Poslovni broj: Usž-4305/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članova vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Petar Petrinić, odvjetnik u Rijeci, Ivana Grohovca 1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite, Službe inspekcijskih poslova, Rijeka, Fiorella la Guardie 13, OIB: 36162371878, radi privremene zabrane obavljanja poslova privatne zaštite - zaštitara, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-523/2025-11 od 23. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-523/2025-11 od 23. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke presude prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/I-217-02/25-16/19, URBROJ: 511-01-375-25- 2 od 12. ožujka 2025. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
1.1. Rješenjem tuženika od 12. ožujka 2025. tužitelju je privremeno zabranjeno obavljanje poslova privatne zaštite - zaštitara (točka 1.) te je određeno da je dužan vratiti zaštitarsku iskaznicu broj [broj iskaznice] izdanu 5. listopada 2020.
2. Protiv presude prvostupanjskog suda tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima) . Navodi da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije u dovoljnoj mjeri ocijenio navode (činjenice) da se isti dana 26. srpnja nalazio u Gradu Krku u svojstvu osobe zaštitara te da tom prilikom nije postupao u bilo kojem drugom svojstvu i s bilo kojim drugim zaduženjima, osim onih koji su mu naloženi od strane poslodavca te da tog dana nije evidentiran nikakav incident. U obrazloženju pobijane presude nisu vidljivi razlozi zbog kojih prvostupanjski sud prethodno navedene činjenice ne uzima u obzir kao odlučujuće, a samim time se nameće zaključak da isti pobijano rješenje nije ocjenjivao u kontekstu svrhovitosti. Smatra da je tuženik koncentrirao zakonske ovlasti na način da s jedne strane inicira prekršajni postupak Pp-1612/2022 te isti karakterizira kao postupak s elementima nasilja, dok s druge strane, isti postupak koristi kao podlogu za pokretanje upravnog postupka po službenoj dužnosti u kojem autoritativno tužitelju zabranjuje daljnji rad, odnosno poslove privatne zaštite. Slijedom čega je potrebno, osim zakonitosti, ispitati i svrhovitost pobijanog rješenja kroz prizmu prekršajnog postupka. Isto tako tuženik pretjeranim formalizmom, a koji se ogleda u tome da sama činjenica da se protiv nekoga vodi prekršajni postupak pa se posljedično zabranjuje obavljanje poslova privatne zaštite, krši Ustavom zajamčena prava tužitelja. Odnosno, provedbom spornih odredbi ZPZ-a ne ostvaruje se svrha i bit prava tužitelja na rad, ali i presumpciju nedužnosti. Predlaže preinačiti povijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti (pravilno poništiti) pobijanu presudu te predmet vratiti na ponovno odlučivanje uz nadoknadnu troškova sastava žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Polazeći od sadržaja žalbe te ispitavši cjelokupan sadržaj predmeta spisa ovaj sud je ocijenio kako ona, iako se tužitelj poziva na postojanje bitne povrede postupka, sadržajno predstavlja njegovo obrazloženje shvaćanja o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. S obzirom na takav sadržaj, predmetna žalba suštinski se svodi na izlaganje razloga o tome da je i zašto je tužbeni zahtjev u ovom predmetu trebalo u cijelosti prihvatiti te poništiti osporeno rješenje tuženika.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tuženika od 12. ožujka 2025. tužitelju privremeno zabranjeno obavljanje poslova privatne zaštite - zaštitara (točka 1.) te je određeno da je dužan vratiti zaštitarsku iskaznicu broj [broj iskaznice] izdanu 5. listopada 2020. Navedeno iz razloga što je to tijelo utvrdilo da se protiv tužitelja vodi prekršajni postupak zbog počinjenja djela iz članka 13. stavak 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, odnosno počinjenja djela s elementima nasilja, slijedom čega tužitelj više ne ispunjava uvjete iz članka 18. stavak 1. točka 3. u svezi članka 15. stavak 1. točka 7. Zakona o privatnoj zaštiti („Narodne novine“ broj 16/20., 114/22., dalje: ZPZ).
8. Odredbom članka 18. stavak 3. ZPZ određeno je da ako osoba ne ispunjava uvjete iz stavka 1. tog članka (prebivalište odnosno odobren boravak u [adresa], navršenih 18 godina života te da ispunjava uvjete iz članka 15. stavka 1. točaka 6., 7. i 9. tog Zakona) Ministarstvo će rješenjem odbiti zahtjev za izdavanje dopuštenja odnosno privremeno zabraniti obavljanje poslova privatne zaštite osobi koja za obavljanje navedenih poslova ima dopuštenje Ministarstva.
8.1. Odredbom članka 15. stavak 1. točka 7. ZPZ određeno je da odgovorna osoba za poslove privatne zaštite u pravnoj osobi i unutarnjoj službi zaštite te vlasnik obrta ili odgovorna osoba u zajedničkom obrtu mora ispunjavati uvjet da protiv njih nije pokrenut postupak za prekršaj za prekršaje s elementima nasilja, posebice za prekršaje protiv javnog reda i mira, zaštite od nasilja u obitelji, suzbijanja zlouporabe droga odnosno za prekršajno djelo s elementima nasilja sukladno propisima o sprječavanju nereda na javnim okupljanjima i sportskim natjecanjima, kao i drugih zakona u kojima su propisani prekršaji s elementima nasilja te da nije pravomoćno osuđena odnosno da joj nije izrečena prekršajnopravna sankcija za navedena djela odnosno istovjetno djelo u zemlji čiji je državljanin ili u kojoj ima prebivalište 9. Kako je nesporno utvrđeno, a po službenoj dužnosti, da se protiv tužitelja vodi prekršajni postupak na Općinskom sudu u Crikvenici pod brojem Pp-1612/2022 zbog prekršaja iz članka 13. stavak 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira to proizlazi da tužitelj ne ispunjava uvjete za obavljanje poslova privatne zaštite – zaštitara te mu se osporenim rješenjem zakonito privremeno zabranjuje obavljanje poslova privatne zaštite-zaštitara i oduzima zaštitarska iskaznica.
10. Prema ocjeni ovoga Suda osnovano je postupio prvostupanjski sud kada je ocijenio zakonitim rješenje tuženika koje je doneseno na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Prvostupanjski je sud pravilno otklonio prigovore tužitelja vezane za vođenje prekršajnog postupka koji nisu predmet ovog spora u kojem se ocjenjuje zakonitost rješenja tuženika kojim je tužitelju privremeno zabranjuje obavljanje poslova privatne zaštite, kao i prigovore o koncentraciji zakonskih ovlasti na strani tuženika, jer se radi o provedi izričitih zakonskih odredbi iz Zakona o privatnoj zaštiti.
11. Imajući na umu sve navedeno, prvostupanjski je sud ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu osnovano utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
12. Trebalo je, stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-, odlučiti kao u izreci pod točkom I. dok je odluka o troškovima sastava žalbe donesena na temelju odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a (točka II. izreke).
U Zagrebu 25. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
