Poslovni broj: Usž-2876/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužiteljice PA iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Martina Perenčević Habeković, odvjetnica u Zagrebu, Smičiklasova 18, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, radi obveze plaćanja doprinosa, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2429/2022-21 od 24. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice PA iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2429/2022-21 od 24. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2429/2022-21 od 24. travnja 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-411-10/21-01/669, urbroj: 513-04-22-4 od 24.lipnja 2022. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede pravila postupka, povrede ustavom i međunarodnim aktima zajamčenih prava i zbog očite pravne i stvarne nemogućnosti izvršenja pobijanih rješenja. U žalbi u bitnom navodi da trgovačko društvo Noir Trophee Conception d.o.o. nije imalo otvoren poslovni račun od 2018., nikada nije bilo poduzetnički aktivno, njegovo osnivač brisan je iz sudskog registara, a na internetskim stranicama sudskog registra nalaze se izjave o neaktivnosti navedenog trgovačkog društva za svaku poslovnu godinu. Tuženik, a i prvostupanjski sud temelje svoja rješenja na čistoj pretpostavci da je kao formalni član uprave navedenog trgovačkog društva trebala isplaćivati tzv. "poduzetničku plaću" i uplaćivati doprinose iz pravno nepostojećeg subjekta. Dakle, čak i da je navedeno trgovačko društvo formalno bilo upisano u sudski registar, bez računa, osnivača i imovine, takvo društvo nije bilo sposobno za isplatu bilo kakvih primanja, a tužiteljica ističe da nije bila stvarna direktorica niti je ikada obnašala tu funkciju. Smatra da je jedna od najočitijih i najtežih povreda u ovom upravnom sporu promjena suca usred samog finala postupka, pa je sudsko odlučivanje pretvoreno u mehaničku birokratsku egzekuciju, a ne provedbu pravičnog i zakonitog suđenja. Takvo ponašanje suda predstavlja grubo kršenje pravila postupka, zanemarivanje procesne ekonomije i pravne sigurnosti, pravno i ljudski neobjašnjivo omalovažavanje stranke koja je postupala po svim pravilima te prikriveno derogiranje uloge vještaka. Smatra da prvostupanjski sud nije proveo niti minimum dokazne procedure, već je donio presudu kao da je riječ o automatiziranoj obradi predmeta, što je protuzakonito i protivno svim temeljnim načelima vladavine prava. Posebno napominje da je pobijana presuda zasnovana na pogrešnom utvrđenju suda da je obnašala funkciju koju nikada nije stvarno vršila u razdoblju nakon ostavke, u trgovačkom društvu koje nije imalo ni račun ni osnivača, pa stoga navedeno ne smije ostati bez korektiva višeg suda. Smatra da u ovom predmetu postoji jasna i konzistentna sudska praksa Visokog upravnog suda, koja se odnosi na situaciju pravne i stvarne nemogućnosti izvršenja rješenja, koju prvostupanjski sud ignorira, iako se radi o presedanima koji su direktno primjenjivi na ovaj predmet. U tom smislu upućuje na presudu ovoga Suda, poslovni broj: Usž- 586/2021, prema kojoj jasno proizlazi da nemogućnost izvršenja kao razlog za oglašavanje rješenja ništavim mora postojati u trenutku donošenja rješenja. Tužiteljica predlaže da ovaj Sud preinači pobijanu presudu te usvoji tužbeni zahtjev i oglasi ništavim utužena rješenja, a podredno da pobijanu presudu u cijelosti ukine te predmet vrati na ponovno suđenje. Tužiteljica je zatražila i trošak žalbenog postupka.
3. Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužiteljice, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom, iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga, jer je prema podacima u spisu predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nje osnovan.
6. Iz podataka u spisu predmeta dostavljenih ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je tužiteljici po osnovi svojstva člana uprave društva Noir Trophee Conception d.o.o. i po osnovi radnog odnosa u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. utvrđena obveza doprinosa za 2019., a prema podacima iz OIB sustava, koje Porezna uprava preuzima iz nadležnog sudskog registra. Utvrđena obveza doprinosa tužiteljici odnosi se na razliku osnovice između osnovice za obračun doprinosa po osnovi izvršnog direktora iz članka 21. stavka 2. Zakona o doprinosima ("Narodne novine", 84/08. – 106/18.) i osnovice po kojoj su obračunati doprinosi na temelju koje je tužiteljica prijavljena kao osigurana osoba sukladno članku 37. stavku 2. istog Zakona. Tužiteljica je u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. bila član uprave društva Noir Trophee Conception d.o.o., koje je brisano iz sudskog registra s danom 20. prosinca 2021. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: Tt-21/1854-52.
7. Dakle, imajući na umu navedeno pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je tužiteljici osnovano utvrđena obveza plaćanja doprinosa za 2019., jer je ista u tom razdoblju bila osigurana kao član uprave/izvršni direktor navedenog trgovačkog društva i istovremeno je bila prijavljena kao osiguranik s osnove osiguranja radni odnos, pa proizlazi da je bilo osnove za obračun doprinosa tužiteljici kao osiguranici navedenih statusa. Prvostupanjski sud u tom smislu pravilno upućuje na odredbe članka 187. c) stavak 1., 189. d) i 187. e) Zakona o doprinosima i nalazi da je tužiteljici obveza doprinosa za predmetno razdoblje pravilno utvrđena.
8. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
9. Tvrdnja tužiteljice da predmetno trgovačko društvo nije bilo aktivno od 2018. do 2021. nije odlučna niti je od utjecaja na zakonitost pobijane presude, jer tužiteljica nije dovela u sumnju da je tijekom 2019. bila član uprave predmetnog društva, a iz podataka u registru proizlazi da je predmetno društvu u kojem je tužiteljica bila član uprave brisano 20. prosinca 2021.
10. Treba napomenuti da tužiteljica ne može s uspjehom tek u žalbi protiv prvostupanjske presude tražiti oglašavanje rješenja tuženika ništavim, jer takav zahtjev tužiteljica nije postavila u postupku pred prvostupanjskim sudom, niti je o takvom zahtjevu prvostupanjski sud odlučivao. Međutim, treba napomenuti da činjenica da predmetno društvo nije imalo otvoren poslovni račun, da nikada nije bilo aktivno i dr. ne čini rješenje tuženika i tijela prvog stupnja u konkretnoj stvari ništavim.
11. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, a u pobijanoj presudi pravilno je primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima te u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama sukladno odredbi članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima.
12. Ostali žalbeni prigovori tužiteljice nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a ujedno napominje se da je riječ o prigovorima koje je tužiteljica isticala i u postupku pred prvostupanjskim sudom o kojima se prvostupanjski sud detaljno očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
13. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.
14. S obzirom da tužiteljica nije uspjela s postavljenim tužbenim zahtjevom u ovom upravnom sporu, pravilno je prvostupanjski sud odbio njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a s obzirom da tužiteljica nije uspjela niti sa žalbom protiv prvostupanjske presude trebalo je iz istog razloga odbiti i njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 25. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
