Poslovni broj: Usž-184/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VIS OKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice OLO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Borisu Klemenu, odvjetniku iz Zagreba, Poljička 5, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726 , radi rasporeda na radno mjesto, odlučujući o žalbi tuženika Odbora za državnu službu, izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-462/2024-7 od 28. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se žalba tuženika protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-462/2024-7 od 28. listopada 2024.
II. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje točka II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-462/2024-7 od 28. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-462/2024-7 od 28. listopada 2024. usvojen je tužbeni zahtjev te je poništeno rješenje tuženika Odbora za državnu službu, klasa: UP/II-112-07/21-01/262, urbroj: 566-01-11-23-2 od 30. studenoga 2023., a predmet je vraćen na ponovni postupak tuženiku, koji će biti dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda (točka I. izreke presude) te je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici isplati trošak od 2.500,00 eura (točka II. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu kojom presudu pobija u cijelosti te u žalbi za to navodi razloge. S obzirom na način na koji je riješeno o točci I. izreke presude navodi žalbe tuženika se u tom dijelu posebno ne iznose i ne obrazlažu. U odnosu na točku II. izreke presude tuženik navodi da je nezakonita odluka o troškovima upravnog spora te smatra da je tužiteljicu s takvim zahtjevom trebalo odbiti. Protivi se i visini dosuđenih troškova upravnog spora, jer je tužiteljica u tužbi popisala trošak za sastav tužbe s PDV-om u iznosu od 621,88 eura, dok je prvostupanjski sud dosudio iznos od 1.000,00 eura (bez PDV-a) čime je postupio protivno odredbi članka 47. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, jer je dosudio troškove čiji je iznos veći od onoga koji je tužiteljica tužbom zatražila. Smatra da je neopravdano odlučeno i o usvajanju zahtjeva za trošak zastupanja na raspravnom ročištu, jer opunomoćenik tužiteljice nije iznio navode pravne ili činjenične naravi, kojima bi doprinio zaštiti prava ili interesa svoje stranke. Tuženik predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev.
3. Žalba tuženika dostavljena je tužiteljici na odgovor, no međutim tužiteljica u ostavljenom roku nije dostavila Sudu odgovor na žalbu tuženika, iako je istu uredno primila.
4. Žalba u odnosu na točku I. izreke presude nije dopuštena.
5. Prema odredbi članka 127. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) žalba nije dopuštena protiv presude kojom je pojedinačna odluka javnopravnog tijela poništena ili oglašena ništavom i predmet prvi put vraćen na ponovni postupak, kao ni protiv presude kojom je sud naložio donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku.
6. Prvostupanjski sud je predmetnom presudom poništio osporeno rješenje tuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava te je predmet vratio tuženiku na ponovni postupak.
7. Dakle, bez obzira što je dana pogrešna uputa o pravu na žalbu protiv pobijane prvostupanjske presude proizlazi da žalba protiv prvostupanjske presude nije dopuštena, a sukladno odredbi članka 127. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, jer je predmet prvi put vraćen na ponovni postupak, a u ovom slučaju, prema ocjeni ovoga Suda, ne radi se o situaciji iz članka 127. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, jer u konkretnom slučaju u obrazloženju presude nije naloženo donošenje sadržajno određene odluke.
8. Žalba u odnosu na točku II. izreke presude nije osnovana.
9. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je i zakonito, sukladno odredbi članka 147. stavka 1. u vezi s člankom 27./1. i 27./2. Tarife o naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 138/23. – dalje: Tarifa) odlučeno da tužiteljici pripada pravo na po 500 bodova za sastav tužbe i pristup na raspravu što uz vrijednost boda 2,00 eura, uvećano za porez na dodanu vrijednost iznosi ukupno 2.500,00 eura, koji iznos je tužiteljici i dosuđen.
10. Odredbom članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima jasno je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drugačije propisano.
11. U konkretnom slučaju stranka je u cijelosti uspjela u ovom upravnom sporu, jer je poništeno rješenje tuženika te je predmet vraćen na ponovni postupak, čime je ovaj konkretan upravni spor okončan i to na način da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu.
12. Imajući na umu navedeno trebalo je na temelju odredbe članka 133. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tuženika u odnosu na točku I. izreke presude odbaciti kao nedopuštenu, dok je u odnosu na točku II. izreke prvostupanjske presude žalbu trebalo odbiti na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 25. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
