Poslovni broj: Usž-3553/2024-5
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Zrilić Ježek, predsjednice vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi postupanja u vezi polaganja ispita za stjecanje zvanja ovlaštenog unutarnjeg revizora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-2330/2022-15 od 5. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-2330/2022-15 od 5. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke poništeno je rješenje Ministarstva financija, klasa: UP/II-410-01/24-01/2, urbroj: 513-04-24-2 od 17. svibnja 2024. te je točkom II. odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, klasa: UP/I-131-01/22-01/2, urbroj: 513-05-07-22-4 od 10. studenoga 2022.
2. Protiv osporene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu članka 8. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima jer ga je sud propustio pozvati da se očituje u roku od 15 dana o tome je li s zadovoljan s naknadno donesenom odlukom. Navodi kako tuženik naknadno nije donio pojedinačnu odluku koju je propustio doni jeti u propisanom roku, već je sud omogućio donošenje osporenog rješenja umjesto odgovora na tužbu. Smatra da sud nije uzimao u obzir sve navode i dokazne materijale koje je tužitelj priložio u tužbi. Ističe da je sud propustio pravilno utvrditi činjenično stanje i nije primijenio materijalno pravo. Navodi da sud nije obrazložio presudu te je odbacio njegov dokazni prijedlog čime je počinio bitnu povredu pravila upravnog spora. Navodi da je Pravilnik o izobrazbi, uvjetima i načinu polaganja ispita za stjecanje zvanja ovlaštenoga unutarnjeg revizora za javni sektor izmijenjen 2020. na način da su se postrožili kriteriji za polaganje ispita čime je obrazovni program za osposobljavanje stjecanja zvanja unutarnjeg revizora za javni sektor postao zahtjevan. Smatra da je kvaliteta izobrazbe nedvojbeno utjecala na rezultate prolaznosti. Ističe kako na njegov zahtjev tuženik nije omogućio uvid u zapisnik sa sjednice Programskog vijeća. Tužitelj u žalbi citira odredbe navedenog Pravilnika. Smatra da je bio stavljen u nepovoljan položaj u odnosu na ostale polaznike obrazovan ja u 2021. godini jer nije imao mentora i rukovoditelja kao što su imali ostali polaznici izobrazbe, pa su time bili u poziciji da uspješnije polože ispite. Navodi da je sud pogrešno prihvatio navode tuženika da su ostali polaznici uspješno položili ispit. Ističe da odgoda izlazaka na ispit tužitelju nije omogućila savladavanje materije iz razloga što su predavanja bila skraćena čime je narušena kvaliteta izobrazbe. Ističe da je sud propustio utvrditi da tužitelj nije imao adekvatnu radnu sredinu s obzirom da voditelj samostalne službe za unutarnju reviziju nije imao certifikat kako bi obavljao rukovodeću dužnost, niti potrebno iskustvo. Navodi da je unutarnja revizija u tijelu javne vlasti gdje je tužitelj zaposlen bila bez rukovoditelja u razdoblju od 15. travnja 2021. do polovice kolovoza 2022., što je u suprotnosti s člankom 28. stavkom 2. Zakona o sustavu unutarnjih kontrola. Ističe da u isto vrijeme nisu skraćivana predavanja školskih sati u školama, gimnazijama i fakultetima. Prigovara što se osporeno rješenje temelji isključivo na obrazloženju vezanom za COVID situaciju. Tužitelj zaključuje da mu je nastala šteta jer nije imao pristup adekvatno uređenom sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru kao niti kvalitetnoj izobrazbi. Smatra da ga je sud svojim postupanjem doveo u nepovoljan položaj iz razloga što je bio primoran ponovo se obraćati tuženiku i to nakon proteka svih zakonskih rokova radi kojih je i pokrenut upravni spor. Predlaže da Sud poništi prvostupanjsku presudu, otkloni nedostatke i presudom riješi ovu upravnu stvar na način da odbaci rješenje tuženika te tužitelju dopusti ponovnu izobrazbu za ovlaštenog unutarnjeg revizora u javnom sektoru, što znači da bi tužitelj ponovno pohađao izobrazbu, izašao na pismeni i usmeni ispit te sukladno Zakonu o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru Republike Hrvatske imao rukovoditelja u jedinici za unutarnju reviziju koji ima potrebna ovlaštenja i radno iskustvo.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.) u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud utvrđuje da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Prema podacima spisa proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 49. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora te s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno nalazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 30. ožujka 2022. podnio prigovor Državnoj riznici Ministarstvu financija Republike Hrvatske vezano uz provedbu teoretskog dijela izobrazbe za stjecanje zvanja ovlaštenoga unutarnjeg revizora za javni sektor. Ministarstvo financija Republike Hrvatske je odlučio o prigovoru dopisom od 29. travnja 2022. na koji je tužitelj podnio prigovor i o kojem je odlučio ministar financija odnosno čelnik tijela rješenjem od 10. studenoga 2022. Sukladno uputi o pravnom lijeku tužitelj je protiv navedenog rješenja podnio žalbu Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak o kojoj žalbi je odlučeno osporenim rješenjem tuženika od 17. svibnja 2024.
