Poslovni broj: Usž-2824/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, Horvaćanska cesta 168, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi ovrhe komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l- 5630/2023-11 od 9. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5630/2023-11 od 9. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5630/2023-11 od 9. svibnja 2025. odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja i oglašavanja ništavim rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/22-13/210, URBROJ: 531-03-4-23-7 od 25. listopada 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet KLASA: UP/I-363-03/2020-10/14122, URBROJ: 251-13-30/002-20-1 od 02. studenoga 2020. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Rješenjem tuženika od 25. listopada 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja o ovrsi komunalne naknade Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2020-10/14122, URBROJ: 251-13-30/002-20-1 od 2. studenoga 2020.

1.2. Rješenjem o ovrsi komunalne naknade od 2. studenog 2020. naloženo je tužitelju u roku od osam dana od dana primitka rješenja podmiriti dugovanje po ovršnom rješenju tog Ureda KLASA: UP/I-363-03/2008-18/01248, URBROJ: 251-13- 01/01- 2008-01 od 2. siječnja 2008. i to na ime glavnice iznos od 945,20 kuna, na ime zakonskih zateznih kamata iznos od 114,59 kuna te na ime troškova ovršnog postupka iznos od 200,00 kuna.

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude iz svih zakonom predviđenim razloga. Navodi da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba upravnog spora, s obzirom na to da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi samom sebi, kao i razlozima presude, u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni i proturječni. Ističe da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude uopće nije otklonio prigovore tužitelja da nikada nije zaprimio rješenje Grada Zagreba od 2. studenog 2020., kao ni rješenje Grada Zagreba od 2. siječnja 2008., što je tužitelj isticao u tijeku ovog postupka. Nije jasno na koji način je sud izveo zaključak da su predmetne dostave zaista pokušane na datume kako se to navodi u presudi . Isto tako prvostupanjski sud nije argumentirano obrazložio odbijanje provođenje dokaznog prijedloga, već je isti samo paušalno odbio uz obrazloženje da je isti nesvrsishodan u ovom sporu. Smatra da je prvostupanjski sud trebao osvojiti dokazni prijedlog tužitelja za pribavom cijelog spisa KLASA: UP/I-363-03/2008-18/1248, URBROJ:251-13- 01/01-2008-01, kao i spisa Klasa: UP/I-363-03/2020-10/14122, Urbroj: 251-13-30/002- 20-1 radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja i otklanjanja svih iznesenih prigovora. Time što nije usvojio dokazni prijedlog tužitelja svojim postupanjem je onemogućio tužitelju raspravljanje pred sudom kao jednakost oružja u postupku, kao ustavnu kategoriju, i ovaj postupak proveo posve pristrano i nezakonito, rezultat kojega je ovakva arbitrarna presuda koja nije utemeljena na dokazima u postupku, a poglavito u prisilnim propisima koje je prvostupanjski sud odbio primijeniti kod donošenja pobijane presude. Poziva se na niz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske u kojima je izraženo shvaćanje o nužnost i provođenja dokaznog postupka u upravnom sporu, te da svrha upravnog spora nije puka potvrda provedenog upravnog postupka već provođenje ispitnog postupka radi utvrđenja svih odlučnih činjenica. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, sukladno žalbenim navodima tužitelja odnosno podredno ukinuti (pravilno poništiti) pobijanu presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje troškove sastava žalbe kao i troškove sudskih pristojbi.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmetno osporeno rješenje doneseno je u izvršenju presude poslovni broj Us I-1895/22-8 od 29. studenoga 2022., a kojom je bilo naloženo tuženiku da u ponovnom postupku donese odluku o žalbi žalitelja (ovdje tužitelja) protiv rješenja o ovrsi komunalne naknade prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-363-03/2020-10/14122, URBROJ: 251-13-31-1/014-21-5-MJ od 2. studenoga 2020. (točka II. izreke). Navedena presuda Upravnog suda u Zagrebu potvrđena je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-566/2023-3 od 16. svibnja 2023.

7. Prvenstveno treba reći da ovaj sud ne nalazi osnovanim žalbeni navod o bitnim povredama pravila sudskog postupka počinjenim pred prvostupanjskim sudom. Prije svega valja naglasiti da se upravni sporovi vode prema pravilima propisanim Zakona o upravnim sporovima te prema odredbi članka 126. stavka 2. ZUS-a bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kad upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe toga Zakona, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude. Prema ocjeni ovoga suda nisu osnovani žalbeni navodi da bi došlo do takve bitne povrede pravila sudskog postupka iz razloga manjkavosti obrazloženja o odlučnim činjenicama, odnosno da se zbog toga presuda ne može ispitati jer je prvostupanjski upravni sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju presude na temelju utvrđenog činjeničnog stanja dao u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a valjano obrazloženje za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava, odnosno da bi način i metoda tumačenja primijenjenih propisa bili protuustavani i da ne osiguravaju vladavinu prava i nepovredivost prava vlasništva.

7.1. Nadalje treba reći da, ustavno i konvencijsko pravo na pošteno suđenje, između ostalog, uključuje i pravo stranke u postupku u kojemu se odlučuje o njenim pravima i obvezama iznijeti činjenice i predložiti dokaze u uvjetima koji omogućavaju ravnopravan odnos dviju strana u postupku. U postupku pred neovisnim i nepristranim sudom stranka mora biti u mogućnosti učinkovito osporavati činjenična utvrđenja iz upravnog postupka. Primarna je svrha ovakvog pristupa osiguravanje procesne jednakosti stranaka u postupku.

7.2. Međutim, sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. ZUS -a), ali je dužan u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora (članka 119. stavak 5. ZUS-a), na koji način je prvostupanjski sud upravo i postupio. U obrazloženju presude je dao jasne i dostane razloge na kojima je utemeljio odluku, koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća, ocjenjujući da je time sud postupio sukladno propisanim procesnim pravilima.

7.3. U okolnostima konkretnog slučaja osnovano je prvostupanjski sud odbio dokaz provođenjem grafološkim vještačenjem na okolnost da tužitelj nije zaprimo rješenje od Grada Zagreba od 2. studenog 2020., kao ni rješenje Grada Zagreba od 2. siječnja 2008. Naime, rješenje Grada Zagreba od 2. siječnja 2008. je prema priležećoj dostavnici (a što tužitelj niti ne spori) tužitelju uručeno u skladu s odredbom članka 85. stavak 2. i 3. Zakona o općem u upravnom postupku („Narodne novine“ 53/91 i 103/96- dalje u tekstu ZUP) pa na navedenoj dostavnici niti ni nema nekog drugog potpisa da bi se eventualno utvrđivalo da tužitelj nije potpisnik dostavnice. Isto tako treba reći da je tužitelj po rješenju od 2. siječnja 2008. za koje navodi da nije zaprimio uredno podmirivao svoju obvezu od 2008. do 2018. godine. Nadalje, a vezano za prigovor da tužitelj nije zaprimio rješenje Grada Zagreba 2. studenog 2020., odnosno da je potrebno provesti dokaz grafološkim vještačenjem treba reći, da i eventualna nezakonitost u zaprimanju rješenja nije od utjecaja na prava tužitelja u sporu. Naime, tužitelj je u roku podnio tužbu protiv rješenja Grada Zagreba 2. studenog 2020. čime mu je omogućeno osporiti činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku te prvostupanjski sud nije doveo tužitelja u neravnopravni položaj u odnosu na drugu stranu u postupku te mu je osigurana procesna jednakost u postupku.

7.4. U odnosu na prigovor tužitelja da prvostupanjsko tijelo nije provelo ispitni postupak radi utvrđenja odlučnih činjenica, pravilno prvostupanjski sud navodi da se u konkretnom slučaju pravo stanje stvari moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela te da nije bilo nužno provoditi ispitni postupak sukladno odredbi članka 49. stavka 1. točke 1. ZUP.

7.5. Imajući u vidu navedena utvrđenja u konkretnom slučaju nije od utjecaja pozivanje na presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske u kojima je izraženo shvaćanje o nužnosti provođenja dokaznog postupka u upravnom sporu.

8. Odredbom članka 100. stavak 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18., 110/18., 32/20. - dalje: ZKG) propisano je da se rješenje o komunalnoj naknadi donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drugačije.

8.1. Prema odredbi članka 140. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. – dalje: OPZ) ovrha se provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, a odredbom članka 141. stavka 2. OPZ -a propisan je sadržaj ovršnog rješenja.

8.2. Odredbom članka 142. stavka 1. OPZ-a, protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave iz članka 140. stavka 2. ovoga Zakona može se podnijeti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja. Stavkom 7. istog članka propisano je da se žalbom na rješenje iz stavka 1. ovoga članka ne može pobijati zakonitost ovršne isprave.

9. Rješenjem Grada Zagreba KLASA: UP/I-363-03/2020-10/14122, URBROJ: 251-13-30/002-20-1 od 2. studenoga 2020. naloženo je tužitelju u roku od 8 dana od dana primitka rješenja podmiriti dugovanje po ovršnom rješenju tog Ureda KLASA: UP/I-363-03/2008-18/01248, URBROJ: 251-13-01/01-2008-01 od 02. siječnja 2008. za razdoblje od siječnja 2018. do kolovoza 2019. godine i to na ime glavnice iznos od 945,20 kuna, na ime zakonskih zateznih kamata 114,59 kuna te na ime troškova ovršnog postupka iznos od 200,00 kuna.

10. Kako tužitelj nesporno nije podmirio dugovanje za period od siječnja 2018. do kolovoza 2019. godine to je prvostupanjski sud osnovano potvrdio zakonitost pobijanog rješenja time da se zakonitost osnova za plaćanje komunalne naknade (rješenje od 2. siječnja 2008), više ne može osporavati u postupku prisilne naplate komunalne naknade.

11. Kako ovaj Sud ne nalazi da postaje razlozi zbog koji se presuda pobija jer je osporena presuda utemeljena na pravilnoj primjeni odredaba Zakona o upravnim sporovima pa je na temelju odredbi članka 135. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci pod točkom I.

12. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s žalbom to mu niti ne pripada pravo na naknadu troškova sastava žalbe (točka II. izreke )

U Zagrebu 25. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković