Poslovni broj: Usž-894/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Silvija Čovića, predsjednika vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gjergj Lekaj i Marko Rogić, Rijeka, Dolac 8, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na dodanu vrijednost , odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 1050/2024-6 od 7. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 26. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1050/2024-6 od 7. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika od 30. travnja 2024. i rješenja prvostupanjskog tijela od 20. rujna 2023. te zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja poreza na dodanu vrijednost za 2020., 2021. i 2022. u iznosima navedenim u izreci prvostupanjskog rješenja te mu je naloženo da na za to propisan način uplati navedene obveze, kao i da obračuna i uplati daljnje kamate do dana isplate te mu je naloženo da provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu u kojoj iznosi kronologiju postupka. Navodi da je u postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Ističe da tužiteljeva vrijednost isporuke dobara ili obavljenih usluga u provjeravanim kalendarskim godinama nije prešla iznos od 40.000,00 eura. Prilikom donošenja osporavane presude nije pravilno vrednovana činjenica da je tužitelj kao pravni laik potpisao izjavu u prostorijama porezne uprave u nazočnosti OJ i DJ. Međutim, zanemareno je prilikom donošenja prvostupanjske odluke kako je predmetna izjava bila unaprijed pripremljena od strane inspektora, koji je uvjeravao tužitelja da je potpisivanje tako pripremljene izjave svakako bolje za njega. Tužitelj je tako kao pravni laik postupao s povjerenjem u objašnjenje inspektora i u konačnici potpisao izjavu u kojoj izjavljuje da uplate prihoda za apartmane predstavljaju isključivo njegov prihod. Nakon toga navodi da se savjetovao sa odvjetnikom o svim pravima i obvezama, kako bi se u postupku pravilno utvrdilo činjenično stanje, a suprotno navodima u osporenom rješenju da je tužitelj isplaćivao OJ i DJ 12.000,00 eura. Navedene osobe su potpisale izjavu u kojoj je istaknuto da je njima zapravo išla polovica cjelokupne zarade te je ista bila dostavljena u spis predmeta, ali to prvostupanjski sud nije uzeo u obzir. Smatra da je to dovelo do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i onda posljedično do pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga, predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu te da tuženik naknadu tužitelju troškove postupka te traži troškove sastave žalbe 1.250,00 eura.
4. Tuženik, iako pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost pobijane presude i postupka koji joj je prethodio u granicama propisanim člankom 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud je ocijenio da žalbeni razlozi kojima se presuda pobija nisu osnovani, a niti postoje razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor u obavljanju djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja turistima o čemu je sastavljen zapisnik 8. kolovoza 2023. Na navedeni zapisnik tužitelj nije uložio prigovor. U nadziranom razdoblju za 2020. utvrđeno je da tužitelj kao mali porezni obveznik nije upisan u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost te je izvršen uvid u izlazne i ulazne račune tužitelja, a odnosi se na usluge obavljene tužitelju od strane putničke agencije Booking com iz Nizozemske, a što tužitelj nije iskazao niti je dostavio uz prijavu poreza na dodanu vrijednost kao primljene usluge iz drugih država članica Europske unije. Isto se odnosi i na apartmane koje je tužitelj unajmio od OJ i DJ, a navedeno je potvrdio i sam OJ. Stoga je pravilno porezno tijelo utvrdilo da se na tužitelja ne može primijeniti oslobođenje od plaćanja PDV-a, iako ima status malog poreznog obveznika i da se stoga ima primijeniti zakonom propisani prijenos porezne obveze za navedene usluge pružene od strane ino dobavljača na koje nije obračunat i plaćen PDV. Navedeno se odnosi i na 2021. i 2022. Također je utvrđeno da je tužitelj prešao iznos od 40.000,00 eura u tekućoj kalendarskoj godini u mjesecu kolovozu, pa je stoga na isporuke od 1. rujna 2022. bio obvezan obračunati PDV na vrijednost oporezivih isporuka, zbog čega mu je utvrđena porezna obveza plaćanja PDV-a.
8. Naime, odredbom članka 90. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22. i 113/22. – dalje: ZPDV) propisano je da se malim poreznim obveznikom u smislu ovog Zakona smatra pravna osoba sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom, odnosno fizička osoba s prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu, čija vrijednost isporuke dobara ili obavljenih usluga u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini nije bila veća od 40.000,00 eura.
9. Odredbom članka 77. stavak 1. ZPDV-a propisano je da svaka osoba mora poreznoj upravi prijaviti početak svoje djelatnosti kao poreznog obveznika, odnosno mora se prijaviti u registar obveznika PDV-a, ako je vrijednost njezine isporuke u tekućoj kalendarskoj godini, prešla iznos iz članka 90. stavak 1. ovog Zakona. Ako se porezni obveznik ne prijavi u registar obveznika PDV-a, iako je vrijednost njegovih isporuka u prethodnoj ili u tekućoj kalendarskoj godini prešla iznos iz članka 90. stavka 1. ovog Zakona, porezna uprava upisuje ga u registar obveznika PDV-a po službenoj dužnosti o čemu donosi rješenje, a žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Porezni obveznik koji obavlja transakcije unutar Europske unije obvezan je od porezne uprave zatražiti izdavanje PDV identifikacijskog broja na propisanom obrascu. Porezni obveznik je poreznoj upravi dužan prijaviti svaku promjenu ili prestanak obavljanja djelatnosti.
10. Prvostupanjski sud je analizirao ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koja prileže spisu te je ocijenio da su osporavane odluke poreznih tijela utemeljene na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava.
Tužitelj je tijekom upravnog postupka i upravnog spora isticao iste prigovore na koje je tuženik odgovorio u obrazloženju svoje odluke te je sud ocijenio da su dati jasni, precizni i utemeljeni razlozi zbog kojeg su prigovori tužitelja ocijenjeni neosnovanim te je iste razloge u cijelosti prihvatio i prvostupanjski sud.
11. Prema ocjeni ovoga Suda, tužitelj nije prigovorima iz žalbe doveo u sumnju zakonitost prvostupanjske presude, jer je ponavljao iste prigovore na koje se očitovao tuženik i prvostupanjski sud, a koje obrazloženje i ovaj Sud u cijelosti prihvaća. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo.
12. Stoga je prema ocjeni ovoga Suda, trebalo temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
13. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu 26. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
Silvio Čović
