Poslovni broj: Usž-4615/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlahe Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VA iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Dejanu Biliću, odvjetniku iz Kaštel Kambelovca, Cesta dr. Franje Tuđmana 481 C, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi potpunog izvlaštenja nekretnina – troškova upravnog spora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovnog broja: Us I-1522/2025-6 od 22. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Usvaja se žalba tužitelja i poništava točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovnog broja: Us I-1522/2025-6 od 22. kolovoza 2025.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi troškove žalbenog dijela upravnog spora u iznosu od 1.250,00 € u roku od 15 dana od dana dostave ovog rješenja .

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda obustavljen je upravni spor (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Tužitelj je protiv točke II. izreke rješenja prvostupanjskog suda podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga smatrajući da je sud počinio povredu materijalnog prava primjenom odredbe članka 147. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima. Ističe da je povukao tužbu te da je spor obustavljen iz razloga što je tuženik nakon podnošenja tužbe udovoljio, odnosno postupio po zahtjevu tužitelja. Stoga smatra da se u konkretnom slučaju treba primijeniti odredba članka 147. stavak 6. ZUS -a i tužitelju dosuditi naknadu troškova postupka jer mu ih je u cijelosti prouzročio tuženik svojim postupanjem. Predlaže usvojiti žalbu, preinačiti rješenje i usvojiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova prvostupanjskog upravnog spora uz naknadu troškova žalbenog dijela spora.

3. Tuženik se nije očitovao o žalbi.

4. Žalba je osnovana.

5. Naime, prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj prvostupanjskom upravnom sudu podnio tužbu zaprimljenu kod istog suda 27. lipnja 2025., kojom je traži poništenje rješenja Ureda državne uprave Splitsko-dalmatinske županije, klase: UP/I- 943-04/21-01/00039, urbroj: 2181/1-13/569-24-15 od 26. siječnja te da se naloži tuženiku u roku od 15 dana donijeti odluku. Nadalje, proizlazi da je tuženik u odgovoru na tužbu istakao da je o žalbi tužitelja riješeno rješenjem poslovnog broja, klasa: UP/II- 943-02/24-01/146, urbroj: 514-04-03-01-01/08-25-05 od 30. srpnja 2025., koje rješenje je i dostavio prvostupanjskom upravnom sudu i kojim je poništio naprijed navedeno rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za upravljanje nepokretnom imovinom, izgradnju, imovinske odnose od 26. siječnja 2024. i predmet vratio na ponovni postupak.

6. Po pozivu suda u smislu odredbe članka 100. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), tužitelj je pozvan izjasniti se je li donesenom odlukom zadovoljan ili tužbeni zahtjev proširuje na isto rješenje o kojem se pozivu tužitelj očitovao na način da povlači tužbu obzirom da više nema interes za vođenjem spora te je ujedno zatražio trošak upravnog spora u iznosu od 1.000 € (Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika).

7. Dakle, u konkretnom slučaju postavlja se sporno pitanje da li tužitelj ostvaruje pravo na trošak upravnog spora kada je podneskom (sačinjen po punomoćniku odvjetniku) povukao tužbu u upravnom sporu tijekom kojeg je tuženik postupio u skladu s postavljenim tužbenim zahtjevom.

8. Odredbom članka 147. stavak 5. ZUS-a, na kojeg se poziva prvostupanjski upravni sud u obrazloženju osporenog rješenja propisano je da stranka koja je povukla tužbu, žalbu ili drugi prijedlog koji je prouzročio troškove drugim strankama snosi troškove i tim strankama.

9. U svezi s naknadom troškova upravnog spora u upravnim sporovima pokrenutim radi šutnje i slučajevima kada je tuženik za vrijeme trajanja upravnog spora riješilo žalbu stranke, nakon čega je tužitelj po pozivu suda povukao tužbu jer više nema interes za vođenje spora Ustavni sud Republike Hrvatske izrazio je stajalište u svojoj odluci poslovnog broja: U-III-4598/2022 od 29. listopada 2025. godine. Navedenom odlukom Ustavni sud je usvojio ustavnu tužbu i ukinuo rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja: Usž-1474/2022 od 6. travnja 2022. godine te je predmet vratio na ponovni postupak Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke između ostalog navodi da je u tom predmetu tužena strana javnopravno tijelo s javnim ovlastima te da je tom upravnom sporu prethodio upravni postupak (određivanja porezne obveze). Budući da do pokretanja upravnog spora radi šutnje uprave podnositelj nije imao nikakvih saznanja je li o njegovoj žalbi odlučeno ili nije, jer mu do tog trenutka nije uručeno drugostupanjsko rješenje, pokretanje upravnog spora zbog šutnje uprave pokazuje se osnovanim. Nadalje, ističe da je imajući u vidu takvo utvrđenje, a posebno legitimni cilj pravila o nenaknadi troškova spora u slučaju povlačenja tužbe, koje je dao Visoki upravni sud tumačeći članak 79. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14. i 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-2753/2012 i dr., 29/17.), Ustavni sud utvrđuje da u slučaju podnositelja nisu primjenjiva dva glavna razloga za sankcioniranje procesne discipline, a to su izbjegavanje, neopravdano pokretanje sporova i nerazumno visokih troškova upravnih sporova. Stoga Ustavni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je Visoki upravni sud odredbu članka 79. ZUS-a u konkretnom predmetu primijenio mehanički i bez obraćanja dovoljno pažnje na posebne okolnosti tog slučaja. Ocjena je Ustavnog suda da je stajalište Visokog upravnog suda u konkretnom slučaju bilo arbitrarno i da ne teži ostvarivanju legitimnog cilja te da se ne može opravdati s aspekta pravičnog suđenja, pa rješenje Visokog upravnog suda nije razmjerno legitimnom cilju kojem teži članak 79. ZUS-a te da je njegova primjena u ovom predmetu rezultirala ograničenjem koje je umanjilo samu bit podnositeljeva prava na pristup sudu, zajamčenog člankom 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske.

10. Obzirom na naprijed navedenu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, koja je primjenjiva u identičnoj situaciji u ovoj upravnoj stvari u kojoj je tužitelj pokrenuo prvostupanjski upravni spor tužbom 27. lipnja 2025. godine poradi šutnje, budući da tuženik nije odlučio o njegovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 26. siječnja 2024. godine te da je tuženik u tijeku prvostupanjskog upravnog spora riješio žalbu tužitelja dana 30. srpnja 2025. godine, u konkretnom slučaju, a primjenom citirane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske tužitelj ima pravo na zatražene troškove prvostupanjskog upravnog spora, iako je povukao tužbu nakon što je tuženik tijekom prvostupanjskog upravnog spora riješio o njegovoj žalbi (ali nakon podnošenja tužbe prvostupanjskom sudu). Pri tom ovaj Sud nalazi osnovanim razloge povlačenja tužbe tužitelja – obzirom da više nema interes za vođenjem spora nakon što je tuženik riješio o žalbi na način da je usvojio žalbu tužitelja.

11. Dakle, iz svega naprijed navedenog neprijepornim proizlazi da je tužitelj povukao tužbu jer više nije imao pravni interes za vođenjem pokrenutog spora, nakon čega je prvostupanjski upravni sud, a nakon očitovanja tužitelja, pravilno pod točkom I. obustavio upravni spor, međutim prvostupanjski upravni sud je pogriješio kada je pod točkom II. izreke svog rješenja odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Pritom treba imati na vidu da u konkretnom slučaju tužitelj do podnošenja tužbe radi šutnje uprave (u postupku radi izvlaštenja zemljišta za izgradnju prometnice) te je u tužbi isticao da o njegovoj žalbi nije riješeno niti protekom više od godinu i pol dana, unatoč požurnicama. Dakle, proizlazi da tužitelju do dana podnošenja tužbe 27. l ipnja 2025. godine nije odlučeno o žalbi, koju je podnio tuženiku , niti mu je do dana podnošenja tužbe uručeno drugostupanjsko rješenje. Stoga se u konkretnom slučaju, a u skladu s citiranom odlukom Ustavnog suda pokretanje prvostupanjskog upravnog spora zbog šutnje uprave od strane tužitelja ukazuje osnovanim, kao i zahtjev za naknadom troškova spora.

12. Obzirom na sve naprijed navedeno i utvrđeno ovaj Sud ocjenjuje da je osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je stoga na temelju odredbe članka 135. stavak 2. u vezi s člankom 128. odlučeno kao pod točkom I. izreke. Na temelju odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, a s obzirom da je tužitelj uspio sa žalbom to je riješeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 26. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner