Poslovni broj: Usž-4955/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa odvjetnik Ivan Rađa, Split, Ljudevita Posavskog 12A, protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, OIB: 33706439962, Područni ured Split, Služba poljoprivredne inspekcije, klasa: UP/I- 320-02/24-13/28, urbroj: 443-02-03-05-24-1 od 2. kolovoza 2024., radi smještaja pčelinjaka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2190/2024-9 od 6. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2190/2024-9 od 6. kolovoza 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/I-320-02/24-13/28, urbroj: 443-02-03-05-24- 1 od 2. kolovoza 2024., kojim je tužitelju, kao vlasniku pčelinjaka s 22 pčelinje zajednice smještene na lokaciji Kamenice, Komiška vala, na čest. zem. [katastarska čestica] zu. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u Komiži naređeno uklanjanje na način da pčelinjak izmjesti s predmetne lokacije na lokaciju koju će odobriti povjerenik nadležne pčelarske udruge.
2. Tužitelj u žalbi navodi da postoji proturječnost između izreke i obrazloženja rješenja tuženika. Nadalje, obrazloženje suda da tužitelj nije u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik pa da ništa ne treba dalje utvrđivati je pogrešno. Upire na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim je uređeno pravo vlasništva te smatra da je sud trebao pribaviti predložene spise jer je tužitelj osnovano istaknuo da je on vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi predmetni pčelinjak. Također smatra da odluka o sankciji koja je tim rješenjem izrečena nije obrazložena, a da je u pobijanom rješenju navedeno da se pčelinjaci nalaze na udaljenosti manjoj od 500 m od ugostiteljskih objekata, a da upravno tijelo uopće ne navodi o kojim se to ugostiteljskim objektima radi. Predlaže presudu preinačiti, usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja te potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je sud pravilno cijenio da izreka i obrazloženje osporenog rješenja nisu proturječni. Upire na odredbu članka 24. stavak 5. i 6. Zakona o uzgoju domaćih životinja te navodi da tužitelj nije Povjereniku predao prijavu za dodjelu stajališta, odnosno željeno mjesto postavljanja pčelinjaka. Da bi se postavio pčelinjak na neku lokaciju/stajalište sukladno članku 9. stavku 1. Pravilnika, pčelar, korisnik pčelinje paše, mora prije prijevoza pčelinjih zajednica na pašu Povjereniku predati, u roku od 30 dana prije očekivanja pčelinje paše ili namjere dovoženja pčelinjih zajednica na prezimljavanje, prijavu za dodjelu stajališta u pismenom obliku. Pčelinjak tužitelja nije službeno registriran i ne nalazi se u niti jednoj evidenciji. Također, nekretnina na kojoj je pčelinjak postavljen, u vlasništvu je FGV, a što proizlazi iz izvatka iz zemljišnih knjiga. Predmetni pčelinjak moguće je ukloniti jedino i isključivo izmještanjem pčelinjaka s trenutne lokacije na novu lokaciju koju će prethodno odobriti Povjerenik pašnog reda nadležne udruge pčelara, a sve u skladu sa Zakonom i Pravilnikom. Konačno, tužitelj je postavio pčelinjak na udaljenosti manjoj od propisane (najmanje 500 m), što je protivno odredbi članka 3. stavka 2. Pravilnika, a što je vidljivo iz fotografija koje su priložene jer u odnosu na cjelogodišnje turističke objekte u Komiži horizontalna udaljenost između predmetnog pčelinjaka iznosi manje od propisanih 500 m, što je vidljivo iz Geoportala Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Predlaže žalbu odbiti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
6. Suprotno mišljenju tužitelja da postoji proturječnost između izreke rješenja tuženika i obrazloženja, treba reći da je ono doneseno u svemu sukladno odredbi članka 98. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), kojom je propisano da izreka sadržava odluku o upravnoj stvari. Izreka mora biti kratka i određena, kad odluka sadržava rok, uvjet, namet, pridržaj ukidanja ili obvezu sklapanja upravnog ugovora, to treba biti sadržano u izreci (stavak 3.). Prema stavku 5. citiranog članka Zakona, obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučni pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupaka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje. Osporeno rješenje tuženika sadržava sve naprijed navedeno te Sud ocjenjuje da nema proturječnosti između izreke osporenog rješenja i njegovog obrazloženja.
