REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-157/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Delač, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Tödtling & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o. Zagreb, Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Matija Potočnjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Potočnjak & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Gž R- 34/2025-2 od 5. svibnja 2025. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1505/2024-5 od 21. siječnja 2025., u sjednici održanoj 25. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se rješenje Županijskog suda u Šibeniku broj Gž R-34/2025-2 od 5. svibnja 2025. pa se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovan postupak.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda utvrđeno je da je tužba u ovom predmetu povučena (točka I. izreke) i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka (točka II. izreke).

2. Rješenjem drugostupanjskog suda je odbijena tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje pod točkom II. izreke, te je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-4367/2025-2 od 14. listopada 2025., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Gž R-34/2025-2 od 5. svibnja 2025. zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i odredbom čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija).

4. Tužitelj je protiv rješenja suda drugog stupnja podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku, u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava u odnosu na koje mu je dopušteno podnošenje revizije. Predlaže reviziju prihvatiti, preinačiti pobijane nižestupanjske odluke, a tuženiku naložiti da mu naknadi troškove postupka ili ukinuti drugostupanjsku odluku odnosno prvostupanjsku pod točkom II. izreke i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

5. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio revizijske navode tužitelja, bez određenog prijedlog glede sadržaja revizijske odluke, te je predložio naložiti tužitelju da mu naknadi trošak odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

9. Prvostupanjski sud je odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka, ocijenivši da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 158. st. 2. ZPP jer naznaka datuma "24.10.2024." i vremena "10:05 h", kao i potpis na tuženikovoj Odluci od 15. listopada 2024. ne predstavljaju dokaz da je navedena odluka upravo tada uručena tužitelju te da nije jasno kome bi ta odluka bila uručena niti pola sata nakon podnošenja tužbe sudu.

10. Drugostupanjski sud je, pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP, odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje s obrazloženjem da tužitelj nije dokazao da je podneskom od 13. studenoga 2024. tužbu povukao u smislu čl. 158. st. 2. ZPP zbog toga što je tuženik udovoljio njegovom zahtjevu, odnosno zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku.

11. Tuženik u reviziji podnesenoj po dopuštenju u bitnome navodi da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje odnosno pravo na dostatno obrazloženu sudsku odluku te da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer drugostupanjsko rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

12. Polazeći od odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i sadržaja temeljnog ljudskog prava zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom predmetu, treba navesti da je pravo na pošteno suđenje jedno od temeljnih ljudskih prava zajamčenih čl. 29. st. 1. odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije.

12.1. Pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom, skup je institucionalnih i postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičnost postupka u cjelini. To pravo, među ostalim aspektima, obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku, kao i postupovno jamstvo zabrane proizvoljnosti (arbitrarnosti) u postupanju i odlučivanju sudova. Zaključku da je određena odluka suda proizvoljna ponajviše doprinosi nedosljednost sudova u odlučivanju i nedostatnost razloga iznesenih u obrazloženju sudske odluke (tako i u odlukama Ustavnog suda broj U-III-4670/2018 od 11. rujna 2019., točka 13.1. i broj U-III-5871/2021 od 19. listopada 2022. točka 9.1.). Zabrana arbitrarnosti usko je povezana s pravom na obrazloženu sudsku odluku kao zasebnim postupovnim jamstvom prava na pravično suđenje, koje zahtijeva da sudovi za svoje odluke daju dostatne i relevantne razloge. Navedeno ne znači dužnost detaljnog odgovora na svaki navod stranke, već je obveza suda navesti dostatne i jasne razloge o elementima spora koji su od odlučnog značaja za njegov ishod, a koje stranke ističu u svojim podnescima i tvrdnjama tijekom postupka. Mjera u kojoj se ova dužnost suda primjenjuje ovisi o prirodi odluke koju sud donosi, te okolnostima svakog predmeta (tako i u presudi Europskog suda za ljudska prava od 24. lipnja 2022., točka 91., Zayidov protiv Azerbajdžana (br. 2), zahtjev br. 5386/10; presudi Europskog suda za ljudska prava od 22. rujna 2022., točka 17., Cvetković protiv Hrvatske, zahtjev br. 28539/16).

13. Slijedom navedenog prema ocjeni vijeća, u pobijanoj drugostupanjskoj presudi, nisu izneseni dostatni, jasni i razumljivi razlozi za ocjenu da tužitelj nije dokazao da je podneskom od 13. studenoga 2024. povukao tužbu u smislu čl. 158. st. 2. ZPP.

14. Naime, iz spisa proizlazi da je tužba predana sudu 24. listopada 2024. u 9:39 sati i povučena podneskom od 13. studenoga 2024. U tom podnesku tužitelj je naveo da tužbu povlači jer je mu je tuženik neposredno nakon podnošenja tužbe i to 24. listopada 2024., u 10:05, uručio Odluku kojom stavlja izvan snage Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 21. kolovoza 2024. protiv koje je podnijeta tužba u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj je podnesku od 13. studenoga 2024. priložio Odluku kojom stavlja izvan snage Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, koja je datirana s 15. listopada 2024. i na kojoj je u gornjem desnom uglu naznačen datum 24. listopada 2024., vrijeme 10:05 i potpis.

15. Prvostupanjski sud je ocijenio da naznaka datuma, vremena, kao i potpis na Odluci od 15. listopada 2024. nije dokaz da je ta odluka uručena tužitelju 24. listopada 2024. u 10:05, neposredno nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu.

16. Drugostupanjski sud odbija tužiteljevu žalbu kao neosnovanu s obrazloženjem da nije dokazao da je povukao tužbu u smislu čl. 158. st. 2. ZPP, ne dajući odgovor na žalbene navode tužitelja koji se odnose na datum donošenja i uručenja tužitelju Odluke datirane s 15. listopada 2024. kojom je udovoljeno njegovom zahtjevu, niti na tvrdnju tužitelja da je potpis na toj odluci njegov potpis. Stoga u navedenom dijelu pobijano drugostupanjsko rješenje nije je moguće ispitati.

17. Zbog svega iznesenog, po ocjeni vijeća, opisano postupanje drugostupanjskog suda predstavlja povredu tužiteljevog prava na obrazloženu sudsku odluku kao važnog aspekta prava na pravično suđenje jer se radi o pitanjima odlučujućim za ishod postupka odnosno pitanjima je li Odluka od 15. listopada 2024. doista i donijeta tog dana i je li tužitelju uručena 24. listopada 2024. nakon što je tog istog dana predao tužbu sudu u ovom predmetu. To stoga jer žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na pitanja odlučujuća za ishod spora, zahtijevaju određen, jasno obrazložen i razumljiv odgovor, koji je u ovom slučaju izostao. Zbog navedenog je došlo do povrede prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije.

18. Stoga je, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP, ukinuto pobijano drugostupanjsko rješenje i predmet je vraćen drugostupanjskom sudu na ponovan postupak.

19. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, koji se odnose na iznošenje jasnih, dostatnih i relevantnih razloga za odluku žalbi tuženika podnesenoj protiv prvostupanjskog rješenja.

20. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP.

Zagreb, 25. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina