Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-886/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Gradska toplana d.o.o. (OIB: 84300617934) iz Karlovca, Tina Ujevića 7, kojega zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, protiv tuženice PC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Dinka Dobrović Legović, odvjetnica iz Karlovca, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Povrv-355/2021-8 od 26. studenog 2025., dana 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Povrv-355/2021-8 od 26. studenog 2025. u dijelu pod toč. I i III izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod I održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivanke Antić iz [adresa] poslovni broj Ovrv-275/2021 od 10. veljače 2021. u dijelu u kojem se nalaže tuženici PC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], da plati tužitelju Gradska toplana d.o.o. (OIB: 84300617934) iz [adresa], iznos od 330,34 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa dok se pod II ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivanke Antić iz [adresa] poslovni broj Ovrv275/2021 od 10. veljače 2021. u dijelu u kojem se nalaže tuženici PC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], da plati tužitelju Gradska toplana d.o.o. (OIB: 84300617934) iz [adresa] troškove ovršnog postupka u iznosu od 18,24 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. veljače 2021. pa nadalje do isplate. Konačno pod III nalaže se tuženici PC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], da tužitelju Gradska toplana d.o.o. (OIB: 84300617934) iz [adresa] naknadi parnične troškove u iznosu od 150,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. studenoga 2025. do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu u usvajajućem dijelu podnosi tužena, iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP, s prijedlogom da se ista preinači odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP.

5. U žalbi se navodi kako tuženik tijekom cijelog postupka osporava valjanost ugovora o koncesiji, a koju činjenicu sud u pobijanoj presudi nije obrazložio niti jednom riječju. Stranke nisu sklopile ugovor u pisanom obliku iako se za njegovu valjanost zahtjeva sklapanje ugovora u pisanom obliku. Tuženik spori aktivnu legitimaciju tužitelju s obzirom na to stranke nisu bile u ugovornom odnosu u utuženom razdoblju. Naime, tuženik nikada nije sklopio s tužiteljem ugovor o opskrbi i korištenju distribucijske mreže tarifnog kupca, niti je tarifnom kupcu - tuženiku ponudio zaključivanje tog ugovora, a što je bio dužan učiniti sukladno odredbi čl. 114.st.2. Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom (Narodne Novine br. 129/06). Također, tužitelj nije svakoga kupca prije zaključenja ugovora upoznao s njegovim pravima i dužnostima, čime je tužitelj postupio protivno čl. 21.st.2. Općih uvjeta. Prije nego li je tužitelj započeo s distribucijom i opskrbom toplinskom energijom nije obrazac Ugovora javno objavio tarifnim kupcima na dostupan način, čime je također povrijeđena odredba čl. 116. Općih uvjeta. Navedeno je utvrdio Državni inspektorat, područna jedinica Zagreb, Ispostava - Odsjek inspekcijskog nadzora u [adresa] Tužitelj je donio Odluku o izdvajanju krajnjeg kupca na zajedničkom mjerilu toplinske energije dana 14. studenoga 2014. a očito je da tuženik od studenog 2014. godine ne koristi usluge tužitelja pa stoga tužitelj ne može zahtijevati od tuženika da izvrši plaćanja nečega što nije isporučeno, tim više što se tuženi izdvojio iz sustava centralnog grijanja o svom trošku, a o izdvajanju obavijestio tužitelja. Pri tome se distribucija plina smatra javnom uslugom pa se prodaja takve javne usluge potrošačima mora obračunavati prema potrošnji dok sporni račun tužitelja ispostavljen tuženiku kao potrošaču ne odražava stanje obračuna plina prema stvarnoj potrošnji plina u domaćinstvu tuženika. Ustavni sud RH je izrazio stav zauzet i u svojoj odluci u predmetu broj: U-III-680/2013 od 13. travnja 2017., odlučujući o ustavnoj tužbi podnesenoj protiv presude Vrhovnog suda broj: Rev-x- 670/2011, kako je Vrhovni sud u konkretnom slučaju postupio u skladu sa svojom ustavnom zadaćom, izvršio ujednačavanje sudske prakse i uspostavio pravni standard kojeg su se svi niži sudovi dužni držati u istovjetnim ili sličnim činjeničnim i pravnim situacijama, te da presuda Rev-x-670/2011 predstavlja stabilnu i ustaljenu sudsku praksu, a da je pri donošenju osporene odluke nadležnom tijelu sudbene vlasti moralo ili trebalo biti poznato stajalište VSRH izraženo u naznačenoj presudi. Sporni računi ispostavljeni od strane tužitelja nakon izdvajanja ne održavaju stanje obračuna prema stvarnoj potrošnji toplinske energije, stoga tuženik smatra da nije dužan platiti ispostavljene račune.

6. Tužitelj ističe kako stambena zgrada u kojoj se nalazi stan tuženice – ima i imala je i ranije sklopljen Ugovor o potrošnji toplinske energije s tužiteljem, a koji je potpisan od ovlaštenog predstavnika suvlasnika na adresi [adresa]. Trenutni predstavnik suvlasnika je LC, a upravitelj je Inkasator d.o.o. Tuženica je čak podmirivala račune za razdoblje 2015. i 2019.g., kao i račun za veljaču 2021.g., a tuženik je obvezan na plaćanje fiksnog dijela računa, iako je isti izdvojen iz sustava. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave dana 10. veljače 2021.g. Datum dospijeća najranijeg računa jest 25. veljače 2020.g., a nije osnovana niti tvrdnja kako između prijašnjeg i sadašnjeg distributera toplinske energije za područje grada [adresa] nema nikakve pravne veze jer je tužitelj singularni pravni sljednik prethodnog distributera toplinske energije i upravo mu je kao takvom odobren rad od strane HERA-e.

7. Sud prvog stupnja međutim pravilno utvrđuje kako se predmetna tražbina odnosi na račune tužitelja izdane za razdoblje od veljače 2020. do prosinca 2020. u [adresa], na adresi [adresa], šifra krajnjeg kupca: 34356, time da se utuženi računi odnose na fiksne troškove na adresi obračunskog mjernog mjesta koji se odnose na obračun snage i to: troškove snage za proizvodnju toplinske energije, troškove snage za distribuciju toplinske energije, naknadu za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknadu za djelatnost kupca toplinske energije, a koje je tužena dužna plaćati kao krajnji kupac koji se izdvojio iz sustava opskrbe toplinske energije tužitelja. Tužena u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, sada odgovoru na tužbu te tijekom postupka prigovara da se još 2014. izdvojila iz zajedničkog toplinskog sustava, za što je tužitelj izdao suglasnost te je donio i Odluku o izdvajanju krajnjeg kupca za zajedničkom mjerilu toplinske energije dana 14. studenog 2014. te tužena od tada ne koristi usluge tužitelja. Ističe da u utuženom razdoblju nije bila u ugovornom odnosu sa tužiteljem. Dakle, nije sporno da je tuženica u utuženom razdoblju bila vlasnica stana u [adresa] na adresi [adresa] kao i da je tuženica odlukom tužitelja od 14. studenog 2014. izdvojena iz toplinskog sustava tužitelja, a sporno je jesu li tužitelj i tužena u razdoblju iz tužbe bili u ugovornom odnosu kao i je li tužena kao krajnji kupac nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava dužna, plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije.

8. Ugovorom o koncesiji od 25. srpnja 2006. sklopljenim između Grada Karlovca kao davatelja koncesije i Toplane d.o.o. [adresa] kao koncesionara dano je koncesionaru pravo da obavlja djelatnost distribucije toplinske energije i pravo izgradnje energetskih objekata za distribuciju, na području Grada Karlovca, a ugovorom o prijenosu Ugovora o koncesiji od 30. srpnja 2012. sklopljenim između Toplane d.o.o., kao prenositelja, i Gradske toplane d.o.o., kao primatelja, prenesen je na Gradsku Toplanu d.o.o., ovdje tužitelja, naprijed navedeni Ugovor o koncesiji. Odlukom Grada Karlovca, Gradskog vijeća od 14. lipnja 2012. trgovačkom društvu Toplana d.o.o. [adresa], odobren je prijenos Ugovora o koncesiji za distribuciju toplinske energije i za izgradnju energetskih objekata za distribuciju toplinske energije, sklopljenog dana 25. srpnja 2006. između navedenog trgovačkog društva i Grada Karlovca na trgovačko društvo Gradska toplana d.o.o. [adresa]. a rješenjem Hrvatske energetske agencije od 26. srpnja 2012. trgovačkom društvu Gradska toplana d.o.o., Tina [adresa], ovdje tužitelju, izdana je dozvola za obavljanje energetske djelatnosti distribucije toplinske energije.

9. Prema čl. 39. Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom (Narodne novine broj: 129/06 – dalje: Opći uvjeti) važećim u trenutku sklapanja ugovora (u skladu sa čl. 50. do 52. Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom ("Narodne novine" br. 35/14., 67/25.), vlasnici posebnih dijelova nekretnine koji predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu na zajedničkom mjerilu toplinske energije u stambenim zgradama zaključuju ugovor o opskrbi i korištenju distribucijske mreže putem predstavnika suvlasnika, jer je kupac toplinske energije zgrada, a ne krajnji potrošač. Također, prema čl. 294. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje – ZOO) ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo. Pri tome tuženik ne osporava kako je zgrada u kojoj se nalazi stan koji je u razdoblju iz tužbe bio u vlasništvu, spojena na sustav opskrbe toplinskog energijom tužitelja, odnosno da tužitelj istu zgradu ne opskrbljuje toplinskom energijom, već samo da ona osobno nije s tužiteljem sklopila bilo kakav ugovor odnosno da joj tužitelj u razdoblju iz tužbe nije pružao uslugu grijanja.

10. Tužitelj je uredno pružao uslugu opskrbe toplinskom energijom zgrade u kojoj se nalazi i stan tužene, a suvlasnici zgrade tako isporučenu toplinsku energiju uredno primaju preko svoji trošila i koriste, a troškove snage za proizvodnju toplinske energije, troškove snage za distribuciju toplinske energije, naknadu za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknadu za djelatnost kupca toplinske energije dužna je platiti tužena i nakon izdvajanja, jer su krajnji kupci dužni nakon izdvajanja, a sukladno odredbi čl. 45. st. 9. Zakona o tržištu toplinske energije (Narodne novine broj: 80/13, 14/14, 120/14, 95/15 i 76/18; dalje: ZTTE), plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije - koju energiju za grijanje stana ili vode niti ne koriste, dakle tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi sa (ne)grijanjem njihova stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode) - ali nastaju kao nužni (obzirom da se u sadašnjem stupnju razvoja tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi sa više stanova različitih korisnika ne mogu izbjeći) u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade (primjerice: za održavanje kotlovnice ili proizvodnih postrojenja i distribucijske mreže - koja se mora održavati čak i neovisno da li se za određeno razdoblje ili za grijanje dijela zgrade ne koristi; za potrošnju električne energije za rad kotlovnice; za potrošnju vode za punjenje sustava; za redovno servisiranje kotlovnice; za amortizaciju postrojenja - a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije), pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija vanjskih i u zgradi (ugrađenih i u zidovima) te zajedničkih prostorija (bilo hodnika, stubišta, podrumskih, tavanskih ili sličnih prostorija): to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju (umanjuju) opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora.

11. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1 ZPP pobijanu odluku valjalo potvrditi, podnesenu žalbu odbiti i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 25. ožujka 2026.

Sudac

Josip Grubišić