenja stečajnog postupka nije bila pravomoćno okončana. Ovršni i parnični postupci radi naplate potraživanja uglavnom su se odnosili na razdoblje od početka 2012. i tijekom 2013. godine, kada je nastupila kriza. Ukupna potraživanja PZ „Naše Selo“ iznosila su približno od 3.000.000,00 do 3.500.000,00 kuna, moguće i više, od čega je naplaćeno oko 500.000,00 kuna. PZ „Naše Selo“ u svojem je vlasništvu imala pokretnine i nekretnine velike vrijednosti, pri čemu su pojedine nekretnine bile opterećene, dok druge nisu.
24. Iz pisane dopune nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka HE od 2. studenoga 2018. proizlazi da je dopunsko vještačenje provedeno radi utvrđivanja ukupne vrijednosti imovine kojom je PZ „Naše Selo“ raspolagala na dan 31. prosinca 2011. godine, kao i radi usporedbe te vrijednosti s ukupnim zaduženjima zadruge na dan 29. ožujka 2012. godine. Uvidom u analitičku bilancu utvrđeno je da je PZ „Naše Selo“ na dan 31. prosinca 2011. raspolagala imovinom ukupne vrijednosti 18.072.855,54 kn. U tu vrijednost ulazili su, između ostaloga, poljoprivredno zemljište, građevinski objekti u [adresa] i [adresa], oprema, osnovno stado i svinje za tov, imovina u pripremi, predujam za zemlju, udio u Zadruzi d.o.o. Zagreb te dionice Vojvođanske i PBZ banke. Međutim, vještak nije mogao izvršiti usporedbu vrijednosti te imovine s ukupnim zaduženjima PZ „Naše Selo“ na dan 29. ožujka 2012. godine, jer mu u postupku vještačenja nije bila predočena financijsko-knjigovodstvena dokumentacija iz koje bi bilo vidljivo stanje duga zadruge na taj dan.
25. Iz ovosudnog zapisnika broj K-1047/2015 od 27. rujna 2018. s iskazom vještaka HE proizlazi kako je vještak HE naveo da u cijelosti ostaje kod svojeg nalaza i dopune nalaza danih u ovom postupku. Pojasnio je da stavke dugoročnih i kratkoročnih kredita predstavljaju pasivu društva, dok bi predmeti kupljeni sredstvima tih kredita trebali predstavljati njegovu aktivu, pod uvjetom da su pravilno knjiženi.
26. Iz ovosudnog zapisnika broj K-1047/2015 od 4. prosinca 2018. s iskazom vještaka HE proizlazi kako je vještak HE naveo da u cijelosti ostaje kod svojeg nalaza i dopune nalaza danih u ovom postupku. Pojasnio je da zbroj ukupnih potraživanja PZ „Naše Selo“ na dan 31. prosinca 2011. i vrijednosti dugotrajne imovine kojom je zadruga raspolagala na taj dan iznosi ukupno 38.310.446,21 kuna.
27. Iz pisane dopune nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka HE od 14. prosinca 2018. proizlazi da je dopunsko financijsko-knjigovodstveno vještačenje provedeno radi utvrđivanja ukupne vrijednosti kratkotrajne imovine PZ „Naše Selo“ na dan 31. prosinca 2011. godine, pri čemu je trebalo obuhvatiti novčana sredstva na računima i u blagajni, potraživanja, zalihe robe te vrijednost proizvodnje u tijeku, a potom utvrditi i ukupnu vrijednost imovine zadruge na taj dan. Uvidom u analitičku bilancu utvrđeno je da je ukupna vrijednost kratkotrajne imovine iznosila 20.557.777,14 kn. Od toga su ukupna potraživanja iznosila 20.237.590,67 kn, dok je preostali dio kratkotrajne imovine, bez potraživanja, iznosio 320.186,47 kn, a odnosio se pretežito na novac na žiro-računima i u blagajni te čekove poslane na naplatu. Nadalje je utvrđeno da je vrijednost zaliha robe i proizvodnje u tijeku na dan 31. prosinca 2011. iznosila 4.230.659,95 kn. U taj iznos ulazile su, među ostalim, sirovine i ambalaža, lož-ulje, skladište stočne hrane, palete, tov svinja kod kooperanata, skladište gotovih proizvoda, roba u veleprodaji i maloprodaji te uskladištene žitarice. Vještak je potom podatke iz ove dopune povezao s ranijim nalazima, prema kojima su ukupna potraživanja iznosila 20.237.590,67 kn, a vrijednost dugotrajne imovine 18.072.855,54 kn. Zbrojem potraživanja, dugotrajne imovine, ostale kratkotrajne imovine te zaliha i proizvodnje u tijeku utvrđena je ukupna vrijednost od 42.861.292,63 kn na dan 31. prosinca 2011. godine.
28. Iz ovosudnog zapisnika broj K-1047/2015 od 7. ožujka 2019. s iskazom vještaka HE proizlazi kako je vještak HE naveo da u cijelosti ostaje kod svojeg nalaza i dopune nalaza danih u ovom postupku. Pojasnio je da je vještačenje, a osobito posljednje dvije dopune nalaza, proveo na temelju analitičkih bilanci zadruge, koje su trgovačka društva dužna dostavljati financijskim institucijama, konkretno Poreznoj upravi. Iz bilance nije vidljivo kada pojedina potraživanja dospijevaju na naplatu niti kolika je njihova starost, već se ti podaci utvrđuju iz drugih analitičkih kartica. Bilancu sastavlja računovodstvo pravne osobe na koju se ona odnosi.
29. Iz pisane dopune nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka HE od 7. listopada 2020. proizlazi da je vještak, na temelju financijsko- knjigovodstvene dokumentacije TD Poljocentar d.o.o., analizirao cjelokupni poslovni odnos između PZ „Naše Selo“ i TD Poljocentar d.o.o. od početka 2009. godine do 29. ožujka 2012. godine, radi utvrđenja ukupnog opsega međusobnih isporuka robe i izvršenih plaćanja. Za 2009. godinu dokumentacija o međusobnom poslovanju nije bila predočena. Tijekom 2010. godine TD Poljocentar d.o.o. isporučilo je PZ „Naše Selo“ robu u ukupnoj vrijednosti od 2.117.759,64 kn, dok je PZ „Naše Selo“ tijekom te godine platila 254.375,10 kn, pa je preostali saldo od 1.863.384,54 kn prenesen u sljedeću godinu. Istodobno je PZ „Naše Selo“ TD Poljocentru isporučila robe u vrijednosti 7.030,07 kn, što je TD Poljocentar u cijelosti platilo. Tijekom 2011. godine TD Poljocentar isporučilo je PZ „Naše Selo“ robu u vrijednosti od 853.730,31 kn. U istoj godini PZ „Naše Selo“ izvršila je prema TD Poljocentru plaćanja u ukupnom iznosu od 2.653.121,25 kn, koja su se odnosila kako na preneseni saldo iz 2010. godine tako i na isporuke iz 2011. godine. Nakon tih plaćanja u 2012. godinu prenesen je ostatak obveze od 63.993,60 kn. U obrnutom poslovnom odnosu, PZ „Naše Selo“ tijekom 2011. godine isporučila je TD Poljocentru robu u ukupnoj vrijednosti od 786.715,63 kn, dok je TD Poljocentar za te isporuke platilo 775.541,08 kn, pa je u sljedeću godinu prenesen saldo od 11.174,55 kn. Od 1. siječnja do 29. ožujka 2012. godine, dakle do datuma relevantnog za predmetni poslovni odnos, TD Poljocentar isporučilo je PZ „Naše Selo“ robu u vrijednosti od 59.566,93 kn, dok je u tom razdoblju evidentirano plaćanje PZ „Naše Selo“ prema Poljocentru u iznosu od 19.292,55 kn, na osnovi prenesenog salda iz prethodne godine. U istom razdoblju PZ „Naše Selo“ isporučila je TD Poljocentru robu u vrijednosti od 34.364,45 kn, dok je TD Poljocentar izvršilo plaćanje u iznosu od 19.292,55 kn, vezano uz preneseni saldo iz 2011. godine i međusobne isporuke. Vještak je konačno utvrdio da je u razdoblju od početka 2009. do 29. ožujka 2012. godine TD Poljocentar d.o.o. PZ „Naše Selo“ ukupno isporučila robe u vrijednosti od 3.031.056,88 kn, a PZ „Naše selo“ za te je isporuke ukupno izvršilo plaćanja od 2.926.788,90 kn. Istodobno je u istom razdoblju PZ „Naše selo“ TD Poljocentru isporučila robe u ukupnoj vrijednosti od 828.110,15 kn, za što je TD Poljocentar izvršilo plaćanja u ukupnom iznosu od 801.863,70 kn.
30. Iz ovosudnog zapisnika broj K-661/2021-12 od 1. veljače 2021. s iskazom vještaka HE proizlazi kako je vještak HE naveo da u cijelosti ostaje kod svojih ranije danih nalaza, kao i kod posljednje dopune nalaza koju je izradio u ovom predmetu.
31. Iz pisane dopune nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka HE od 27. studenoga 2025. proizlazi da je vještak ponovno analizirao cjelokupni poslovni odnos između PZ „Naše selo“ i TD Poljocentar d.o.o. do 29. ožujka 2012. godine, kao i raspoloživu dokumentaciju radi utvrđenja stanja imovine PZ „Naše selo“ na taj dan. U odnosu na poslovanje s TD Poljocentar d.o.o., vještak je ostao kod ranije utvrđenih podataka da je u razdoblju od početka 2009. do 29. ožujka 2012. TD Poljocentar PZ „Naše Selo“ isporučilo robu u ukupnoj vrijednosti od 3.031.056,88 kn, dok je PZ „Naše Selo“ za te isporuke izvršila plaćanja u ukupnom iznosu od 2.926.788,90 kn. U obrnutom smjeru, PZ „Naše selo“ isporučila je TD Poljocentru robu u vrijednosti od 828.110,15 kn, a TD Poljocentar izvršilo je plaćanja u ukupnom iznosu od 801.863,70 kn. Posebno je analizirana dokumentacija iz spisa Županijskog suda u Osijeku K-7/2017 te nalaz financijsko- knjigovodstvenog vještaka Dubravka Hercega iz travnja 2015. Iz te dokumentacije proizlazi da društvo Pentek d.o.o. iz Koprivnice nije izvršilo isporuku robe po određenim računima koji su ipak bili evidentirani u poslovnim knjigama PZ „Naše selo“, niti su ti računi bili plaćeni. Zbog njihove nevjerodostojnosti, u knjigovodstvenom stanju PZ „Naše selo“ ne bi trebala biti iskazana stavka „Soja uskladištena – Pentek Koprivnica“ u vrijednosti od 637.000,00 kn. Nadalje, utvrđeno je da su u siječnju 2012. u poslovne knjige PZ „Naše selo“ unesena tri računa društva Gea-Natron d.o.o. iz Vinkovaca, i to za nabavu triju strojeva: RAVE 525, TRIUMPH WMH III i QMS 992. Njihova ukupna vrijednost bez PDV-a iznosila je 2.560.025,00 kn, a s PDV-om 3.148.830,75 kn. Vještak utvrđuje da su i ta knjiženja izvršena na temelju nevjerodostojnih ulaznih računa, zbog čega je vrijednost osnovnih sredstava namijenjenih prodaji u poslovnim knjigama bila neistinito i netočno iskazana za 2.560.025,00 kn. Prema tome, vještak zaključuje da stanje imovine PZ „Naše selo“ na dan 29. ožujka 2012. godine ne bi trebalo sadržavati knjiženja po nevjerodostojnim računima Pentek d.o.o. i Gea-Natron d.o.o. u ukupnom iznosu od 3.197.025,00 kn, i to: 637.000,00 kn – „Soja uskladištena – Pentek Koprivnica“, 2.560.025,00 kn – „Osnovna sredstva namijenjena za prodaju“. Istodobno, vještak izričito navodi da nije moguće utvrditi cjelokupnu vrijednost imovine PZ „Naše selo“ na dan 29. ožujka 2012., jer mu financijsko-knjigovodstvena dokumentacija koja bi prikazivala stanje imovine na taj datum nije bila predočena niti se nalazila u spisu K-7/2017.
32. Iz podataka FINE za Poljocentar d.o.o. Križevci, odnosno potvrde o redoslijedu osnova za plaćanje od 16. prosinca 2013. s očevidnikom redoslijeda plaćanja proizlazi da je Poljocentar d.o.o. 2. siječnja 2013. zatražio povrat bjanko-zadužnice broj OV-3622/2010 i deblokadu računa PZ „Naše Selo“, a 8. veljače 2013. ponovno aktiviranje blokade na temelju iste zadužnice radi naplate glavnice od 907.522,70 kuna sa zateznim kamatama. Iz očevidnika sa stanjem na dan 20. prosinca 2012. proizlazi da su ukupne evidentirane obveze PZ „Naše Selo“ iznosile 5.105.852,93 kune, da je naplaćeno 138.147,50 kuna te da je stanje blokade iznosilo 5.051.556,02 kune. Iz potvrde FINE od 16. prosinca 2013. proizlazi da se osnova Poljocentra broj OV-3622/2010-5 nalazila na 37. mjestu u redoslijedu plaćanja, dok su obveze evidentirane prije nje iznosile 2.673.568,27 kuna.
33. Iz podneska FINE od 30. svibnja 2014. s očevidnikom o danima insolventnosti PZ „Naše Selo“ proizlazi da je 2. travnja 2014. nad Poljoprivrednom zadrugom Naše selo pokrenut postupak predstečajne nagodbe, nakon čega su sve osnove za plaćanje isknjižene, a računi zadruge odblokirani. Prema Očevidniku o danima insolventnosti, zadruga je u prethodnih šest mjeseci bila blokirana ukupno 124 dana, dok su od 13. studenoga 2012. do 1. travnja 2014. svi dani označeni kao dani blokade. Iz podataka Jedinstvenog registra računa proizlazi da je zadruga imala račune otvorene kod Podravske banke d.d., Zagrebačke banke d.d., Croatia banke d.d., Privredne banke i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., koji u trenutku izdavanja podataka nisu imali oznaku blokade, dok je račun kod Podravske banke d.d., otvoren i zatvoren 6. prosinca 2013., bio označen kao blokiran.
34. Iz izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Osijeku za PZ „Naše Selo“ u stečaju od 17. studenoga 2017. proizlazi da je nad Poljoprivrednom zadrugom Naše selo, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], MBS: [matični broj subjekta], rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj 6 St-20/2015-6 od 1. travnja 2015. otvoren stečajni postupak. U registru je također zabilježeno da je prije otvaranja stečaja vođen postupak predstečajne nagodbe, ali je taj postupak obustavljen rješenjem Financijske agencije od 30. listopada 2014., klasa UP-I/110/07/13- 01/5881, urbroj 04-06-14-5881-104.
35. Iz podataka Trgovačkog suda u Osijeku za brisani subjekt upisa PZ Naše selo u stečaju od 13. srpnja 2018. proizlazi da je zadruga bila registrirana za obavljanje većeg broja poljoprivrednih, stočarskih i trgovačkih djelatnosti, između ostaloga za uzgoj svinja i goveda, proizvodnju stočne hrane, trgovinu stokom, žitaricama, sjemenjem, gnojivom i stočnom hranom te druge povezane poljoprivredne djelatnosti. Iz povijesnog izvatka proizlazi da su kao upravitelji i osobe ovlaštene za zastupanje zadruge bili upisani BE i CE. Rješenjem Financijske agencije od 2. travnja 2014. nad zadrugom je otvoren postupak predstečajne nagodbe. Taj je postupak potom obustavljen rješenjem Financijske agencije od 30. listopada 2014. Rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj 6 St- 20/2015-6 od 1. travnja 2015. nad Poljoprivrednom zadrugom Naše selo otvoren je stečajni postupak. Stečajni postupak zaključen je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj St-20/2015 od 16. ožujka 2018. Nakon zaključenja stečaja zadruga je rješenjem broj Tt-18/2624-2 od 25. svibnja 2018. brisana iz sudskog registra.
36. Uvidom u izvadak iz KE vidljivo je da je okrivljenik do sada osuđivan pravomoćnom presudom od 20. travnja 2021. zbog kaznenih djela iz članka 256. stavak 1 KZ/11- utaja poreza ili carine i članka 258.s tavak 2. i 3. KZ/11 subvencijska prijevara, iz članka 246. stavak 1. i 2. u svezi članka 51 KZ/11 zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i šest mjeseci.
37. Nakon provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog izvedenog dokaza posebno i svih izvedenih dokaza zajedno, u međusobnoj povezanosti sud je utvrdio da je okrivljenik CE počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevara u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 na način i u vrijeme kako se to navodi u izreci ove presude, te ga je sud oglasio krivim i osudio kao u izreci.
38. Zaključak o kaznenoj odgovornosti okrivljenika za učin navedenog kaznenog djela sud izvodi dijelom iz obrane samog okrivljenika iako on poriče učin predmetnog kaznenog djela kao i na temelju izvedenih dokaza tijekom postupka, posebno iskaza oštećenika kao svjedoka, financijsko knjigovodstvene dokumentacije kao i nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka i vještaka poljoprivredne struke, čije nalaze i mišljenja sud u potpunosti prihvaća jer smatra da su dani nepristrano i prema pravilima struke.
39. Analizirajući ugovor o prodaji od 15. ožujka 2010., ugovor o prodaji sklopljen 29. ožujka 2012., bjanko-zadužnice PZ „Naše Selo“ od 26. travnja 2010., kao i dopunu nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka HE od 7. listopada 2020. te njegov iskaz od 1. veljače 2021., budući da se radi o međusobno usklađenoj poslovnoj i knjigovodstvenoj dokumentaciji sud je zaključio da sud je zaključio da iz navedene dokumentacije proizlazi stvaran i dugotrajan poslovni odnos između PZ „Naše Selo“ i TD Poljocentar d.o.o. Križevci. Iz ugovora proizlazi da su stranke i ranije poslovale na način da je Poljocentar zadruzi isporučivao poljoprivredni repromaterijal, dok su kao načini plaćanja bili predviđeni virman, cesija i kompenzacija, uz predaju sredstava osiguranja plaćanja. Bjanko- zadužnicama PZ „Naše Selo“ dala je suglasnost za zapljenu svojih računa radi naplate tražbina Poljocentra do iznosa od 1.000.000,00 kuna. Nadalje, sud prihvaća dopunu nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka HE od 7. listopada 2020. kao stručnu, jasnu i utemeljenu na poslovnoj dokumentaciji TD Poljocentar d.o.o. Iz navedene dopune proizlazi da je do 29. ožujka 2012. TD Poljocentar PZ „Naše Selo“ isporučilo robu u ukupnoj vrijednosti od 3.031.056,88 kuna, dok je PZ „Naše Selo“ za te isporuke izvršila plaćanja u iznosu od 2.926.788,90 kuna. Istodobno je PZ „Naše Selo“ Poljocentru isporučila robu u vrijednosti od 828.110,15 kuna, dok je TD Poljocentar za te isporuke izvršilo plaćanja od 801.863,70 kuna. Sud iz navedenoga zaključuje da je između stranaka postojao stvaran i višegodišnji poslovni odnos u kojem su se obveze u ranijem razdoblju u znatnoj mjeri izvršavale. Međutim, upravo takav prethodni poslovni odnos doveo je do stvaranja povjerenja Poljocentra prema PZ „Naše Selo“ i optuženiku kao njezinu upravitelju, što je omogućilo nastavak poslovanja i u 2012. godini.
40. Sud iz ugovora o kupoprodaji sklopljenog 29. ožujka 2012., zaključuje da se Poljocentar obvezao isporučiti PZ „Naše Selo“ sjemensku robu i sredstva za zaštitu bilja u protuvrijednosti od 1.000.000,00 kuna bez PDV-a, dok se zadruga obvezala isporučenu robu platiti kompenzacijom s 800 tovnih svinja koje su trebale biti predane u studenome 2012. godine. Stoga po tom pitanju sud smatra da se ne radi o neodređenom obećanju budućeg plaćanja, nego o točno određenom načinu ispunjenja obveze, konkretnoj količini svinja i određenom vremenu njihove isporuke, zbog čega je upravo takvo obećanje bilo odlučno za nastavak poslovnog odnosa.
41. Sud prihvaća iskaze svjedoka ME i RE u njihovim odlučnim i međusobno podudarnim dijelovima, u dijelu u kojem su iskazivali o okolnostima sklapanja ugovora, ranijem dugu PZ „Naše Selo“, obećanju plaćanja s 800 tovnih svinja i kasnijem neispunjenju te obveze, budući da su njihovi iskazi u odlučnim okolnostima međusobno podudarni i potvrđeni materijalnom dokumentacijom. ME potvrđuje da je zbog poteškoća u plaćanju uz novi ugovor bilo potrebno dodatno osiguranje, te da ugovorena kompenzacija svinjama nije izvršena. Pri navedenom posebno je značajan iskaz RE, koja je neposredno poslovala s optuženikom i navodi da zbog postojećeg duga nije mogla sama odobriti novi posao, nego je novi ugovor sklopljen tek nakon što je optuženik obećao plaćanje s 800 tovnih svinja i predao dodatna sredstva osiguranja. Sud stoga iznova zaključuje da bez takvog obećanja Poljocentar ne bi pod istim uvjetima nastavio s isporukom robe zadruzi.
42. Sud prihvaća dio iskaza svjedokinje RE i ocjenjuje ga vjerodostojnim , u dijelu u kojem navodi da joj je okrivljenik naknadno rekao da zapravo nema vlastitih svinja, da su svinje kojima raspolaže B te da je svinje tek namjeravao toviti, ali to nije učinio. Taj dio njezina iskaza sud dovodi u vezu s ostalim materijalnim dokazima o stvarnom stanju svinja i poslovnom odnosu PZ „Naše Selo“ s društvom Gorup stočarstvo d.o.o. Sud pritom ne prihvaća njezinu osobnu ocjenu da je optuženik „unaprijed planirao“ prijevaru kao dokaz samu za sebe, nego tu namjeru utvrđuje iz objektivnih okolnosti potvrđenih drugim dokazima. Isto tako, činjenica da se iskaz svjedokinje RE u dijelu u kojem navodi da nakon sklapanja ugovora nije bilo nikakvog podmirenja ne podudara u cijelosti s knjigovodstvenom dokumentacijom, koja potvrđuje određene prijeboje i nakon 29. ožujka 2012., ne dovodi u pitanje vjerodostojnost njezina iskaza o okolnostima sklapanja ugovora, značenju obećanja o 800 tovnih svinja i naknadnim razgovorima s optuženikom. Sud u pogledu stvarne visine i vremena pojedinih podmirenja prihvaća objektivnu financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju.
43. Sud prihvaća pisani nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka HE od 27. ožujka 2015., iz kojeg proizlazi da je PZ „Naše Selo“ tijekom 2012. godine u vlastitom tovu imala ukupno 675 svinja, koje su u razdoblju od 24. siječnja do 4. prosinca 2012. prodavane različitim kupcima. Istodobno, ugovorom o uslužnom tovu od 20. lipnja 2012. PZ „Naše Selo“ obvezala se za društvo Gorup stočarstvo d.o.o. obavljati uslužni tov približno 2.100 svinja, pri čemu su te svinje za cijelo vrijeme tova ostajale u vlasništvu društva Gorup. Iz ovih dokaza sud zaključuje da je zadruga doista obavljala djelatnost tova svinja, ali da veliki broj svinja koje su se nalazile kod zadruge nije predstavljao njezinu imovinu kojom je mogla slobodno raspolagati radi ispunjenja obveze prema Poljocentru.
44. Sud prihvaća i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za poljoprivredu i stočarstvo KE kao stručan, logičan i jasan. Vještak je utvrdio da je za tov praseta od približno 25 kilograma do tovljenika težine oko 100 kilograma u prosjeku potrebno oko 115 dana. Iz navedenog proizlazi da je od kraja ožujka do studenoga 2012. objektivno postojalo dovoljno vremena za organiziranje tova. Međutim, mogućnost provedbe tova u biološkom smislu nije istovjetna postojanju stvarne gospodarske i organizacijske osnove za ispunjenje upravo ugovorene obveze prema Poljocentru. Istodobno, iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je za ispunjenje te konkretne obveze bio organiziran vlastiti tov odgovarajućeg broja svinja, dok je kasnije stvarno organizirani tov približno 2.100 svinja bio uslužni tov u kojem su svinje cijelo vrijeme ostajale vlasništvo društva Gorup stočarstvo d.o.o.
45. Sud iz konto-kartice, financijsko-knjigovodstvene dokumentacije i izjave o prijeboju između PZ „Naše Selo“ i Poljocentra, zaključuje da su tijekom 2012. godine izvršeni prijeboji u ukupnom iznosu od 266.805,25 kuna. Sud navedeno uzima u obzir kao činjenicu da je dio obveza doista podmiren, ali smatra da taj iznos, s obzirom na ukupnu vrijednost preuzete robe i ugovoreni način plaćanja, ne dovodi u pitanje prijevarni karakter postupanja. Naime, analitička kartica konta 2200 iskazuje završno dugovanje prema Poljocentru od približno 1.493.952,21 kuna, dok financijsko vještačenje utvrđuje nepodmirenu glavnicu od 1.493.952,94 kuna.
46. Iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Zdenka Muse od 19. veljače 2013., presude Trgovačkog suda u Osijeku broj Povrv-577/13-11 od 23. prosinca 2013. te presude i rješenja istog suda broj P-193/14-5 od 10. travnja 2014. sud utvrđuje da je nakon dospijeća obveza TD Poljocentar bilo prisiljeno pokrenuti postupke prisilne naplate. Utvrđena su nepodmirena potraživanja od 600.800,24 kuna i 893.152,70 kuna, a iz odluka proizlazi da je TD Poljocentar robu stvarno isporučilo, dok zadruga obveze nije podmirila. Sud iz navedenog zaključuje da neispunjenje nije bilo prolazno niti se radilo o privremenom kašnjenju u poslovnom odnosu, već je ostala znatna i trajno nepodmirena obveza. Djelomična podmirenja drugim oblicima nisu bila izvršenje upravo one odlučne ugovorne činidbe kojom je Poljocentar naveden na nastavak poslovanja te nisu bila razmjerna vrijednosti daljnje preuzete robe i ne mijenjaju zaključak izveden iz svih ostalih okolnosti.
47. Podaci FINE dodatno potvrđuju težinu financijskog položaja PZ „Naše Selo“. Iz potvrde o redoslijedu osnova za plaćanje proizlazi da je Poljocentar početkom 2013. najprije zatražio povrat bjanko-zadužnice i deblokadu računa zadruge, a zatim ponovno aktivirao blokadu radi naplate glavnice od 907.522,70 kuna. Iz očevidnika proizlazi da su već 20. prosinca 2012. ukupne evidentirane obveze PZ „Naše Selo“ iznosile više od 5 milijuna kuna, dok se osnova Poljocentra kasnije nalazila tek na 37. mjestu u redoslijedu plaćanja. Sud navedeno povezuje s iskazom ME prema kojem je Poljocentar pristao na deblokadu radi pokušaja dobivanja bankovnog kredita iz kojeg bi zadruga navodno podmirila obveze, što sud ocjenjuje kao dodatno održavanje vjerovnika u uvjerenju da će dugovanje ipak biti podmireno.
48. Sud prihvaća nalaz i dopune nalaza financijsko-knjigovodstvenog vještaka HE u dijelu koji se odnosi na odnos obveza, potraživanja i imovine PZ „Naše Selo“. Prvotno je utvrđeno da su na dan 31. prosinca 2011. ukupne obveze zadruge iznosile 31.149.433,11 kuna, a potraživanja 20.237.590,67 kuna. Naknadnom dopunom vještak je pravilno razgraničio dospjele od nedospjelih kreditnih i leasing obveza te utvrdio da su dospjele obveze na isti dan iznosile 21.613.409,47 kuna, odnosno bile veće od potraživanja za 1.375.818,80 kuna. Sud ovu korekciju prihvaća jer daje realniji prikaz tada dospjelih obveza, ali istodobno utvrđuje da ni tako korigirani podaci ne pokazuju stanje potpune financijske urednosti, budući da su dospjele obveze i dalje prelazile potraživanja zadruge.
49. Sud iz prikaza zemljišnoknjižnih uložaka zaključuje da je PZ „Naše Selo“ bila vlasnik brojnih nekretnina, poljoprivrednog zemljišta, gospodarskih objekata, sušare i silosa. Međutim, iz istog dokaza proizlazi da su te nekretnine bile znatno opterećene založnim pravima u korist Zagrebačke banke, Ameropa Žitnog terminala i Gorupa, kao i zabilježbama ovrha. Stoga činjenica da je zadruga knjigovodstveno raspolagala imovinom velike vrijednosti ne znači da je ta imovina bila slobodno raspoloživa niti da je osiguravala potrebnu likvidnost za podmirenje novih dospjelih obveza.
50. Sud prihvaća iskaz svjedoka SE u dijelu u kojem opisuje financijske probleme PZ „Naše Selo“, brojna nenaplaćena potraživanja i blokadu računa. Sud nema razloga sumnjati u njegov iskaz da je zadruga imala znatna potraživanja i imovinu, niti da je aktiviranje zadužnica R imalo negativan utjecaj na njezinu likvidnost. Međutim, upravo njegov iskaz potvrđuje da su ozbiljni financijski problemi nastupili tijekom 2012. godine te da se velik dio potraživanja zadruge nije uspio naplatiti, zbog čega nominalna vrijednost potraživanja nije odgovarala stvarno raspoloživim sredstvima zadruge.
51. Sud prihvaća dopune nalaza HE od 2. studenoga i 14. prosinca 2018. godine u dijelu u kojem je utvrđena knjigovodstvena vrijednost dugotrajne i kratkotrajne imovine PZ „Naše Selo“ na dan 31. prosinca 2011. godine. Međutim, sud navedene iznose ne promatra izolirano, budući da je sam vještak naveo da na temelju tada raspoložive dokumentacije nije mogao usporediti ukupnu vrijednost imovine s ukupnim zaduženjima zadruge baš na dan 29. ožujka 2012., kao ni utvrditi starost i dospijeće pojedinih potraživanja iz same analitičke bilance.
52. Sud prihvaća dopunu nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka HE od 27. studenoga 2025. godine. Sud taj nalaz prihvaća kao stručan, logičan i utemeljen na dodatno pribavljenoj dokumentaciji iz spisa Županijskog suda u Osijeku broj K-7/2017. Vještak je utvrdio da knjigovodstveno stanje imovine PZ „Naše Selo“ nije trebalo sadržavati stavku „Soja uskladištena – NE“ od 637.000,00 kuna niti osnovna sredstva namijenjena prodaji po računima Gea- Natrona u iznosu od 2.560.025,00 kuna, budući da se radilo o knjiženjima temeljenima na nevjerodostojnim ulaznim računima. Ukupno je, dakle, knjigovodstvena imovina bila iskazana za najmanje 3.197.025,00 kuna više nego što je proizlazilo iz vjerodostojne dokumentacije.
53. Sud iz navedenih financijskih i materijalnih dokaza zaključuje da se obrana okrivljenik, prema kojoj je PZ „Naše Selo“ u trenutku sklapanja ugovora bila likvidna i sposobna uredno podmirivati svoje obveze, ne može prihvatiti u cijelosti. Iako je zadruga raspolagala znatnom imovinom i potraživanjima, istodobno je imala vrlo visoke dospjele obveze, značajan dio nekretnina bio je opterećen založnim pravima, naplativost potraživanja bila je ograničena, a dio iskazane aktive temeljen je na nevjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama. Iako navedeni dokazi potvrđuju znatnu financijsku opterećenost i ograničenu likvidnost zadruge, sud ne zaključuje da je zadruga 29. ožujka 2012. bila bez ikakve imovine, nego da njezino stvarno financijsko stanje nije opravdavalo prikazivanje Poljocentru da će nova višemilijunska obveza biti sigurno podmirena s 800 tovnih svinja za koje, isto tako, nije bilo osigurano konkretno gospodarsko pokriće.
54. Sud iz podataka FINE o danima insolventnosti PZ „Naše Selo“ zaključuje da je zadruga od 13. studenoga 2012. do 1. travnja 2014. bila neprekidno blokirana, nakon čega je nad njom 2. travnja 2014. otvoren postupak predstečajne nagodbe. Iz izvadaka Trgovačkog suda u Osijeku zaključuje se da je predstečajni postupak kasnije obustavljen, da je 1. travnja 2015. otvoren stečaj, koji je zaključen 2018. godine, nakon čega je zadruga brisana iz sudskog registra.
55. Sud navedene kasnije okolnosti ne smatra samostalnim dokazom postojanja prijevarne namjere u ožujku 2012. godine, jer činjenica kasnije blokade ili stečaja sama po sebi ne znači da je osoba u trenutku sklapanja ranijeg ugovora postupala prijevarno. Međutim, u povezanosti sa svim ostalim dokazima, dugotrajna blokada, predstečaj i stečaj potvrđuju da se nije radilo o kratkotrajnom poremećaju u poslovanju nakon kojeg bi zadruga ispunila obveze prema Poljocentru, nego o trajnoj nemogućnosti podmirenja obveza koje su ostale neplaćene.
56. Sud ne prihvaća obranu optuženika u dijelu u kojem navodi da pri sklapanju ugovora nije imao namjeru prevariti Poljocentar, nego da se radilo isključivo o stvarnom poslovnom odnosu u kojem zbog naknadno nastalih financijskih teškoća nije došlo do ispunjenja ugovorene obveze. Takva obrana, iako je potvrđeno da je između stranaka doista postojao stvaran i višegodišnji poslovni odnos, nije u skladu s cjelinom izvedenih dokaza u pogledu odlučne okolnosti – stvarne mogućnosti ispunjenja obećanja o 800 tovnih svinja. Naime, Poljocentar je novi poslovni odnos odobrio upravo nakon obećanja optuženika da će preuzetu robu platiti kompenzacijom s 800 tovnih svinja. Međutim, iz izvedenih dokaza nije utvrđeno da je u vrijeme sklapanja ugovora postojala konkretno osigurana gospodarska i organizacijska osnova iz koje bi PZ 'Naše Selo' do studenoga 2012. mogla pribaviti i isporučiti upravo ugovorenih 800 tovnih svinja. Veliki broj svinja koji je tijekom 2012. bio u tovu pripadao je društvu Gorup, dok je zadruga vlastite svinje prodavala različitim kupcima, a Poljocentru nije predala niti jednu ugovorenu svinju. Nadalje, optuženikovo obećanje dano je u okolnostima u kojima je znao za financijske poteškoće zadruge, postojeća dugovanja i potrebu dodatnog osiguranja plaćanja, a upravo je obećanjem o 800 tovnih svinja otklonio sumnje oštećenika i naveo ga da nastavi isporučivati robu. Nakon toga je TD Poljocentar tijekom 2012. isporučilo robu vrijednu 1.696.764,59 kuna, dok je podmiren samo manji dio obveza, a ugovorena kompenzacija svinjama nikada nije izvršena. Istodobno su vlastite svinje zadruge prodavane drugim kupcima, a značajni stočarski kapaciteti korišteni su za tov svinja u vlasništvu Gorupa.
57. Imajući u vidu ranije stečeno povjerenje Poljocentra, konkretno obećanje o 800 tovnih svinja kao odlučnu pretpostavku nastavka poslovanja, nepostojanje stvarno osiguranog fonda svinja za podmirenje te obveze, prodaju vlastitih svinja drugim kupcima, usmjerenost velikog dijela tova na društvo Gorup, znatnu financijsku opterećenost i ograničenu likvidnost zadruge, znatan nepodmireni dug prema Poljocentru i kasniju potpunu nemogućnost naplate, sud zaključuje da se ne radi samo o naknadnom neispunjenju ugovorne obveze zbog poslovnog neuspjeha. Naprotiv, iz svih izvedenih dokaza, promatranih pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, proizlazi da je optuženi CE, kao upravitelj PZ „Naše Selo“, svjesno prikazao Poljocentru da će preuzetu robu uredno podmiriti kompenzacijom s 800 tovnih svinja, iako za takvo obećanje nije imao stvarno i konkretno osigurano gospodarsko pokriće, čime je kod oštećenika stvorio uvjerenje da će nova roba biti uredno plaćena te ga naveo da nastavi s njezinom isporukom. Odlučnim sud smatra to što je obećanje o isporuci 800 tovnih svinja dano u trenutku kada zbog postojećeg dugovanja novi posao bez dodatnog osiguranja nije mogao biti odobren, pa je upravo takvo konkretno obećanje bilo razlog zbog kojeg je Poljocentar nastavio s isporukama. Stoga sud zaključuje da je optuženik postupao s prijevarnom namjerom usmjerenom na pribavljanje imovinske koristi PZ „Naše Selo“, pri čemu je lažnim prikazivanjem mogućnosti urednog podmirenja obveze s 800 tovnih svinja doveo oštećeno trgovačko društvo u zabludu i naveo ga da na štetu svoje imovine isporuči robu, od koje je znatan dio ostao neplaćen. Time su, prema ocjeni suda, ostvarena objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju koje se optuženiku stavlja na teret. Pri tome sud ima u vidu i da se prijevarno postupanje optuženika nije iscrpilo samim sklapanjem ugovora 29. ožujka 2012., već je optuženik i nakon njegova sklapanja nastavio naručivati i preuzimati robu koju je Poljocentar sukcesivno isporučivao tijekom sljedećih mjeseci, održavajući oštećenika u uvjerenju da će obveza biti podmirena na ugovoreni način.
58. Budući da je predmetno kazneno djelo počinjeno 2012. godine, sud je, sukladno članku 3. stavcima 2. i 3. KZ/11., ispitao postoji li pravni kontinuitet između kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/97. i kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., kao i koji je zakon blaži za optuženika. Sud je utvrdio da između navedenih kaznenih djela postoji pravni kontinuitet te da je KZ/11. za optuženika blaži zakon. Naime, iako je za kvalificirani oblik kaznenog djela prema KZ/11. propisana kazna zatvora od jedne do deset godina, dok je prema KZ/97. bila propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, prema KZ/11. za ostvarenje kvalificiranog oblika potrebna je veća kriminalna količina, odnosno viši iznos prouzročene štete. Stoga je sud, primjenjujući blaži zakon, predmetno djelo pravno označio kao kazneno djelo iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., vodeći pri odmjeravanju kazne računa i o ranijem, za optuženika povoljnijem posebnom maksimumu kazne od osam godina.
59. Kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevara u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. čini onaj tko u gospodarskom poslovanju, s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa ili drugoj pravnoj osobi pribavi protupravnu imovinsku korist, lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica dovede nekoga u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, za što je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Kvalificirani oblik tog kaznenog djela iz članka 247. stavka 2. KZ/11 postoji ako je kaznenim djelom iz stavka 1. prouzročena znatna šteta, za što je propisana kazna zatvora od jedne do deset godina. Nesporno je da je u navedenom poslovnom odnosu nastala znatna šteta jer premašuje iznos od 7.963,37 eura, a u smislu odredbe članka 87. stavak 29. KZ/11.
60. U pogledu oblika okrivljenikove krivnje sud zaključuje da je okrivljenik CE postupao s izravnom namjerom prvoga stupnja. Naime, iz njegova postupanja, promatranog za vrijeme cijelog poslovnog odnosa i dovodeći ga u svezi s iskazima svjedoka, ugovornom i financijsko-knjigovodstvenom dokumentacijom te nalazima i mišljenjima vještaka, proizlazi da je bio svjestan svih obilježja kaznenog djela i htio njihovo ostvarenje, odnosno htio je pribaviti protupravnu imovinsku korist PZ „Naše Selo“ preuzimanjem robe od TD Poljocentar d.o.o., iako za ugovoreni način njezina podmirenja nije imao stvarno osigurano pokriće. Naime, optuženiku je kao upravitelju zadruge bilo poznato postojanje ranijih dugovanja prema Poljocentru i činjenica da zbog toga oštećeno društvo nije bilo spremno nastaviti poslovanje bez dodatnog osiguranja plaćanja. Upravo je stoga obećao da će nova obveza biti podmirena kompenzacijom s 800 tovnih svinja, koje su trebale biti isporučene u studenome 2012., nakon čega je Poljocentar nastavio s isporukama robe. Međutim, iz provedenih dokaza nije utvrđeno da je PZ „Naše Selo“ u vrijeme sklapanja ugovora raspolagala s 800 vlastitih tovnih svinja niti da je za potrebe izvršenja obveze prema Poljocentru osigurala vlastiti tov iz kojeg bi ugovorena količina bila isporučena. Naprotiv, tijekom 2012. zadruga je u vlastitom tovu imala ukupno 675 svinja koje su prodavane različitim kupcima, dok su svinje iz naknadno ugovorenog uslužnog tova s društvom Gorup stočarstvo d.o.o. cijelo vrijeme ostajale u vlasništvu toga društva, pa njima zadruga nije mogla raspolagati radi podmirenja obveze prema Poljocentru. Optuženik je, unatoč tome, nastavio od Poljocentra naručivati i preuzimati robu, koja je tijekom 2012. isporučena u ukupnoj vrijednosti od 1.696.764,59 kuna, dok ugovorena kompenzacija s 800 tovnih svinja nije izvršena, a ostao je nepodmiren dug od 1.493.952,94 kuna. Sud stoga zaključuje da optuženik nije samo naknadno dospio u nemogućnost ispunjenja uredno preuzete obveze, već je već pri ugovaranju prikazao kao izvjestan način plaćanja za koji nije imao osigurane stvarne pretpostavke, svjestan da će upravo takvim prikazivanjem navesti TD Poljocentar na daljnju isporuku robe. Takvim je postupanjem svjesno doveo oštećeno trgovačko društvo u zabludu glede stvarne mogućnosti podmirenja obveze, s ciljem da PZ „Naše Selo“ pribavi robu i time protupravnu imovinsku korist, pa sud zaključuje da je pri tome njegova namjera obuhvaćala pribavljanje imovinske koristi u iznosu koji odgovara vrijednosti robe koju je na opisani način pribavio za zadrugu i koja je ostala nepodmirena, odnosno nastanak znatne imovinske štete oštećeniku, čime je ostvaren i kvalificirani oblik kaznenog djela.
61. Prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri kazne, ovaj sud je uzeo u obzir stupanj krivnje, pogibeljnost djela i svrhu kažnjavanja.
62. Od olakotnih okolnosti sud je optuženiku cijenio znatan protek vremena od počinjenja kaznenog djela.
63. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio njegovu raniju osuđivanost za počinjenje istovrsnih djela.
64. Cijeneći okrivljenikove obiteljske i materijalne prilike sud je vodio računa da je okrivljenik otac troje djece koje sam uzdržava, a od vrijednije imovine posjeduje obiteljsku kuću i automobil.
65. Sud je okrivljenika CE za kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevara u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te mu na temelju članka 56. KZ/11. izrekao uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od pet godina ne počini novo kazneno djelo.
66. Sud je pri odmjeravanju kazne uzeo u obzir stupanj krivnje okrivljenika, težinu i okolnosti počinjenja kaznenog djela te utvrđene olakotne i otegotne okolnosti. Pri odluci o primjeni uvjetne osude sud je posebno cijenio i raniju okrivljenikovu osuđivanost okrivljenika za istovrsna kaznena djela, koja okolnost govori u prilog potrebi izraženijeg specijalno preventivnog djelovanja.
67. Međutim, sud je istodobno imao u vidu izrazito dug protek vremena od počinjenja predmetnog kaznenog djela 2012. godine te činjenicu da drugih posebno izraženih otegotnih okolnosti u ovom postupku nije utvrdio. Stoga sud smatra da izvršenje kazne zatvora nije nužno, tim više što je i dosadašnji boravak u zatvoru na okrivljenika dostatno odgojno djelovao od budućih činjenja ovakvih i sličnih kaznenih djela. Stoga sud smatra da izvršenje kazne zatvora nije nužno, ali je upravo zbog ranije osuđivanosti okrivljeniku odredio najdulje zakonom dopušteno vrijeme provjeravanja od pet godina, ocjenjujući da je takva uvjetna osuda primjerena kako zahtjevima specijalne tako i generalne prevencije.
68. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. sud je oštećenom trgovačkom društvu Poljocentar d.o.o. Križevci dosudio imovinskopravni zahtjev u cijelosti u iznosu od 198.281,62 eura. Naime, tijekom postupka pouzdano je utvrđeno postojanje i visina štete nastale oštećeniku počinjenjem predmetnog kaznenog djela. Iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka HE proizlazi da je TD Poljocentar d.o.o. tijekom 2012. godine PZ „Naše Selo“ isporučilo robu u ukupnoj vrijednosti od 1.696.764,59 kuna, da su tijekom iste godine evidentirane kompenzacije u ukupnom iznosu od 266.805,25 kuna, pri čemu se dio kompenzacija odnosio i na podmirenje računa iz prethodne godine, te da je nakon uračunavanja izvršenih podmirenja ostala nepodmirena glavnica za isporučenu robu u iznosu od 1.493.952,94 kuna, odnosno 198.281,62 eura. Navedeni iznos odgovara i imovinskopravnom zahtjevu koji je oštećeno trgovačko društvo postavilo u ovom kaznenom postupku.
69. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. sud je okrivljenika CE u cijelosti oslobodio obveze naknade troškova kaznenog postupka imajući u vidu da je okrivljenik nezaposlen, trenutno se nalazi na izdržavanju kazne zatvora , otac je troje djece o kojima skrbi sam, pa bi plaćanjem troškova kaznenog postupka bila dovedena u pitanje njegova i egzistencija njegove obitelji.
70. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Osijek, 26. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Siniša Gudelj
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude ovlaštena osoba ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka putem ovog suda Županijskom sudu u Osijeku.
DOSTAVITI:
1. ODO u Osijeku na broj: K-DO-1123/2014-53
2. optuženi CE
3. branitelj optuženika, Alen Jakobović, odvjetnik u Osijeku
4. oštećenik