8. Osnovano je prvostupanjski sud primjenjujući odredbe članka 122. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21. dalje: ZUP) i članak 56. stavak 1. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj: 66/19.) ocijenio da je rješenje tuženika od 17. svibnja 2024. donijelo nenadležno tijelo budući da nema drugostupanjskog tijela koje odlučuje o žalbi protiv prvostupanjske odluke ministra koja je donesena na temelju članka 122. stavka 3. ZUP-a u vezi članka 156. ZUP-a. Stoga je prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud osnovano poništio rješenje tuženika te ocjenjivao zakonitost rješenja od 10. studenoga 2022. kojim je i odlučeno o prigovoru tužitelja.
9. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj raspoređen na radno mjesto unutarnjeg revizora u Samostalnoj službi za unutarnju reviziju Državnog zavoda za statistiku. Tužitelj je 2. rujna 2020. podnio prijavnicu za pohađanje izobrazbe za stjecanje zvanja ovlaštenog unutarnjeg revizora za javni sektor te je uključen u ciklus izobrazbe koji je počeo 1. veljače 2021. u organizaciji Sektora za harmonizaciju razvoja sustava unutarnjih kontrola. Utvrđeno je da teoretska izobrazba nije održana uživo već u on-line obliku u skraćenom trajanju. Također, utvrđeno je da je tužitelj pristupio polaganju pismenog ispita održanog dana 29. ožujka 2021., 4. svibnja 2021. te 22. ožujka 2022, ali nije ostvario prag prolaznosti ni u jednom od tri ispitna područja.
10. Člankom 20. stavkom 1. Pravilnika o izobrazbi, uvjetima i načinu polaganja ispita za stjecanje zvanja ovlaštenoga unutarnjeg revizora za javni sektor („Narodne novine“ broj: 138/20. dalje: Pravilnik) propisano je da polaznik koji nije ostvario prag prolaznosti iz dva ili tri ispitna područja, ocjenjuje se s „nije položio“ i može pristupiti ponovnom polaganju cijelog pismenog ispita, u skladu s odredbama ovog Pravilnika. Prema stavku 6. istog članka Pravilnika ako polaznik nakon trećeg polaganja ne položi ispit u cijelosti gubi pravo na pohađanje izobrazbe.
11. Dakle, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku te navedene zakonske odredbe, ovaj Sud nalazi da je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju postupanjem tuženika nije povrijeđeno pravo ili pravni interes tužitelja, a s obzirom na činjenicu da tužitelj nakon tri polaganja nije položio ispit tužitelju te mu ne treba omogućiti ponovno pohađanje izobrazbe jer je sukladno članku 20. stavku 6. Pravilnika izgubio pravo na pohađanje izobrazbe. Nadalje, suprotno žalbenim prigovorima tužitelja, skraćeno trajanje izobrazbe nije utjecalo na uspješnost polaganja pismenog ispita. Naime, ne postoji uzročna veza između skraćenog trajanja izobrazbe i tužiteljevih rezultata pismenog ispitu, osobito imajući u vidu da su svi polaznici, osim onih koji su odustali, uspješno položili pismeni ispit za stjecanje zvanja ovlaštenog unutarnjeg revizora u javnom sektoru. Stoga je tužitelju pravilno odbijen zahtjev za ponovno pohađanje izobrazbe zbog skraćenog trajanja teoretskog dijela, budući da navedena okolnost nije mogla utjecati na kvalitetu provođenja same izobrazbe niti na tužiteljevo neuspješno polaganje pismenog ispita.
12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
13. Žalbeni navodi tužitelja ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 25. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Željka Zrilić Ježek, univ. spec.
