Poslovni broj: Usž-1952/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja Plodine d.d., Rijeka, Ružićeva 29, OIB: 92510683607, kojeg zastupa opunomoćenica Ines Mandekić, odvjetnica u Rijeci, Školjić 10, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja carinske vrijednosti i naplate carinskog duga, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1595/2023-8 od 21. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja Plodine d.d., Rijeka i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1595/2023-8 od 21. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1595/2023-8 od 21. veljače 2025. odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-413- 01/22-01/10, urbroj: 513-04-23-2 od 21. lipnja 2023. i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinskog ureda Zagreb, klasa: UP/I-413-01/21-03/1720, urbroj: 513-02-3035/56-22-2 od 4. veljače 2022. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga sukladno Zakonu o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24.). U žalbi u bitnom navodi kronologiju događaja te slijed radnji poduzetih tijekom postupka, a pri tome daje i osvrt na zaključke i stajališta prvostupanjskog suda, koje smatra pogrešnim, a i protivnim stajalištima iznesenima u pobliže navedenim odlukama Europskog suda. Smatra da u predmetnom slučaju, iako je utvrđena veća vrijednost carinske robe nego u ranijem postupku, nisu pobliže navedeni razlozi, a niti parametri na temelju kojih je izvršen izračun konačne carinske vrijednosti. Ističe da je u konkretnom slučaju bilo bitno navesti konkretne statističke vrijednosti koje su korištene u ovom slučaju, brojčane pokazatelje i eventualna odstupanja, što je u potpunosti izostalo, a izostanak takvog obrazloženja je doveo do donošenja nezakonite odluke, jer na temelju usporedne carinske deklaracije nije moguće utvrditi da li je riječ upravo o košuljama istih ili sličnih svojstava/namjene kao što je bila tužiteljeva roba, a za koju je uvećana carinska vrijednost robe, kao niti da li je njihova namjena ista, ima li usporedna roba neki zaštićeni znak, modnu marku, da li se radi o košuljama kratkih ili dugih rukava i slično. Nadalje, ukazuje na definiciju pojma "slična roba" u kontekstu utvrđivanja carinske vrijednosti te ističe da to znači roba proizvedena u istoj zemlji koja, premda nije u potpunosti ista, ima slična svojstva i slične sastavne materijale što joj omogućuje izvršavanje istih funkcija i komercijalnu zamjenjivost, a među čimbenicima koji se uzimaju u obzir pri određivanju je li roba slična su kakvoća robe, njezin ugled i postojanje zaštićenog znaka. Nadalje, tužitelj u žalbi ukazuje i na stajališta iznesena u odlukama Europskog suda broj: C 263/06 i C 46/16 iz kojih jasno proizlazi da se usporedna vrijednost, tj. povećana carinska vrijednost robe treba temeljiti na "sličnoj ili istovjetnoj robi", a smatra da ta odlučna činjenica u konkretnom slučaju nije pravilno utvrđena. Nadalje, u žalbi ukazuje i na povredu propisanih temeljnih načela, pri čemu u bitnom ponavlja tužbene navode. Zbog izostanka valjanog obrazloženja te povrede mjerodavnog prava i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja smatra da je prvostupanjska presuda nezakonita i predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu te sam odluči o predmetnoj stvari na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka. Tužitelj u žalbi traži i naknadu troškova žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.
3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima u spisu predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Iz podataka u spisu predmeta, kao i obrazloženja pobijane presude, proizlazi da su prvostupanjskim rješenjem od 4. veljače 2022. utvrđeni ispravni podaci o carinskoj vrijednosti robe trgovačkog naziva košulje – 100% pamuk (koje su pobliže opisane u izreci tog rješenja), a stavljene su u carinski postupak puštanja robe u slobodan promet po uvoznoj carinskoj deklaraciji MRN broj 21HR030171U0307043 od 2. rujna 2021., Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinskog ureda Zagreb, na način da se određuje vrijednost u iznosu od 279.514,17 kn. Nadalje, iz podataka u spisu proizlazi da je tijelo prvog stupnja pokrenulo postupak radi provjere točnosti podataka iskazanih u carinskoj deklaraciji od 2. rujna 2021. i u okviru tog postupka tužitelj je pozvan da dostavi dodatne dokaze kojima će potkrijepiti deklariranu carinsku vrijednost predmetne robe, međutim tužitelj je postupajući po navedenom traženju dostavio dodatnu dokumentaciju za koju je prvostupanjsko tijelo ocijenilo da ne otklanja opravdanu sumnju u deklariranu vrijednost robe.
7. S obzirom da dostavljena dokumentacija od strane tužitelja i to proforma račun Amiga Internacional Ltd 21Z0105, proforma račun – narudžba 21X0105 od 15. siječnja 2020., SWIFT nalog za plaćanje u inozemstvo, specifikacija nadzorne knjige i osnova plaćanja ne otklanjaju opravdanu sumnju u deklariranu vrijednost robe, vrijednost je u konkretnom slučaju utvrđena primjenom metode iz članka 74. stavka 2. tč. (b) CZU u vezi s čl. 1. tč. 14. i čl. 141. Provedbene uredbe, a pri čemu je kao usporedni podatak korištena carinska deklaracija MRN broj 21HR030228U0008345 od 19. siječnja 2021., Službe za robno granično carinjenje Žitnjak, a kako je to navedeno u prvostupanjskom rješenju. Dakle, kako je prvostupanjsko tijelo ocijenilo da dostavljena dokumentacija ne otklanja sumnju u deklariranu vrijednost robe, vrijednost robe je utvrđena na temelju usporednih podataka o deklariranoj vrijednosti iz druge carinske deklaracije za sličnu robu.
8. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude pobliže naveo razloge na temelju kojih su pravilno carinska tijela ocijenila da je prijavljena vrijednost predmetne robe značajno niža od najniže prihvatljive cijene te je carinsko tijelo vrijednost robe utvrdilo primjenom članka 74. Carinskog zakonika Unije. S tim u vezi sud napominje u obrazloženju prvostupanjske presude da je Sud Europske unije u presudi C 291/15 utvrdio da carinska tijela vrijednost robe mogu utvrditi na temelju podataka sadržanih u nacionalnoj bazi podataka na temelju TARIC oznake robe, na koji način su carinska tijela u predmetnom slučaju i postupila.
9. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao valjano i razložno obrazloženje vezano uz primjenu stajališta iznesenih u sudskoj praksi Suda Europske unije, pri čemu je pobliže obrazložen način utvrđivanja carinske vrijednosti robe i primjena propisane metode, rukovodeći se kod toga upravo kriterijima i stajalištima koja je Sud Europske unije zauzeo u sudskoj praksi.
10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, a u pobijanoj presudi pravilno je primijenio i odredbe Zakona o upravnim sporovima te u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama sukladno odredbi članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima.
11. Žalbeni navodi tužitelja ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
12. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
13. S obzirom da tužitelj nije uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom u ovom upravnom sporu, pravilno je prvostupanjski sud odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a s obzirom da tužitelj nije uspio niti sa žalbom protiv prvostupanjske presude, trebalo je iz istih razloga odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 25. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
