Poslovni broj: Usž-2929/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Županijski sud u Bjelovaru, Ulica Josipa Jelačića 1, OIB: 26346076385, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, uz sudjelovanje zainteresirane osobe SŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi oglašivanja rješenja ništavim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-448/2025-8 od 12. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-448/2025-8 od 12. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Odbora za državnu službu, klasa: UP/II-112-07/24-01/32, urbroj: 566-01/18- 24-2 od 20. prosinca 2024.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 20. prosinca 2024. poništeno je rješenje tužitelja, Županijskog suda u Bjelovaru, Ureda predsjednika, broj: 7 Su-391/2023-3 od 29. prosinca 2023., a kojim je oglašeno ništavim njegovo ranije rješenje o rasporedu na radno mjesto SŽ (ovdje zainteresirane osobe) od 4. rujna 2019. kojim je ista raspoređena na radno mjesto upraviteljice pisarnice sudske uprave u Županijskom sudu u Bjelovaru s danom 1. rujna 2019.
3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Tužitelj u žalbi opširno izlaže tijek predmetne upravne stvari. Ističe pogrešnim stav suda prema kojem ništavost rješenja od 4. rujna 2019. ne može utjecati na raspored SŽ na radno mjesto upraviteljice pisarnice sudske uprave, s obzirom na to da bi u tom slučaju na snazi ostalo ranije, sadržajno isto rješenje o rasporedu službenice na isto radno mjesto od 18. listopada 2001. te je stoga predsjednik Županijskog suda u Bjelovaru donio rješenje o rasporedu na radno mjesto od 17. veljače 2023. koje je poništeno rješenjem Odbora za državnu službu od 29. studenoga 2023. Smatra pogrešnim navod suda da je rješenje od 4. rujna 2019. o rasporedu SŽ na radno mjesto upraviteljice sudske pisarnice izvršeno, a do stjecanja nepripadne imovinske koristi će doći kada službenica bude zakonito raspoređena ili premještena po potrebi službe na drugo radno mjesto jer se u tom slučaju se ne bi mogao primijeniti članak 128. stavak 1. točka 4. Zakona o općem upravnom postupku. Navodi da je donio novo rješenje o rasporedu službenice te je stoga bilo potrebno na zakonit način urediti i razdoblje od donošenja nezakonitog rješenja o rasporedu na radno mjesto od 4. rujna 2019. do donošenja novog rješenja o rasporedu na radno mjesto. Tužitelj ističe da je donio rješenje o premještaju službenice SŽ na radno mjesto sukladno njenim stručnim uvjetima. Ukazuje na tijek donošenja rješenja o premještaju službenice. Ističe da je rješenje o premještaju službenice od 20. listopada 2022. u kojem je tužitelj naveo da se zbog potrebe službe SŽ premješta na radno mjesto ekonoma za koje ima stručne uvjete te je navedeno rješenje poništio Odbor za državnu službu navodeći da je ranije rješenje o rasporedu na radno mjesto iz 2019. postalo pravomoćno i izvršno te da tužitelj nije u konkretnom slučaju rješenje o rasporedu stavio izvan snage. Ističe da se u rješenju od 20. listopada 2022. navodi da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbe članka 76. stavka 1. Zakona o državnim službenicima prema kojoj je imenovana službenica mogla po potrebi službe biti premještena s jednog radnog mjesta na drugo radno mjesto, ali samo na radno mjesto za koje je propisan isti stupanj obrazovanja i potrebno radno iskustvo u jednakom trajanju, a što u konkretnom slučaju nije slučaj, jer se službenica premješta s radnog mjesta za koje je propisana viša stručna sprema na radno mjesto srednje stručne pa je tužitelj prihvaćajući stav Odbora za državnu službu oglasio rješenje o rasporedu na radno mjesto službenice ništavim. Tužitelj ističe da se izvršenjem rješenja tužitelja od 4. rujna 2019. čini djelo kažnjivo po Kaznenom zakonu i izvršenje istoga dovodi do počinjenja kaznenog djela jer je službenica raspoređena na radno mjesto za koje nema odgovarajući stručnu spremu niti stručno znanje, a istoj bi bilo omogućeno na navedenom radnom mjestu i stjecanje nepripadajuće imovinske koristi. Zaključuje da prilikom donošenja rješenja tužitelja 4. rujna 2019. nije uzeta u obzir činjenica kako službenica nema potrebnu stručnu spremu za raspored na radno mjesto upraviteljice sudske pisarnice čime se čini kazneno djelo, osobito ako bi se navedeno rješenje i dalje izvršavalo. Uz navedeno, tužitelj ukazuje da je u rješenju od 29. prosinca 2023. detaljno opisao pretpostavke za postojanje kaznenog djela, o kojem kaznenom djelu bi se radilo te sastojke krivnje počinitelja kaznenog djela. Predlaže da Sud preinači osporenu presudu prvostupanjskog suda, poništi rješenje Odbora za državnu službu od 20. prosinca 2024. te oglasi ništavim rješenje o rasporedu na radno mjesto službenice SŽ od 4. rujna 2019.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.), ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj rješenjem od 4. rujna 2019. rasporedio zainteresiranu osobu na radno mjesto upraviteljice pisarnice sudske uprave u Županijskom sudu u Bjelovaru. Tužitelj je nakon toga donio rješenje 29. prosinca 2023. kojim je oglasio ništavim rješenje od 4. rujna 2019. pozivom na odredbu članka 128. stavka 1. točke 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21. dalje: ZUP) kojom je propisano da će se rješenje oglasiti ništavim ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo. Razlog za oglašivanje rješenja ništavim tužitelj nalazi u činjenici da je zainteresirana osoba raspoređena na radno mjesto za koje nije ispunjavala stručnu spremu te bi primala znatno veću plaću stoga bi izvršenje tog rješenja predstavljalo kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti kao i oblik korupcije. Osporenim rješenjem tuženik je usvojio žalbu zainteresirane osobe i poništio prvostupanjsko rješenje od 29. prosinca 2023.
8. Prvostupanjski je sud osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika smatrajući da u konkretnom slučaju nije bio ispunjen niti jedan od propisanih uvjeta za oglašivanje ništavim rješenja o rasporedu zainteresirane osobe od 4. rujna 2019., a propisani člankom 128. stavka 1. točke 4. Zakona o općem upravnom postupku odnosno da se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo iz članka 291. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11. – 114/23.). Ističe se da je oglašivanje rješenja ništavim izvanredni pravni lijek koji se može primijeniti u taksativno navedenim razlozima propisanim člankom 128. ZUP-a. Naime, ništava su ona rješenja koja su obuhvaćena najtežim oblicima nezakonitost pa razlozi ništavosti moraju biti propisani zakonom u točno određenim slučajevima.
9. Ovaj Sud prihvaća stajalište tuženika i prvostupanjskog suda da neispunjavanje stručnih uvjeta za radno mjesto na koje je zainteresirana osoba raspoređena upućuje na to da se radi o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju što rješenje o rasporedu čini nezakonitim, ali se o tome ne može odlučivati kroz institut oglašivanja rješenja ništavim. Uz navedeno, ovaj Sud također prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda da je rješenje od 4. rujna 2019. već izvršeno te da u konkretnom slučaju nisu ispunjene sve pretpostavke kaznene odgovornosti, o čemu se prvostupanjski sud detaljno očitovao.
10. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
12. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 25. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
