REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1007/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank, Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1234/2023-3 od 6. svibnja 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1792/15-21 od 29. rujna 2016. u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u odnosu na pravno pitanje se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u odnosu na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanje za koja smatra da je pravno pitanje važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 , 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što mu je, prema njegovom mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija).

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio pitanje koje glasi:

“Ima li tužitelj pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredaba osnovnog Ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope u kreditima s ugovorenom valutnom klauzulom u valuti CHF u slučaju kada su potrošač i banka sukladno odredbama ZIDZPK/15 zaključili Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR?"

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.

4. Prijedlog za dopuštenje je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.

5. Polazeći od odredbe članka 387. ZPP i članka 385.a stavka 1. ZPP vijeće je ocijenilo da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi.

6. U postavljenom pitanju tuženik problematizira postojanje zakonitosti i opravdanog interesa za odlučivanje o ništetnosti pojedinih odredbi ugovora, koje se tiču promjene kamatne stope, te ima li sud u takvom slučaju ovlaštenje donijeti deklaratornu odluku o utvrđenju ništetnosti ugovora ili njegovih pojedinih odredbi, međutim navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu budući je pobijana odluka u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u odlukama poslovni broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i poslovni broj Rev-1803/2019-2 od 1. prosinca 2020.

7. Slijedom navedenog, ovaj je sud na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP-a riješio kao pod točkom I. izreke.

8. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu članka 385.a stavka 2. ZPP-a koji tuženik podnosi zbog povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom (poglavito povrede na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava) i člankom 6. Konvencije, valja reći da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na zakonito i pravično suđenje te pravo na obrazloženu odluku kao i pravo na jednakost svih pred zakonom. Nižestupanjske odluke su obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

9. U opisanim okolnostima tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje pa je zato njegov prijedlog temeljen na citiranoj odredbi članka 385.a stavka 2. ZPP-a valjalo riješiti na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. ZPP kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 25. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek