Poslovni broj: Usž-4062/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Silvija Čovića, predsjednika vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Doris Košta, odvjetnica iz Splita, Ivana Gundulića 26a , protiv tuženika Višeg službeničkog suda, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49 , radi teške povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2972/2024-7 od 23. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2972/2024-7 od 23. svibnja 2025. kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika od 1. srpnja 2024. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja. Prvostupanjskim rješenjem od 10. studenoga 2023. tužitelj je utvrđen odgovornim što je, nakon završetka službenog putovanja iz Šibenika dana 28. svibnja 2021. (petak), na koje je upućen temeljem putnog naloga broj: 1370 od 21. svibnja 2021., radi sudjelovanja na edukaciji o korištenju aplikacije o izvanrednom prijevozu, istog dana od 21,42 sati pa sve do subote 29. svibnja 2021. do 10,29 sati bez posebnog pisanog ili usmenog odobrenja neovlašteno i u neslužbene svrhe koristio dodijeljeni mu službeni automobil registarske oznake [registarska oznaka] (označeno na lijevoj i desnoj, vanjskoj, bočnoj strani natpisima "Inspekcija cestovnog prometa" te plavim rotacijskim svijetlom) marke Fiat Doblo, na način da je predmetno službeno vozilo koristio suprotno svrsi za koje mu je dano na korištenje i izdan navedeni putni nalog, odnosno iz Šibenika je službenik otputovao u Drniš, a službeno vozilo koristio istog dana (28. svibnja 2021. u 21,42 sati) za put iz Drniša do Oklaja (gdje se zadržao 1 sat i 11 minuta), a zatim u 23,02 sata i do Lišnjaka (gdje se zadržao do subote 29. svibnja 2021. do 07,11 sati) te za putovanje 29. svibnja 2021. iz Lišnjaka do Drniša, a potom u [adresa] u 10,29, a u putnom računalu i izvješću sa službenog puta lažno je prikazao datum i vrijeme povratka kako bi bili sukladni odobrenom putnom nalogu, odnosno kako se u mjesto prebivališta [adresa] vratio dana 28. svibnja 2021. u 16,00 sati te da je na putovanju dana 28. svibnja 2021. proveo ukupno 8 sati, čime je povrijedio odredbu članka 24. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj: 92/05., 142/06., 77/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12. – pročišćeni tekst; 37/13., 38/13., 1/15., 138/15., 61/17., 70/19., 98/19. i 142/22. – dalje: ZDS), pa je stoga počinio tešku povredu službene dužnosti opisane u članku 99. stavku 1. točki 6. ZDS - a – neovlaštena posluga ili neodgovorno korištenje sredstava povjerenih za rad ili u svezi s radom te mu je temeljem odredbe članka 110. stavka 2. točke a) ZDS -a izrečena novčana kazna u iznosu od 10% ukupne plaće isplaćene u mjesecu u kojem mu je kazna izrečena na vrijeme od jednog mjeseca.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku, tj. razloga navedenih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS). U žalbi u cijelosti ponavlja sve tužbene navode, ponavlja zbog čega smatra da je pogrešno kvalificirana povreda službene dužnosti jer da se radi o lakoj povredi službene dužnosti prema Pravilniku za korištenje službenih vozila Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. Smatra da je trebalo provesti dokazne prijedloge te da bi se tako razjasnile sve okolnosti slučaja. Ističe da je odbijanjem saslušanja tužitelja povrijeđeno pravo na pristup sudu. Ponavlja da je postojalo odobrenje u pogledu korištenja službenog automobila pa predlaže da se presuda poništi, usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da se predmet vrati na ponovni postupak.

3. Tuženik, iako pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost osporene presude kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama propisanim člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud je ocijenio da žalbeni razlozi kojima se presuda pobija nisu osnovani, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti. Kao prvo, valja istaći da ne postoji razlog bitne povrede odredaba upravnog spora, kako to pogrešno navodi žalitelj. Naime, bitne povrede odredaba upravnog spora postoje ako upravni sud tijekom spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ovog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Žalitelj navodi da je došlo do nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz razloga što sud nije proveo predložene dokaze od strane tužitelja te da mu je odbijanjem saslušanje tužitelja povrijeđeno pravo na pristup sudu. Naime, u obrazloženju osporenog rješenja navedeno je da je sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem stranke kao suvišan držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta te ocjenom dokaza sadržanih u istom. Isto tako, valja navesti da je u sporu održana rasprava 25. travnja 2025. čime je strankama dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

Stoga je, prema ocjeni ovoga Suda, tužitelju omogućeno sudjelovanje u postupku, a što se tiče predloženih dokaznih prijedloga, sud je obrazložio iz kojih razloga je odbio njihovo izvođenje.

6. Neprovođenje dokaza predloženih po tužitelju samo po sebi, nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja na koje tužitelj ukazuje u žalbi. Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti na sudu, dakle, navedeno isključivo ovisi o sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pri tome se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojim dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Kako je tužitelj i tijekom upravnog postupka kao i upravnog spora imao mogućnost, koju je iskoristio, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanjem stvari, to mu nije onemogućeno sudjelovanje u upravnom postupku niti u upravnom sporu. Naime, imajući na umu dokaznu dokumentaciju spisa predmeta iz koje nedvojbeno proizlazi osnovanost tvrdnji tuženika, koje tužitelj žalbenim prigovorima nije s uspjehom osporio, to je prvostupanjski sud zakonito odbio dokazne prijedlog tužitelja.

7. Prema ocjeni ovoga Suda, polazeći od podataka spisa predmeta, pravilno je upravni sud ocijenio da je zakonito prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje kojim je tužitelj utvrđen odgovornim za težu povredu službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 6. ZDS-a, na način kako je to opisana u izreci prvostupanjskog rješenja.

8. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je rješenje tuženika, pravilno odbijena žalba uz razložno obrazloženje koje prihvaća i ovaj Sud. Tužitelj tijekom cijelog postupka u žalbi u upravnom postupku te u tužbi pa sada i u žalbi, ponavlja iste prigovore na koje mu je odgovorio tuženik i prvostupanjski sud. Tužitelj ponovno i u žalbi ističe da je, prema Pravilniku o korištenju službenog vozila Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, neovlaštena uporaba službenog vozila laka povreda službene dužnosti, a da je njemu utvrđena teška povreda službene dužnosti. Prema ocjeni i ovoga Suda, pravilno je prvostupanjski sud naveo da odredbe ZDS-a imaju veću pravnu snagu od Pravilnika, a odredbom članka 99. stavka 1. točke 6. ZDS - a propisano je, kao teška povreda službene dužnosti, neovlaštena posluga ili neodgovorno korištenje sredstava povjerenih za rad ili u vezi s radom. Stoga je, prema ocjeni i ovoga Suda, pravilno prvostupanjski sud ocijenio da su zakonita rješenja kojim je određeno da se radi o teškoj, a ne o lakoj povredi službene dužnosti.

9. Prema ocjeni ovoga Suda tužitelj u žalbi iznosi iste prigovore koje je iznosio tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora.

Na sve navedene prigovore tužitelju je odgovoreno kako u obrazloženju rješenja tuženika tako i u prvostupanjskoj presudi s kojim obrazloženjem je suglasan u cijelosti i ovaj Sud.

10. Stoga je, prema ocjeni ovoga Suda, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, a žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačiji ishod ovog postupka pa je temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci.

11. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.

U Zagrebu 26. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Silvio Čović