Poslovni broj: Usž-2469/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu I-tužitelja Solaris d.d. za hotelijerstvo, ugostiteljstvo i turizam, Hoteli Solaris 86, OIB: 26217708909, koje zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Višić i partneri d.o.o. Šibenik, Stjepana Radića 53 i II-tužitelja Grada Šibenika u Šibeniku, Trg palih branitelja Domovinskog rata 1, OIB : 55644094063, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine u Zagrebu, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Šibenik, Stjepana Radića 81, u postupku utvrđenja prava vlasništva sukladno Zakonu o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, odlučujući o žalbi I-tužitelja, izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-536/2024-11, od 3. ožujka 2025. na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba I tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-536/2024-11 od 3. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev I i II- tužitelja za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za upravljanje i raspolaganje nekretninama, Sektora za neprocijenjeno građevinsko zemljište, investicijske projekte, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i tehničke poslove, Službe za neprocijenjeno građevinsko zemljište, KLASA: UP/I-940-01/23-06/3, URBROJ: 531- 11-2-1-24-22, od 15. siječnja 2024. Istom presudom odbijen je i zahtjev I i II-tužitelja, kao i zainteresirane osobe, za naknadom troškova tog dijela upravnog spora.

2. I-tužitelj u svojoj žalbi pobija navedenu presudu iz svih zakonom propisanih razloga ističući kako je osnovno pitanje ovog spora je li nekretnina, označena kao katastarska čestica [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina], procijenjena u društven i kapital kod pretvorbe njegovog prednika. Pozivajući se na članak 11. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ukazuje kako je sastavni dio odluke o pretvorbi elaborat o procjeni vrijednosti poduzeća, a čiji je sastavni dio popis nekretnina s pravom korištenja i njihova procjena. Ističe kako je upravo predmetna nekretnina navedena u procjembenom elaboratu te da Hrvatski fond za privatizaciju na popis nekretnina i njihovu procjenu nije imao primjedbi. Mišljenja je kako je prvostupanjski upravni sud pogrešno utemeljio svoju odluku isključivo na potvrdi Centra za restrukturiranje i prodaju, bez da mu je dao mogućnost istu osporavati kroz svjedočenje osoba koje su u privatizaciji sudjelovale, kao i identifikacije nekretnine na terenu. Ukazuje kako bi mu se isključenjem predmetne nekretnine iz njegovog vlasništva, povrijedila Ustavom zajamčena prava te da je opisano postupanje suda u kojem ne percipira brojne povrede, u svom sadržaju arbitrarno suđenje. Predlaže Sudu da usvoji njegovu žalbu i poništiti pobijanu presudu, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

3. Tuženik i zainteresirana osoba nisu dostavili svoje odgovore na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Uvodno Sud ukazuje kako je člankom 126. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. - u daljnjem tekstu: ZUS), propisano da protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog: bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, dok je člankom 134. stavkom 1. ZUS-a propisano da Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

6. Cijeneći citirana procesna zakonska određenja Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 126. stavkom 1. ZUS-a, iz razloga na koje se I tužitelj u svojoj žalbi poziva. To stoga jer je, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora te je osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, ali iz drugih razloga no to što to utvrđuje ovaj Sud.

7. Naime, i po ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski upravni sud utvrdio da je rješenje tuženika doneseno pravilnom primjenom i tumačenjem članka 8. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodne novine“, broj: 50/20. – u daljnjem tekstu ZONGZ) i članka 56. Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“, broj: 52/18. i 155/23. – u danjem tekstu: ZOUDI).

8. Člankom 4. stavkom 3. i 4. ZONGZ-a propisano je da turističko zemljište na kojemu su izgrađeni hoteli i turistička naselja, a nije procijenjeno i uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva te koje, pored zemljišta tlocrtne površine ispod građevine i procijenjenog zemljišta, služi za redovitu uporabu tih građevina, vlasništvo je jedinice lokalne samouprave, dok je preostalo turističko zemljište vlasništvo Republike Hrvatske.

8.1. Člankom 8. stavkom 1. ZONGZ-a određeno je da će na zahtjev osobe koja ima pravni interes, s priloženim ispravama iz članaka 6. i 7. ovoga Zakona, Ministarstvo donijeti rješenje kojim se utvrđuje: turističko zemljište iz članka 4. stavaka 1. i 2. kao predmet prava vlasništva trgovačkog društva; turističko zemljište iz članka 4. stavka 3. ovoga Zakona kao predmet prava vlasništva jedinice lokalne samouprave ; preostalo turističko zemljište iz članka 4. stavka 4. ovoga Zakona kao predmet prava vlasništva Republike Hrvatske.

