Poslovni broj: Usž-4333/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Silvija Čovića, predsjednika vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Dario Čajo, odvjetnik iz Kaštel Kamblelovca, Cesta dr. Franje Tuđmana 632, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja zastare prava na naplatu duga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-989/2025-7 od 18. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 26. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-989/2025-7 od 18. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika od 27. travnja 2022. i rješenja prvostupanjskog tijela u točkama III. i V. izreke rješenja te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela kojim je spornom točkom III. odbijen zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga doprinosa za koji na dan 31. siječnja 2021. nije nastupila. Zastara prava na naplatu odnosi se na utvrđene porezne obveze za 2015., 2019. i 2020., a spornom točkom V. izreke rješenja određeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
3. U žalbi na presudu, kao i u tužbi te u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja tužitelj osporava primjenu materijalnog prava. Smatra da su tijela na zastaru bila dužna paziti po službenoj dužnosti. Navodi da je trebalo primijeniti ranije važeći Opći porezni zakon ("Narodne novine", 147/08. – dalje: OPZ/08.) za sve porezne obveze nastale do 31. prosinca 2016., a ne Opći porezni zakon ("Narodne novine", 115/16.) koji je primijenjen u konkretnom slučaju. Smatra da je nastupila bar zastara prava na naplatu za 2015., budući da je počela teći 1. siječnja 2016. te da je relativna zastara nastupila najkasnije 1. siječnja 2019., a rješenje je doneseno 24. srpnja 2021. Predlaže da se žalba uvaži, poništi pobijana presuda te da Visoki upravni sud sam riješi stvar i naloži tuženiku naknaditi trošak upravnog spora i trošak sastava žalbe.
4. Tuženik, iako pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost osporene presude, kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama propisanim člankom 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud je ocijenio da žalbeni razlozi kojima se presuda pobija nisu osnovani, a niti postoje razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Naime, pravilno su prvostupanjski sud kao i porezna tijela primijenili Opći porezni zakon iz 2016. ("Narodne novine", 115/16. – dalje: OPZ/16.), koji je na snazi i u primjeni od 1. siječnja 2017.
Člankom 197. stavak 2. OPZ-a/16. propisano je da iznimno od stavka 1. ovog članka postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama OPZ-a/08. u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara, dovršit će se prema odredbama tog Zakona. Postupcima u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara, prema odredbama OPZ-a/08. dovršit će se prema odredbama ovog Zakona. Dakle, ukoliko do 1. siječnja 2017. nije nastupila zastara, postupci će se dovršiti prema odredbama OPZ-a/16.
8. U konkretnom slučaju sporno je je li za 2015. nastupila relativna zastara, kako to tvrdi tužitelj i je li trebalo primijeniti ranije važeći zakon. Kao prvo valja istaknuti da prema odredbama OPZ-a/16. više nema relativne zastare koja je nastupala protekom roka od tri godine od kada je počela teći. Za utvrđene obveze zastara prava na naplatu za 2015. počela je teći 1. siječnja 2016., tako da do 1. siječnja 2017. nije nastupila relativna zastara, pa su se postupci u tim slučajevima trebali nastaviti po OPZ-u/16.
9. Zastara prava na naplatu za porezni dug utvrđena za 2015. počela teći 1. siječnja 2016., a apsolutna zastara na naplatu u konkretnom slučaju bi nastupila 1. siječnja 2022.
10. Iz spisa premeta proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za utvrđenje zastare prava za naplatu duga dana 11. svibnja 2021. U vrijeme podnošenja zahtjeva za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga, zastara prava poreznog duga utvrđena za 2015., pa isto tako i za 2019. i 2020., nije nastupila, budući da je za porezni dug utvrđen za 2015. primjenom važećeg OPZ-a zastara nastupila tek 1. siječnja 2022. Kako u vrijeme podnošenja zahtjeva za utvrđivanje zastare prava na naplatu duga doprinosa, zastara nije nastupila, pravilno je u upravnom postupku, što je potvrđeno i prvostupanjskom presudom odbijen zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu duga. Osim toga, valja istaknuti da je člankom 109. stavkom 10. OPZ -a propisano da i kada protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbinu osigurana zalogom ili hipotekom, može se namiriti samo iz opterećene stvari, ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, ali se zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može namiriti ni iz opterećene stvari.
11. Prema izvatku iz Zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišno -knjižnog odjela Kaštel Lukšić za zk. ul. [broj ZK uloška], sa stanjem 19. svibnja 2005., koji je priložen u spisu dostavljenom od tuženika, vidljivo je da je u istom zk. ul. dana 30. travnja 2021. pod brojem Z-17015/202 zaprimljen i proveden upis na teret I., II., III. i IV. zk. tijela – uknjižba založnog prava po rješenju Općinskog suda u Splitu, broj: OVR-675/2020 od 28. travnja 2021., radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 1.528,15 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, koje na iznos od 376.029,03 kune teku od 13. siječnja 2020. do isplate u korist Republike Hrvatske.
12. Stoga, da je u konkretnom slučaju i nastupila zastara prava na naplatu, ali iz već navedenih razloga nije, porezni dug se ne bi mogao otpisati. Međutim, kao što je već rečeno u konkretnom slučaju je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te je i ovaj Sud shvaćanja da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti OPZ/16., a da niti za obveze doprinosa utvrđene za 2015. u vrijeme podnošenja zahtjeva 11. svibnja 2021. nije nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga.
13. S obzirom na sve navedeno, ocijenivši da žalbeni navodi tužitelja nisu odlučni za ocjenu zakonitosti osporene presude, a niti drugačiji ishod ovog postupka, na temelju članka 135. stavak 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki I. izreke.
14. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu 26. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
Silvio Čović
