Poslovni broj: Usž-601/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TP iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & Partneri, Split, Sukojišanska br. 4, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Zagreb, Ulica grada Vukovara 3, OIB: 36162371878, radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-501/2025-7 od 7. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-501/2025-7 od 7. studenoga 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Drugostupanjskog disciplinskog suda, klasa: UP/II-114- 04/24-02/103, urbroj: 511-01-158-25-5 od 5. veljače 2025. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Split, klasa:

UP/I-114-04/24-02/339, urbroj: 511-01-158-24-12 od 3. rujna 2024. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Ističe da je u postupku donošenja rješenja povrijeđeno načelo saslušanja stranke jer tužitelju tijekom postupka nije dana mogućnost da iznese sve činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prava te pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja. Prigovara što je prvostupanjski sud odbio saslušati tužitelja i naložiti vještačenje te što nije proveden ispitni postupak u smislu odredbe članka 51. Zakona o općem upravnom postupku. Ističe da se osporeno rješenje tuženika temelji na iskazu svjedoka TPĆ te u žalbi analizira navedeni iskaz. Ističe da iz iskaza svjedoka proizlazi da tužitelj nije izvršio predmetno djelo koje mu se stavlja na teret. Smatra da su osporena rješenja donesena isključivo na temelju nekonfrontiranih dokaza koji su se i prije provedene rasprave nalazili u spis. Ukazuje da u konkretnom slučaju nije ispunjen uvjet iz članka 112. stavka 2. Zakona o policiji te da se ne radi o povredi prema kojoj bi ostanak tužitelja u službi mogao štetiti interesima službe. Smatra da je prestanak državne službe krajnja mjera obzirom kako krivnja niti odgovornost tužitelja za djelo koje mu se stavlja na teret nije dokazana. Nadalje, tužitelj ističe da bi mu prestankom radnog odnosa nastala teška i nepopravljiva šteta jer bi ostao bez jedinih i osnovnih prihoda kojima osigurava egzistenciju sebe i svoje obitelji. Zaključuje da je prestanak državne službe drastična kazna i to za djelo za koje u postupku ni na koji način nije utvrđeno da ga je tužitelj počinio. Predlaže da Sud usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno postupanje te naloži tuženiku naknadu cjelokupnog troška. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je prvostupanjski sud detaljno, jasno i argumentirano odbio tužiteljeve navode. Smatra da je prvostupanjski sud detaljno, životno i logično obrazložio na temelju kojih dokaza je javnopravno tijelo odlučilo o krivnji i kazni tužitelja pa je tako dano i obrazloženje o vjerodostojnosti iskaza svjedoka TPĆ i iskaza tužitelja danih pred različitim tijelima. Predlaže da sud odbije žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama određenim člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz podataka u spisu predmeta dostavljenim ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je protiv tužitelja proveden disciplinski postupak, u kojem je utvrđeno da je tuž itelj odgovoran zbog toga što 11. prosinca 2022.od građanina TPĆ, za kojeg je utvrdio da je istog dana počinio prekršaj iz članka 12. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kažnjivog po članku 12. stavku 8. istog Zakona zatražio novčani iznos od 250 kuna, koji mu je TPĆ predao kako bi u njegovo ime uplatio polovicu iznosa novčane kazne za počinjeni prekršaj, koji novac nije uplatio u Državni proračun RH do 2. ožujka 2023., već ga je zadržao za sebe. Zbog navedenog utvrđeno je da je tužitelj počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 3. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj: 34/11. – 66/19.) opisanu kao „zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi“ i težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 7. navedenog Zakona opisanu kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije“ te mu je temeljem članka 110. stavka 2. točke 6. u svezi stavka 3. Zakona o policiji izrečena disciplinska kazna prestanak državne službe.

7. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom disciplinskom postupku.

8. Prema ocjeni ovoga Suda, na tako utvrđeno činjenično stanje, koje proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka pred prvostupanjskim disciplinskim sudom, pravilno su prvostupanjski upravni sud i disciplinski sudovi primijenili materijalno pravo zaključivši da su u konkretnom slučaju u odnosu na tužitelja ispunjene pretpostavke za izricanje disciplinske kazne zbog teže povrede službene dužnosti opisane u članku 96. stavku 1. točki 3. i članku 96. stavku 1. točke 7. Zakona o policiji te je tužitelju izrečen prestanak službene dužnosti.

9. Slijedom navedenog prvostupanjski sud pravilno je ocijenio da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima utemeljeno odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, ocjenjuje se da su prvostupanjski sud, kao i disciplinski sudovi, na osnovi rezultata cjelokupnog dokaznog postupka pravilno ocijenili da je tužitelj počinio djelo koje mu se stavlja na teret, okvalificirano kao teža povreda službene dužnosti iz primijenjenog propisa te je tužitelju zbog počinjenja istog izrečena primjerena kazna s obzirom na prirodu i težinu počinjenog djela pri čemu se odluka o kazni temelji na diskrecijskoj ocjeni disciplinskih sudova, koja je zakonito izrečena u granicama ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana, a kako je to pravilno naveo prvostupanjski sud

11. Prvostupanjski je sud održao raspravu kako bi strankama spora omogućio da se izjasne o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora .

12. Razmatrajući podatke spisa predmeta ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da se odluka disciplinskih sudova o težoj povredi službene dužnosti temelji na detaljnoj analizi izvedenih dokaza u disciplinskom postupku kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti zbog čega je prvostupanjski sud imao razloga pokloniti vjeru utvrđenjima disciplinskih tijela te zaključiti da su obrazloženja u cijelosti pravilna i zakonita.

13. U odnosu na žalbene prigovore tužitelja kojima osporava izrečenu disciplinsku kaznu prestanka državne službe ističe se da je prema ocjeni ovoga Suda izrečena disciplinska kazna adekvatna težini počinjene povrede te stupnju odgovornosti policijskog službenika. Naime, upravna tijela su prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne u smislu odredbe članka 111. Zakona o policiji imala u vidu težinu počinjene povrede, nastale posljedice, stupanj odgovornosti, okolnosti u kojima je povreda počinjena, kao i sve olakotne i otegotne okolnosti na strani tužitelja te upravna tijela na strani tužitelja nisu našla olakotnih okolnosti, dok su ga otegotnu okolnost cijenila njegovu raniju disciplinsku kažnjavanost.

14. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje predmetne upravne stvari te pritom naveo razloge koji su bili odlučni pri ocjeni dokaznih prijedloga, kao i razloge zbog čega nisu izvedeni dokazi predloženi od strane tužitelja.

15. Naime, sukladno odredbi članka 49. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima upravni sud je ovlašten odlučiti koji će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa iz prava tužitelja na predlaganje dokaza ne proizlazi obveza suda da predložene dokaze i izvede, ako je odluku mogao donijeti na temelju drugih dokaza izvedenih tijekom postupka. Sukladno navedenom, prvostupanjski sud osnovano je odbio dokazni prijedlog tužitelja o saslušanju tužitelja i svjedoka TPĆ smatrajući ih suvišnima obzirom da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom, a osobito imajući na umu da su tužitelj i predloženi svjedok već saslušani tijekom upravnog postupka.

16. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

17. S obzirom da tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 25. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković