REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-792/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Kosanović, odvjetnik u Kutini protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1365/2025-3 od 8. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-676/2024-11 od 1. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u odnosu na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1365/2025-3 od 8. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-676/2024-11 od 1. srpnja 2025.
2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
„1. Je li u skladu s načelom pravne sigurnosti i vladavinom prava da zastarni rok u odnosu na restitucijski zahtjev korisnika kredita teče od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u slučajevima u kojima je korisnik kredita crpio saznanje o ništetnosti sporne odredbe znatno prije pokretanja parničnog postupka za utvrđenje ništetnosti, a koji trenutak je prvostupanjski sud propustio precizno utvrditi?
2. Kada počinje teći zastarni rok u odnosu na restitucijski zahtjev korisnika kredita temeljem ništetne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, u slučajevima u kojima je korisnik kredita saznao za ništetnost sporne odredbe znatno prije nego što je ništetnost predmetne odredbe utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom -je li rok zastare teče od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom se utvrđuje ništetnost ili od dana saznanja za ništetnost sporne odredbe?
3. Je li protivno načelu djelotvornosti predviđenim Direktivom 93/13 da tuženik dokazuje kako je tuženik znao ili razumno mogao znati za ništetnost odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva znatno prije pokretanja postupka kojim traži utvrđenje ništetnosti sporne odredbe?
4. Je li sud dužan precizno utvrditi trenutak saznanja korisnika kredita o nepoštenosti ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva u slučajevima iz kojih proizlazi da je trenutak saznanja znatno vremenski udaljen od vremena pokretanja postupka za utvrđenjem ništetnosti, a obzirom na pitanje zastare restitucijskog potraživanja?“.
2.2. Tuženik podnosi prijedlog za dopuštenje revizije i u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP-a, zbog povrede prava.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Polazeći od odredbe članka 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 ,114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Glede postavljenih pitanja, valja reći da pobijana odluka ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske da se zastara računa prema shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. (tako i Revd-2334/2025-2 od 1. srpnja 2025., Revd-2926/2025-2 od 22. srpnja 2025.).
6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci rješenja pod točkom I.
7. Nadalje, tuženik navodima iznesenim u prijedlogu nije učinio vjerojatnim da su mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i primjene materijalnog prava povrijeđena prava, navedena u prijedlogu za dopuštenje revizije, zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014, dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori poslovni broj 18/97,6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17, dalje: Konvencije). Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovog suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima.
8. Stoga je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu koji je koncipiran u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP-a na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 25. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
