Poslovni broj: Usž-3215/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu I-tužitelja UI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljice PI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju opunomoćenici odvjetnici u odvjetničkom društvu Korljan & partneri d.o.o. u Zadru, Obala kneza Branimira 27, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 49, OIB 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Šibenik, Stjepana Radića 81., radi određenja naknade zbog proširenja pomorskog dobra, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-539/2024-16 od 2. svibnja 2025. na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-539/2024-16, od 2. svibnja 2025.

II. Poništava se rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo , KLASA: UP/II-943- 02/22-01/381, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-08. od 8. siječnja 2024.

III. Poništava se rješenje Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za opću upravu, imovinsko-pravne i zajedničke poslove, KLASA: UP/I-943-05/21- 01/14, URBROJ: 2182-19-02/3-22-38, od 20. listopada 2022.

IV. Nalaže se prvostupanjskom tijelu tuženika da u roku od 60 dana od dana zaprimanja ove presude i povrata spisa, donese novo rješenje po zahtjevu tužitelja, pridržavajući se pri tome uputa i naloga sadržanih u ovoj presudi.

V. Nalaže se tuženiku Ministarstvu pravosuđa i uprave, u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 49, OIB 72910430276, da u roku od 60 dana od dana zaprimanja ove odluke tužitelju naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 4.062,50 Eura.

VI. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora se odbija.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-02/22-01/381, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-08, od 8. siječnja 2024., a kojim rješenjem je poništeno rješenje Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za opću upravu, imovinsko - pravne i zajedničke poslove, KLASA: UP/I-943-05/21-01/14, URBROJ: 2182-19-02/3- 22-38, od 20. listopada 2022. (u daljnjem tekstu Prvostupanjsko rješenje).

1.1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je zainteresiranoj osobi da I-tužitelju, II- tužiteljici i NI, isplati naknadu u iznosu od 446.000,00 Eura, radi proširenja granice pomorskog dobra na nekretninu koja je u zemljišnim knjigama označena kao katastarska čestica broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina].

2. Tužitelji u svojoj žalbi pobijaju navedenu presudu iz svih zakonom propisanih razloga ističući kako je prvostupanjski upravni sud, bez valjanog i pravno prihvatljivog obrazloženja, odbio izvesti njihov dokazni prijedlog za provođenje očevida na licu mjesta, kao i vještačenje okolnosti je li katastarska čestica [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina] bila izvan ili unutar granice pomorskog dobra prije donošenja rješenja Povjerenstva za granice pomorskog dobra iz 2014. godine. Vezano uz ovu okolnost ukazuju kako Sud nije pružio ni minimalno obrazloženje iz kojeg razloga je zaključio da je izvođenje takvog dokaza nepotrebno. Ukazuju kako su tijekom postupka koji je prethodio pobijanoj presudi dostavili opsežnu dokumentaciju kojom se potvrđuje kako se predmetna nekretnina nije nalazila u obuhvatu pomorskog dobra prije izgradnje luke nautičkog turizma pa ni prije donošenja rješenja Povjerenstva za granice pomorskog dobra iz 2014. godine, ali da se Sud takvim okolnostima nije ni bavio. Ističu kako iz informacija Javnog pravobranilaštva Općine Šibenik, od 25. lipnja 1984., broj M – 37/84, kao i obavijesti Općinskog komiteta za komunalne poslove od 17. prosinca 1984., doista proizlazi da se predmetna nekretnina koristi za izgradnju luke, ali i kako samo javno pravobranilaštvo u tom smislu traži provedbu postupka izvlaštenja, upravo iz razloga jer se radi o privatnom zemljištu. Osporavaju da bi rješenje Povjerenstva za granice pomorskog dobra od 30. prosinca 2014., samo uskladilo stvarno stanje s pravnim, odnosno da bi ono imalo samo deklaratorni učinak, iz kojeg razloga se u ovom slučaju ne bi radilo o proširenju granica pomorskog dobra iz članka 58. Zakona o izvlaštenju. Suprotno navedenom svoj stav obrazlažu činjenicom da se tim rješenjem granica pomorskog dobra pomakla u kopno čime je to dobro i obuhvatilo privatnu česticu, jer je do tada granica pomorskog dobra završavala na granici katastarske čestice [katastarska čestica], a koja je i navedena kao obala. Iz ovog razloga zaključuju da je evidentno kako je naznačeno rješenje konstitutivni, a ne deklaratorni akt. Ističu i kako presude na koje se prvostupanjski upravni sud poziva nisu komparativne ovom slučaju, iz kojeg razloga navedene analogije ne mogu opstati, jer se u svim tim presudama radilo o pomorskom dobru koje je kao takvo egzistiralo još od vremena Austrijskog građanskog zakonika te se tada samo ispravljao pogrešan zemljišno knjižni upis. Suprotno tome u ovom predmetu državnim aktom proširuje se postojeće pomorsko dobro na privatno zemljište, do tada upisano kao pašnjak, iz kojeg razloga je ta granica promijenjena na način da je kopno proglašeno pomorskim dobrom izvan njegovih ranijih granica. Upravo takva odluka potvrđuje kako se ne može raditi o pukom usklađenju s postojećim stanjem, jer se iz stvari koja može biti u pravnom prometu autoritativno mijenja ta osobina u stvar res extra commercium. Slijedom opisanog zaključuju da su propuštanjem određenja pravične naknade u konkretnom slučaju , tuženik i prvostupanjski upravni sud, povrijedili članak 48. Ustava Republike Hrvatske i članak 1. Protokola broj 1. uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima, odnosno propustili analizirati narušeni pravični balans, kao i načelo legitimnog očekivanja stranaka. Predlažu Sudu da usvoji njihovu žalbu i poništiti pobijanu presudu, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

3. Tuženik i zainteresirana osoba nisu dostavili odgovore na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Člankom 58. stavkom 1. Zakona o izvlaštenju i određenju naknade ("Narodne novine", broj: 74/14., 69/17. i 98/19.), propisano je da se u slučaju proširenja granice pomorskog dobra izvan granice koja se po samom zakonu kojim se uređuje pomorsko dobro smatra pomorskim dobrom odnosno izvan granice određene aktom nadležnog tijela donesenog na temelju zakona kojim se uređuje pomorsko dobro, za nekretnine na koje je proširena granica naknada se, po zahtjevu prijašnjeg vlasnika, određuje u postupku i na način propisan ovim Zakonom.

6. U ovom predmetu spor se formira oko okolnosti je li ranije postojeće pomorsko dobro prošireno na nekretninu tužitelja, a kada postoji obveza plaćanja naknade, ili je suprotno tome, aktima javno pravne vlasti samo deklaratorno usklađeno zemljišno knjižno stanje pomorskog dobra sa stvarnim stanjem , a koje je nepromijenjeno od uspostave pomorskog dobra kao takvog.

7. Spisu tuženika prileži Odluka o davanju na korištenje pomorskog dobra , Skupštine općine Šibenik, Broj 08-8600/83, od 29. prosinca 1983., a kojom odlukom se, u članku 1. točki 4. te odluke, Radnoj organizaciji za nautički turizam „Adriatik klub Jugoslavija“ daje na korištenje pomorsko dobro, Otok Piškera, - sjeverni obalni dio otoka Panitula Velika. Istom odlukom navedeno je da se područje tog dobra označava sukladno karti koja je sastavni dio te odluke te da se to dobro daje u svrhu izgradnje nautičkog centra Piškera od 180 vezova.

7.1. Spisu tuženika prileži podnesak Skupštine općine Šibenik, Komisije za predstavke i pritužbe, Broj: 03-3545/1-1984, od 22. lipnja 1984., a sukladno kojem se navodi da je naprijed navedena Odluka o davanju na korištenje pomorskog dobra, sačinjena bez točne identifikacije nekretnina na koje se odnosi, da prema skici koja je sastavni dio rješenja proizlazi kako je dodijeljen manji dio pomorskog javnog dobra, dok je veći dio zemljišta privatno vlasništvo ŽI, koji o postupku nije ni obavješten, iz kojeg razloga je Izvršnom vijeću skupštine predloženo da ukaže tijelu koje je donijelo Odluku na njegov nezakonit rad.

7.2. Spisu tuženika prileži Informacija u vezi izgradnje nautičkog centra na „Panituli velikoj“, Javnog pravobranilaštva općine Šibenik, Broj M – 37/84, od 25. lipnja 1984., a kojom informacijom se obavještava Izvršno vijeće kako je Skupština općine Šibenik dodijelila na korištenje Adriatik klubu Jugoslavije pomorsko dobro radi izgradnje nautičkog centra, međutim da je za izgradnju tog centra potrebno eksproprirati i dio zemljišta privatnog vlasništva, a što nije učinjeno jer Općina Šibenik, s obzirom na odredbe Zakona o eksproprijaciji, ne može pokrenuti takav postupak, budući da nije korisnik eksproprijacije, već bi to bio isključivo „Adriatik klub Jugoslavija“.

7.3. Spisu prileži dopis Skupštine općine Šibenik, od 12. studenoga 1985. sukladno kojem se navodi da se kod dodjele pomorskog dobra „Adriatic klubu“ nisu dirale nekretnine u vlasništvu građana, koje se po zakonu ne smatraju pomorskim dobrom. Istim je navedeno i kako Ugovor s Adriatic klubom nije zaključen jer postoji nesuglasnost o shvaćanju spornog akta o davanju na korištenje pomorskog dobra.

7.4. Rješenjem Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, Sektora upravljanja pomorskim dobrom, lučkim i koncesijskim sustavom, Povjerenstva za granice, KLASA: UP/I-342-01/10-01/73, URBROJ: 530-03-1-14-2, 30. prosinca 2014., prihvaćen je prijedloga za utvrđenje granica pomorskog dobra na dijelu katastarske općine [katastarska općina] za otok Panitula. Tim rješenjem navedeno je kako je katastarska čestica broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina] cijelim svojim dijelom pomorsko dobro.

7.5 Spisu tuženika prileži Procjembeni elaborat tržišne vrijednosti nekretnine za nekretninu označenu kao katastarska čestica broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina], sačinjen po Damiru Alfieru, Stalnom sudskom vještaku za građevinarstvo i procjenu nekretnina, oznaka elaborata TD 42/2022, od 22. srpnja 2022., a kojim elaboratom je navedeno kako je iz skice sa mjesta očevida vidljivo da teritorij Marine Piškera, odnosno pomorsko dobro, podrazumijeva dvije katastarske čestice i to katastarsku česticu broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina], površine od 1685 m[2] i katastarsku česticu broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina], površine 15.222 m[2] . Istim elaboratom navedeno je kako je vještak geodeta još 19. studenoga 2008., uspostavio granicu između naprijed navedenih nekretnina preuzimanjem izvornog grafičkog katastarskog plana te da je katastarska čestica broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina] (prijašnja oznaka 2595), površine 1685 m[2] , kao pomorsko dobro 1983. predana radnoj organizaciji Adriatik klub Jugoslavija“. Suprotno ovom priloženim vještvom je navedeno da je kod proširenja granica pomorskog dobra, 2014. godine, u njegov obuhvat ušla i katastarska čestica broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina], u površini od 15.222 m[2] .

8. Sukladno ovakvom stanju i razmatrajući spor o naprijed navedenom odlučnom pitanju, ovaj Sud polazi od okolnosti kako je u nekom trenutku pomorsko dobro iz postojećeg prošireno u svrhu izgradnje luke nautičkog turizma. Stoga navodi zainteresirane osobe koji se odnose na okolnost da se pomorsko dobro samo deklaratorno određuje, jer je ono oduvijek postojalo, iako potpuno točno nema utjecaj na konkretni predmet. Naime, pomorsko dobro, u smislu kako ga razumije zainteresirana osoba, postoji i postajalo je te ima samostalnu oznaku koja je i u priloženom vještvu označena kao katastarska čestica broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina] (prijašnja oznaka 2595), u površini od 1685 m[2] . Sud nalazi da ta nekretnina i nije predmetom ovog spora. Suprotno tome zemljište na kojem se planirala graditi luka nije pomorsko dobro na način kako ga vidi zainteresirana osoba, već je ono upravo zemljište koje se uzima da bi sa ranije postojećim pomorskim dobrom činilo neku novu funkcionalnu cjelinu, a koja će u nekoj namjeni biti izgrađena, u konkretnom luka nautičkog turizma. Iz ovog razloga to zemljište ulazi u doseg primjene članka 58. stavka 1. Zakona, jer je to proširenje po svom smislu slično bilo kojem drugom oduzimanju zemljišta koje se u javnom interesu provodi odnosno bilo kojoj drugoj eksproprijaciji.

9. Da je navedeni stav točan pokazuje i materijalna dokumentacija koja prileži spisu tuženika te Sud uvodno napominje da čak i iz Odluke o davanju na korištenje pomorskog dobra, Skupštine općine Šibenik, Broj 08-8600/83, od 29. prosinca 1983., a kojom odlukom je „Adriatik klubu Jugoslavija“ dano na korištenje pomorsko dobro, ne proizlazi da je tom odlukom identificirana predmetna nekretnina. Upravo je ova okolnost nastavno i bila predmetom brojnih naprijed navedenih predstavki izmijenjenih između prednika tužitelja i javnopravnog tijela i iz kojih proizlazi da je uz već dano pomorsko dobro potrebno eksproprirati i dio zemljišta tužitelja. Nije sporno da ta eksproprijacija nikad nije provedena, a što uostalom potvrđuje i ranija katastarska izmjera, naprijed opisana Procjembenim elaboratom. Slijedom navedenog sud prvostupanjsku presudu, kao i osporeno rješenje ocjenjuje nezakonitim. Stoga je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove odluke.

10. U odnosu na žalbu zainteresirane osobe izjavljenu protiv Prvostupanjskog rješenja, Sud nalazi kako je ista osnovana u dijelu u kojem se prigovara određenju kakvoće zemljišta za kojeg se određuje naknada. Naime, sukladno Procjembenom elaboratu, a koji elaborat je temelj određenju novčane naknade, navedeno je da se po samoj definiciji predmetna nekretnina svrstava u građevinsko zemljište I kategorije, budući je donesena sva prostorno-planska dokumentacija, bez obveze izrade urbanističkog plana, ali ipak vodeći računa da su na dan kakvoće, 17. listopada 2014., već bile izgrađene sve građevine. Vezano uz ovakav Stav zainteresirana osoba je u svojoj žalbi isticala kako je stalni sudski vještak trebao utvrditi vrijednost nekretnine prema stanju prije proširenja granice pomorskog dobra.

11. Člankom 46. stavkom 1. Zakona, propisano je da se naknada za potpuno izvlaštenu nekretninu određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju ili u vrijeme sklapanja nagodbe prema ovom Zakonu, uzimanjem u obzir uporabnog svojstva nekretnine koju je imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja.

12. Citirano određenje u cijelosti je primjenjivo u ovom slučaju u kojem je već 1983., ustanovljena namjera proširenja pomorskog dobra. Stoga je u ovom slučaju potrebno odrediti naknadu uzimanjem u obzir uporabnog svojstva nekretnine koju je ista imala prije promjene namjene koja je bila povodom proširenja pojasa pomorskog dobra, dakle prije no što je kreiran plan zbog kojeg je proširenje provedeno. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

13. Stoga će u nastavnom tijeku upravnog postupka prvostupanjsko tijelo provesti novo vještačenje kojim će utvrditi vrijednost nekretnine na koju je prošireno pomorsko dobro, na način da će tu procjenu temeljiti na uporabnom svojstvu nekretnine koju je ista imala prije promjene namjene koja je bila povodom proširenja pojasa pomorskog dobra odnosno prije namjere izgradnje luke. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

14. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora specificiranog na ročišnom zapisniku od 1. travnja 2025. i u njihovoj žalbi Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. Zakona o upravnim sporovima te na temelju tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa). Tužitelji su na temelju Tbr. 27. točka 1. Tarife, podnijeli zahtjev za sastav tužbe, kao i zahtjev za sastav podneska od 28. ožujka 2025.; na temelju Tbr. 27. točka 2. Tarife, podnijeli zahtjev za naknadu troškova za pristup na ročište održano 1. travnja 2025. u iznosu od po 3.689 bodova po radnji, kao i temeljem Tbr. 27. točka 3. Tarife naknadu troškova za sastav žalbe u iznosu od 8.400,00 Eura.

15. Člankom 144. stavkom 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima određeno je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

15.1. Člankom 144. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima određeno je da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

15.2. Člankom 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

16. Imajući na umu kako je ovaj spor okončan na način da je ukinuta pobijana presuda i kao nezakonito poništeno rješenje tuženika, Sud zaključuje kako su tužitelji uspjeli sa svojim tužbenim zahtjevom, a koja okolnost tada dovodi do obveze tuženika da snosi sve opravdane troškove spora. Iz ovog razloga Sud je u obvezi utvrditi koji se troškovi, a koje troškove tužitelji potražuju svojim zahtjevom, mogu smatrati opravdanim.

17. Sud u cijelosti osnovanim uzima zahtjev za naknadu troškova sastavljanja tužbe i žalbe na prvostupanjsku presudu, a kojim radnjama je iniciran i okončan spor u ovoj upravnoj stvari, koji je po tužitelje povoljno okončan, odnosno i naknadu troškova pristupa na ročište po pozivu Suda. Stoga i imajući na umu kako je vrijednost predmeta spora neprocjenjiva, dok za sastavljanje žalbe protiv presude i rješenja pred Visokim upravnim sudom odvjetniku pripada nagrada uvećana za 25 %, odlučeno je kao u točki V izreke ove odluke.

18. Suprotno ovom Sud navodi kako podnesak tužitelja od 28. ožujka 2025., a koji je predan nekoliko dana prije održavanja rasprave u istom, sadrži ponavljanja već ranije izloženih stavova, kao i priloženo privatno provedeno vještačenje vrijednosti nekretnine koja je predmetom procjene, a koje vještvo u konkretnom i ne može biti uzeto u razmatranje. Stoga je odlučeno kao u točki VI izreke ove odluke.

19. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 2. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 26. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić