REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-992/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Saši Pavličić Bekiću, odvjetniku u Zagrebu, Bednjanska 8, protiv tuženika Lika cesta d.o.o. Gospić, Smiljanska 41, OIB: 92953194406, zastupanog po punomoćniku Dominiku-Stjepanu Jankoviću, odvjetniku u Zagrebu, Izidora Kršnjavoga 11, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, vraćanja na rad i isplate naknade plaće, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-301/2025-2 od 13. studenoga 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pr-7/2019-38 od 27. veljače 2025., u sjednici održanoj 25. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-301/2025-2 od 13. studenoga 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pr-7/2019-38 od 27. veljače 2025., s time da u prijedlogu navodi da isti podnosi na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
2. Iz sadržaja prijedloga za dopuštenje revizije proizlazi da je riječ o pravnom pitanju koje glasi:
"Je li se konkretnim postupovnim odredbama neopravdano ograničava pravo tužitelja na pristup sudu i na pravično suđenje u skladu s odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske zbog toga što su postupovna pravila, vezana uz propisani objektivni rok za dopustivost podnošenja prijedloga za ponavljanje postupka konstruirana na takav način da spriječe tužitelja da njegova tužba o nedopustivosti otkaza bude ponovo preispitana u meritumu, s obzirom da je po proteku objektivnog roka od 5 godina tužitelj pravomoćno oslobođen od optužbi za kazneno djelu u vezi s kojim mu je izvanredno otkazan ugovor o radu, a na trajanje kojeg postupka tužitelj nije imao nikakvog utjecaja?".
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je predložio isti odbaciti, podredno odbiti, te je zatražio naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da se, u prijedlogu za dopuštenje revizije, naznačeno pitanje ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, pitanje je isključivo vezano za okolnosti konkretnog slučaja i njime se još jednom izražava nezadovoljstvo pobijanom odlukom. Prema tome, u odnosu na isto, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije. U takvoj situaciji neodlučno je pozivanje tužitelja na odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-633/2024 od 28. kolovoza 2024. te Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2184/2009 od 13. studenoga 2014.
5. Stoga je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno kao u st. I. izreke.
6. Nadalje, postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bila povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, a kako to tvrdi u prijedlogu (pravo na žalbu zajamčeno čl. 18., pravo na jednakost zajamčeno čl. 26., pravo na pravično suđenje te suđenje u razumnom roku zajamčeno čl. 29. st. 1. uz tvrdnju da nisu dati razlozi o svim tužbenim i žalbenim navodima tužitelja, a što je utjecalo i na povredu prava na rad tužitelja zajamčeno čl. 54. te povredu zaposlenja pod jednakim uvjetima koji se jamči čl. 55. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav).
7. Naime, ovaj sud je stava da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o svim navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u predmetnom postupku. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tužitelja, s time da su nižestupanjska rješenja detaljno obrazložena te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, te da mu je ograničeno pravo na pristup sudu, slijedom čega nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
8. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno je kao u st. II. izreke ovog rješenja.
9. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP (st. III. izreke ovog rješenja).
Zagreb, 25. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
