REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4058/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Radivoj Mačešić- Biscuoli, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnim i isplate, odlučujući o tužiteljevom i tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1130/2022-3 od 24. lipnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj P-820/2019-28 od 23. ožujka 2021., na sjednici održanoj 25. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1130/2022-3 od 24. lipnja 2025. pod točkom II. izreke u dijelu kojim je prihvaćena žalba tuženika i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na pojedine mjesečne iznose dosuđene točkom III. presude Općinskog suda u Puli- Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj P-820/2019-28 od 23. ožujka 2021. za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa od 30. rujna 2015., u odnosu na pravno pitanje:
„Jesu li sklapanjem Dodataka ugovorima o kreditu kojima je izvršena konverzija u skladu s izričitim prisilnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15), potrošači izgubili pravnu osnovu za daljnju isplatu pozivom na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu?“.
II. Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1130/2022-3 od 24. lipnja 2025. pod točkom I. u dijelu u kojem je odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj P-820/2019-28 od 23. ožujka 2021. pod točkom VI. izreke u odnosu na povredu temeljnog prava na pravično suđenje.
III. O troškovima postupka nastalima u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se konačnom odlukom u ovoj pravnoj stvari.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj i tuženik su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1130/2022-3 od 24. lipnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj P-820/2019-28 od 23. ožujka 2021.
1.2. Tužitelj je postavio dva pitanja koja drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
"1. Ima li korisnik kredita (potrošač) koji je sklopio dodatak ugovoru kojim je izvršena konverzija sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15) i čiji je CHF kredit konvertiran u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) pravo na povrat svih više uplaćenih iznosa kamate i povećanog tečaja CHF uslijed ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule CHF, ako se utvrdi da u konverziji nije u potpunosti ili uopće isplaćen u svom potraživanju?
2. Na temelju koje osnove tuženik/banka može zadržati sredstva koja je tužitelj/potrošač preplatio banci temeljem ništetnih odredbi o valuti u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke, a koja predstavljaju razliku između utvrđene preplate i zakonskih zateznih kamata i preplate utvrđene u konverziji i vraćene potrošaču kroz umanjenje budući rata?“.
1.3. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama, a navodi i da praksa drugostupanjskih sudova o tim pitanjima nije jedinstvena.
1.4. Tužitelj je naveo da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99-ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 – dalje: EKLJP) – pravo na pravično suđenje i pravo na jednakost i ravnopravnost pred zakonom.
1.5. Tuženik je postavio dva pitanja koja drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„1. Je li počinjena bitna povreda odredbi iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ako se ne dosude troškovi postupka stranci koja u cijelosti uspije u sporu?
Odnosno
Je li počinjena bitna povreda odredbi iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 4. Zakona o parničnom postupku kada je sud primijenio pravila o djelomičnom uspjehu u sporu u situaciji kada je jedna stranka u cijelosti uspjela u sporu?
2. Je li počinjena bitna povreda odredbi iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku kada je odluka o troškovima postupka utemeljena na činjenica da o određenom pravnom pitanju ne postoji ustaljena i jedinstvena sudska praksa?“.
1.6. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj navodi kako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
1.7. Tuženik je naveo da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom i EKLJP – pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku (čl. 29. Ustava), jednakost svih pred zakonom (čl. 14. Ustava) te pravo na djelotvoran pravni lijek (čl. 18. Ustava i 13. EKLJP).
2. Tužitelj nije podnio odgovor na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije dok je tuženik u odgovoru na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije osporio navode iz prijedloga i predložio prijedlog odbaciti uz nadoknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da je tužiteljevo prvo postavljeno pitanje, u bitnome sažeto u izreci ovog rješenja, važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer u odnosu na to pitanje praksa nižestupanjskih sudova nije jedinstvena, a pobijana odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i dr. koje se na istu pozivaju) pa je tužitelju, u skladu s odredbom čl. 389.b st. 3. ZPP, revizija dopuštena zbog postavljenog pravnog pitanja (točka I. izreke rješenja), dok se u odnosu na drugo postavljeno pitanje i povredu temeljnog ljudskog prava, uzima da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.
4.1. U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske valja reći da će u skladu s odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskog postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
4.2. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP revizijski je sud ocijenio da je tuženik učinio vjerojatnim da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredbe parničnog postupka sadržane u čl. 375. st. 1. ZPP i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, povrijeđeno ustavno i konvencijsko temeljno pravo na pošteno (pravično) suđenje, koje obuhvaća i pravo na dostatno obrazloženu odluku drugostupanjskog suda. Naime, u pobijanoj presudi drugostupanjski sud utvrđuje kako se radi o sporu u kojem je predmet spora zaštita prava tužitelja kao potrošača i slabije ugovorne strane protiv tuženika kao jače strane u njihovim međusobnim odnosima, da je djelomični uspjeh u parnici posljedica neustaljene sudske prakse, a konačni troškovi stranaka podjednaki pa je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove iako nigdje iz izreke drugostupanjskog suda takva odluka suda ne proizlazi. Drugostupanjski sud nije donio odluku da svaka stranaka snosi svoje troškove već je odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je zahtjev tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka odbijen u cijelosti dok je u odnosu na zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova postupka preinačio prvostupanjsku odluku u dijelu u kojem je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama. Iz pobijane odluke, osim što je obrazloženje proturječno izreci presude, ne proizlazi ni da je sud proveo test razmjernosti koji je potrebno provesti prilikom odstupanja od kogentnih odredbi ZPP-a u tom dijelu.
4.3. Stoga je, u skladu s odredbom čl. 389.b st. 3. ZPP, u izreci ovog rješenja određeno u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava se revizija tuženika dopušta (točka II. izreke rješenja), dok se u odnosu na postavljena pitanja i povredu drugih temeljnih ljudskih prava uzima da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.
5. Odluka o troškovima postupka nastalima u povodu oba prijedloga za dopuštenje revizije temelji se na primjeni odredbe čl. 166. st. 2. ZPP.
Zagreb, 25. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
