REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5620/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Nemanja Nožinić, odvjetnik u Novoj Gradiški, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB 38922958547, sa sjedištem u Zagrebu, Martićeva 71, kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici u MAĐARIĆ & LUI - odvjetničko društvo d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Zelinska ulica 4, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnica Sandra Đurin, odvjetnica u Novoj Gradiški, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1105/2025-3 od 8. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj Pn-303/2017-118 od 16. lipnja 2025., u sjednici održanoj 25. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1105/2025-3 od 8. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj Pn-303/2017-118 od 16. lipnja 2025. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije, sukladno odredbi članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), naznačuje pravna pitanja koja glase:
"1) Može li se zaključak o isključivoj krivnji temeljiti na činjeničnom zaključku suda o brzini vožnje tužitelja pri čemu se takav zaključak temelji na izjavi tužitelja iz drugog - prekršajnog postupka, a kojoj izjavi proturječe dva nalaza i mišljenja ovlaštenih sudskih vještaka, te može li takav zaključak biti lišen činjenica koje iz vještačenja proizlaze, a tiču se vozila umješača i njegova postupanja kako slijedi: „karakteristike adaptera za kukuruz i njegov položaj na kombajnu otežavaju pravovremeno uočavanje i pravilnu percepciju njegovih gabarita… Tužitelj je pokušao izbjeći sudar djelomičnim izmicanjem vozila…Osiguravanje dovoljnog bočnog razmaka zajednička je obveza obaju vozača mimoilaznih vozila…Adapter za branje kukuruza bio je prešao u tužiteljevu kolničku traku za 0,55 m, pa tužitelj nije imao prostora pozicionirati se tako da sam osigura taj razmak…Kombajn predstavlja izvangabaritni transport, za kojeg postoje dodatni sigurnosni uvjeti…Da je vozač kombajna koristio samo svoju traku, prekoračenje brzine tužitelja ne bi imalo nikakvu posljedicu…Heder koji je širi od kombajna u noćnim uvjetima vožnje bez gabaritnih svjetala podignut za prijevoz je teško uočljiva prepreka…;
2) Može li se protupravna radnja umješača (adapter za branje kukuruza bio je prešao u tužiteljevu kolničku traku za 0,55 m i sl.) smatrati uvjetima na cesti kojima je vozač (tužitelj) dužan prilagođavati vožnju te može li se eventualno neprilagođavanje vožnje takvim „uvjetima“ na cesti smatrati isključivom odgovornošću vozača (tužitelja)?".
3. Predlagatelj ističe da pravna shvaćanja iz pobijane odluke odstupaju od pravnog shvaćanja iz odluke revizijskog suda broj Rev-2150/07 te paušalno navodi da je o naznačenim pitanjima praksa drugostupanjskih sudova neujednačena.
4. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže istog odbaciti, a podredno odbiti, uz naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te kao takva ne opravdavaju dopuštenje revizije.
6. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari potražuje naknadu imovinske štete od tuženika, tvrdeći da je šteta na njegovom osobnom vozilu nastala isključivom krivnjom umješača AZ, koji je upravljao neosiguranim vozilom. Pobijanom presudom potvrđena su, kao pravilna, utvrđenja prvostupanjskog suda da je za nastalu štetu isključivo odgovoran sam tužitelj, koji se sporne zgode osobnim automobilom kretao brzinom od oko 70 km/h, kako je to utvrđeno i u prekršajnom postupku, po iskazu samog tužitelja, u noćnim uvjetima, kada mu je ususret dolazio osvijetljeni kombajn. Prema ocjeni nižestupanjskih sudova, tužitelj je uslijed utvrđenog prekoračenja brzine, kod činjenice da je mogao pravovremeno uočiti kombajn te usporiti i zaobići ga, za što su postojali uvjeti na cesti, u cijelosti odgovoran za predmetnu prometnu nesreću, pri čemu okolnost što je umješač upravljao neregistriranim i neosiguranim kombajnom nije u uzročnoj vezi s nesrećom.
6.1. Tužitelj u odnosu na naznačena pitanja nije iznio razloge važnosti koji bi bili odgovarajući okolnostima konkretnog slučaja, jer se odluka revizijskog suda na koju se tužitelj poziva, a obzirom na njezin sadržaj kojeg sam predlagatelj reproducira u prijedlogu, ne odnosi na činjenično i pravno podudarne okolnosti. Naime, u konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi umješač upravljao tehnički neispravnim vozilom, a niti da bi s tim u vezi postojao njegov doprinos u nastanku štetnog događaja.
6.2. U opisanim je okolnostima prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja
7. Tuženiku nisu dosuđeni traženi troškovi na ime odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.
Zagreb, 25. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