7. Nadalje, u odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze, treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a), međutim dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocijenivši suvišnim izvođenje dokaza koje je tužitelj predložio (uvid u spise Općinskog suda u Splitu) uz obrazloženje da se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta, zbog čega, i po ocjeni ovog Suda, izvođenje predloženih dokaza ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, imajući u vidu dokumentaciju spisa predmeta (izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu).
8. Naime, nije sporno da tužitelj i njegov pčelinjak nisu evidentirani u Evidenciji pčelara i pčelinjaka u Republici Hrvatskoj ili nekoj drugoj službenoj evidenciji te da tužitelj Povjereniku pašnog reda nadležne udruge nije predao prijavu za dodjelu stajališta, odnosno željenog mjesta za postavljanje pčelinjaka, čime su povrijeđene kako odredbe Zakona o uzgoju domaćih životinja („Narodne novine“, broj: 115/18., 52/21.), tako i Pravilnika o držanju pčela i katastru pčelinje paše („Narodne novine“, broj: 18/08., 29/13., 42/13., 65/14.), koje mjerodavne odredbe citira prvostupanjski sud.
9. Konačno, rješenje tuženika kojim je tužitelju naređeno izmjestiti pčelinjak s predmetne lokacije na lokaciju koju će odobriti Povjerenik nadležne pčelarske udruge u skladu je s odredbama Pravilnika o držanju pčela i katastru pčelinje paše kojim se utvrđuju uvjeti za smještaj pčelinjaka, način preseljenja pčela, uvjeti držanja i iskorištavanja pčela, zaštita pčela, uspostava i vođenje katastra pčelinjih paša, priprema i provedba pašnog reda, način gospodarenja iskorištavanja pčelinjih paša u okviru pašnog reda, obveze korisnika pašnog reda, praćenje i nadzor katastra pašnog reda te uspostava Evidencije pčelara i pčelinjaka, kao i odredbama Zakona o uzgoju domaćih životinja, na koje mjerodavne odredbe se pravilno pozvao kako tuženik, tako i prvostupanjski sud. Ovo iz razloga jer je otklanjanje utvrđenih nepravilnosti u svezi lokacije na kojoj je postavljen pašnjak moguće jedino i isključivo izmještanjem pčelinjaka s trenutne lokacije na novu lokaciju koju će prethodno odobriti Povjerenik pašnog reda nadležne udruge pčelara, a sve sukladno Zakonu i Pravilniku.
10. Konačno, u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja utvrđeno je da je predmetni pčelinjak postavljen na udaljenosti manjoj od propisane (najmanje 500 m), a što je protivno odredbi članka 3. stavka 2. Pravilnika, o čemu spisu predmeta prileži izvod iz Geoportala Državne geodetske uprave Republike Hrvatske (zapisnik o očevidu od 10. srpnja 2024.). Navedeni zapisnik o očevidu s fotodokumentacijom dostavljen je na očitovanje tužitelju, dopisom tuženika od 11. srpnja 2024., budući je tužitelj, koji je bio prisutan očevidu, isti odbio potpisati. Tužitelj je dopis sa zapisnikom zaprimio 15. srpnja 2024., o čemu spisu predmeta prileži povratnica te se na zapisnik kojim je utvrđeno stvarno stanje stvari nije očitovao. Stoga nije osnovan prigovor tužitelja glede udaljenosti predmetnog pčelinjaka od turističkih objekata.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke), utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.
U Zagrebu, 25. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
mr. sc. Inga Vezmar Barlek
