Poslovni broj: Usž-26/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi prava na naknadu za tjelesno oštećenje, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-790/2023-10 od 25. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-790/2023-10 od 25. rujna 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II 141-06/21- 01/03207786161, urbroj: 341-99-05/3-21-9595 od 24. svibnja 2022. i vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, klasa: UP/I 141-06/21-01/03207786161, urbroj: 341-25-05/3-21-100344, broj: 19306 od 6. prosinca 2021. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju se utvrđuje postojanje tjelesnog oštećenja od ukupno 60% (točka I. izreke), od kojeg postotka se tjelesno oštećenje od 30% odnosi na oštećenje donjih ekstremiteta (točka II. izreke). Pod točkom III. izreke rješenja odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja na temelju članka 61. stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21.

– dalje: ZOMO).

3. Tužitelj osporava prvostupanjsku presudu zbog povrede odredaba Zakona o upravnim sporovima, nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešno izvedenih zaključaka u pogledu činjeničnog stanja. U bitnome navodi da je sud nekritički prihvatio utvrđenja i pogrešna pravna shvaćanja tuženika te je bez stvarnog i pravnog razloga nezakonito odbio njegovu pravno argumentiranu tužbu. Smatra da je sud iznio pogrešne i izmišljene zaključke bez ikakvog uporišta u stvarnosti i istinitim činjenicama, zbog čega je pogrešno primijenio i materijalno pravo. U bitnome smatra da je nalazom i mišljenjem Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom postotak njegovog tjelesnog oštećenja pogrešno utvrđen i ocjena dana suprotno priloženoj medicinskoj dokumentaciji. Smatra da je ocjena vještaka neistinita, neutemeljena i paušalna odnosno da vještačenje nije obavljeno kako treba jer nije razmotrena originalna medicinska dokumentacija iz koje je razvidno da ima slomljeno rame lijeve ruke, koju bi trebalo operirati, da ima šetajući tromb i kardiološke probleme te operiranu kralježnicu i drugo, a da je do pogoršanja zdravstvenog stanja došlo uslijed toga što je, dok je bio sposoban za rad, radio veoma teške poslove u više brodogradilišta i termoelektrana u Hrvatskoj i izvan nje, kao elektrozavarivač. Predlaže da ovaj Sud pravilno utvrdi sve činjenice te da mu utvrdi trajni gubitak radne sposobnosti bez obzira na uvjete rada, jer bi u protivnom moglo doći do daljeg pogoršanja zdravstvenog stanja, kao i da pravilno utvrdi postojanje tjelesnog oštećenja i prizna mu pravo na odgovarajuću naknadu. Traži i da sud po službenoj dužnosti pribavi priležeću medicinsku dokumentaciju i izvrši uvid u djelomično rješenje Centra za socijalnu skrb od 19. listopada 2022. i zaključak tog tijela od 23. rujna 2022. Predlaže da se njegova žalba usvoji i da sud sam riješi pravnu stvar na način da prvostupanjsku presudu preinači i njegov zahtjev u cijelosti usvoji uz dosudu troškova postupka, a podredno da se predmet vrati tuženom tijelu na ponovno i zakonito rješavanje.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navode tužitelja smatra neosnovanim iz razloga iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, kao i u obrazloženju pobijane presude. Vezano uz žalbi priloženu presliku rješenja Centra za socijalnu skrb i zaključka istog tijela, navodi da je tužitelj imao mogućnost u upravnom sporu poduzimati radnje i predlagati izvođenje dokaza do zaključenja rasprave te prilagati dokumentaciju, za koju je smatrao da je relevantna za donošenje odluke, a da se prema odredbi članka 69. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti podnositi novi dokazi. Predlaže da se žalba odbije.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), koji se primjenjuje prema članku 169. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Prvostupanjski je sud nakon izvršenog uvida u spis tuženika i isprave priložene uz tužbu, (medicinska dokumentacija), te nakon održane usmene rasprave u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, pravilno ocijenio da su činjenice koje su s medicinskog stajališta odlučne za utvrđivanje i ocjenu tjelesnog oštećenja prema članku 61. stavku 1. i 3. ZOMO-a i Liste oštećenja organizma – Lista I, koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine", broj: 67/17. i 56/18. – dalje: Uredba) pravilno utvrđena, na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (nalaz i mišljenje Vijeća vještaka od 21. listopada 2021. i Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku od 9. ožujka 2022.). Prema navedenim nalazima kod tužitelja i nadalje postoji tjelesno oštećenje od 30% zbog bolesti kralježnice (utvrđeno rješenjem Samoupravne interesne zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Zagrebu od 8. prosinca 1990.), te je utvrđen i nastanak novog tjelesnog oštećenja od 19. studenog 2020., i to tjelesno oštećenje od 40% prema Poglavlju V. B točka 5.a. , zbog oštećenja funkcije srca lakog stupnja i tjelesno oštećenje od 30% prema Poglavlju VI. B. točka 9. , zbog poremećaja venske cirkulacije u nozi sa edemom i/ili trofičkim promjenama kože i/ili kroničnim ulkusom potkoljenice, koja oštećenja su uzrokovana bolešću. Sukladno Listi utvrđeno je ukupno tjelesno oštećenje od 60%, od čega oštećenje na donjim ekstremitetima iznosi 30%.