8.2. Člankom 8. stavkom 7. ZONGZ-a propisano je da ako osoba iz stavka 1. ovoga članka u propisanom roku ne podnese zahtjev za donošenje rješenja iz stavka 1. ovoga članka, Ministarstvo po službenoj dužnosti, u ime Republike Hrvatske, donosi rješenje, a turističko zemljište iz članka 4. stavka 3. ovoga Zakona utvrđuje se kao vlasništvo Republike Hrvatske.

8.3. Člankom 56. stavkom 1. ZOUDI-a određeno je da je neprocijenjena imovina, u smislu tog Zakona, dionice u trgovačkim društvima, poslovni udjeli u trgovačkim društvima, građevinska zemljišta, poslovni prostori, stanovi, tražbine i pokretnine koje nisu, u cijelosti ili u dijelu, procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“, broj: 19/91., 83/92., 94/93., 2/94., 9/95. i 118/99.), odnosno koje nisu unesene u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji („Narodne novine“, broj: 21/96., 71/97., 16/98. i 73/00.), a na kojoj su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća.

8.4. Člankom 56. stavkom 3. ZOUDI-a određeno je da je neprocijenjena imovina iz stavaka 1. i 2. ovoga članka imovina Republike Hrvatske.

8.5. Člankom 56. stavkom 4. ZOUDI-a propisano je da će Centar, na zahtjev nadležnog državnog odvjetništva, izdati potvrdu o nekretninama koje nisu procijenjene ni unesene u temeljni kapital kao javnu ispravu.

9. Prvotno Sud utvrđuje kako se ovaj spor formira oko pitanja je li nekretnina označena kao katastarska čestica, broj 3806/1 katastarske općine [katastarska općina], prilikom pretvorbe prednika tužitelja, procijenjena u njegovom društvenom kapitalu. Razmatrajući naprijed citirane odredbe Sud nalazi da je zakonodavac, kao temelj određenju odlučne činjenice i sukladno članku 56. stavku 4. ZOUDI-a, odredio potvrdu o nekretninama. Ovakvo zakonsko određenje takvu potvrdu čini javnom ispravom.

10. Člankom 60. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.), propisano je da se pod javnim ispravama u smislu Zakona smatraju isprave koje su izdali nadležni sudovi ili javnopravna tijela u granicama svoje nadležnosti i u propisanom obliku. Javne isprave dokazuju ono što se njima utvrđuje ili potvrđuje.

11. Sukladno citiranoj procesnoj odredbi teret dokaza o suprotnoj činjenici je na osobi koja tvrdi da sadržaj javne isprave nije istinit. Sud nalazi kako je I -tužitelj pokrenuo i vodio poseban upravni spor, a kojim je od Centra za restrukturiranje i prodaju tražio donošenje rješenja kojim bi se utvrdilo da su u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HTP SOLARIS Šibenik, na temelju Zakona o pretvorbi društvenog poduzeća procijenjen i niz drugih nekretnina te između inih i ona koja je predmetom ovog postupka. Takav zahtjev pravomoćno je odbijen presudom ovog suda poslovni broj Usž-374/2024, od 13. studenoga 2024., a kojom okolnošću je pravomoćno okončan spor o istinitosti određenja i razlozima zbog kojih nekretnina iz ovog predmeta nije unesena u pretvorbi društvenog kapitala prednika tužitelja. Stoga je posljedično i temeljem naprijed citiranih zakonskih odredbi pravilno određenje prvostupanjskog suda u kojem se kao vlasnik neprocijenjene nekretnine i temeljem naprijed citiranih zakonskih odredbi utvrđuje Republika Hrvatska.

12. Iz razloga navedenih ovom presudom, odnosno iz razloga postojanja javne isprave čija istinitost je uostalom pravomoćno utvrđena, Sud nalazi kako posebno saslušanje osobnosti koje su sudjelovale u pretvorbi prednika tuženika, ili identifikacija nekretnine na terenu nisu adekvatna dokazna sredstva kojima bi se utjecalo na konačnu odluku. Iz ovog razloga Sud zakonitim ocjenjuje odluku suda kojom je odbio izvođenje predloženih dokaza, posebno imajući na umu kako temeljem članka 49. stavka 4. ZUS-a istima i nije vezan.

13. Konačno, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je osnovano I- tužitelj odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

14. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 26. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić