Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1264/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Paškvalin Bošković kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužiteljice ĆU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku JU i ostalim odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o., iz Splita, II. tužitelja FU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tužiteljice TU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku i sinu ĆUR, iz [adresa], protiv tuženice JUR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi I. tužiteljice ĆU protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-26/2023- 51 od 10. siječnja 2025., dana 25. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba I. tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-26/2023-51 od 10. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je u cijelosti kao neosnovan zahtjev I. do III. tužitelja kojim zahtijevaju utvrđenje da ih je tuženica smetala u posljednjem mirnom posjedu dijela dvorišta kuće u [adresa], označenog kat čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nalaganje tuženici da uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja te da u roku od 8 dana premjesti osobno vozilo marke Nissan registarske oznake [registarska oznaka] odnosno ukloni ''New Yersey'' ogradu na Skici vještva sudskog vještaka Ivana Barbalića iz siječnja 2024. godine označena linijom E-F, koja Skica vještva je sastavni dio presude i oslobodi ulaz u dvorište, te da se tuženici ubuduće zabrani svako takvo ili slično smetanje, pod prijetnjom ovrhe (točka I. izreke). Nadalje naloženo je tužiteljima naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 638,27 EUR u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija I. tužiteljica u cijelosti i to zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se njezina žalba prihvati i pobijano rješenje preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba I. tužiteljice nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u okviru žalbenih navoda I. tužiteljice kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u vezi čl. 381. ZPP-a nije nađeno da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju upire I. tužiteljica u žalbi. Naime, pobijano rješenje sadrži neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te iskazima i očitovanjima stranaka.

5. Predmet spora je zahtjev I. do III. tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite na način kao u izreci pobijanog rješenja te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

6. Sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev s obrazloženjem da tužitelji nisu dokazali da su posljednji mirni posjednici prijeporne nekretnine, odnosno da su izvršavali ikakvu faktičnu vlast, a posebice da nisu dokazali da bi tužena izvršila utuženo smetanje. Nadalje ističe da je utvrđeno da se na mjestu prijepora nalazi betonska ograda New Yersey, koje je očito postavljena posebnom dizalicom od strane nepoznate muške osobe, a to prema fotografijama koje prileže spisu, no da tužitelji ničim nisu dokazali da je navedena muška osoba postupala po nalogu tužene. Stoga kako sud iz svih izvedenih dokaza nije mogao nedvojbeno utvrditi da su tužitelji zadnji mirni posjednici sporne nekretnine jer se "na toj nekretnini parkiralo kako je tko htio i bez ikakvog dogovora", odnosno da su izvršavali ikakvu faktičnu vlast, a pogotovo jer nisu dokazali da bi tužena počinila smetanje postavljanjem betonske ograde, sud smatra da tužitelji nemaju pravo na posjedovnu zaštitu te odbija njihov tužbeni zahtjev kao neosnovan prijemnom pravila o teretu dokazivanja.

7. Utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda te primjenu materijalnog prava prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Prema odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZV) posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje u budućnosti. Prema stavku 2. istog članka, sud pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

9. Prema odredbi čl. 441. ZPP-a, raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, pri čemu je isključeno raspravljanje o pravu na posjed o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

10. Dakle, kad je riječ o posjedovnoj parnici, predmet raspravljanja je ograničen samo na dvije pravno relevantne činjenice i to činjenicu posljednjeg stanja posjeda i činjenicu nastalog smetanja, a sve u smislu čl. 22. st. 2. ZV-a, odnosno čl. 441. ZPP- a.

11. U smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. To znači da tužitelji, na kojima je teret dokaza, u posjedovnoj parnici moraju dokazati čin smetanja na način i na mjestu opisanom u tužbi, svoj posljednji mirni posjed te identitet osobe osoba koja je smetala posjed. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

12. Stoga kada tužitelji u postupku nisu dokazali faktičnu vlast na prijepornoj nekretnini, čin smetanja na način i na mjestu opisanom u tužbi, te identitet osobe za koju tvrde da je smetala posjed, nisu ispunjene pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužitelja odbijen.

13. Na žalbene navode I. tužiteljice kojima iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza, valja reći da njezina ocjena u izvedenim dokazima nema podlogu. Naime, tuženica je u odgovoru na tužbu navela da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, da tužitelji nisu zadnji mirni posjednici nekretnine u pogledu koje tvrde da je počinjeno smetanje posjeda te da je ona zadnji mirni posjednik i vlasnik nekretnine. S obzirom na te tvrdnje tužitelji su morali dokazati sve pretpostavke za posjedovnu zaštitu, što međutim nisu dokazali.

14. Nadalje glede žalbenih navoda u svezi saslušanja tuženice kao stranke treba istaknuti da iz spisa predmeta proizlazi da je njezin punomoćnik ispričao nedolazak tuženice na ročište 19. studenog 2024. iz zdravstvenih razloga te istaknuo da ona vjerojatno neće biti u mogućnosti u budućnosti odazvati se pozivu, kao i da su na istom ročištu, nakon izvedenih dokaza, svi tužitelji predložili zaključenje glavne rasprave.

15.1. Ovdje treba ukazati na odredbu čl. 269. ZPP-a iz koje proizlazi da se ne mogu primijeniti nikakve prisilne mjere prema stranci koja se nije odazvala pozivu suda radi saslušanja niti se stranka može prisiliti na davanje iskaza (stavak 1.), te će sud, s obzirom na sve okolnosti, ocijeniti od kakva je značenja što stranka nije došla na saslušanje ili što je uskratila iskaz (stavak 2.).

15.2. Pri tome valja navesti da je dokaz saslušanjem stranaka supsidijarni dokaz koji se provodi u situaciji kad nema drugih dokaza ili kada unatoč izvedenim dokazima sud ustanovi da je to potrebno za utvrđenje važnih činjenica. Dokaz saslušanjem stranaka posebno je reguliran u odnosu na ostale dokaze, primjerice saslušanje svjedoka, te je za ovaj dokaz zakonodavac, polazeći od načela dispozitivnosti, predvidio blaža postupovna pravila. Tako primjerice na stranke koje se nisu odazvale pozivu radi saslušanja ne mogu se primjenjivati nikakve mjere prisile, niti se stranka može prisiljavati na davanje iskaza (čl. 269. st. 1. ZPP-a), već će sud, s obzirom na sve okolnosti, ocijeniti od kakvog je značenja što stranka nije došla na saslušanje ili što je uskratila iskaz (čl, 269. st. 2. ZPP-a), što opet suprotno tvrdnjama žaliteljice ne znači automatsko prihvaćanje iskaza protivne stranke. Konačno, dokaz saslušanjem stranaka izvodi se bez davanja prisege (čl. 270. ZPP-a).

16. Zato nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, niti je suprotno žalbenim navodima I. tužiteljice tužiteljima onemogućeno da raspravljaju pred sudom, niti im je uskraćeno pravo na pravično suđenje, a u konačnici nije povrijeđeno načelo jednakosti oružja, koje sve povrede ističe tužiteljica u žalbi.

17. Slijedom navedenog nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP-a niti pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP-a, jer tužiteljica svojim žalbenim navodima nije osnovano osporila pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

18. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tužitelji su izgubili parnicu pa su, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, dužni tuženici naknaditi troškove potrebne za vođenje parnice.

19. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu I. tužiteljice i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Zagrebu 25. ožujka 2026.

S u d a c:

Vlatka Paškvalin Bošković