7. Iz podataka spisa razvidno je da su ovlašteni vještaci svoje mišljenje dali nakon detaljne analize podataka iz relevantne spisu priložene medicinske dokumentacije i liječničkih nalaza dostavljenih uz zahtjev tužitelja od 4. veljače 2020., na temelju koje su utvrđene promjene zdravstvenog stanja tužitelja koje sukladno mjerilima i kriterijima sadržanim u Listi oštećenja organizma – Listi I predstavljaju tjelesno oštećenje u smislu članka 61. stavka 1. ZOMO-a, primjenjujući stručno medicinsko znanje i prema pravilima struke. Stoga je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka koji je utemeljen na postojećoj medicinskoj dokumentaciji i sačinjen sukladno odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja i Liste I, te je u bitnom obrazložen , mogao poslužiti tuženom tijelu kao valjana osnova za donošenje rješenja, kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud. Tužitelju je zakonito utvrđeno tjelesno oštećenje od 60% ukupno, budući da se prema Listi I, ako postoje dva ili više oštećenja, ukupan postotak oštećenja određuje povećanjem najvećeg postotka pojedinačnog oštećenja i to po 10% za svako daljnje tjelesno oštećenje koje iznosi 40 ili 30% (točka I. napomena uz Listu I).

8. Paušalni navodi u tužbi, a koje tužitelj ponovno iznosi u ovoj žalbi, o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju glede stupnja i uzroka tjelesnog oštećenja ne dovode u sumnju pravilnost ocjene stručnih tijela medicinskog vještačenja. Tijekom prvostupanjskog upravnog spora tužitelj nije predlagao eventualno provođenje vještačenja putem sudskog vještaka medicinske struke radi osporavanja ocjene vijeća vještaka na kojim je utemeljeno prvostupanjsko odnosno osporeno rješenje tuženika , niti je priložio relevantne dokaze o tome da su utvrđena tjelesna oštećenja nastala kao posljedica ozljede na radu.

9. S obzirom da kod tužitelja, osim naprijed navedenih, nisu utvrđene druge promjene odnosno stanja koja udovoljavaju detaljno propisanim kriterijima Liste I za utvrđenje tjelesnog oštećenja, te da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, budući da prema članku 61. stavku 2. ZOMO-a to pravo stječe samo osiguranik kod kojeg je tjelesno oštećenje od 30% nastalo kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti, tužbeni zahtjev osnovano je odbijen. Prvostupanjski je sud dao dostatne i valjane razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva, ocjenjujući pri tome i navode tužbe. Na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja koje se odnosi na postojanje tjelesnog oštećenja nije od utjecaja činjenica što mu je priznato pravo na uslugu smještaja u Dom za starije i nemoćne, rješenjem Centra za socijalnu skrb na koje se u žalbi poziva kao niti određivanje vještačenja u svrhu utvrđivanja pretpostavki za priznavanje prava na osobnu invalidninu. Pri tome osnovano tuženik navodi da se, osim toga, radi o činjenicama i dokazima koje tužitelj prema članku 69. stavku 3. ZUS-a ne može iznositi tek u žalbi.

10. S obzirom na naprijed izneseno, prvostupanjski je sud, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku sukladno ovlaštenju iz članka 33. stavka 2. ZUS-a, pravilno ocijenio da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon, jer je isto doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja na koje su primijenjeni mjerodavni propisi iz mirovinskog osiguranja.

11. Kako navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.

12. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka odbijen je na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu, 26. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska