Poslovni broj: Usž-122/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja „Home Plus“ d. o. o. (OIB: 18241574410) sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Slaven Vrbošić, odvjetnik u Osijeku, Ulica kralja Zvonimira 17, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak (OIB: 18683136487), Zagreb, Katančićeva 5, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: Us l-416/2023-9 od 25. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: Us l-416/2023-9 od 25. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom, u točki I. izreke, odbijen je tužbeni za poništenjem rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-02/22-01/40, URBROJ: 513-04-23-2 od 31. siječnja 2023. i Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor KLASA: UP/I-471-02/21-001/234, URBROJ: 513-07-14-0202/015-21-1 od 28. prosinca 2021., a, u točki II. izreke, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu protiv navedene presude zbog bitne povrede upravnog spora i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da mu je odbijen tužbeni zahtjev, jer nije dokazao da konkretna vozila spadaju u N1 kategoriju 8703 Carinske nomenklature i da ona nisu predmet oporezivanja posebnim porezom na motorna vozila i da je sud svoja stajališta i ocjene utemeljio na presud i ovoga Suda poslovni broj Usž-482/2024 koja je donijeta u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. No, tvrdi da je protiv te presude visokog suda podnio ustavnu tužbu, jer mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje s aspekta prava na obrazloženu odluku i s obzirom na to da upravni sudovi nisu odgovorili na njegov jedini ključni prigovor. Smatra da je ključno bilo utvrditi je li on ima pravo na odbitak pretporeza od 100% iznosu za vozilo carinske nomenklature 8704, koja nisu predmet oporezivanja posebnim porezom na motorna vozila. Istaknuo je da nije vlasnik vozila oznake 8703 N1, već da je vlasnik vozila oznake 8704, da je odbitak pretporeza knjižio, s obzirom na to da mu konkretna vozila služe kao sredstvo rada. Ocijenio je da se presuda temelji samo na tomu da nema pravo obračunati pretporez za svoja teretna vozila kojima obavlja registriranu djelatnost. Vezano za pogrešnu primjenu materijalnog prava, istaknuo je da je sud pogrešno primijenio članak 61. ZPDV-a, da je okolnost obračuna posebnog poreza kljuna, jer se njome vrši distinkcija između osobnih vozila na koja se plaća posebni porez na motorna vozila (kod kojih postoji pravo na odbitak pretporeza u 50% iznosu)
– 8703 klasifikacija te teretnih vozila kod kojih se navedeni porez ne plaća (kod kojih postoji pravo na odbitak pretporeza u 100% iznosu) te da predmetna vozila, iako su u grupi 8703, potpadaju pod teretna vozila (oznake 8704) na koja se ne plaća posebni porez na motorna vozila i na koja vlasnik ima pravo na odbitak pretporeza u 100% iznosu u skladu s člankom 61. stavkom 3. ZPDV-a. Smatra da je suštinski problem što porezna tijela i sud ne čine distinkciju između vozila kao sredstava rada i osobnih vozila, kod kojih je ZPDV uveo ograničenje po pitanju prava na iskorištavanje pretporeza i što nisu uzeli u obzir da je njegovo vozilo označeno kao vozilo namijenjeno za prijevoz tereta (oznaka 8704) i da ono kao takvo ne podliježe plaćanju posebnog poreza na motorna vozila. S aspekta poreznih propisa, smatra da postoje dvije kategorije vozila: a) vozila namijenjena prvenstveno za prijevoz osoba i vozila koja služe kao sredstvo rada. Zaključio je da ima pravo na odbitak pretporeza u 100% iznosu. Stoga je predložio poništiti osporenu presudu, tako da se usvoji tužbeni zahtjev i ponište osporene porezne odluke uz nadoknadu troškova spora uključujući i trošak žalbenog postupka.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu, iako mu je ona uredno dostavljena.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući ju u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), Sud ocjenjuje da je osporena presuda zakonita i pravilna te valjano i dostatno obrazložena.
6. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluka poreznih tijela, koje su donijete u postupku poreznog nadzora i kojima je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost (skraćeno: PDV) za 2020. u iznosu od 59.091,94 kuna sa zateznim kamatama u iznosu od 2.776,87 kuna. Manje obračunati PDV mu je obračunat i utvrđen na temelju odredbi članka 57., 58. i 61. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18. i 121/19., u daljnjem tekstu: ZPDV) i Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 1/17., 41/17., 128/17. i 106/18.), kojeg je primijeniti na temelju članka 5. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., u daljnjem tekstu: OPZ). O nadzoru je sačinjen zapisnik Klasa: UP/I-471-02/22-01/4, Urbroj: 513-07-14-0202/015- 21-9 od 14. prosinca 2021., protiv kojeg je porezni obveznik izjavio prigovor (u daljnjem tekstu: Zapisnik).
7. Nije sporno da je tužitelj za nabavu vozila marke Fiat Ducato 3,5 2,3 130 LE, broj šasije: [broj šasije], Citroen Jumper, broj šasije: [broj šasije] i Citroen Furgon 35+ Jumper L4H3 NIVO2, broj šasije: [broj šasije] primijenio iznimku od pravila propisanu odredbom članka 61. stavka 3. ZPDV-a i odbio pretporez u 100% iznosu. Nije sporno ni da je tužitelj dostavio poreznom tijelu dokaz da je vozilo marke Fiat Ducato razvrstano u tarifnu oznaku 8704 tijekom nadzora.
8. Pokazalo se spornim je li navedena vozila potpadaju pod motorna vozila kategorije N1 koja su razvrstana u tarifnu oznaku 8703 Carinske tarife i koja nisu predmet oporezivanja prema posebnom propisu o posebnom porezu na motornom vozilu, te, s tim u vezi, je li tužitelj imao pravo na odbitak pretporeza u 100% iznosu u smislu odredbi članka 61. stavka 2. i 3. ZPDV-a.
9. Člankom 57. stavkom 1. ZPDV-a je propisano da pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti, dok prema stavku 2. toga članka porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članaka 58., 59., 60., 61. i 62. toga zakona.
9.1. Porezni obveznik ne može odbiti 50% pretporeza obračunanog za nabavu ili najam osobnih automobila, uključujući nabavu svih dobara i usluga u vezi s tim dobrima. Osobnim automobilima smatraju se motorna vozila namijenjena za prijevoz osoba koja, osim sjedala za vozača, imaju najviše osam sjedala (članak 61. stavak 2. ZPDV-a).
9.2. Iznimno, odredbe stavka 2. toga članka ne primjenjuju se ako se radi o osobnim automobilima koji se koriste za obuku vozača, testiranje vozila, servisnu službu, djelatnost prijevoza putnika i dobara, prijevoza umrlih, iznajmljivanja ili se nabavljaju za daljnju prodaju te motornim vozilima kategorije N1 koja su razvrstana u tarifnu oznaku 8703 Carinske tarife i nisu predmet oporezivanja prema posebnom propisu o posebnom porezu na motorna vozila (članak 61. stavak 3. ZPDV-a).
10. Ć analizirajući navode žalitelja može se zaključiti da on, u biti, nije (prikladnim dokazima) osporio ključno utvrđenje poreznih tijela da nije riječ o motornim vozilima kategorije N1 koja su razvrstana u tarifnu oznaku 8703 Carinske tarife i da ona nisu predmet oporezivanja prema posebnom propisu o posebnom porezu na motorna vozila. Suprotno ne proizlazi ni iz sadržaja pisanih dokaza, miš ljenja koja su priložena tužbi.
11. Sud mora primijetiti da se tužbeni/žalbeni navodi svode, u biti, na iznošenje pravnih stajališta i ocjena koje nemaju uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu.
12. Sud prvog stupnja je, ne počinivši ijednu bitnu povredu upravnog spora, na temelju izloženoga činjeničnog stanja pravilno primijenio mjerodavni materijalni propis, kada je odbio tužbeni zahtjev. Zakonito je tužitelju osporeno pravo na odbitak pretporeza, zbog čega je on u obvezi platiti manje obračunati PDV glede nabave navedenih vozila.
13. Izloženo pravno shvaćanje i ocjenu u bitnom istoj pravnoj i činjeničnoj situaciji iznio i ovaj Sud u presudi poslovni broj Usž-482/2024-2 od 23. svibnja 2024.
14. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presuditi kao u točki I. izreke.
15. S obzirom na to da tužitelj nije uspio žalbom, trebalo je, na temelju odredbe članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a, odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka, odnosno odlučiti kao u točki II. izreke.
U Zagrebu 26. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
